petak, 21. prosinca 2012.

Ima li spasa u zagrobnim mukama?


"Abba Makarije je pričao kako je jednom, dok je putovao pustinjom, naišao na kostur mrtvaca kako leži na zemlji. Kada ga je protresao s palmom, obratio se kosturu pitajući ga: "Tko si ti?" Kostur odgovori: "Bio sam veliki svećenik idola i Grka koji su ovdje živjeli. A ti si Makarije Duhonosac. Kad god se smiluješ onima koji su u kazni i pomoliš se za njih, bude im malo lakše". Starac mu reče: "O kakvom se to olakšanju radi, i kakva je kazna u pitanju?" Odgovori mu: "Koliko ima od neba do zemlje, tolika je vatra ispod nas. Stojimo posred ognja od stopala do glave. Nikoga nije moguće vidjeti licem u lice, nego je lice svakoga priljubljeno uz leđa drugoga. Kada ti moliš za nas, moguće je malo vidjeti lice drugoga. I to je olakšanje." Starac zaplaka te reče: "Jao danu u koji je čovjek rođen!" Starac ga upita: "Postoji li kakva gora kazna?" Kostur mu odgovori: "Gora kazna je ispod nas." Reče mu starac: "A tko se tamo nalazi?" Odgovori mu kostur:" Mi koji nismo upoznali Boga, primismo malo milosrđa, no oni koji su upoznali Boga i odrekli Ga se, ti su ispod nas." Tada starac uze kostur i sahrani ga."

Sv. Makarije Egipatski, 4.st.

"Bogoliki Makarije, ozaren prosvijetljenjem Svevišnjega, čuo je glas neznabožačkog vrača: Kada se vi molite za one koji stradaju u paklu, tada i neznabošcima biva olakšanje. O divna silo kršćanskih molitava: njima se i podzemni pakao osvjetljava, s vjernima i nevjerni primaju utjehu, kada mi za cijeli svijet pjevamo: aleluja!"

Akatist za pokoj duša umrlih, kondak 2.

Broj komentara: 15:

  1. Veliko je Božje milosrđe...
    U ovoj mi priči i kazna i vatra mogu imati veze sa čistilištem.
    Da okrenem pitanje: ako ne postoje ni raj, ni čistilište, ni pakao, već je sve slično kao u Starom zavjetu (kada je svako stvorenje iščekivalo spasenje i iskupljenje), nije li Krist uzalud uskrsnuo?
    Nisu li prvi kršćani smatrali da već krštenjem započinje vječni život i da su već krštenjem spašeni / sveti?

    Ako će Krist suditi svakog po djelima, zar je moguće da će se prije spasiti veliki grješnik za kojeg će puno ljudi moliti, nego laki grješnik za kojeg se jednostavno nema nitko moliti?

    OdgovoriIzbriši
  2. Čistilište se, objektivno, kao takvo, ne spominje u ranokršćanskoj tradiciji-ona zna samo za had (pakao) i raj. Što se tiče prvog pitanja, postoje i raj i pakao, samo što njihov karakter nije vječan i nepromjenjiv. ne samo da pravoslavlje vjeruje u izbavljenje iz pakla, već, što bi mnoge katolike (navikle na uplaćivanje misa "na čast" svecima) sablaznilo, čak u euharistijskoj molitvi moli za apostole, evanđeliste..dakle, sve duše se nalaze u stanju čekanja, samo što to čekanje nije isto kao u SZ, kada nije postojala apsolutno nikakva mogućnost izići iz pakla i ući u društvo anđela i djelomično blaženstvo. A Krist nije uzalud uskrsnuo, jer je upravo uskrsnuće i budući svijet naš cilj, a ne iskupljenje duše u zagrobnim stanjima.
    Drugo, krštenjem jesmo spašeni, ali položajno, svojim životom treba to spasenje omogućiti. Konačni, vječni i neopozivi karakter spasenju daje uskrsnuće, a ne smrt i zagrobni život. Smrt nije nikakav prijelaz u nikakav vječni život, nego će to tek uskrsnuće biti.
    Crkva moli za sve ljude, i sigurno nitko nepravedno neće biti odbačen. Ima predaja o tome kako je papa sv. Grgur veliki molitvom spasio iz pakla dušu nekadašnjeg rimskog cara Trajana. Inače taj papa u svojim knjigama tzv. "Razgovora" dosta govori o ovim stvarima.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. dragi brate,

      evo podrobnog odgovora o tom dogadjaju iz Zitija svetog pape Grigorija

      http://svetosavlje.org/biblioteka/Bogoslovlje/VanCrkveNemaSpasenjaMaksimov/Lat_VanCrkveNemaSpasenjaMaksimov08.htm#09

      Izbriši
  3. Da, mislim da sad razumijem što želiš reći.
    U ovoj priči sv. Makarija sviđa mi se što Bog ne zaboravlja one što su umrli prije Krista i bez pravog poznavanja Krista. Bog njih ne predodređuje za pakao, kao što to neki fundamentalisti tipa Michael Voris tumače. Slažem se da će vječna osuda onih koji su protiv Boga biti tek nakon Posljednjeg suda - a sada nam jedino preostaje moliti se za sve.

