Sv. apostol Andrija Prvozvani (30.11./13.12.)

Sin Jonin i brat Petrov, rodom iz Betsaide, i ribar po zanimanju. Najprije je bio učenik sv. Ivana Krstitelja, no kada sv. Ivan pokaza prstom na Gospodina Isusa govoreći: evo Jaganjca Božjega! (Iv 1, 36), tada sv. Andrija ostavi svoga prvoga učitelja i pođe za Isusom. Potom Andrija privede svoga brata Petra Gospodinu. Po silasku Duha Svetoga pade u dio prvom apostolu Kristovom, sv. Andriji, da propovijeda Evanđelje u Bizantionu i Trakiji, potom u podunavskim zemljama, pa u Rusiji i oko Crnoga mora, i najzad u Epiru, Grčkoj i Peloponezu, gdje i postrada. U Bizantionu postavi prvoga biskupa u osobi sv. Stahija; u Kijevu zabode križ na uzvisini i proreče sjajnu kršćansku budućnost ruskom narodu; po Trakiji, Epiru, Grčkoj i Peloponezu prevede mnoštvo naroda u vjeru, i postavi im biskupe i svećenike. U gradu Patrasu učini mnoga čudesa imenom Kristovim, i pridobije mnoge za Gospodina, među kojima bijahu brat i žena carskoga namjesnika Egeata. Egeat razjaren zbog toga stavi sv. Andriju na muke, a potom ga razapne na križu. Dokle god bijaše živ na križu apostol Kristov govoraše korisne pouke kršćanima, koji se bijahu sabrali oko njegova križa. Htjede ga narod skinuti s križa, no on se opre tome. Najzad se apostol počne moliti Bogu, i pritom ga cijelog obasja neka neobična svjetlost. Taj svjetlosni sjaj trajaše pola sata, i kada on iščeze, apostol predade svoju svetu dušu Bogu. Tako skonča svoj zemni vijek prvozvani apostol, koji prvi od 12 velikih apostola upozna Gospodina i pođe za Njim. Postrada sv. Andrija za svoga Gospodina 62. g. Moći njegove bijahu prenijete u Carigrad, kasnije mu je glava bila prenijeta u Rim, a jedna ruka u Moskvu.

(iz Ohridskog Prologa)