Otac
ove slavne sljedbenice Kristove, koja se od ranih godina zaruči s Kristom, po
imenu Dioskor, bijaše znamenit položajem i bogatstvom u gradu Heliopolu
Egipatskom, a u vjeri neznabožac. Svoju kćerku jedinicu, mudru umom i krasnu
likom, zatvori Dioskor u kulu visoku, okruži je svim ugodnostima, dade joj
sluškinje na službu, postavi idole za klanjanje, sazida joj kupalište s dva
prozora. Promatrajući kroz prozor kule zemlju dolje i zvjezdano nebo gore,
Barbari se otvori um milošću Božjom, te spozna jedinog istinitog Boga
Stvoritelja, iako nije imala nikoga od ljudi za učitelja u tome. A kada se njen
otac jednom udalji iz grada, ona iziđe iz kule, i po Božjoj Providnosti, sretne
se s nekim kršćankama, koje joj objaviše istinu vjere Kristove. Srce se Barbarino
rasplamtje ljubavlju prema Kristu Gospodinu. Ona naredi te se izdubi i treći
prozor na kupaonici, da tri prozora budu simbolom sv. Trojice; na jednom zidu u
kupaonici prstom nacrta križ i križ se udubi u kamen kao željezom urezan; iz
njene stope na podu kupaonice proključa izvor vode, koja kasnije mnogima dade
iscjeljenje od bolesti. Saznavši Dioskor za vjeru svoje kćerke pretuče je
surovo, istjera iz kule i pojuri za njom da je ubije. Jedna se stijena rastvori
i sakrije Barbaru od surovog oca. Kada se ponovno pojavi, otac je odvede
poglavaru Marcijanu, kome predade kćerku na mučenje. Nevinu Barbaru razodjenuše
i šibaše, dok joj cijelo tijelo ne bi pokriveno krvlju i ranama. U tamnici joj
se javi sam Gospodin s anđelima i iscijeli je. Vidjevši to neka žena Julijana i
sama poželi mučeništvo. I bijahu obje strašno mučene i s porugom po gradu
vođene. Odsjekoše im grudi ženske, i mnogo krvi iz njih isteče. Najzad ih
izvedoše na gubilište, gdje sam otac zakla kćerku svoju, a vojnici Julijanu. Toga
istoga dana udari grom u kuću Dioskorovu i ubi i njega i Marcijana. Postrada sv.
Barbara 306.g. Moći joj se čudotvorne nalaze u Kijevu (Ukrajina). Proslavljena u
Carstvu Kristovu ona se mnogo puta ukazivala do dana današnjega, ponekad sama,
a ponekad u pratnji Presvete Bogorodice.
(iz Ohridskog Prologa)
Odakle potječe predaja da je sv. Barbara zaštitnica rudara?... Možda od ove stijene koja se rastvorila i sakrila Barbaru?
OdgovoriIzbrišiMože biti. Međutim, mislim da je bitno da ljudi našega vremena čuju životopise svetaca općenito, a osobito iz ranokršćanskih vremena. U zadnja dva posta sam stavio i starozavjetne proroke-namjerno, jer imam osjećaj da se u zapadnom kršćanstvu izgubio osjećaj da su i oni sveci, dio Crkve.
OdgovoriIzbrišiMožda zato jer je na zapadno kršćanstvo toliko utjecao sveti Augustin. Nauk o krštenju i istočnom grijehu, odbojnost prema židovima... Nije ni čudno što su proroci iz SZ pretežno zaboravljeni, a da su sveci se niti ne spominje.
OdgovoriIzbrišiZanimljivo je koliko je istočno kršćanstvo uspjelo teološki usuglasiti SZ i NZ. Sjećaš se silnih rasprava sa adventistima po pitanju subote? Istok, npr., nikad nije jednostavno "ukinuo" subotu. Ona je ostala euharistijski dan, zabranjen je post u nju, itd., dakle, neko počasno mjesto, a opet je nedjelji ostao nepovrijeđen primat. Eto, sv. Abrahame, Adame, Evo, Noa, Davide, Izaija, molite Boga za nas!
OdgovoriIzbriši