Donosimo život sv. Ahmeda, obraćenog Turčina, od o. Justina Popovića
24.12./06.01.
Ahmed življaše u Carigradu (današnji Istanbul). Imao je ropkinju Ruskinju. Po njegovoj dozvoli ova njegova ropkinja kao kršćanka odlažaše blagdanima u crkvu. Kad se vraćala iz crkve, Ahmed je osjećao neopisivo divan miris koji se lio iz nje. I on je upita, što to ona u crkvi jede, kada tako miriše? Ona mu odgovori da jede naforu (blagoslovljeni kruh, dijeli se vjernicima nakon Euharistije), i pije svetu vodu, agiazmu. Ahmed tada dozva jednog svećenika Velike Crkve i zamoli ga da mu osigura jedno mjesto u crkvi gdje bi stajao za vrijeme službe kada Patrijarh bude služio o blagdanu, i da ga izvjesti o tome. Svećenik postupi po Ahmetovoj molbi. Određenog dana Ahmed ode u crkvu. I kada u toku sv. Liturgije (mise) Patrijarh blagoslivljaše narod, Ahmed vidje kako iz trosvjećnjaka i Patrijarhovih prstiju izbijaju zrake i padaju na glave svih prisutnih kršćana, samo ne padaju na njegovu, Ahmedovu glavu.
Vidjevši ovo čudo, Ahmed poslije sv. Liturgije dozva svećenika i odmah primi sveto krštenje. Krstivši se Ahmed ostane potajni kršćanin. No, jednom se na nekome skupu uglednih ljudi raspravljaše pitanje o tome, tko je najveći, i što je najveće na ovome svijetu. I kada upitaše Ahmeda što on o tome misli, Ahmed što je mogao jače izjavi: "Najveće od svega na svijetu jest vjera kršćanska!". I onda Ahmed neustrašivo objavi da je kršćanin, i izloži glavne istine kršćanske ekonomije spasenja čovjeka i svijeta, izvršenog Bogočovjekom Kristom. Zbog toga Ahmedu bi odsječena glava. I tako on mučenički postrada za Gospodina Krista i steče sebi vjenac mučeništva.
Sv. Ahmed postrada u Carigradu 3. svibnja 1682. godine.
To neće biti prikazano u seriji na rtl-u...? :)
OdgovoriIzbrišiMislim da neće :)
OdgovoriIzbrišiDanašnji muslimani, koji su sa prostora bivše SFRJ, u većini slovenskog su porekla. To je u nauci nesporno, mada ima i onih koji bi "hteli", reč je o bosanskom i delu raških muslimana, da su bogumilskog porekla.Ne znaju ili neće da znaju da su bogumili samo jedna hrišćanska jeres, može se slobodno reći u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod.Ako je veliki deo bosanskih bogumila došao iz Raške, pa oni su mogli da budu samo Srbi. Bogumilstvom želi da se dokaže neka stara posebnost, ‚individualitet‘ iz kojeg se vremenom navodno konstituisala bošnjačka nacija. Pokušava da se dokaže da postoji neki istorijski ‚kontinuitet‘. Ako su srpska plemena bila dominantna u Raškoj, Zeti, Bosni, Travuniji, Zahumlju, Neretvi, Usori, Soli i stvorila srpske srednjovekovne države, što je u istorijskoj nauci nesporno, pa kojeg bi to onda mogli biti porekla domaći muslimani po dolasku Turaka Osmanlija, od kojih će primati islam?U prvom periodu turske okupacije islam su prihvatali pojedinci iz vlastelinskih porodica, trgovci, zanatlije i stočari vlasi u brdsko-planinskim predelima gde je delovanje Srpske pravoslavne crkve bilo slabije.Znatan broj hrišćana je islamiziran i kroz danak u krvi (devširma). Neki roditelji su urezivali krst na čelo dečaka ili im lomili i sekli prste na desnoj ruci kako bi ih spasili da ne budu odvedeni u Istambul i postali „Turci“ janičari.Kao dijete Mihailo Sokolović je odveden u Carigrad i postao je maršal turske armije. Dobio je novo ime Mehmed, a prezime osta Sokolović. On je ocu koji je primio islam podigao džamiju, a majci crkvu jer nije htjela primiti islam. Brata je Makarija postavio za srpskog patrijarha čime je obnovio Pećku patrijaršiju.Muslimani nisu činom prihvatanja islama postajali Turci. Oni su i dalje, bez obzira na to kojem društvenom sloju pripadali i na kojim položajima se nalazili, čuvali maternji jezik, pismo i mnoge narodne običaje iz vremena kada su bili hrišćani, najčešće pravoslavci. Od etničkih Turaka su se uvek razlikovali.Turci su potcenjivali i ismejavali muslimane nazivajući ih Bošnjacima, što u doslovnom prevodu znači praznoglav, glup, tvrdoglav,jer nisu tretirani kao pravi Turci.Ne zaboravimo pobunu muslimana protiv turske vlasti u Bosni i Hercegovini pod voćstvom Husein-bega Gradaščevića (Zmaja od Bosne),koja nije bila usamljena. Protiv Turaka je podigao muslimane Hercegovine i Ali-paša Stočević Rizvanbegović 1849. godine. Da je njegova pobuna imala čisto srpske pobude, govore činjenice da je on bio veliki prijatelj Petra Petrovića Njegoša i da je na ustanak pozivao i Srbe hrišćane - pravoslavne i katolike. I ovu bunu, kao i onu Gradaščevićevu, ugušiće Omer-paša Latas.U Jugoslaviji je, do 1941. godine, činjeno sve da se neguje jugoslovenstvo, a ne srpstvo, pa je to omogućilo da se veliki broj muslimana, prema uputstvima iz fašističke Nemačke i Nezavisne Države Hrvatske, pridobije za antisrpsko delovanje.Malo ko zna da je Mujo Pašić, zajedno s Fehimom Muskadićem, dr Ismetom Popovcem i drugim muslimanima, bio četiri godine u četničkim jedinicama, pod komandom Dragoljuba Draže Mihailovića. U Nevesinjskoj i Mostarskoj četničkoj brigadi, bilo je postrojeno 5.000 (pet hiljada) četnika muslimana..... Mora se priznati da je kod velikog broja muslimana prisutan kompleks, a kod nekih, možda, i osećanje krivice. Vere i ideologije su se menjale i menjaće se dok postoje ljudi.Lično nemam ništa PROTIV da se svaki MUSLIMAN vrati vjeri pradjedovskoj. Nije bitno pravoslavnoj ili katoličkoj neka se samo vrati.Emir Kusturica je to već uradio...
OdgovoriIzbriši