    A što se tiče svetaca, pošto postoji i njihov zagovor za nas - u Kristu - i Crkva se u to može osvjedočiti, otkuda ideja da su oni još uvijek "u stanju čekanja"? Što dakle znači svetost kod pravoslavaca?

    OdgovoriIzbriši
  4. Ako krenemo od biblijske činjenice da je smrt posljedica čovjekova pada, da je po Bibliji uročnik grijeh, a začetnbik grijeha sotona, onda je posve razumljivo da netko tko je u stanju smrti ne može postići svoju puninu kao pobožanstvenjenog čovjeka. Sveti jesu, kao duhovi u stanju sličnom anđeoskom, druže se sa anđelima, uživaju blaženstvo, mole se i zagovaraju za nas. Ali tek kada budu, zajedno sa ostalim spašenicima ponovno kroz uskrsnuće obnovljeni kao cjeloviti ljudi, duhovni i tjelesni, poput Krista preobraženi-tada će postići svetost u punom smislu riječi. Vidimo u Otk duše mučenika ispod žrtvenika, kako negoduju, bore se sa oganičenom spoznajom-i rečeno im je neka se strpe do konačnoga Suda. Shvaćaš?

    OdgovoriIzbriši
  5. Ulomak iz Otkrivenja mi nije sporan. Duše mučenika prizivaju Božji sud i osvetu nad mučiteljima, jer vide da i dalje otajstvo zla na zemlji vlada i kao da pobjeđuje... Međutim, gdje su po tvom mišljenju sad oni - ako ne postoji još ni raj ni pakao, a kamoli čistilište? Nalaze se u istoj situaciji kao i njihovi mučitelji, očekujući molitve živih da im pomognu, i Sudnji dan?

    OdgovoriIzbriši
  6. Možda da pokušamo terminološki napraviti razliku između pojmova "raj", i "Carstvo Božje" ili "Budući Svijet". Dakle, raj je zagrobno stanje koje ima privremeni karakter, u kome se nalazi nepotpuni čovjek, koji je još uvijek u vlasti smrti. Taj čovjek, odnosno njegov duhovni "dio", duša, se druži sa ostalim dobrim duhovima-anđelima, dionik je anđeoske molitve, posredovanja i pomaganja. On i dalje raste u spoznaji, promatra otajstvo zla na zemnlji i, kako kaže Otk, priziva Božji sud, odnosno, konačni dan, uskrsnuće i obnovu svijeta. Dakle, nepotpun je, u stanju je čekanja, te uživa samo neki predokus budućega blaženstva.
    "Carstvo" ili "Budući Svijet" nastaje Sudnjim Danom i sveopćim uskrsnućem. Po apostolovim riječima, bit će pobijeđen posljednji neprijatelj-Smrt, i otajstvo zla neće više imati vlasti nad stvorenjem. Duša će se sjediniti sa tijelom, koje više neće ni stariti, ni bolovati, ni umirati. Sva materija bit će prosijana Bogom, a uskrsnuti, preobraženi besmrtnici će biti dionici božanske naravi i suvladari Kristovi.
    Ima jedno zanimljivo ukazanje iz Rusije, jednome svećeniku koji je zaspao pored relikvija nekog sveca. U snu dolazi svetac i kaže: "spomeni u Euharistiji moje pokojne roditelje". Svećenik mu odgovori, kako može on, koji je pred Bogom kao naš zagovornik, tražiti od njega, ovozemaljskog čovjeka zagovor. Svetac mu odgovori: "prinošenje na liturgiji jače je od svih svetačkih molitava".
    Jesam li uspio pojasniti? :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Pojašnjenje okej.
    Katolički nauk o općem i posljednjem sudu sadržan je u KKC 1020-1050:
    http://www.hbk.hr/katekizam/i/1e94c1.html#RTFToC29
    Kažemo da se nakon smrti konačno određuje budućnost duše, jer čovjek više sam svojim snagama ne može ništa promijeniti, a niti oduzeti.
    Možda se stvarno u katehezama premalo govorilo o Posljednjem sudu i promjenama koje on donosi pa su neki ljudi zbunjeni, ali ono nije zanemareno u nauku.

    Jesi li čuo možda za ukazanja BDM u Damasku '80-tih godina?
    :)

    OdgovoriIzbriši
  8. Znam ja katolički nauk, samo, isti kaže da čovjek nakon smrti već uživa potpunu nagradu ili kaznu, a to je malo teže uklopiti u Bibliju i uopće osnovne kršćanske teološke postavke :) nešto sam načuo, ali nisam konkretno proučavao, imaš neki link?

    OdgovoriIzbriši
  9. Sigurna sam da dobro znaš katolički nauk, al ti se više sviđa pravoslavlje :)
    Iz ove perspektive ono što se tebi čini sasvim razumljivo i jasno, meni je nesigurno i mutno. Poštujem sasvim pravoslavni nauk i tvoje stavove, ali kako može teško biti uklopiti u Bibliju to o čemu razgovaramo?
    I u čistilištu postoji vatra, postoji muka, postoji iščekivanje i trpljenje. Izbaviti makar jednog čovjeka iz čistilišta svojim molitvama velika je stvar.
    Ni za jednog čovjeka mislim da nije u redu nakon smrti smatrati da je već u paklu i to zauvijek - nego je sigurnije moliti i nadati se: nevjernike i krivovjerce opravdava neznanje, a kršćane grješnike sakramenti / evo ako su ti moji stavovi bliski pravoslavlju onda mogu reći da sam shvatila što je u pravoslavlju važno.
    Sasvim sigurno ne radi se ovdje o istim izrazima, nego o bliskoj temi.
    Zato sam stavila i link na Katekizam da se vidi da nije sve crno - bijelo.

    Evo, o Damasku ću na drugom postu...

    OdgovoriIzbriši
  10. Ovdje je razlika u osnovnim pitanjima kršćanske antropologije-što je čovjek? Cjelina tijela ili duše? Katolički nauk de facto tvrdi da duša može sasvim ok funcionirati bez tijela, u stanju smrti, a to baš i niej biblijski. :)

    OdgovoriIzbriši
  11. Duša je u vječnom blaženstvu, u nebeskoj Crkvi s Isusom i Marijom, i čeka dan Posljednjeg suda kad će se sjediniti s tijelom...
    Da, zašto ne bi mogla tako funkcionirati?

    Marija pak je uznesena i tijelom. Vidjelica Myrna iz Damaska svjedoči kako je dotaknula Gospino stopalo i pod svojim prstima osjetila pravo ljudsko tijelo. Za razliku od ranih vidioca iz Međugorja koji su na pitanje "kakav je osjećaj dotaknuti Gospu" rekli "odvaja se kao čelik".

    PS. Vjeruju li pravoslavci u uznesenje Marijino?

    OdgovoriIzbriši
  12. Je li Bog stvorio dušu kao nezavisni entitet? Ili je stvorio cjelovitog, duhovnotjelesnog čovjeka? Je li smrt čovjekov neprijatelj, ili nije? Je li uskrsnuće konačna pobjeda ili nije? Pa kako onda mrtav, uništen čovjek, prije konačen obnove može uživati puninu blaženstva? Po tome, duša onda može funkcionirati i bez tijela. Uskrsnuće onda i nije nužno. Kako to uklopiti u kršćansku antropologiju?
    Vjeruju.Vjeruju da je umrla, pa nakon toga uznesena dušom i tijelom. No ona je specifična.
    Katolici ponekad misle da pravoslavni odbacuju Marijino uznesenje, no to nije istina. Velika Gospojina, rekli bi Srbi, jest jedan od najvećih blagdana PC. Jedan je od 4 blagdana u koji se svaki pravoslavni kršćanin dužan ispovjediti i pričestiti, a pred njom se posti 2 tjedna strogog posta (poput korizmenog). Dakle, ne mora svaki kršćanski nauk biti u obliku dogme.

    OdgovoriIzbriši
  13. Mada su pojedine stvari razumski ili teološki teško shvatljive "vjerujem sve što je Krist učio i što sveta Katolička crkva predlaže vjerovati, jer si to objavio Ti, Bože, koji si nepogrešivo istinit... Bože, umnoži moju vjeru."

    :) Blagoslovljen Božić...

    OdgovoriIzbriši

Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima