O zagrobnom životu-prvi dani duše "na onoj strani"

 Iz života sv. Bazilija Novog[1]-od o. Justina Popovića[2]

Bogolika[3] Teodora Carigradska[4]

            Kristočeznutljiva monahinja[5] i samoprijegorna poslušnica sv. Bazilija Novog. Po smrti javila se Grguru, učeniku sv. Bazilija Novog, i opisala mu svih dvadeset „mitarstava“[6] (u daljnjem tekstu Prijelaza), kroz koje je njena duša prošla nakon rastavljanja od tijela, dok nije pomoću molitava sv. Bazilija ušla u vječni pokoj. Preselila se na onaj svijet 30. prosinca 940. godine.

Put duše po izlasku iz tijela

            „Dok smo putovali sa zemlje prema nebu, sretoše nas najprije zračni duhovi[7] prvog Prijelaza. Na prvom Prijelazu istražuju se grijesi učinjeni ljudskim riječima, riječima praznim, besmislenim, ružnim, nepromišljenim. I mi odmah zastadosmo tamo. I đavli izniješe knjige, u kojima bijahu zapisane sve moje riječi, koje sam izgovorila od mladosti: sve što sam ikad izgovorila nepotrebno, i glupo, a naročito sve što sam ikad ružno govorila, i šale iz mladosti, i podsmjehe, što je uobičajeno kod mladeži. Vidjeh tamo zapisane sve moje lude riječi, nepristojne razgovore, svjetovne bezobrazne pjesme, neumjesne usklike, smijeh i hihotanja. I đavli me optuživahu zbog toga, pokazujući vrijeme, mjesta i osobe, kada sam, gdje i s kim vodila ohole razgovore, i svojim riječima gnjevila Boga, a nisam to ubrajala sebi u grijeh, niti ispovjedila duhovnom ocu, niti se kajala. Vidjevši to, ja sam šutjela kao nijema, ne imajući što odgovoriti zlim duhovima, jer su me s pravom optuživali. Samo sam se u sebi čudila, kako to oni nisu zaboravili, a prošlo je toliko godina, i ja sam sve to davno zaboravila, da mi ni kasnije nije padalo na pamet. A oni mi sve to potanko i podrobno izlagahu, kao da sam danas to govorila. I ja se prisjećah da je sve to bilo tako. I dok sam ja postiđena šutjela, i ujedno drhtala od straha, sveti Anđeli koji su me vodili, iznesoše nasuprot tim mojim grijesima nešto od mojih kasnijih dobrih djela, nedostatak dopuniše od dara[8]  bogolikog Bazilija, oca mog[9], te me otkupiše, i mi krenusmo naviše.
            I približismo se drugom Prijelazu, Prijelazu za laž. Na njemu se istražuje svaka lažna riječ, a naročito krivokletstva, prazna prizivanja Imena Gospodinova, lažna svjedočanstva, neispunjavanje zavjeta danih Bogu, netočno ispovjedanje svojih grijeha, i druge slične lažne stvari. Duhovi ovog Prijelaza su ljuti, okrutni, uporni i cjepidlake. Čim nas zaustaviše, odmah me stadoše podrobno ispitivati. I optužiše me za dvije stvari: prvo, ponekad sam slagala u sitnicama, a to nisam ubrajala sebi u grijeh, i drugo, mnogo puta nisam od stida sve točno ispovjedila pred svojim duhovnim ocem. I zbog toga zli dusi likovahu, i htjedoše me oteti iz ruku mojih voditelja. Ali sveti Anđeli staviše protiv tih mojih grijeha nešto od mojih dobrih djela, a ostalo nadoknadiše darom oca mog, i tako me otkupiše. I mi nesmetano krenusmo naviše.
            Zatim stigosmo do trećeg Prijelaza, koji se zove Prijelaz za osuđivanje i klevetu. Kada nas tamo zaustaviše, ja uvidjeh kako je težak grijeh osuđivati bližnjega, i kako je veliko zlo drugoga klevetati, osuđivati, sramotiti, grditi i ismijavati, i tuđem se grijehu podsmjehivati, a svoje grijehe ne vidjeti. Jer takve opaki istražitelji opako muče kao antikriste, koji su na sebe preuzeli ulogu Kristovu, i proglasili sebe sucima svojih bližnjih, dok su sami zaslužili bezbrojne osude. No, milošću Kristovom, u meni malo što takvoga nađoše. Jer sam se cijelog svog života budno čuvala da nikog ne osudim, niti oklevetam, niti da se kome podsmjehujem, niti da koga grdim. Istina, ponekad slušajući druge kako osuđuju, ili kleveću, ili se kome podsmjehuju, ja obratih izvjesnu pažnju, ili iz neobazrivosti dodah po koju beznačajnu riječ, pa se odmah trgoh u sebi. Ali, i to mi ovdje od istražitelja bi ocijenjeno kao osuđivanje i kleveta. No i tu me sveti anđeli otkupiše darom bogolikog Bazilija, pa krenusmo naviše.
            I dođosmo do četvrtog Prijelaza, zvanog Prijelazom za ugađanje trbuhu. I odmah izjuriše pred nas ti pogani duhovi, radujući se nekoj dobiti od nas. Lica ovih duhova bijahu strahovito odvratna, jer oni predstavljahu slastoljubive ugađače trbuhu i grozne pijanice. I jedni od njih nošahu pladnjeve sa jelima, a drugi čaše i vrčeve sa pićima. Ustvari ta jela i pića bijahu smrdljiv gnoj i odvratna bljuvotina[10]. I praviše se da su presiti i pijani, i igrahu uz glazbu, i sve činjahu ismijavajući grešne duše koje dovođahu na njihov Prijelaz. Ovi duhovi nas opkoliše kao psi, i zaustaviše. I odmah iznesoše pred mene sva moja prejedanja, i kada tajno jedoh, i kada preko mjere i potrebe jedoh, i kad kao svinja jedoh bez molitve i ne prekriživši se, i kad za vrijeme svetih postova jedoh prije nego što je crkvenim pravilom propisano, i kad što zbog neuzdržavanja okusih prije objeda, i kad za stolom jedoh preko mjere[11]. Isto tako oni mi pokazaše i sva moja opijanja, iznoseći mi čaše i vrčeve iz kojih sam pila, i broj ispijenih čaša, i govorahu mi: toliko si čaša popila u to i to vrijeme, na toj i toj gozbi, s tim i tim ljudima. A u drugo vrijeme i na drugome mjestu toliko si čaša popila, i opila si se da nisi znala za sebe, i povraćala si. A tamo i tamo pila si vina i druga pića, i mnogo si orgijala, i uz svirku i glazbu plesala, pjevala, skakala, i jedva su te kući odveli, koliko si se bila napila. Uz to mi pokazivahu i one čaše koje sam u posne dane zbog gostiju ili boležljivosti pila, a nisam smatrala za grijeh, niti sam se kajala. A pokazivahu mi i ono što sam nekad u nedjeljne ili blagdanske dane slučajno popila prije sv. Liturgije[12]. Sve to i mnoga moja druga ugađanja trbuhu oni mi iznošahu i istraživahu, i radovahu se, kao da me već imaju u svojim rukama, željni da me u pakao odvedu. A ja drhtah, vidjevši sebe tako okrivljenu, i nemajući se čime braniti. No sveti Anđeli, uzevši koliko treba od dara bogolikog Bazilija, otkupiše me. A đavli na to povikaše, i silno se uznemiriše, grajeći: propade nam trud, propade nam nada! I bacahu po zraku listove na kojima bijahu ispisani moji grijesi. Gledajući to, ja se radovah. I mi odatle krenusmo sigurno.
            Putujući tako sveti Anđeli govorahu među sobom: uistinu veliku pomoć ova duša ima od velikog Božjeg ugodnika Bazilija. Da joj njegovi podvizi[13] i molitve ne pomažu ona bi mnogo propatila prolazeći Prijelaze Podnebesja. A ja se usudih reći svetim Anđelima: gospodo moja, izgleda mi da nitko od onih što žive na Zemlji ne zna što ovdje biva i što grešnu dušu čeka nakon smrti. Sveti Anđeli mi odgovoriše: „Zar o tome ne svjedoči Sveto Pismo koje se stalno čita po crkvama? I zar to ne propovijedaju svećenički služitelji[14] Božji?
            Ali ljudi, zanijeti zemaljskim ništavostima, ne mare za to, i smatrajući da je uživanje svakodnevno najedanje i pijenje, jedu svakog dana proždrljivo i piju bez straha Božjega. Njima je želudac umjesto Boga, ne pomišljaju na budući život, niti se spominju Svetog Pisma koje govori: „Jao vama koji ste siti, jer ćete gladovati; jao vama koji pijete, jer ćete ožednjeti!“ (Lk 6, 25). I oni smatraju da je Sveto Pismo bajka, i žive bezbrižno i razuzdano, slave i vesele se svaki dan, kao onaj evanđeoski bogataš[15]. No oni među njima, koji su milosrdni i milostivi, i čine dobro neznatnima i ubogima i nevoljnima, ti lako dobivaju od Boga oproštenje svojih grijeha, i prolaze Prijelaze bez muke, radi milostinje svoje, jer Sveto Pismo kaže: „Milostinja izbavlja od smrti, i čisti svaki grijeh; oni koji čine milostinju i pravdu, ispunit će se životom.“ (Tob 12, 9). Oni koji se pak ne staraju da milostinjom očiste grijehe svoje, ne mogu izbjeći ova ispitivanja. Njih grabe tamnoliki knezovi Prijelaza, koje si vidjela, i opako ih mučeći strovaljuju u pakao, gdje će ih okovane držati sve do Strašnog Suda Kristovog[16]. No i ti ne bi mogla proći Prijelaze, da te ne otkupljuje dar bogolikog Bazilija.
            Tako razgovarajući stigosmo do petog Prijelaza, Prijelaza za lijenost. Na njemu se istražuju svi dani i sati provedeni u neradu, i zadržavaju gotovani, koji od tuđeg truda žive, a sami ne žele raditi, i radnici koji primaju plaću, a ne rade kako treba. Tamo se ispituju i oni koji se ne brinu oko slavljenja Boga i lijeni su da blagdanima i nedjeljom idu na Jutarnju[17], Liturgiju, i ostala bogoslužja. Tamo se ispituje nebriga i nehaj, i potanko istražuje svačija lijenost i nebriga o vlastitoj duši. I mnogi se odatle strovaljuju u ponor. I mene tamo mnogo ispitivahu, i ne bih se mogla osloboditi dugova zbog grijeha te vrste, da moj nedostatak nije bio dopunjen molitvom bogolikog Bazilija. Tako otkupljenu, odvedoše me odavde.
            I potom naiđosmo na šesti Prijelaz, Prijelaz za krađu. Na njemu nas kratko zadržaše. I pošto nešto malo dadosmo, pođosmo. Jer mi ne nađoše nikakvu krađu, osim nekih vrlo sitnih, koje sam u djetinjstvu počinila iz neznanja.
            Odatle dođosmo na sedmi Prijelaz, Prijelaz za srebroljublje i škrtost. No i njega brzo prođosmo. Jer me Gospodin cijeloga života štitio: nisam patila na previše stjecanja materijalnih dobara, niti sam bila srebroljubiva; bila sam zadovoljna onim što mi je Gospodin slao; nisam bila škrta, već sam rado davala nevoljnima od onoga što sam imala.
            Idući naviše, dođosmo na osmi Prijelaz, Prijelaz za kamatu. Tu ispitivahu one što posuđivahu novac iz interesa, i one koji nečasnim načinom zarađuju, i zelenaše, i one koji tuđe prisvajaju. Tamošnji istražitelji me vrlo brižljivo ispitahu, i pošto ništa ne nađoše, škrgutahu zubima na mene. A mi krenusmo dalje, zahvaljujući Bogu.
            Onda stigosmo na deveti Prijelaz, Prijelaz za nepravdu. Na njemu se ispituju svi nepravedni suci, podmitljivi suci, i suci koji krive oslobađaju, a nevine osuđuju. Tamo se istražuje zakidanje plaća radnicima, i lažno mjerenje pri trgovanju. Uopće, tamo se istražuju svakovrsne učinjene nepravde. No mi, milošću Kristovom, prođosmo ovaj Prijelaz bez muke, davši nešto malo.
            Isto tako i sljedeći, deseti Prijelaz, Prijelaz za zavist, prođosmo ne davši ništa, jer nikome nikada ne pozavidjeh. Iako se tamo istraživala i neljubav, mržnja, nedruželjubivost, nepodnošenje, ipak se milosrđem Kristovim nađoh nevina u svim tim ispitivanjima. Istina, đavli bijesno na mene škrgutahu zubima, ali ja se ne bojah. I mi produžismo put radujući se.
            Na sličan način prođosmo i jedanaesti Prijelaz za oholost, na kome naduti duhovi ispitivahu ohole za hvalisavost, visoko mišljenje o sebi, oholost, veličanje. Tamo se brižljivo ispituje i to, je li čovjek iskazivao dužno poštovanje roditeljima, ocu i majci, i vlastima od Boga postavljenima; i ako se ogriješio o njih, koliko puta i u čemu. Uopće, ispituju se i sva ostala ohola djela i tašte riječi. Taj Prijelaz mi prođosmo, pošto vrlo malo odgovarasmo, i ja bih slobodna.
            Zatim stigosmo na dvanaesti Prijelaz, Prijelaz za gnjev i jarost. Tamo istraživači Podnebesja bijahu okrutni. Ali od nas ne dobiše mnogo, a mi odosmo dalje radujući se u Gospodinu, koji štiti grešnu dušu moju molitvama bogolikog oca moga, svetog Bazilija.
            Potom nas sretne trinaesti Prijelaz, Prijelaz za zlopamćenje. Na njemu su nemilosrdno mučili one koji u srcu svome drže zlobu prema bližnjemu, i one koji vraćaju zlo za zlo. Njih odatle zlobni duhovi s velikom jarošću odvode u Donji Pakao[18]. No milosrđe Gospodnje i tamo me zaštiti, jer nisam bila zlobna prema nikome, niti sam zlopamtila učinjene mi pakosti, nego sam čak i prema svojim neprijateljima bila nezlobna, i voljela ih koliko sam mogla, pobjeđujući zlo dobrim. I nađe se na tome Prijelazu da ništa ne dugujem. I zbog toga tamošnji đavli kukahu, jer odlažah slobodna iz njihovih opakih ruku.
            A mi produžismo dalje, veseleći se u Gospodinu. I ja upitah moje voditelje, svete Anđele: „Molim vas, gospodo moja, recite mi, odakle ove strašne Vlasti Podnebesja sva zla djela svih ljudi koji žive po cijelome svijetu, kao i moja, ne samo ona koja su javno, već i potajno učinjena, točno znaju i razotkrivaju?“  Na to mi sveti Anđeli odgovoriše: „Svakome kršćaninu na svetome krštenju Bog dodjeljuje anđela čuvara, koji nevidljivo čuvajući čovjeka, upućuje ga na svako dobro djelo, danju i noću, i u sve dane njegovog života, sve do smrtnog časa, i zapisuje sva dobra djela njegova što učini u ovome životu, kako bi dotični čovjek dobio od Gospodina milost i vječnu nagradu u Carstvu Nebeskomu. Isto tako i knez Tame, želeći da sav ljudski rod odvede u svoju pogibao, određuje po jednog zlog duha svakome čovjeku, koji stalno prati čovjeka, motri na sva njegova zla djela, na koja ga lukavstvima svojim i bodri, i skuplja sve zlo koje čovjek učini. Zatim sve te čovjekove grijehe odnosi odgovarajućim Prijelazima, gdje se svaki grijeh zapisuje, te su tako svim Knezovima Podnebesja poznati svi grijesi ljudi po cijelome svijetu. I kad se duša razdvoji od tijela, i hita uzići na nebo svome Stvoritelju, tada je oni nečastivi sprečavaju, pokazujući njene zapisane grijehe. I ako duša ima više dobrih djela nego grijeha, oni je ne mogu zadržati. Pronađu li pak kod nje više grijeha nego dobrih djela, oni je zadržavaju za vrijeme, i zatvaraju u Tamnicu neviđenja Boga[19], i muče je, ukoliko im sila Božja dopušta da je muče, sve dok ta duša molitvama i milostinjama svojih bližnjih ne bude otkupljena. Ako se pak koja duša nađe toliko grešna i odvratna Bogu, da joj nema nade za spasenje, već je očekuje vječna pogibao, oni je odmah strmoglavljuju u Bezdan, gdje je i njima spremljeno mjesto za vječne muke, i tamo je drže do Drugog Dolaska Gospodnjeg, poslije kojega će se ona zajedno s njima, sa svojim tijelom mučiti u ognju paklenome[20]. Znaj još i ovo: ovim putem ulaze, i ispituju se, samo oni koji su vjerom i svetim krštenjem prosvijetljeni: a nevjernici, neznabožni idolopoklonici i Saraceni[21], i svi tuđi Bogu ovamo ne dolaze. Jer još za života u tijelu, oni su dušama svojim pokopani u paklu, i kada umiru, đavli im odmah bez ikakvog ispitivanja oduzimaju duše, kao svoj vlastiti dio, i strmoglavljuju ih u ponor pakla[22].
            Dok mi sveti Anđeli ovo govorahu, stigosmo na četrnaesti Prijelaz, Prijelaz za ubojstva. Na njemu se istražuju, ne samo razbojništva, nego i svaka rana, svaki udarac, čim bilo i gdje bilo, po leđima ili po glavi, po vratu ili po licu, sve se to potanko ispituje, i na vagu stavlja. Ali mi, i tamo malo stavivši, prođosmo dobro.
            I naiđosmo na petnaesti Prijelaz, Prijelaz za čaranja, bajanja, trovanja i prizivanja đavola. Duhovi na ovome Prijelazu bijahu u obličju gmizavaca, škorpiona, zmija - otrovnica i žaba, da ih je bilo strašno i odvratno gledati. Ali i tamo, milošću Gospodina moga, na meni se ništa ne nađe, i mi prođosmo odmah, ne davši ništa. A oni duhovi se srđahu na mene i vikahu: „Doći ćeš ti na mjesto gdje se istražuje blud, vidjet ćemo hoćeš li se i tamo izvući!“
            Dok smo odatle išli naviše, ja upitah svete Anđele koji me vođahu: „Gospodo moja, da li svi kršćani prolaze ove Prijelaze? I nije li moguće da čovjek prođe ovuda bez straha i ispitivanja koja bivaju na Prijelazima?“ Sveti Anđeli mi odgovoriše:“Nema drugoga puta za duše vjernih što ulaze na nebo; sve one prolaze ovuda, ali ne bivaju sve mučene kao ti, već samo grešnici slični tebi, koji su nepotpuno ispovjedali svoje grijehe, stideći se i skrivajući  pred duhovnim ocem svoja sramna djela. A oni koji istinski ispovjede sva svoja zla djela, i žale i kaju se zbog učinjenih zala, njima se grijesi milosrđem Božjim na nevidljiv način brišu. I kad takva duša dolazi ovamo, podnebeski istražitelji otvaraju svoje knjige, ali ništa ne nalaze zapisano protiv nje, i ne mogu joj učiniti nikakvu pakost, niti je uplašiti, i duša radujući se uzlazi k Prijestolju Milosti. I da si ti potpuno i istinski ispovjedila sve svoje grijehe, i dobila odrješenje, ne bi bila ovako strašno mučena na Prijelazima. Ali tebi pomaže to, što si davno prestala smrtno griješiti, i što si mnoge ostale godine svoga života provela u vrlinama; no naročito ti pomogoše molitve bogolikog oca Bazilija kome si svim srcem mnogo poslužila[23].
             Tako razgovarajući, stigosmo do šesnaestog Prijelaza, Prijelaza za blud. Na njemu se istražuje svako bludničenje, i maštanje umom o bludu, i razmišljanje o bludu, i pristajanje u mislima na blud, i naslađivanje bludnim pomislima, i pohotna pitanja, i strastveni dodiri. Knez ovoga Prijelaza sjeđaše na svome prijestolju, obučen u gadnu i smrdljivu odjeću, krvavom pjenom nakvašenu[24], kojom se on ponosio kao carskim grimizom. I mnoštvo đavola stajaše pred njim. Oni se veoma začudiše, kad me ugledaše da sam stigla tamo, do njih. I onda iznesoše zapisana moja bludna djela, i razotkrivahu me, pokazujući osobe sa kojima sam griješila u svojoj mladosti, i vrijeme kad sam griješila danju i noću, i mjesta na kojima sam grijeh učinila. I ja im ne mogoh ništa odgovoriti, samo drhtah od straha, i stid me pojede. Tada sveti Anđeli rekoše đavlima u moju obranu: „Pustite ta davna bludna djela; ona je ostalo vrijeme svojega života provela asketski u čistoći i uzdržljivosti.“ Đavli odgovoriše: „Znamo i mi da je ona davno prestala s grijehom, ali se nije kako valja ispovjedila pred duhovnim ocem, niti je od njega dobila propisane zapovijedi za okajavanje grijeha. Zato je naša. A vi, ili nam je ostavite, ili je otkupite dobrim djelima.“ I položiše sveti Anđeli mnogo od mojih dobrih djela, no mnogo više od dara bogolikog Bazilija, te se tako jedva izbavih od ljute bijede. Onda produžismo put.
            Zatim stigosmo na sedamnaesti Prijelaz, Prijelaz za preljub. Tu se istražuju grijesi supružnika, koji nisu bili vjerni u braku, i nisu svoju bračnu postelju sačuvali neoskvrnutom. Isto tako se tu ispituju otmice radi bluda, i silovanja. Tu grozno muče i one Bogu posvećene osobe, koje su svoju čistoću zavjetovale Kristu, pa pale u blud. Na tom Prijelazu se i ja pokazah kao veliki dužnik, i bijah razotkrivena kao preljubnica, i pogani dusi i nemilosrdni istražitelji već bijahu spremni da me otrgnu iz ruku Anđela i svedu na dno pakla. Ali se sveti Anđeli mnogo prepiraše sa njima, i izniješe pred njih sve moje kasnije trudove i podvige, i jedva me otkupiše, ne toliko mojim dobrim djelima, koliko darom oca  moga Bazilija. Od njegovog dara veoma mnogo uzeše, i na vage položiše, i tako moja bezakonja namjeriše. Onda me uzeše i mi nastavismo put.
            I približismo se osamnaestom Prijelazu, Prijelazu za sodomiju[25]. Na njemu se istražuju protuprirodni grijesi muškaraca i žena, i blud sa đavlima, i s nerazumnim životinjama, i rodoskvrnuće, i druge gadosti koje se tajno vrše, koje je sramotno i spominjati. Knez ovoga Prijelaza odvratniji je od svih odvratnih i gadnih demona, sav oblijepljen smrdljivim gnojem; a takve su i sluge njegove. Smrad njihov bijaše nepodnošljiv, nakaznost njihova neopisiva, i jarost i ljutina njihova neiskazana. Oni nas brzo opkoliše. Ali milošću Gospodnjom ništa takvo na meni ne nađoše, i postiđeni pobjegoše, a mi radujući se nastavismo put. I rekoše mi sveti Anđeli: „Vidjela si Teodoro, strašne i odvratne Prijelaze za blud. Znaj dakle, da ih malo koja duša prođe bez muke, pošto sav svijet leži u zlu, sablazni i poganštini, i svi su ljudi slastoljubivi, i misao je čovjekova od mladosti njegove naklonjena zlu, i jedva tko čuva sebe od bludnih nečistoća. Malo je onih koji umrtvljuju svoje tjelesne požude, zato rijetki ove Prijelaze prolaze slobodno. Velika većina onih, koji do ovdje dođu, ovdje propadaju. Jer opaki istražitelji bludnih djela grabe bludne duše i odvlače ih u pakao, gorko ih mučeći. I hvale se knezovi Prijelaza za blud, govoreći: Mi više od svih drugih Prijelaza ispunjavamo pakao svojom ognjenom rodbinom! No ti, Teodoro, zahvali Bogu što si molitvama tvoga oca, bogolikog Bazilija, prošla te Prijelaze, i odsada nećeš više vidjeti ni zla ni straha.
            Poslije toga stigosmo na devetnaesti Prijelaz, Prijelaz krivovjerja. Tu se istražuju nepravilna učenja o vjeri, odstupanja od pravovjerja, malovjerje, sumnje u vjeri, hule na svetinje, i ostalo tome slično. Taj Prijelaz prođosmo bez ikakvog ispitivanja, i već bijasmo na domaku nebeskih vrata.
            Ali onda nas sretoše pakosni dusi posljednjeg, dvadesetog Prijelaza, Prijelaza za nemilosrđe i tvrdoću srca. Ovi istražitelji bijahu okrutni; knez njihov ljut, izgledao je mršav i mrzovoljan, no od bijesa je disao ognjem nemilosrđa. I ako se netko, tko je izvršio velike podvige i postove i molitve i sačuvao svoje djevičanstvo i iscrpio tijelo svoje uzdržljivošću, nađe da je bio nemilosrdan i nemilostiv, njega s ovog Prijelaza odmah odvlače dolje, i zatvaraju u bezdan pakla, gdje nikad milost doživjeti neće. No mi, blagošću Kristovom, prođosmo i taj Prijelaz bez muke, uz pomoć molitava bogolikog Bazilija, koji im od svojih dobrih djela podari mnogo za moje otkupljenje.
            Izbavivši se od gorkih Prijelaza, mi se zatim s radošću približismo samim vratima nebeskim. A vrata nebeska bijahu kao najblistaviji kristal, blistala su neopisivo, i na njima stajahu suncoliki mladići. Kad vidješe da me Anđeli vode, oni se silno obradovaše što sam se, štićena milosrđem Božjim, izbavila od Prijelaza Podnebesja, i s ljubavlju nas dočekaše i unutra uvedoše.
            A što tamo vidjeh, i što čuh, o dijete Grgure[26]! To se ne da opisati! Jer vidjeh što oko ljudsko ne vidje, i čuh što uho ljudsko nikada ne ču, i što nijednome čovjeku na Zemlji nikada ne dođe, takva blaga, takve ljepote! I bih odvedena pred Prijestolje Božje nepristupačne Slave, oko kojega stoje Kerubi, Serafi, i bezbroj nebeskih Vojnika[27], koji neprekidno slave Boga neizrecivim pjesmama. I pavši, poklonih se nevidljivom i nepoznatom Božanstvu. I zapjevaše nebeske Sile slatku pjesmu, proslavljajući Božje milosrđe, koje ljudski grijesi ne mogu pobijediti. I dođe glas od velelijepe Slave, koji naređivaše svetim Anđelima što me vode, da me odvedu kako bih vidjela sve obitelji Svetih, a tako i sve muke grešnih, pa da me zatim upokoje u obitelji blaženog Bazilija[28]. I sveti Anđeli me provedoše svuda, i ja vidjeh mnoga prekrasna naselja i obitelji, prepune slave i milosti, koje je Bog pripremio onima koji Ga ljube. I moji voditelji mi posebno pokazivahu obitelji apostolske, i posebno proročke, posebno mučeničke, posebno svetačke, i posebno obitelji svakog reda Svetih. A svaka obitelj bijaše neiskazane ljepote, ogromna po širini i dužini, sa mnogim presvijetlim palačama nerukotvorenim. I posvuda se po tim obiteljima razlijegao glas radosti i veselja duhovnoga, i viđahu se lica likujućih. I vidjevši me, svi se radovahu mome spasenju, i grliše me, slaveći Gospodina, koji me izbavi iz zamki vražjih.
            Pošto obiđosmo sve te obitelji, moji sveti voditelji spustiše me u Podzemlje, i vidjeh strašne, nepodnošljive muke u paklu[29], pripravljene za grešnike. Pokazujući mi ih, sveti Anđeli mi govorahu: „Pogledaj Teodoro, od kolikih te muka izbavi Gospodin molitvama ugodnika svoga Bazilija!“ I slušah tamo jaukanje, plač i gorko kukanje onih što su u mukama, jedni vikahu: Teško nama! Ajoj ljutih muka! Treći proklinjahu dan svoga rođenja. No ne bijaše nikoga da im se smiluje.
            Zatim me izvedoše odatle, i dovedoše u onu obitelj bogolikog oca našega Bazilija, koju vidiš, i upokojiše me ovdje[30], rekavši mi: „Sada bogoliki Bazilije vrši spomen na tebe.“ I meni bi jasno da sam u ovo mjesto došla za četrdeset dana po mom razdvajanju od tijela[31].
            Sve to bogolika Teodora ispriča Grguru u snu i viđenju, i pokaza mu svu ljepotu te obitelji, i duhovna bogatstva, i naslade i slavu, i raznovrsne vrtove sa zlatolisnim i mnogorodnim voćkama, i sve veselje duhovno što steče blaženi otac Bazilije mnogotrudnim podvizima svojim.
            Kad se viđenje završi, Grgur se trže od sna, i razbudivši se, on se čuđaše i divljaše onome što vidje i ču od blažene Teodore. I ustavši ujutro, ode kod bogolikog Bazilija da po običaju uzme blagoslov od njega. A on ga upita: „Dijete Grgure, gdje si bio ove noći?“ A on, kao da ništa ne zna, odgovori: „Odmarah se, oče, na svojoj postelji.“ Starac mu na to reče: „Znam da si se tijelom odmarao na postelji, ali duhom si bio na drugome mjestu. Zar si zaboravio što ti sve otkri Bog u viđenju ove noći u snu? Eto, dobio si ono što si želio: vidio si Teodoru, i od nje same čuo o njoj, i bio si u mojoj obitelji, i razmotrio si sve što mi je milošću Kristovom pripravljeno za moj mali trud.“
            Čuvši to od bogolikoga, Grgur spozna da njegov san nije bio priviđenje, već Božje otkrivenje njemu, izmoljeno od Boga molitvama bogolikog Bazilija. I zahvaljujući Bogu, on se pokloni blaženom ocu svome, i ovaj ga pouči koliko bijaše potrebno.

[1] Bazilije Novi - svetac, živio u 9./10.st. Spomendan mu je 26.03., po julijanskom kalendaru.
[2] Justin Popović (1894.-1979.) arhimandrit (opat) manastira (samostana) Ćelije u Srbiji, doktor teologije, sveučilišni profesor i duhovnik. 2010.proglašen svetim, kao jedan od najnovijih svetaca Srpske Pravoslavne Crkve.
[3] Bogolikima se u Istočnoj Crkvi nazivaju monasi i monahinje - srpski: prepodobni.
[4] Učenica i monahinja sv. Bazilija Novog. Spomendan joj je 30.12.po julijanskom kalendaru.
[5] Monasi - asketi, od njih se razvilo rimokatoličko redovništvo. Usmjereni su prvenstveno na askezu, molitvu i kontemplaciju. Na kršćanskom Zapadu benediktinci i srodni „redovi“ također spadaju u monaštvo.
[6] Mitar i mitarstvo označavaju carinika i carinarnicu. Ovdje se radi o demonskim istražnim zaprekama koje duša mora proći nakon smrti. Pošto naziv „carinarnica“ u hrvatskom jeziku ima izrazito svjetovno značenje, odlučio sam se upotrijebiti riječ „Prijelaz“.
[7] Pod „zrak“ se ovdje ne misli fizički zrak, već duhovni prostor podnebesja, „eter“, granično područje svjetova. Usp. Ef 6, 12
[8] molitava
[9] Navedeni sv. Bazilije Novi, duhovnik sv. Teodore
[10] Ne treba shvatiti predoslovno - poruka je: što se čovjeku na Zemlji čini slatko, na ovome mjestu mu se pokazuje prava priroda toga.
[11] Moramo imati u vidu da je Teodora monahinja, a istočni monasi dobar dio godine moraju biti u strogim postovima, tako da ove stvari za nju predstavljaju naročito teški grijeh.
[12] Istočna Crkva Liturgijom naziva Euharistiju - Misu
[13] Duhovno-asketska djela se u Istočnoj Crkvi nazivaju „podvizima“. „Podvižnik“ je asket, monah, molitelj, isposnik.
[14] Srpski:“sveštenoslužitelji“. Misli se na tzv. „više redove“: đakon, prezbiter i biskup.
[15] Lk 16, 19-31
[16] Sudnji dan i uskrsnuće mrtvih
[17] Misli se na jutarnje molitve, iz časoslova, koje se u Istočnoj Crkvi i danas svakodnevno, pjevane, slave sa narodom.
[18] Upotrijebljena je grčka riječ „tartar“. U drevnoj mitologiji, bio je to najdublji dio svijeta duhova i mrtvih, dublji od Hada (boravišta mrtvaca), u kojem su bili zatočeni prvenstveno viši duhovi i stari, svrgnuti bogovi. Sv. Petar upotrebljava termin u svojim poslanicama za opis boravišta Sotone i palih anđela-najgori dio pakla.
[19] Had, pakao
[20] Vidi se jasna razlika između „pakla“ zagrobnog života, i onog konačnog, koji će nastupiti nakon Sudenjeg dana i uskrsnuća.
[21] Muslimani-grč. Sarakenoi (šatoraši) je bio pogrdan naziv za Arape, među kojima je islam nastao, zbog njihovog nomadskog načina života.
[22] Izvan Crkve nema spasenja.
[23] Poučno za one koji misle da im Bog oprašta mimo ispovjedi.
[24] Zanimljiv detalj. Pošto je ljudska spolnost oponašanje Božje stvaralačke moći, njezino izopačenje jest - krvava smrt.
[25] Protuprirodni grijesi, zbog kojih su, prema predaji, uništeni biblijski gradovi Sodoma, Gomora, Adma i Sebojim (knjiga Postanka)
[26] Bazilijev učenik, kojemu se ukazala.
[27] Kerubi i serafi, viši redovi nebeskih bića. Prema „Nebeskoj hijerarhiji“ Pseudodionizija Areopagita, najbliže su Bogu.
[28] Njen učitelj, Bazilije Novi. Svojim postojanim kršćanskim radom na Zemlji, stvaramo si duhovnu obitelj na Nebu.
[29] Grč. Had, hebr. Šeol, obično prevodimo kao „podzemlje“. U ranom kršćanstvu, ovo je istoznačnica za pakao. Nastao je nakon Adamova grijeha, kada nitko nije imao pristup Bogu. Nakon Krista, kada je Sotona strovaljen u gorespomenuti „tartar“, a dušama oslobođen put kroz Prijelaze, Had i dalje ostaje realnost za grešnike. Nestat će pojavom konačnog Pakla, nakon Sudnjeg dana i uskrsnuća.
[30] Ovo je privremeno „upokojenje“ do Drugog dolaska Kristova, kada će uskrsli pravednici doživjeti, ne pokoj, već vladavinu s Kristom nad svemirom.
[31] Misli se na tzv. Parastos, molitvenu službu za mrtve, koja se vrši četrdeseti dan po smrti.