srijeda, 7. lipnja 2017.

Hrvati pravoslavne vjere




            Pitanje postojanja Hrvata pravoslavne vjere je svakako jedno od najdelikatnijih vjersko-nacionalnih pitanja u našoj zemlji. Naime, etnička, a za njom i nacionalna podjela na Hrvate i Srbe na Balkanu, najčešće je išla po vjerskoj liniji, gdje je katoličanstvo poistovjećeno s hrvatstvom, a pravoslavlje sa srpstvom. Možemo slobodno reći da se kod Hrvata i Srba nikada u potpunosti i nije razvio jedan sekularni nacionalni identitet, nezavisan od vjere. U glavama većine naših građana, pojmovi „Hrvat, Srbin i Bošnjak“ su drugi nazivi za katolika, pravoslavca i muslimana. U takvoj situaciji, pojava skupina poput Hrvata pravoslavaca ili Srba katolika izaziva čuđenje, jer većini ljudi to izgleda jednako neprirodno, kao skijanje u Sahari ili sunčanje na Arktiku. Također, ovi pojmovi ostavljaju prostora za izvjesne manipulacije, ne samo u političkom, nego i u crkvenom životu. Zato je potrebno pokušati analizirati taj fenomen: tko su Hrvati pravoslavci, koliko ih ima, i koji je ustvari njihov status?

            Najprije moramo rastumačiti dvije osnovne postavke, bez kojih nećemo shvatiti ništa. Prvo, vjera i nacija nisu jedno te isto. Spomenuo sam na početku članka kako imamo problem na Balkanu s poistovjećivanjem vjere i narodnosti. No, vjera i nacija nisu jedno te isto. Vjera je stvar nadnaravna, a nacija stvar ovozemaljska. Vjera je nešto što se tiče čovjekovog odnosa prema Bogu i onostranosti; nacija je skup ovozemaljskih karakteristika (nacionalni osjećaj, jezik, kultura itd.) koji smo naslijedili od roditelja. Nacionalnost se u pravilu ne bira, nego stječe rođenjem; vjera se bira kroz duhovni put svakog čovjeka prema Bogu. Vjera je bitna, jer o njoj ovisi hoćemo li vječnost provesti u raju ili u paklu; nacionalnost je nebitna, ona je samo privremeni ovozemaljski celofan. Nacije nastaju i nestaju, dinamičnim povijesnim procesima. Zato, netko se može roditi kao Hrvat, ali odabrati svoj duhovni put u pravoslavlju, protestantizmu, islamu, budizmu, itd. Jednako tako i Srbin. Dakle, moguće je postojanje i Srba katolika i Hrvata pravoslavaca. 

            Zatim moramo još jednom ponoviti kako etnička i nacionalna pripadnost nije nikakav kriterij za pripadanje pravoslavlju, kao ni za pravoslavnu crkvenu jurisdikciju. Cilj pravoslavlja jest da se svi ljudi nađu u zajedništvu među sobom i s Bogom, bez obzira na nacionalnost i rasu. Pravoslavni biskup/episkop je poslan svim ljudima. Kao što su apostoli stvarali mješovite lokalne crkvene zajednice, sastavljene od Židova, Grka, Rimljana itd., tako i današnji njihovi nasljednici (pravoslavni biskupi) trebaju na svojim teritorijima stvarati kršćanske liturgijske zajednice u kojima će spasenje duše nalaziti rame uz rame Srbi, Hrvati, i svi ostali ljudi, kako god se nacionalno osjećali.

            Nakon što smo razotkrili svu nebitnost nacionalne pripadnosti za pravoslavlje, pokušat ćemo vidjeti, koliki je broj pravoslavnih Hrvata kod nas. Treba reći da je to teško pitanje, jer je statistika takve vrste vrlo varljiva, ljudi se izjašnjavaju svakojako, a i to što se netko izjasnio pravoslavcem ili katolikom samo po sebi ne znači ništa, ako aktivno ne prakticira vjeru. Nekim ljudima je neugodno reći istinu, neke nije briga, a neki uopće i ne žive stvarno na teritoriju RH. Kažu „popis stanovništva je točan zbroj netočnih podataka“. No, on nam je zasad jedini orijentir. 

            Prema popisu stanovništva 2011. u Hrvatskoj živi 190.143 osobe pravoslavne vjere. Uglavnom, to je statistički pad, jer ih je 2001. bilo 195.969. 

            Po nacionalnoj pripadnosti, najviše je pravoslavaca Srba - 159.530 (od 186.633 etničkih Srba ukupno, svih vjera i opredjeljenja). Pravoslavnih nesrba je dakle 30 613. Nakon Srba dolaze Hrvati - 16.647, što je i više od pola svih nesrba, a i porast u odnosu na 2001., kada ih je bilo oko 11 000. Ostalih nesrba ima 13 966. Od toga, Makedonci 2.401, Romi 2.381, „Pravoslavci“ 2.187, „Ne izjašnjavaju se“ 2.084, Crnogorci 1.822, „Ostali“ 816, Rusi 729, Ukrajinci 341, Bošnjaci 293, Bugari 158, Nepoznato 157, Rumunji 147, „Regionalna pripadnost“ 124, Rusini 89, Mađari 78, Slovenci 37, „Neraspoređeno“ 27, Talijani 26, Nijemci 22, Česi 12, Slovaci 12, Vlasi 11, Poljaci 6, Židovi 3, Albanci 2 i Austrijanac 1.

            Zanimljivo je pogledati i rezultate popisa iz 2001., kada je bila malo drugačija metodologija, pa se popisivalo na temelju izjašnjavanja o vjerskim zajednicama. Tada se njih 40.433 izjasnilo pripadnicima SPC, 211 pripadnicima MPC, 63 RPC, 46 GPC, 44 CPC, 19 Rumunjska PC, 8 BPC. Ostalih 154 872 izjasnilo se jednostavno – pravoslavcima. 

            Iz ovih podataka vidimo da, što se etničkog sastava tiče, Pravoslavna Crkva u Hrvatskoj je ogromnom većinom sastavljena od etničkih Srba. Broj ostalih pravoslavaca je zanemariv, pogotovo ako od njega odbijemo veliki broj neizjašnjenih, „prikrivenih“ Srba, kao i onih koji pripadaju raskolničkim zajednicama koje nisu dio pravoslavlja. 

            Već smo govorili kako je teritorij RH pokriven kanonskim eparhijama/biskupijama SPC, te se ostale Crkve ne smiju miješati  u njihov pastoralni rad. No sve kada bi i mogle, vidimo iz statistike da za to nema realne osnove, jer pripadnika ostalih zajednica ima doslovce u desecima i stotinama. Osim toga, raspršeni su, često u brakovima s katolicima, te ih je uopće teško okupiti i započeti bilo kakav pastoralni rad. 

            Ostaje nam dakle još ova jedna jedina kategorija – 16 647 pravoslavnih Hrvata. Malen je to broj – za katoličke čitatelje, to je jedna veća ili dvije prosječne zagrebačke župe, također raspršene po cijeloj državi i teško skupljive. Njihovo postojanje je novost, pošto u prošlosti takvog izjašnjavanja nije bilo, tek 2001. iskaču u javnost s brojkom od 11 000 ljudi. Ne postoji nikakva tradicija njihovog okupljanja, organiziranja, liturgije. 

            Teško je reći tko su ti ljudi, i koja je razina njihovog vjerskog života i zainteresiranosti za Crkvu. Ipak, promatrajući stanje na terenu, stječe se subjektivni dojam da se uglavnom radi o četiri kategorije ljudi. Prvi su Srbi, kojima je bilo neugodno reći da su Srbi, pa su našli ovako kompromisno rješenje. Njih je možda i najviše. Druga kategorija su ljudi iz miješanih brakova, koji su usvojili narodnost hrvatskog roditelja. Treća su ljudi čije obitelji izuzetno dugo žive u Hrvatskoj, u većinski hrvatskim sredinama, te su spontano prihvatili hrvatsku nacionalnost. Ove tri kategorije se često i preklapaju u obiteljima. Četvrta kategorija su pravi, izvorni etnički Hrvati, koji su napustili svoju izvornu vjeru, najčešće katoličku, te napravili pravi vjerski prijelaz u pravoslavlje, iz čisto religijskog uvjerenja. Iako i tu treba biti oprezan, jer i među takvim prijelaznicima ima ljudi srpskog porijekla, te je za mnoge od njih taj prijelaz također i neki povratak korijenima. Tako da, realno, broj pravih Hrvata pravoslavaca je zanemariv, doslovce se radi o pojedincima, koji su, bez ikakve veze sa Srbima, na osnovu svog istraživanja, molitve i traženja Boga, pronašli duhovni mir u pravoslavlju. Brojčano, oni su skoro na razini statističke greške u ukupnoj populaciji. 

            Ovo je bio samo pokušaj neke osobne meditacije nad statistikom. Naravno, statistika je varljiva, te su iza ovih brojeva moguće različite nijanse. Iza svake brojke stoji nečija životna priča.

            Tko je to pravoslavac? To je osoba koja aktivno živi svoje sjedinjenje s Kristom u Crkvi. Sveti Oci govore da pravoslavca koji više od tri puta uzastopce, bez opravdanog razloga, ne dođe nedjeljom u crkvu, treba isključiti iz Crkve. Bojim se da, kada bismo se rukovodili tim načelima, da nas više možda ne bi ni bilo.

52 komentara:

  1. I onda ti ove kojih brojčano ima u visini "statističke greške" i koji odgovaraju opisu "tko je to pravoslavac", svrstavaš u sektaše.

    PC (p/k)- zilot

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne odgovaraju opisu. Prvo moraš biti član Crkve, u euharistijskom zajedništvu s Crkvom da bi bio pravoslavac.
      Iskreno, ne znam što si toliko naporan, zašto osjećaš potrebu toliko napadati ovdje?

      Izbriši
    2. Mi na osnovama kanona (koje ti brišeš) smatramo da smo članovi Crkve. Ja ne napadam, nego želim ukazati na Istine pravoslavne vjere. Napadaju ovi lažni domoljubi. I to smišljeno, da se skrene pažnja s važnih dogmatskih i kanonskih tema.

      Z.

      Izbriši
    3. Vi smatrate, u tome i jest problem.

      Izbriši
    4. Nisi nam objasnio, iako si obećao, zašto je o. Theodor Zisis (uostalom kao i toliki drugi uključujući i episkopa Artemija, ponukani razbojničkim saborom na Kritu) prekinuo crkveno općenje s vama.

      Z.

      Izbriši
    5. Vidi, ova tvoja rečenica "Mi smatramo na temelju našeg istraživanja kanona da smo članovi Crkve" zapravo sadržava srž vašeg raskolništva, pa čak i, u neku ruku, heretičnosti. Takvim izjavama (nije vam prva, sjećam se onih vaših "ozbiljnijih grupacija")vi pokazujete da ste usvojili potpuno protestantski model crkvenosti. To je logika svih, od luterana i kalvina, pa sve do adventista i jehovaca: "Mi smo na osnovu našeg proučavanja Biblije došli do zaključka da samo mi pravo vjerujemo". Tako i rimokatolici: "Mi na osnovu našeg proučavanja Biblije, Predaje i Otaca, smatramo da papa ima primat". Ključni je taj protestantski samodopadni "ego, ja", koji donosi sud nad Crkvom i smatra da ima pravo osnivati "ozbiljnije grupacije" kada god se, po njegovom mišljenju, Crkva odmetne. Međutim, u pravoslavlju nema nikakvih "grupacija". Postoji samo jedna i jedinstvena Crkva, za koju je Krist rekao da je ni vrata paklena neće nadvladati. Tvrdnjom da je kompletno pravoslavlje zabrazdilo nikada definiranom herezom ekumenizma (iako u nijednoj Crkvi nikada nitko nije ozakonio ni nekakav službeni ekumenizam, ni ušao u euharistijsko zajedništvo s nepravoslavnima, ni potpisao nepravoslavne dogme)zapravo ruši ove Kristove riječi, i Krista proglašava lažljivcem. Drugo, kanoni Crkve ne poznaju heretike, ako im nije suđeno. Da bi se nekoga proglasilo heretikom, nije dovoljno da neki episkop, monah, "starac", "prozorljivac", profesor teologije, bilo tko, nekoga označi heretikom, pa eto onda svi moraju kamenjem na tog čovjeka da dokažu da i oni nisu heretici. Pravoslavna Crkva poznaje nešto što se zove "pravednost", a ta pravednost zahtjeva da se osumnjičenog heretika prijavi nadležnim crkvenim organima, da mu se sudi, i tek nakon zvanične odluke Crkve, netko postaje heretik. Ovakvo razbojničko ponašanje, kada skupina klerika i laika, na osnovu svog privatnog mišljenja i proizvoljnog tumačenja kanona, preuzme na sebe ulogu inkvizitora i mjere pravoslavlja, i precrta cijelo pravoslavlje, i krene osnivati "grupacije", unosi nered, stvara masu lokalnih pseudopravoslavnih "papa" i blamira pravoslavlje pred nepravoslavnima, prikazujući našu Crkvu kao skup posvađanih sekti. Tvrdite da ste katakombni. Katakombe su podzemna skloništa za progonjene kršćane, tako da vi time sebe nazivate progonjenima i mučenicima. Pa koji vas đavo progoni? U modernoj, demokratskoj, sekularnoj Europi, gdje svatko smije iznajmiti ili kupiti kuću u Zagrebu ili drugdje, izvjesiti tablu s imenom svoje vjerske zajednice i bez posljedica raditi, vi se smatrate "katakombnima". Vrijeđate zdrav razum, i vrijeđate one kršćane diljem svijeta, koji su uistinu bili ili jesu u katakombama. Fanatični ste, kod vas nema vjere u pobjedu Crkve, i Božju moć nad svijetom. Vi mislite da je Crkva ovozemna organizacija u kojoj svako krivovjerje može magijski uništiti milost. Ustrašeni ste. U svemu vidite zavjeru masona, sotonista, Vatikana, modernista. Strah od jednih, drugih, trećih. Vi ne živite od vjere i za Krista, nego od straha, sijanja straha, svakodnevnog fiksanja strahom, i oholog kulta samomučeništva. Isključili ste se iz zajednice Crkve, iako znate da van te zajednice nema nikakvog pravoslavlja, napadate Crkvu da biste umirili savjest. Licemjerno napadate svaki propust u Pravoslavnoj Crkvi, a vlastite propuste krijete ko zmija noge; zamjerate pravoslavnima ako pozdrave katolike na cesti, a neki vaši „jeromonasi“ trguju ikonama s njima. Zato, vi niste Pravoslavna Crkva, nego istočnokršćanska sekta, nastala otpadom od Crkve. I ne planiram se s vama raspravljati unedogled, jer od toga neće biti nikakve koristi, dok vam Bog ne probije oklop vlastite oholosti. Zato, ako ne prestaneš ići u komentarima protiv Crkve, bit će brisani; u konačnici, uvest ću moderiranje komentara, pa se nijedan bez moje dozvole neće ni pojavljivati.

      Izbriši
    6. Jesam, obrisao sam. Onakvim načinom možeš razgovarati sa svojim ćaćom kod kuće.

      Izbriši
    7. Ponavljam, na ovakav način ne komuniciramo.

      Izbriši
    8. Administrator je uklonio komentar.

      Izbriši
    9. Moraš još jednom pročitati svoj komentar, pa ćeš shvatiti, ako imaš kućnog odgoja.

      Izbriši
  2. Evo pitanje
    Jeste li vi hrvatski Srbi ili Srbi u Hrvatskoj?

    OdgovoriIzbriši
  3. Nemojte se izvrdavati nego odgovorite

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prvo, ne bahati se, jer nisi na svojem sajtu. Drugo, dobio si odgovor. Ovo nije politički ni nacionalni, nego vjerski blog.

      Izbriši
  4. Vjera nema veze sa nacijom....ali kod vas ima...tako mi je jedan odgovorio da je on po nacionalnosti pravoslavac....smijesni ste vi ljudi
    Uostalom zavrsio sam ovdje
    Zelim vam ugodan dan
    Zbogom

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne možeš doći na tuđu stranicu i ultimativno policijskim tonom tražiti da ti se netko očituje. To je nekulturno i mi tako ne komuniciramo. Zbogom.

      Izbriši
    2. jesi ti anoniman ili možeš da se predstaviš. kad se već želiš upoznati zašt se prvo ne predstaviš.

      Izbriši
  5. Prisjetit će se neki zagrebački vjernici kako je prije koju godinu (mislim da je tada još bio živ mitropolit Jovan) u zagrebačkom sabornom hramu služio sadašnji bihaćko-petrovački, izabrani mileševski episkop Atanasije Rakita. Propovijed je trajala doslovno minutu, nije se nimalo dotaknula evanđelja i zvučala je otprilike ovako: "Samo jedno imam da vam kažem. Svi smo mi Srbi. I vi ovde, i mi tamo, svi smo mi jedan narod. Samo to treba da zapamtite." U tom trenutku bio je u hramu, ako ništa, barem pokoji zagrebački Rus. Hvala Bogu da je retorika mitropilita Porfirija daleko od toga.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I što s tim? Pa i Bozanićeve i Košićeve propovijedi su pune hrvatstva. Što s Česima, Talijanima i ostalim katolicima koji dolaze na njihove mise? Zašto netko ne bi smio ni riječ reći o svom narodu?

      Izbriši
  6. Sastala se dva srbina i hoce osvajati do Tokija
    Jeste li primjetili da koriste neutralni termin "nasa zemlja",umjesto domovina ili Hrvatska itd...uvijek sa njima na oprezu biti

    OdgovoriIzbriši
  7. Da da.. budite uvijek oprezni, neprijatelj nikada ne spava, prepoznat ce te ga po podocnjacima:):):)

    Abdul Mesih

    OdgovoriIzbriši
  8. I bez politike i vrijeđanja na nacionalnoj osnovi. Ovo je kršćanski blog. Za nacionalna i politička prepucavanja imate političke, bezbožničke forume i stranice, pa samo dajte tamo.

    OdgovoriIzbriši
  9. Evo, hvala Bogu, da se u nečemu slažem s tobom.

    Z.

    OdgovoriIzbriši
  10. Ovaj tekst gore je napisan za naivce...."etnicka podjela isla po vjerskoj liniji"....to bi znacilo po autoru ovoga teksta da smo mi svi nekada bili isti narod pa se kasnije podjelili po vjeri na tri naroda...Hrvati su Hrvati oduvijek bili bez obzira na vjeru

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne, nego ti ne razumiješ kako je išlo stvaranje modernih političkih nacija, koje su se krenule razvijati tek nakon francuske buržoaske revolucije, kroz 19. i 20.st. Osnove politologije ti ne bi škodile.

      Izbriši
  11. Ove tekstove po nacinu pisanja,rekao bih da pise mozda osoba na razini srednjoskolskoga obrazovanja.
    Drzite se vjerskih stvari.
    Ugodan vam dan.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa o čemu pišem nego o vjerskim stvarima?

      Izbriši
    2. A mozda da organiziramo Pravoslavnu autokefalnu crkvu za svako hrvatsko pleme...zasto da ne...dalmatinska pravoslavna crkva, licka pravoslavna crkva, zagorska pravoslavna crkva, prigorska PC, medjimurska PC, podravska PC, slavonska PC, moslavacka PC...sa jednim vrhovnim svehrvatskim arhiepiskopom u Solinu... to bih isto preporucio i Srbima, svako pleme autokefalija...sumadinci, pomoravci, macvani, sremci, bacvani, kosovari,raska,arhiepiskop u Studenicu...svatko autokefaliju po kratkom postupku, vec sutra idemo u Carigrad po tomos...

      Pravoslavni Kazahstanac

      Izbriši
  12. Ne da mi se više ni pisati ni raspravljati o ovome, btw to uopće nije bila ni izvorna tema bloga, blog je zamišljen da se bavi duhovnošću, liturgijom, dogmatikom, teologijom. Jednostavno zbog pritiska koji se u javnosti stvara bilo je potrebno definirati ova jurisdikcijska pitanja.

    OdgovoriIzbriši
  13. Nadam se da si shvatio da sam ovom ironijom htio pokazati bezizlaznost ove teme na nasim podrucjima...Ako krenes govoriti o ovome Crkvenim jezikom, uvijek ces biti NEDOVOLJNO VELIK Hrvat, Srbin, Pravoslavac, Marsovac, Kazahstanac....tako je to, sto ces....

    Pravoslavni Kazahstanac
    ps. majka mi je iz Azerbejdzana

    OdgovoriIzbriši
  14. Btw,nije trebalo dirati u ustrojstvo arhiepiskopija i eparhija koje su postojale i savrseno su funkcionirale.Nakon 1920 krece cirkus koji traje do danas i trajati ce tko zna koliko dugo.Galama se nadigla i tko zna sto ce sve izaci van iz toga svega.Nista dobroga koliko mi se cini.Uostalom blog je dobar,jer i mene kao rimokatolika neke stvari oko pravoslavlja.Pozdrav

    OdgovoriIzbriši
  15. Autor ovoga bloga se ponaša poput većine zapadnih kršćana u vrijeme dok su se širila po Zapadu krivovjerja o izlasku Duha Svetoga i od Sina i papinskoga primata (možda pod utjecajem islama, papa se u mnogo čemu ugledaju na kalife!). Spomenuta većina je na Crkvu gledala administrativnim/birokratskim očima i tako su zastranili u herezu i ostali izvan Crkve! Autor bloga na Crkvu gleda istim očima i po tome je tipični Zapadnjak. Nema istočne mistike nimalo!
    Zelot br. 2

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Suština pravoslavlja nije u "istočnoj mistici", nego u dogmatskom pravovjerju, kanonskoj valjanosti i euharistijskom zajedništvu. Ove tri stvari su kriterij da bi se išta nazivalo pravoslavnim, te ni molitva, ni "istočna mistika", ni "zapadna birokracija", ni podvig, ni post, ni mučeništvo, za pravoslavlje nema nikakve vrijednosti izvan konteksta ova tri kriterija.

      Izbriši
  16. Pravoslavna teologija poznaje mistiku. To je mistika nestvorenih energija Božjih koja se temelji se na biblijskoj antropologiji, nastavlja se kod egipatskih pustinjskih otaca i doseže svoj vrhunac u teologiji kapadokijskih otaca (Vasilije Veliki, Grigorije Nazijanski – Bogoslov, Grigorije Niski). Suprotno od pravoslavne, skolastička teologija koja se razvila na Zapadu nakon njegovog odvajanja od Pravoslavlja, ne temelji se na biblijskoj antropologiji nego na filozofiji i antropologiji starogrčkih filozofa. U XIV. st., na primjeru nestvorenog svjetla Preobraženja Gospodnjeg, pravoslavnu mistiku teološki je razradio jedan od stupova Pravoslavlja, Sv. Grigorije Palama. Povod za ovo bio je pokušaj prodora zapadnog skolasticizma u Vizantiju od strane kalabrijskog monaha Varlama. On je na svojim predavanjima i u kružoku koji je formirao, privukao pažnju aristokracije i vizantijske humanističke inteligencije, te je, iako formalno pravoslavan, zastupao skolasticizam Tome Akvinskog. Nakon žestoke reakcije Svete Gore i monaških krugova, bio je sazvan crkveni sabor u Thesalonici, koji zbog svog značaja danas mnogi smatraju kao IX. ekumenski (vaseljenski) sabor. Na njemu je osuđen varlamizam kao hereza a time je i konačno definirano učenje o o energijama Božjim koje čovjeku mogu biti spoznatljive, ali koje se razlikuju od apsolutno nespoznatljive suštine Božje. Suprotno tome, zapadna teologija rukovodeći se filosofskom dijalektikom, ne poznaje nestvorene energije Božje. Za nju je nestvorena svjetlost Preobraženja Gospodnjeg ovozemaljski prirodni fenomen. Tu je, dakle, razlika: u pravoslavnoj teologiji koja je mistična, Bog je čovjeku dostupan svojim nestvorenim energijama. To je Bog Avraama, Isaka, Jakova... U rimokatoličkoj i protestantskoj teologiji bog je čovjeku apsolutno nedokučiv, to je metafizički bog grčkih filozofa.
    Ne vjerujemo svi u istoga Boga.

    Zilot 1

    OdgovoriIzbriši
  17. Zašto ne izbrišeš i ovaj moj komentar i ne napišeš da nemam kućni odgoj? I on, kao i onaj gornji koji si izbrisao u kojem nisi mogao podnijeti navode konkretnih dokaza da ste izdali Pravoslavlje i pokorili se antihristu papi, govori protiv vas heretika ekumenista, novih varlamita i skolastičara.

    Zilot iPC(p/k)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa usporedi ih. Vidiš kako znaš biti pristojan kada hoćeš :)

      Izbriši
  18. Odgovor na tvoj odgovor od 8. lipnja u 12. 37h koji je potpuno promašen i nema nikakve veze s našom iPC. Iznosim samo najosnovnije:

    Zar nisu u Raveni prije nekoliko godina "pravoslavni" usvojili dokument o papinom primatu, tj da je papa prvi među jednakima? Kao da smo u 5. stoljeću. Zar nije tom prilikom na liturgiji Vartholomej pričestio katolike? Zar to nije euharistijsko općenje s hereticima koje Pravoslavna Crkva zabranjuje? I tada se podigao čitav pravoslavni svijet. I kome da ga pravoslavni tuže kad svi patrijarsi i sinodi rade i misle isto? I što drugo preostaje pravoslavnima nego da se na temelju 15. kanona Prvo-drugog sabora u Konsantinupolisu iz 861. god. udalje od svojih predstojnika? A taj kanon kaže ovo:

    "... A oni koji se odjeljuju od općenja sa svojim predstojnikom zbog neke hereze koja je od svetih sabora ili otaca osuđena, to jest kad on javno propovijeda herezu i otvoreno o njoj u crkvi uči, takvi ne samo što neće podleći kazni po pravilima za to što su prije sabornog razbora odijelili se od takvog episkopa, nego će naprotiv biti zaslužni časti koja pravoslavnima pristoji. Jer oni nisu osudili episkope, nego nazoviepiskope i nazoviučitelje, niti su raskolom porušili jedinstvo Crkve, nego naprotiv pohitali su da oslobode Crkvu od raskola i razdjeljenja".

    Na primjeru Sv. Maksima Ispovjednika pokazao sam ti da u Crkvi ostaju ispovjednici i branioci Istine i oni koji ih slijede, pa makar bili u manjini, a od Crkve otpadaju heretici pa makar sačinjavali svu hijerarhiju zajedno s onima koji slijede istu.

    I što je tu nepristojno?

    Zilot iPC(p/k)

    Ps.: nemam nikakvih vrlina, znam, al' mrzim laž i prevaru.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Shvatio si ti dobro što je nepristojno, jer vidim da si izbacio takav vokabular iz komunikacije. Dakle, sada razumiješ da te nisam brisao zbog tvojih stavova, dakle, nažalost, nisi „mučenik“.
      Što se Ravenne tiče, vaš prigovor tome potječe od temeljnog nepoznavanja funkcioniranja Pravoslavne Crkve. Kao prvo, ravenski dokument je donijela međunarodna mješovita teološka komisija. Dotična komisija nije organ vlasti ni u KC ni u PC. Ona je ono što joj ime kaže – skup znanstvenika teologa koji raspravljaju znanstvenu teološku materiju, koja donosi svoje teološke zaključke, dakle ne dogmatske i obvezujuće. Vlast u Crkvi je Sabor, bio Sveopći, bio partikularni, a nijedan Sabor u PC nije nikada sankcionirao RD, ni njegove zaključke, niti unio to u zbir pravoslavnih dogmata, niti u Nomokanon pravoslavlja. Štoviše, ekumenizam i kao teorija grana je i službeno osuđen čini mi se 2000.g. od RPC. Dakle, radi se o jednom potpuno neobavezujućem teološkom (dakle znanstvenom, moram to naglasiti pošto laici obično brkaju teologiju i dogmatiku) dokumentu, koji obrađuje prošlost. Pa čak i takav dokument nije prihvaćen ni od većina PC (Ruska Crkva ga nije potpisala, i izrazila svoje kritike o njemu). Čak i u takvom dokumentu se ustvari raspravlja o tome kakav je bio ustroj Crkve do 1054.g., pri čemu je preko 90 posto dokumenta pravovjerno, što je vrlo značajno ako se shvati da ga je potpisala i KC, na taj način de facto priznajući autentičnost pravoslavnog modela crkvenosti. Dokument se ne bavi sadašnjošću, izričito kaže da pod pojmom „Crkva“ svaka, i KC i PC misle samo na sebe, dakle, dokument izričito ispovijeda da je PC jedina prava Kristova Crkva na zemlji. Postoje kritične točke, i na njih je ukazala RPC i to je otvoreno za raspravu. Prema tome, nedostaju svi formalni i materijalni kriteriji da se RD smatra izdajom pravoslavlja, već naprotiv: po prvi puta u povijesti KC, barem na neobaveznoj teološkoj razini dopušta mogućnost da papin primat i nezabludivost nisu postojali do 1054.
      Patrijarh Bartolomej se, koliko mi je poznato, ogradio od tog čina, do kojega je došlo zbog pogreške đakona. Ni on ni itko u PC nije nikada ozakonio pričešćivanje s katolicima. Takvo nešto u PC jednostavno ne postoji.
      Dakle, napustili ste PC zbog lažnih optužbi, i krenuli stvarati „novu Crkvu“, što ovaj kanon nikako ni ne predviđa. Znači, niste dio PC.

      Izbriši
  19. 1) Nismo u ravnopravnom položaju. Brišeš moju obranu, a tvoje uvrede i omalovažavanja ostaju. I onda još ispada da sam ti tko zna što rekao. Svaka ti čast, Torquemada bi te odmah uzeo u službu.

    2) U tome i jest problem što se kod vas po uzoru na zapadni racionalizam, teologija odvojila od dogmatike. U predanjskom Pravoslavlju u širem smislu riječi teolog je svatko tko, makar bio i nepismen, živi punim hristjanskim svetotajinskim životom po zapovijedima. Njemu je silom Duha Svetoga jasna vjera koju živi. A jasno mu je i tko i kada otpada od nje. U užem smislu imamo samo tri Teologa kako ih je Crkva nazvala: Ivana Evanđelista, Grigorija Nazijanskog i Simeona Novog. Njima je Crkva dala taj počasni naslov jer su oni hristjanstvu predali od Boga nadahnutu poruku dragocjenu za sva vremena i neponovljivu.
    U izvornom Pravoslavlju nema nikakvih mješovitih teoloških komisija. Te komisije raspravljaju u beskonačnost bez ikakvog uspjeha. Istinski pravoslavni nikada ne bi potpisali zajedno s papistima neki takav dvosmisleni dokument, u kojem se konstatira da je "Pravoslavna Crkva jedina prava Kristova Crkva na zemlji". Nema tu nikakvog približavanja paporimokatolika pravoslanoj eklisiologiji. To je obmana i jedan običan autogol. Prvo zato što papisti smatraju da su baš oni ta "Pravoslavna Crkva jedina prava Kristova Crkva na zemlji", a drugo, vezano s prvim, zato što je u papokatolicizmu dogma nad dogmama papski primat, te im ne pada na pamet da ga se odreknu. Zahvaljujući skolastičkoj teologiji, oni vjeruju u razvoj dogme, tako da je učenje o primatu koje je nastalo u srednjem vijeku, prošlo kroz nekoliko razvojnih faza. Danas je na snazi učenje prema kojem je samo papa nasljednik apostola Petra i sljedstveno, samo on namjesnik Hristov na zemlji. Međutim, u ovo je uključena i njihova najbogohulnija dogma o nepogrešivosti pape koja je proglašena na I. Vatikanumu 1871. i koja je (za sada) završni izraz rečenog razvoja. Ovu dogmu papisti iz diplomatskih razloga danas manje ističu, ali ona najčvršće stoji u njihovoj dogmatici. Prema tome, na temelju takvog, gore navedenog dokumenta, potpisanog s obje strane, paporimokatolici s pravom mogu reći, a i govore, da se zapravo pravoslavni približavaju njihovoj eklisiologiji. Naime, papama je savršeno svejedno da li je primat prije 1054. postojao ili nije postojao u ovakvoj ili onakvoj nijansi kad je, po njima, prema skolastičkoj teoriji o razvoju dogme, današnja dogma bila nevidljivo sadržana i u tadašnjoj eklisiologiji. Njih ni malo ne smeta da se pravoslavni drže svoje, kako kažu, arheologije i muzeologije. Njima je jedino bitno da ih se prizna. Dakle, uzajamnim potpisom, "pravoslavna" strana te mješovite komisije de facto je priznala papističku eklisiologiju. A budući da članovi te komisije nisu kažnjeni od vlasti njihovih pomjesnih crkava, postavlja se pitanje kakva je onda vjera tih crkava? To ti je slično onome što je bilo u ranom hristjanstvu kad su nagovarali hristjane, da bi spasili život, da samo bace zrnce tamjana na idolopoklonički žrtvenik a da u sebi i dalje nastave da vjeruju u Hrista.

    Nastavlja se

    OdgovoriIzbriši
  20. Nastavak

    Mi bismo zajedno s papokatolicima mogli potpisati jednu takvu izjavu jedino kada bi u njoj stajalo još i to da je papska organizacija zbog hereze isključena iz navedene "Pravoslavne Crkve jedine prave Kristove Crkva na zemlji" i da se zbog mnogih svojih hereza koje su se u međuvremenu još nakupile, a koje bi bile nabrojane, ne može vratiti u Crkvu prije nego što se zbog svake od njih ne pokaje, i prije nego što ih sve ne izbriše iz svoje teorije i prakse.
    Dakle, umjesto da im kažu kako jest, muljaju, potpisuju razne zajedničke izjave i dokumente te krše kanone bezbrojnim izjavama i gestama priznavanja papine episkopske službe i čak podređenosti njemu, bezbrojnim zajedničkim molitvama s njim ili s njegovim kliricima, sasluživanjima na liturgijama i mnogim primjerima zajedničke čaše. Da, Vartholomej je namjerno pričestio katolike. Kakav đakon! I jedan i drugi su znali kome su pripadali prisutni u katoličkoj crkvi u kojoj su služili (već to je nedopušteno). Vidjeli su da se križaju s pet prstiju, to je na TV prenosu vidio cijeli svijet. To da se od toga ogradio i da mu nije rekao đakon, to su priče za naivne. I nije to jedini primjer. Athinagoras je otvoreno zagovarao interkomunio. To rade i u Rumunjskoj i u Rusiji itd... i u Kovilju. Koje su kazne predviđene za takva kršenja kanona, čitaoci su mogli vidjeti na listi koju je objavio brat Franjo a koju si ti bezobzirno izbrisao jer misliš da su tvoja "teološka" objašnjenja jača od sile zakona.
    Oni rade postupno. Nakon Ravene došlo je vrijeme za Kriti. Tu su sve heretičke denominacije uvijenim riječima s ponekom dvosmilicom (koju apologeti uvijek mogu iskoristiti za opravdavanje ekumenista i za pobijanje nerazumnih bundžija) proglašene hristjanskim Crkvama. Sada bi nam novi biskup (zašto upotrebljavaš tu riječ?) dalmatinski mogao objasniti ono što ti nisi mogao: Zašto je njegov profesor, protojerej o. Theodor Zisis, prekinuo općenje s vašom "Crkvom"? Dodao bih da je to učinilo još 5 sveščenika iz njegove eparhije, a u Rumunjskoj se otcijepilo 50 parohija!

    Nastavlja se

    OdgovoriIzbriši
  21. 3) Nas istinski pravoslavne, nije šokirao ni Balamand ni Šambezi ni Ravena... itd. Niti Krit. Nama je bilo jasno kamo to vodi od 1920. godine kad je masonerija u Konstantinupolisu postavila svog patrijarha Meletija Metaksakisa. On je tada izdao encikliku o potrebnim reformama u Crkvi "u cilju približavanja zapadnim hristjanskim Crkvama". Zbog toga je ubrzo nametnuo i uveo osuđeni papski kalendar u Crkvu Helade. Sveta Gora je odmah prekinula liturgijsko spominjanje (a to znači i crkveno zajedništvo) svojeg do tada nadležnog patrijarha. U ono vrijeme vjera je još bila dovoljno jaka, monaštvo i asketizam bili su poštovani i služili kao uzor narodu Božjem. Zbog toga se, u to vrijeme, pod duhovnim vodstvom svetogorskih otaca podigao čitav, tada još blagočestivi, grčki narod sa svojim klirom, skandirajući na demonstracijama: "thelun na mas frankepsun" (žele da nas pofranče – tj. da postanu Franci, rodonačelnici filiokvizma i papizma. Kod nas bi se reklo: žele da nas pokatoliče)! Sve dok vojska i policija masonske države hapšenjima i progonima nisu sprečili prirodno odbacivanje novotarije. Episkopi koji su tada javno proglasili da je u Crkvu Helade uvedena hereza, opravdano su na temelju 15. kanona Konstantinupoljskog sabora iz 861. god. prekinuli zajednicu s Crkvom Helade kao i sa svima koji s njom imaju zajedničarenje. Oni su rukopoložili nove episkope. Od ovih naš Sv. Sinod danas ima zakonito apostolsko nasljeđe. Dakle nismo mi stvorili "novu crkvu". Mi smo ostali u Pravoslavnoj Crkvi kakva je bila od uvijek. Zahvaljujući tome što smo rekli - ne ovome svijetu - siromašni smo, malobrojni, izloženi napadima, klevetama, podlim izazivanjima raskola od strane svjetovnih i pseudocrkvenih moćnika i s tim u vezi izloženi raznim iskušenjima. Ali znamo da se nalazimo u pravoj Crkvi Hristovoj, riznici Duha Svetoga, punoj spasonosne blagodati. U Crkvi kakva je bila od početka i kakva će, po obećanju Gospodnjem, postojati do kraja. "Novu crkvu", osnovali su papokalendarci i ekumenisti koji su prodali Pravoslavlje da bi kupili blagostanje u ovom svijetu. Oni u svojem utopijskom milenarizmu, protivno svjedočenju Svetog pisma i svetih otaca, vjeruju da će se čitavo čovječanstvo automatski spasiti u univerzalnoj crkvi novog svjetskog poretka kakva se priprema. Zbog toga se prilagođavaju svijetu koji u zlu leži i uvode obnovljenstvo i modernizam u svim vidovima crkvenog života. Zato je prirodno da se sjedinjuju sa papokatolicizmom koji je na tom putu već 1000 godina a naročito nakon njihovog II. Vatikanuma koji danas ovim "pravoslavnim" otpadnicima predstavlja najveći uzor u provođenju istočnog ađiornamenta. Također je prirodno da oni u takvom stanju nalaze svoje mjesto u protestantskom "Svjetskom savezu crkava" s njegovom teorijom grana. Tako stoje stvari.

    Zilot iPC(p/k)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ok, odgovorit ću ti na sve ovih dana dok uhvatim vremena.

      Izbriši
    2. 1.) Brišem tvoje uvredljive riječi i propagandu, ne tvoju obranu, vidiš da sam sve kulturne postove ostavio.
      2.) Zašto koristim riječ „biskup“? Zato što je ovo blog na hrvatskom jeziku (što ti ne poštuješ), a za ono što Srbi kažu episkop, Hrvati kažu biskup.
      3.) Nisi opovrgao nijedan moj argument. Nisi dokazao da je Pravoslavna Crkva ispovijedila rimsku vjeru, ni da je promijenila dogmate, ni kanone, ni ušla u zajedništvo s Rimom. Sve što govoriš, je i dalje tupljenje glavom u zid, o tome kako je PC učinila ovo ili ono, bez dokaza. Sve da je i netko učinio sakramentalno zajedništvo, to se radi o pojedinačnom kanonskom prijestupu, ne o praksi PC. Takvih kanonskih prijestupa je uvijek bilo, i uvijek će ih biti.
      4.) Od kada postoji Crkva, uvijek je ulazila u dijalog s okolnim svijetom. I Krist je raspravljao s protivnicima, i Pavao odlazio u sinagoge i u poganski Areopag, i Marko Efeški papi u Rim. To što ti mrziš ljude drugih vjera, bojiš ih se, i misliš da ćeš ih „spasiti“ anatemama i proklinjanjem, to je druga stvar.
      5.) Kovilj sigurno nema euharistijskog zajedništva s nepravoslavnima.
      6.) Objasnio sam ti narav ravenskog dokumenta – i ti opet protiv jasnih dokaza tupiš po svome.
      7.) Ja se slažem da se reforma kalendara nije trebala izvršiti bez konsenzusa unutar Crkve i sa ostalima – ali to nije bio razlog za raskol, niti je kalendar dogmatsko pitanje.
      8.) Niste Crkva. Raspali ste se na desetke sekti, „krštavate“ se po par puta. Otpavši od Crkve, niste sačuvali jedinstvo ni međusobno. Što se onog čovjeka tiče kojeg stalno spominješ, nema se što o njemu pričati – ni prvi ni zadnji koji je pljunuo na Crkvu.
      9.) Imao sam prilike dosta u životu raspravljati sa sektašima. Svima vam je metoda ista – stalno se vrtite u krug, nakon što vam je dokazano, vi opet tupite isto. Sve sam ti rekao u dosadašnjim komentarima, i tu je kraj rasprave. Ako hoćeš prihvatiti, prihvati, ako ne, ne. Dalje na ovu temu više ne pričamo.

      Izbriši

  22. Ti mora da si jako mlad. Stani malo. Niti si opovrgao naše argumente da ste otpali od pravoslavlja niti si išta dokazao. Samo galamom skrećeš pažnju sa konkretnih činjenica.

    Jedno je razgovor s drugim ljudima a drugo zajedničke molitve, sasluživanja i priznavanja "sv. tajni" heretika. Ha, ha, ha, čak i Sv. Marka Efeškog proglašavate ekumenistom! Pa kako sad to? Tvoj Bartol ga je, da bi ugodio papama, zajedno s drugim svetim ocima antilatinima, smjestio u pakao! I to zato što se odupro uniji s papom na saboru u Ferari – Florentiji 1429 - 1433. i stao zmiji na glavu time što nije potpisao jednu običnu zajedničku deklaraciju s papom Evgenijem IV. A nije to učinio zbog, za vaše današnje pojmove, "sitnih teoloških neslaganja". Kao što je poznato, on nije potpisao niti jedan od papskih zahtjeva unatoč strahovitoj prijetnji nadirućih islamista Agarjana s jedne strane, a s druge, podlo ucijenjen od pape koji je obećao vojnu pomoć jedino ako potpiše (Interesantno! A da se možda danas ne ponavlja ista priča?). Kako se vi, ovako posvjetovnjačeni i raslabljeni, koji potpisujete sve od reda, usuđujete uspoređivati s ovim svetim ocem? Zbilja ste majstori da crno proglašavate bijelim a bijelo crnim.

    Ako se čovjeka koji je u zabludi na to upozori i ako ga se savjetuje da to ispravi, onda je to znak ljubavi prema njemu. Ali ako mu se kaže da ta zabluda i nije zabluda nego jedan određeni "stil" ili njegovo "ljudsko pravo" i slično, onda od toga nema veće čovjekomržnje.

    Da u Kovilju pričešćuju papokatolike. Imamo svjedočanstvo jeromonaha kojeg su prisiljavali da to učini. On je to odbio i zbog toga prešao k nama.

    Dokazao sam ti da smo Crkva, jer nismo mi prekinuli s predanjem, nego papokalendarci i ekumenisti. Nismo se raspali nego smo jedinstveni, kao što je Pravoslavna Crkva uvijek bila jedinstvena. Jest da su neki od nas otpali i formirali raskolničke grupacije, ali i to se dogodilo jer ste vi to izazvali podmuklim jezuitskim metodama. Krštavamo se samo jednom. Ako nam prilaze iz heretičkih zajednica, kod kojih nema osvećujuće blagodati u "sv. tajnama" koje oni vrše, naravno da ih krštavamo. Tako kažu kanoni i tumačenja sv. otaca. Naročito se držimo akrivije kad nam dolaze od vas, jer vi niste sačuvali niti pravilnu formu krštenja nego to radite po uzoru na vašu braću papokatolike prskanjem ili kropljenjem. Ako je netko pljunuo na Crkvu, onda je to, ... neću reći tko ..., da me opet ne izbrišeš.

    Mi nismo u zajedništvu sa sektašima niti se s njima molimo. To radite vi koji ste s njima u Svjetskom savezu crkava. Čak ni papokatolička crkva nije članica tog saveza, nego je samo lukavi promatrač. I to potpuno logično, jer smatra da je samo ona "Pravoslavna Crkva jedina prava Kristova Crkva na zemlji", kao što ste im i vi priznali, potpisom svojih ovlaštenih delegata u tzv "Međunarodnoj mješovitoj teološkoj komisiji" u Raveni 2007. Prema tome, sekta su tih 14 pomjesnih crkava koje navodite da su tobože kanonske. I to gora sekta od papokatolika, jer ovi nose samo svoje papske hereze, a vi ste osim tih, svojim članstvom u SSC, pokupili i sve hereze, anomalije i izopačenja koja tamo postoje.

    Rezime:

    Budući da nisi u stanju odgovoriti niti na jedno pitanje u vezi kršenja kanona i drugih znakova otpada od Pravoslavlja nazovisveščenstva tzv. oficijelnih pravoslavnih crkava, te da nas i dalje gnjevno i neodređeno optužuješ ponavljajući neprestano jedne te iste nepostojeće "argumente", zaključujemo da je s tobom nemoguća bilo kakva suvisla rasprava.
    A to iz jednostavnog razloga što su nam interesi različiti. Mi se nalazimo u korablji Crkve i borimo se da na nemirnom moru ovog prolaznog života sigurno doplovimo do vječne luke spasenja gdje nas očekuje Gospod naš i Spasitelj Isuus Hristos. Nasuprot tome, vi ste međunarodna religiozno politička organizacija sa ciljem ostvarivanja ovozemaljske vlasti i moći.


    Zilot (iPC)

    OdgovoriIzbriši
  23. A peto su oni koji nikada nisu vidjeli jedan zapis da ovdje dolaze nekakvi Srbi, mitomanija je toliko uzela maha da od par zapisa o Srbima u Hrvatskoj stvorena neka tkz. Srpska manjina.

    Josip

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Par zapisa? Eto, idi samostalno istraživati u arhive, pa ćeš vidjeti.

      Izbriši
    2. Nikakvih arhiva nema i podataka o Srbima u njima, jedino što ja znam je dolazak nekakvih Srba u Žumberak i neki Srbi oko Cetine međutim i tu su spomenuti uz Vlahe kojih više nigdje nema. Prema tome ne može se od 90% ili 95% Vlaha i vjerojatno Hrvata koji su prešli na pravoslavlje stvarati nekakve Srbe. Meni nije uopće jasno kako je to kroz školstvo ili politiku uopće moglo proći kada mi o Srbima nemamo spomena. A da vidite izjašnjavanje silnih, Jovana, Milutina, Svetozara, Sava pri ulasku u Ameriku prije 100 godina, onda se tek vidi da ni prije 100 godina ovdje faktično Srbi ne postoje, svi se rasom izjasnili kao Hrvati ili velika većina tu i tamo koji Srbin.

      Izbriši
    3. Ne, niste u pravu, potpuno ste u krivu, ali nemam sad prilike pisati o tome. Bit će članak jednog dana i o toj temi.

      Izbriši
    4. Autor je uklonio komentar.

      Izbriši
    5. Ne trebate se truditi, to već pratim duže vrijeme. Moguće da bude još koji podatak o Srbima u Hrvatskoj poglavito istočnoj ali nekakvi silni dokumenati o Srbima u Hrvatskoj faktično ne postoje. Napokon imamo i genetiku koja ne ide u prilog mitu o doseljenju Srba dali iz istočne Hercegovine ili južne Srbije, štoviše drugi haplotip kod bosanskih Srba je E1b koji je Albansko-Vlaškog porijekla a koji uopće nema veze sa Slavenima. Evo i jedan primjer kojeg sam prije par godina pročitao na internetu kada sam istraživao o doseljenju Srba u dalmatinsko Kosovo. Na dalmatinskom saboru Srba neki političar sa kraja 18 st. (ne sjećam se više) govori o dalmatinskom Kosovu naseljenom Srbima još od one strašne bitke (misleći na bitku na Kosovo polju) da bi se početkom 19. st našao pisani podatak da su tu naseljeni neki Vlasi iz Bosne 200 godina nakon te bitke, što govori da i učeni ljudi tog vremena koji su bili u doticaju sa stanovnicima i svećenstvom tog kraja uopće ne znaju tko se tamo doselio i kada što samo po sebi govori da tu Srba uopće nema tj. ima ih u politici i svećenstvu ali kasnije 18,19 st. Ima još jedan podatak koji govori srbijanski povjesničar na javnoj televiziji a to je da većina ustanika u prvom Srpskom ustanku(1804.-1813) uopće ne zna za pojam Srbija. Ako ne znaju za pojam Srbija u Srbiji kako će ga znati oko Knina ili Vrginmosta. Ima toga još ali i ovo je dosta za sada.

      Izbriši
    6. Hoću, potrudit ću se, jer istina se mora čuti.

      Izbriši

Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima