subota, 27. svibnja 2017.

Kratko pojašnjenje nove službe mitropolita Porfirija




            Ovog mjeseca svibnja, na redovnom proljetnom zasjedanju Svetog Arhijerejskog Sabora SPC, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, pored svoje dosadašnje službe, imenovan je i članom Svetog Arhijerejskog Sinoda SPC. Prilika je to da, uz čestitku, ukratko protumačimo što znače te njegove službe. Za generalno objašnjenje pravoslavnih crkvenih titula vidi: HIJERARHIJA PRAVOSLAVNE CRKVE

            Mitropolit Porfirije je u prvom redu arhiepiskop i mitropolit zagrebačko-ljubljanski, rečeno hrvatski, nadbiskup i metropolit zagrebačko-ljubljanski, s tim da se ovlasti navedenih titula ponešto razlikuju od rimokatoličkih. To znači da je on dijecezanski biskup, odnosno mjesni ordinarij mitropolije zagrebačko-ljubljanske, pravoslavne biskupije koja pokriva sjeverozapadnu Hrvatsku i Sloveniju. On je dakle poglavar svim pravoslavnim vjernicima na rečenom teritoriju, bez obzira na njihovu nacionalnost, rasu, jezik, porijeklo ili mjesnu Crkvu u kojoj su kršteni. Bez njegovog blagoslova, ne može biti ništa crkveno učinjeno na spomenutom teritoriju. Njegove ovlasti su tu jednake ovlastima rimokatoličkih biskupa u njihovim biskupijama. 

            On zbog svog sjedišta nosi titulu „mitropolit“ (hrv. metropolit). Međutim, ona mu ne daje nikakvu jurisdikciju nad drugim biskupima SPC. Ona mu daje samo izvjesno prvenstvo časti na zajedničkim bogoslužjima više biskupa, te određena prava u Svetom Sinodu i Saboru – ako je patrijarh, kao redovni predsjednik oba tijela spriječen, mijenja ga najstariji po ređenju mitropolit. 

            Kao što smo vidjeli, postao je član Svetog Arhijerejskog Sinoda. Da bismo razumjeli što je to, moramo prvo vidjeti kako generalno izgleda uprava pravoslavnih Crkava. Svakom pojedinom Crkvom upravlja sabor svih njenih biskupa, koji se u SPC naziva Sveti Arhijerejski Sabor (arhijerej je jedan od naziva za biskupa). Ovaj Sabor se sastaje na redovna i izvanredna zasjedanja, te predstavlja vrhovnu zakonodavnu, sudsku i upravnu vlast Crkve. Međutim, pošto se on po naravi stvari ne može neprestano sastajati, postoji uže tijelo koje se zove Sveti Arhijerejski Sinod, koje kroz stalno djelovanje rješava tekuće crkvene poslove. Ovaj Sinod se sastoji od četvorice biskupa i patrijarha, koji mu predsjeda. 

Sveti arhijerejski sinod ima sljedeće zadaće:

-          održavati dogmatsko i kanonsko jedinstvo i stalnu vezu s ostalim pravoslavnim Crkvama;
-          čuvati i braniti čistoću učenja Pravoslavne Crkve o vjeri i moralu, suzbijati svako nepravilno učenje, vjerske i moralne predrasude, praznovjerja i štetne običaje;
-          brinuti se o širenju pravoslavne vjere i rukovoditi poslovima unutrašnje i vanjske crkvene misije;
-          brinuti se o zbližavanju i ujedinjenju kršćanskih Crkava;
-          ocjenjivati, odobravati i prema prosudbi nagrađivati udžbenike vjeronauka i knjige vjersko-moralnog sadržaja uopće;
-          bdjeti nad životom i radom bogoslovnih i monaških škola, ustanova i zavoda za spremanje i formaciju kandidata za sve crkvene službe; birati nastavničko i odgojno osoblje i brinuti se za njihovu spremu, postavljati ga i razrješavati od dužnosti;
-          brinuti se za unaprjeđenje crkvene književnosti; birati stipendiste za izučavanje pojedinih predmeta i određivati nagrade za pisce;
-          birati urednika i upravljati službenim listom Srpske Pravoslavne Crkve i drugim službenim izdanjima;
-          rukovoditi poslovima oko prijevoda i izdavanja Svetog Pisma, djela Svetih Otaca i radova ekumenskih i partikularnih crkvenih sabora;
-          bdjeti da se sakramenti najurednije vrše i održava uzvišena ljepota, pravilnost i jednoobraznost u vršenju crkvenog bogoslužja;
-          ocjenjivati i izdavati bogoslužne knjige i njihove prijevode;
-          ocjenjivati i odobravati izradu ikona za crkvenu i privatnu upotrebu;
-          izdavati upute za gradnju svetih hramova i samostana;
-          davati upute za izradu crkvenih predmeta, ruha i ostalih crkvenih potrepština;
-          brinuti se o jednoobraznosti i usavršavanju crkvenog pjevanja, osnivati i nadzirati pjevačke škole;
-          brinuti se o čuvanju svetih relikvija svetaca, o ikonama i o drugim posvećenim predmetima;
-          brinuti se o crkvenoj umjetnosti, crkvenim umjetničkim spomenicima, starinama i crkvenim muzejima;
-          davati objašnjenja o propisima u spornim pitanjima o crkvenom braku i štititi svetinju crkvenog braka;
-          voditi brigu o crkvenim dobrotvornim i odgojnim zavodima i ustanovama;
-          voditi nadzor nad radom biskupa;
-          voditi brigu o upražnjenim biskupijama i postavljati administratore biskupija;
-          davati čin arhimandrita i prsni križ protojerejima, na pismeni obrazložen prijedlog eparhijskog arhijereja;
-          upravljati crkvenim fondovima i zakladama koje su njegovoj upravi povjerene;
-          brinuti se da se odnos Crkve i države i međuvjerski odnosi u smislu zakona točno i bez štete po Pravoslavnu Crkvu održavaju;
-          pripremati dnevni red i spremati prijedloge za Sveti Arhijerejski Sabor i izvršavati njegove odluke;
-          formirati odbore (sekcije) stručnih osoba radi pripremanja gradiva za rad svoj i Svetog Arhijerejskog Sabora;
-          birati u sporazumu s patrijarhom činovnike i uredsko osoblje svoje i Velikog crkvenog suda;
-          predlagati na odobrenje Svetom Arhijerejskom Saboru svoj poslovnik;
-          raspravljati sve sukobe o nadležnosti crkvenih hijerarhijskih vlasti ukoliko Ustavom nije drukčije naređeno;
-          voditi vrhovni nadzor nad radom udruženja svećenstva svjetovnog i monaškog reda, kao i svih drugih udruženja koja rade na korist vjere i Pravoslavne Crkve;
-          proučavati izvještaj Velikog crkvenog suda i sprovoditi ga Svetom Arhijerejskom Saboru s mišljenjem i prijedlogom;
-          podnositi godišnji izvještaj o svome radu Svetom Arhijerejskom Saboru;
-          donositi konačne odluke o osnivanju, spajanju i razdruživanju samostana;
-          vršiti i sve druge poslove po Ustavu koje mu Sveti Arhijerejski Sabor naročito povjeri;
-          suditi u prvoj instanci: međusobne nesuglasice biskupa; kanonske krivice biskupa; disciplinske službene krivice svojih organa i presuđivati njihove razmirice; u posljednjoj instanci disciplinske krivice nastavnog osoblja duhovnih škola.

64 komentara:

  1. Odgovori
    1. Ne. Pod jurisdikcijom pravoslavnog zagrebačko-ljubljanskog mitropolita se nalaze svi pravoslavci na tom teritoriju, bez obzira na nacionalnost, jednako kao što se pod jurisdikcijom rimokatoličkog zagrebačkog nadbiskupa nalaze svi rimokatolici tog područja, bez obzira na nacionalnost.

      Izbriši
    2. To je vaše jednostrano tumačenje, od kojeg i izviru brojni problemi. Osim toga u Hrvatskoj su kao vjerske zajednice registrirane i Bugarska, Crnogorska i Makedonska pravoslavna crkva. Ne vodim razloga da nije recimo i Ruska (valjda nema puno vjernika). Pravoslavlje i jest tako koncipirano po nacionalnom kriteriju, za razliku od RKC. Nema krovne svjetske Pravoslavne crkve.

      Izbriši
    3. Nažalost, niste upoznati sa strukturom i učenjem Pravoslavne Crkve. Pravoslavna Crkva je jedinstvena svjetska Crkva, i nije vezana uz nacionalne kriterije - osim po nedostatku vrhovnog glavara, ona se po karakteristikama ne razlikuje od katoličke, štoviše, sebe smatra pravom Katoličkom Crkvom. Drugo, jedno je državna registracija, a drugo pripadnost Pravoslavnoj Crkvi. Sekularna država poput RH registrira one zajednice koje ispune kriterije, no pravoslavnost neke zajednice ne ovisi o priznanju države, već Crkve. Zatim Makedonska i Crnogorska Crkva ne postoje kao dio Pravoslavlja. Predlažem vam kratki zbornik članaka koji će vam pojasniti stvari: https://drive.google.com/file/d/0BwXrA3iB7L-Zb1YyOHlTNVdSOGs/view

      Izbriši
    4. Ja kao etnički Hrvat, u državi Republici Hrvatskoj mogu iz kojih god razloga, koji su samo moji, mogu bez problema postati protestant, budist, hinduist, Jehovin svjedok, ...itd., što god mi bilo drago, ali ispada da ne mogu pravoslavac jer nemam svoju nacionalnu crkvu. Želio bih se primjerice baviti duhovnošću, ali ne uz to još i velikosrpstvom, ideologijom svetosavlja, Dražom, kraljem, itd., što je neodvojivi dio SPC, što god vi rekli o tome.

      Izbriši
    5. To nije točno, jer u RH unutar SPC postoje vjernici raznih nacionalnosti. Samo u zagrebačkoj crkvi na tjednoj bazi ima barem desetak etničkih Hrvata, zatim Slovenaca, Bugara, Rumunja, Rusa, Grka, jedan Austrijanac, jedan Japanac, pokoji Sirijac, te nekoliko Eritrejaca, Roma...ta tzv. srpska crkva u Zagrebu je multinacionalnija od većine rimokatoličkih župa u gradu. To što se ona skraćeno po većinskom narodu zove "srpska" (baš kao što se i skup katoličkih biskupija u RH i BiH neformalno zove "Katolička Crkva u Hrvata), ne mijenja činjenicu njene univerzalnosti i otvorenosti. Drugo, ne postoji ideologija svetosavlja. To je termin koji su izmislili hrvatski desničari. Treće, ja nisam primijetio da se u nauku i praksi SPC bavi Dražom, kraljem i velikosrpstvom. To da je bilo pojedinaca i grupa koji su zagrijani za takve stvari stoji, baš kao što ima i katolika pojedinaca i grupa koji su zadojeni ustaštvom i hrvatskim nacionalizmom. Na kraju, ne znam jeste li pročitali što od onoga što sam vam predložio, ali u pravoslavlju NE POSTOJE NACIONALNE CRKVE.

      Izbriši
    6. To su onda neke novosti za koje ne znam. Koliko god sam čitao o pravoslavlju, uvijek je bila prisutna u najmanju ruku misao i teza da narod osniva odnosno ima pravo osnovati svoju pravoslavnu crkvu na svom državnom teritoriju, pod svojim narodnim imenom. (Ne bih sad razglabao o pojmovima naroda i nacije i je li to isto ili nije.)Može se postaviti pitanje, koje bih ostavio povjesničarima, koliko su Hrvati pravoslavci, koliko su bili pravoslavci i koliko ih je uopće pravoslavaca. Ali da nema ni jednog do sad, u ime ljudskih prava i sloboda bi zainteresirani mogli od danas ili sutra to postati. Pri tome nisam pobornik pretenzija na vjernike i imovinu SPC u RH, ako bi država i registrirala vjersku zajednicu HPC. Ali ne mogu prihvatit tezu da SPC ima neko "pravo" na cijeli teritorij RH. Može to imati na Srbe građane RH, ne i na ostale. No za početak biste recimo mogli svoju mitropoliju izrijekom nazvati hrvatskom, tj. slovenskom, ili hrvatsko-slovenskom, ili jednostavno Hrvatskom srpskom pravoslavnom crkvom ili sl., ako djelujete u državi RH. (Inače sam čitao i Načertanije i Memorandume SANU, od slova do slova i brdo sličnih dokumenata. Lijepo bi bilo saznati da ste se toga iskreno odrekli.)

      Izbriši
    7. Znam da su to za vas novosti, kao i za većinu ljudi u RH, naprosto zato jer većina ljudi u javnom prostoru, katoličkih teologa, wikipedije, novinara, kolumnista itd., jednostavno nemaju kompetencije pisati o pravoslavlju, jer ga naprosto ne poznaju. Pitajte bilo koga od njih kako se zove npr. zbornik crkvenog prava ili slično, pa ćete vidjeti. Karakteristični primjer je zagrebački KBF, gdje ćete uredno po knjigama i skriptama nalaziti tvrdnje da je pravoslavlje međunarodna asocijacija nezavisnih nacionalnih Crkava. Pa kada su cijele generacije teologa, vjeroučitelja i svećenika formirale svoje "znanje" na osnovu takve literature, ne može se ni očekivati drugo, nego da se u društvu stvori posve kriva slika o Pravoslavnoj Crkvi.
      Pošto ste iz Hrvatske, vjerojatno i katolik, pretpostavljam da znate osnovni ustroj Katoličke Crkve, pa ću vam pokušati na tom primjeru objasniti. Znači, sve oznake i ustrojstvo koje ima Katolička Crkva, iste ima i Pravoslavna - jedna, univerzalna, pravno ustrojena svjetska Crkva. Jedina razlika između njih je ta, što Katolička ima papu za vrhovnog glavara, a Pravoslavna nema, već su svi biskupi jednaki, i sve rješavaju međusobnim dogovorom i konsenzusom. Posljedica toga je da i Pravoslavna Crkva, kao i Katolička, ima teritorijalni ustroj, a ne personalni. Znači, zagrebački rimokatolički nadbiskup je mjesni biskup svim rimokatolicima zg nadbiskupije, bez obzira na njihovu nacionalnost. Naravno, većina su Hrvati, zato će u ZG-u biti "Hrvatsko katoličko sveučilište", "Hrvatski katolički radio", itd. Na Trgu bana Jelačića imate jednu kapelicu u kojoj se okupljaju Slovenci, i imaju misu na slovenskom jeziku - ali pod jurisdikcijom i s blagoslovom zagrebačkog nadbiskupa. Ne mogu Slovenci dovesti svog svećenika u Zagreb, ni samovoljno osnovati svoju slovensku župu u Zagrebu. Tako vam je to i u pravoslavlju. Ovdje postoji kanonska pravoslavna biskupija - mitropolija zagrebačkoljubljanska, u kojoj su većina vjernika Srbi, ali, kako sam već pisao, ima i drugih naroda, koje mitropolija poštuje kao svoje vjernike, ne namećući im srpstvo, baš kao što ni ZG nadbiskupija ne nameće zagrebačkim rimokatolicima slovencima hrvatstvo. Do drugog svjetskog rata uredno su u Zagrebu djelovali i ruski i grčki svećenici, pod jurisdikcijom kanonskog mitropolita, i danas bi mitropolija zagrebačko ljubljanska bila spremna omogućiti svakom narodu službu na njegovom jeziku. Ali, kako nitko nema pravo narušavati ustroj i red u postojećoj ZG nadbiskupiji, tako nema pravo to činiti ni u pravoslavnoj mitropoliji. Nadam se da sam vam sada uspio malo približiti stvar.
      Što se pravoslavnih Hrvata tiče, situacija je ovakva. U RH po popisu ima cca 190 000 pravoslavaca. Od toga su više od 160 000 Srbi, malo manje od 17 000 Hrvati, ostatak otpada na ostale i neizjašnjene. Što se ovih Hrvata tiče, kao i ostalih, oni su naprosto članovi regularnih pravoslavnih biskupija, po jasnom kanonskom pravu koje predviđa da na jednom teritoriju može biti samo jedan biskup, jednostavno, ni ustrojstvo Katoličke, ni ustrojstvo Pravoslavne Crkve ne podnosi dvije nacionalne jurisdikcije na jednom mjestu, to protuslovi Evanđelju, koje je došlo okupiti ljude, a ne ih razjediniti. Ono, o čemu se može raspravljati, to je pristup tim Hrvatima, pastoral Hrvata u biskupijama SPC u RH, upotreba jezika, pisma, imena, itd. Ali, nitko nema pravo rušiti redovite strukture Pravoslavne Crkve u Hrvatskoj, niti pokretati samovoljne inicijative na etničkoj bazi. Uostalom, koliki je interes za HPC? Nijedna od tri grupice, koje pretendiraju biti HPC, već godinama nisu u stanju sakupiti 500 ljudi potrebnih za registraciju. Govori li vam to što? Kako bi vi registrirali vjersku zajednicu za kojom ne postoji interes? A i sama državna registracija bez priznanja Pravoslavne Crkve, ne znači ništa.
      Što se posljednjeg tiče, Memorandum i Načertanije nisu crkveni dokumenti, nego dokumenti svjetovnih ljudi i političara, te se tu Crkva nema što ograđivati, jer ih nije ni pisala.

      Izbriši
    8. Kršten kao rimokatolik i to bi zapravo bilo sve, ostale sakramente nemam. U crkvi sam gost kad je vjenčanje ili nečija sahrana. Ali nisam neki militantni 'antikrist' ili bilo što slično. Nacionalno čvrsto svjestan i ne podrazumijevam da Hrvat mora biti i katolik. Može biti i bilo koje druge vjere koju je izabrao po vlastitom izboru ili ateist. Kad bi se jednog dana probudio i odlučio potražiti duhovnost, vjerojatno bi kao legalist, najprije pogledao u popis registriranih vjerskih zajednica u RH, da vidim što je sve ponuđeno, a koliko sam već (površno)pogledao, na moju radost, taj popis je poduži. I neka je. Koliko sam također iz nekih napisa razumio Srbin prema učenju SPC mora biti pravoslavac, ako nije onda je heretik i treba ga se privesti pravom putu, što danas ipak praktično nije izvedio nekim drastičnim metodama. Uglavnom bilo koja isključivost i vjerski fundamentalizam mi je stran. U tom smislu smatram da u RH postoje zaista široke vjerske slobode, možeš postat što god hoćeš, a da drugog nije puno briga, ok, živim u gradu, možda je po selima drugačije.

      Izbriši
    9. Ma kakvi. To je bilo tako, privatno mišljenje nekih ljudi unutar SPC, koji su u svojem pretjeranom oduševljenju poistovijetili pravoslavlje i srpstvo, nema nikakvog učenja SPC o Srbima, to ne postoji.

      Izbriši
    10. Hm, zavrtjet ćemo se u krug, ali ako po vama na prostoru RH nema mjesta za djelovanje bilo koje druge pravoslavne crkve osim SPC, onda i jest pravoslavlje izjednačeno sa srpstvom, kako i vlada mišljenje u javnosti. Uzmimo u obzir i događanja koja su bila i onda cijela priča ima negativan kontekst. Mislim da bi osnivanje HPC, za Hrvate i pojednce koji bi se svojom voljom takvoj crkvi priključili dugoročno imalo pozitvne učinke na općenito javno mišljenje o pravoslavlju. No ne može se crkva graditi na "dva izopćena Bugara i jednog Rusa" kako, čini mi, se pokušavaju.

      Izbriši
    11. Vidite, SPC je ovdje kanonska Crkva, ne zato što je srpska, nego naprosto zato što igrom slučaja postoji ovdje. Uostalom, većina vjernika su Srbi - što, oni bi se trebali stidjeti toga? Odreći se svoga naroda, porijekla, jezika, pisma? Ispričavati se nekome što su Srbi? kako to da pravoslavnim Hrvatima i ostalima ne smeta SPC, nego uredno žive svoj vjerski život u njoj? Ili, za usporedbu, bi li Katolička Crkva u Hrvatskoj trebala zanijekati svoj hrvatski karakter da bi se svidjela rimokatoličkim nacionalnim manjinama?
      U RH ne postoje uvjeti za HPC. Narod to ne želi, vjernika nema, a i nema ni uvjeta za život. Pravoslavlje u RH je ionako desetkovano, demografski na izdisaju. Reducirano nakon rata, nizak natalitet, asimilacija koja guta iz dana u dan, materijalno slabo, duhovna zvanja slabo, monaštvo slabo, infrastruktura slaba, teološkog fakulteta nema, bogoslovija nema, baš me zanima od čega bi takva eventualna Crkva živjela. Konačno, ako bi i bila takva inicijativa, ona mora krenuti od same Pravoslavne Crkve, od njenih vjernika i klerika. Nemaju tu što tražiti ni katolici, ni hrvatska desnica ni izopćeni Bugari.

      Izbriši
    12. Zašto mitropolit nije više "i cijele Italije" kako je bio?

      Izbriši
    13. To je bila samo privremena solucija tijekom 1990-ih.

      Izbriši
  2. Uredniku: na verziji za mobilne telefone se ništa ne vidi čitati jer su slova crna, a pozadina tamno zelena.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Evo ja redovito čitam sa mobilnog i vidim. Ali, ako je problem, sutra ću promijeniti.

      Izbriši
  3. Prisustvovao sam liturgijama u desetinama pravoslavnih crkava u Hrvatskoj i Srbiji, i nikada nisam čuo za vreme propovedi sveštenika niti jednu jedinu reč koja se odnosi na nacionalizam ili politiku. Vara se svako ko misli da će doživeti bilo kakvu neprijatnost posetivši pravoslavnu crkvu a pritom da nije srpske nacionalnosti, pozivam sve koji ovo čitaju da se uvere sami u to. Što se tiče Hrvatske pravoslavne crkve niko ne poriče da bi ona jednog dana mogla nastati. Nije bilo ni Srpske autokefalne crkve, ona se nalazila pod jurisdikcijom Carigradskog patrijarha i kada su se ostvarili uslovi za to autokefalija je dobijena sa blagoslovom Vaseljenskog patrijarha, Srpska crkva nije nastala tako što je sama sebe proklamovala za nezavisnu i autokefalnu rušeći i paralelno egzistirajući kanonskoj crkvi.

    OdgovoriIzbriši
  4. Zašto - za razliku od KC - u PC imamo slučajeve da u nekom gradu ili pokrajini postoji nekoliko kanonskih biskupa (čuo sam, nisam siguran, da su u Berlinu četvorica)? To se, ako sam dobro razumio, opravdava činjenicom dijaspore. Ali, zašto je za pastoral dijaspore nužan biskup, (dovoljni su svećenici pod vlašću jednog mjesnog biskupa)?

    Bar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To je problem paralelnih jurisdikcija na Zapadu. Odmah da kažemo jasno, to je protukanonski, i toga su i sami pravoslavni svjesni i traže rješenje tog pitanja. Naime, radi se o zapadnim zemljama, kao i općenito zemljama gdje nije bilo pravoslavlja, gdje se ono pojavilo tek u najnovije doba imigracijom iz pravoslavnih, uglavnom istočnoeuropskih, zemalja. Imigranti su se, logično, okupljali na zavičajnoj, nacionalnoj bazi, i zvali svećenike i biskupe iz svojih zemalja. Pošto se radilo o ogromnim prostranstvima kugle zemaljske na kojima nije bilo jurisdikcije, imigranti su stvarali svoju, odnosno, improvizirali kako su stigli.
      Glavnina te pošasti je izbila u Americi nakon ruske revolucije. Naime, na teritoriju SAD-a, prvi su hijerarhiju uspostavili Rusi, te su ostali useljenici uglavnom poštivali to. Međutim, kako je nakon oktobarske revolucije došlo do rasula RPC, zajednice u SAD-u su ostale obezglavljene i zbunjene, te su Grci prvi odlučili pozvati svoje biskupe, i tako je krenulo.
      No, kako sam rekao, bez obzira na ova dva razloga, pravoslavni su svjesni da je ovo nekanonska situacija, koja se može trpjeti samo u misijskim i zemljama dijaspore, i to privremeno. Zato se i radi na tome da se to nadiđe, i da se ustanove prave, kanonske, teritorijalne jedinice, vidi npr. kretski sabor.

      Izbriši
    2. Zar nije RPC u SAD iz svog kako da kažem krila, sama odvojila i dala auokefalnost današnjoj Američkoj pravoslavnoj crkvi?

      Izbriši
    3. Da, dala je, međutim nažalost nije još zaživjelo, treba vremena da se likvidiraju nacionalne jurisdikcije i da to krene. Uglavnom, gdje god vidiš paralelne jurisdikcije, znači da se ne pridržavaju kanona.
      Iako, treba naglasiti da se ovdje, zbog činjenice dijaspore, radi samo o administrativnom problemu - sve Crkve koje djeluju u SAD-u su u potpunom sakramentalnom jedinstvu.

      Izbriši
    4. Koliko znam, a pričao mi je jedan iseljenik iz BiH, vrlo aktivan član tamošnje SPC u New Jerseyu, crkve u SAD su organizirane kao firme, objekti i zemljišta su u privatnom vlasništvu tamošnjih iseljenika, a ne primjerice beogradske patrijaršije. Prema američkim zakonima imaju pravo i zarađivat novac na razne načine, što oni tamo vrlo uspješno koriste. To su uglavnom mahom imućni ljudi. Dio novca šalju u matičnu zemlju, ali koliko oni žele.

      Izbriši
    5. Da, Amerikanci su to radili po protestantskom modelu, gdje svaka crkvena općina odlučuje o sebi, mada to samo u materijalnom smislu. Duhovno, postoji hijerarhija i stega kao i svugdje.

      Izbriši
    6. Da, svećenika u SAD šalje Beograd (ili tko li već), tamo ima osiguran smještaj i mjesečnu plaću, ali što se novca tiče, to je sve. Hoću reć da doticaja s drugim novcem, onog koji se zaradi ili iz dobrovoljnih priloga, dalje on nema. Postoji upravni odbor ili slično sastavljen od vjernika, ali ne i članova crkvene hijerarhije, koji zapravo odlučuju o svemu drugom osim duhovnog.

      Izbriši
    7. Da, tako je to tamo pod utjecajem protestanata. Tako je to bilo i u našim krajevima u austrougarsko vrijeme, pa i u Katoličkoj Crkvi bi vjernici formalno putem župnih ekonomskih vijeća trebali imati neki uvid u župne financije.

      Izbriši
    8. Navodno je bio slučaj u SAD s poljskom RKC župom, gdje je kad je došao novi svećenik, tražio da u vlasništvo RKC predaju sve nekretnine i bankovne račune, što su ovi odbili. Nakon kraćeg 'natezanja', gotovo svi vjernici skupa s imovinom prešli su u protestante, a američki sud im je dao za pravo jer je tamo privatna imovina svetinja. Hm, ne daje se teško zarađeno samo tako.

      Izbriši
    9. Da, samo u katoličkoj i pravoslavnoj tradiciji i nauci, novac koji daš Crkvi, više nije tvoj, nego Božji. On je vlasništvo Crkve i njime upravlja bogomdana hijerarhija. Prvi su prostestanti od 16.st. ukinuli takav pojam Crkve, i sveli Crkvu na demokratsku zajednicu Isusovih sljedbenika. To je naravno poteglo za sobom i vlasništvo te zajednice nad imovinom. A pošto je Amerika bila dominantno protestantska, to je ušlo i u pravosudna shvaćanja i prelilo se među katolike i pravoslavce. Tako da je ovaj Poljak pokušao provesti ono izvorno, ali..

      Izbriši
    10. Bitno je reći da SAD ni savezne države posebno ne daju iz proračuna nikakav novac vjerskim zajednicama, nikome. To je tamo nepoznat pojam. Niti daje plaće vjerskim službenicima. Međutim, dopušta ekonomske aktivnosti, daje porezne olakšice onima koji daju dobrovoljne priloge i izuzima od oporezivanja crkvenu imovinu. Meni je to nekako u redu. Nije loš ni sustav crkvenog poreza kao u Njemačkoj. U RH država daje svima, a zapravo se ne zna gdje se to i kako troši, ne smije se ni pitati.

      Izbriši
    11. Pa ne bi bilo baš tako. Prvo, u Americi religija nije odigrala takvu povijesnu ulogu kao ovdje, niti ima takav utjecaj na narod kao ovdje. Pogledajte samo grad Zagreb - njega je osnovala Katolička Crkva na svojoj zemlji. Da zagrebački Kaptol sa svojim biskupima-banovima nije čuvao državnost Hrvatske, vjerojatno je ne bi ni bilo.
      Tako da država ovdje isplaćuje na osnovu ugovora određenu sumu vjerskim zajednicama, koje je prepoznala kao pozitivne i zaslužne faktore u društvu, taj se novac troši namjenski i kontrolirano. U slučaju vaše, Katoličke Crkve, to su dvije prosječne plaće pomnožene sa brojem župa u zemlji. Ta svota se uplaćuje Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Minimalni postotak toga se troši na funkcioniranje središnjih ustanova HBK, a ostalo se dijeli po biskupijama, pola svima jednako, pola po veličini svake pojedine. Novac se namjenski može trošiti samo na tri stvari: gradnju novih i obnovu u ratu porušenih crkava, caritas i pomoć siromašnim župama, osobito u pasivnim ruralnim krajevima, koje se ne mogu same uzdržavati. Postoji i državna komisija za kontrolu trošenja tog novca. Tako da nema tu nikakvih misterija, RH naprosto putem Crkve pomaže jedan bitan segment života svojih državljana katoličke vjere. Slično i SPC, na osnovu ugovora ima takvo namjensko i kontrolirano financiranje, isključivo za teritorij RH, suprotno izmišljotinama da tim putem hrvatski proračunski novac ide u Srbiju.

      Izbriši
    12. Jasan je meni povjesni utjecaj i zasluge crkve na društvo, ali bih da krenemo nekim novim modernijim svjetovnim putevima. Max Weber je u svom djelu 'Protestantska etika i duh kapitalizma' dobro objasnio neke stvari. Da skratim, treba raditi, zarađivati, investirati i reinvestitari, a ne čekati da da Bog i da su razne fieste i sieste najvažnije. Nisu bez razloga većinski protestansske zemlja danas najbogatije i najrazvijenije, pa što im fali. (U duhovnom smislu ne navijam za nikoga, gledam pragmatično.)

      Izbriši
    13. Čisto svjetovno i pragmatično, u pravu ste. Međutim, religijski gledano, tradicionalno katoličanstvo, a pogotov pravoslavlje, jednostavno čine odmak od ovog privremenog i nesavršenog svijeta prema Bogu i Sudnjem danu. Kad biste im to oduzeli, to više ne bi bile te vjere.

      Izbriši
  5. Hvala na odgovoru.
    Pretpostavljao sam da je stvar protiv kanona i da se "podnosi".
    Nažalost, kretsko okupljanje umjesto da sredi barem nekoliko "nespornih" problema, poput ovog ili pitanja kalendara, uhvatilo se ekumeniziranja. A to je slijepa ulica...

    Bar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se. Trebalo se posvetiti sređivanju svog dvorišta.

      Izbriši
    2. Ovu anomaliju koju zabranjuje 8. kanon I. ekumenskog (vaseljenskog) sabora, nastoji regulirati tzv. Vaseljenska patrijaršija na taj način što bi dijasporu pomjesnih crkava u čitavom svijetu htjela podvrgnuti svojoj jurisdikciji. Međutim, problem je u tome što ne postoje kanonske osnove prema kojima bi toliki teritoriji pripali konstantinupoljskoj crkvi koja je izvorno bila nadležna samo nad jednim dijelom Male Azije, Trakije i nešto egejskih otoka. Još više od toga, pomjesne crkve se protive tim pretenzijama zato što je Carigrad najistaknutiji predstavnik svehereze ekumenizma.
      Zbog toga, radije ostaje status quo, kao manje zlo, nego da se izvanjskim sređivanje kanonske situacije, uvede veće zlo. S druge strane, pomjesne pravoslavne crkve su u svojoj opreznosti nedosljedne zato što je svaka od njih i bez Konstinupolisa i Vartholomeja direktno ili indirektno upala u ekumenizam.

      Pravoslavna Crkva (polukatakombna)

      Izbriši
    3. Takva ne postoji. Ili jesi pravoslavan ili nisi, nema frakcija.Osim ako se ovo "polukatakombna" ne odnosi na smjer teološkog razmišljanja i duhovnosti unutar kanonske Pravoslavne Crkve, bez kidanja jedinstva s njom.

      Izbriši
    4. Već smo o tome razglabali.
      Da bismo bili jedina kanonska Crkva u Panoniji i Dalmaciji, ne treba nas priznavati "kanonska" ekumenistička otpadnička "Crkva", niti Hrvatski sabor niti Vatikan, što su, po tebi, jedini validni kriteriji. Nama je orjentir i kriterij jedino kanonski poredak i ispovjedničko usmjerenje svetih mučenika, prepodobnih i bogonosnih otaca Jedne Svete Saborne i Apostolske Crkve Hristove - Pravoslavne.

      PC (p/k)

      Izbriši
    5. Dakle, nisi pravoslavac, i ne možeš se tako predstavljati, barem ne na ovom blogu.

      Izbriši
    6. Pravoslavac sam, za razliku od tebe koji priznaješ papu kao validnog episkopa.

      Izbriši
    7. Dakle, nisi pravoslavac, i ne možeš se tako predstavljati, barem ne na ovom blogu.

      Izbriši
  6. Ne treba zaboraviti činjenicu da je pre Velikog raskola postojalo pet glavnih centara hrišćanstva koji su imali svoje jurisdikcije i geografske zone uticaja. "Sveta Pentarhija" ili kako ju je sveti car Justinijan nazivao "pet čula vasione" sačinjavala je četiri patrijaršije na Istoku (Konstantinopolj, Aleksandrija, Antiohija i Jerusalim) i jednu na Zapadu (Rim). Recimo, Aleksandrijska patrijaršija obuhvatala je, kako to i stoji u tituli njenog poglavara, osim "velikog grada Aleksandrije i Egipat, Libiju, Etiopiju i svu Afriku". Dok je Antiohijska patrijaršija obuhvatala "Siriju, Mesopotamiju i sav Istok". Konstantinopoljska patrijaršija obuhvatala je uglavnom krajeve Vizantijske imperije sve do osamostaljenja slovenskih crkava: bugarske, srpske i ruske. Na teritoriji južne Italije postojao je veliki broj hramova u kome se služilo po istočnom obredu jer je u tim krajevima obitavao veliki broj Grka, dok su na prostorima istoka postojale crkve sa zapadnim, latinskim obredom, bez obzira što je to tada bila jedinstvena crkva. Zanimljiva je činjenica da je na Svetoj Gori u Grčkoj postojao latinski manastir po imenu Amalfion u kome se živelo po tipiku i ustrojstvu svetog Benedikta Nursijskog.

    OdgovoriIzbriši
  7. Hvala vam na objašnjenjima koje ste nam ponudili. Slučajno sam naišao na ovu stranicu. Veoma je korisna. Inače sam gorljivi zagovornik ekumenizma, a on počinje po mom mišljenju(barem za početak) iz naroda, da se narod između sebe počne ljubiti uzajamno i prepoznavati kao braća, a institucionalno jedinstvo istoka i zapada doći će onda sasvim spontano u budućim stoljećima. Ja kao rimokatolik zahvaljujem vam što ste mi proširili spoznaju. Sretno!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bogu hvala! Eto, pravilno znanje jednih od drugima, neophodni je uvjet za bilo kakav dijalog.

      Izbriši
  8. Veoma puno razlicitih, suprostavljenih ali konstruktivnih, pametnih i ljudskih komentara...
    Mislim da se svaki dobronamjerni posjetitelj bloga ovome raduje...

    Napokon ono radi cega je ovaj blog i osnovan...
    Svaka cast autore...moj knezevski aleksandrijski brate:)

    Abdul Mesih el Miskin el Qubrysi

    OdgovoriIzbriši
  9. Preporučio bih ovaj video u kome, Arhiepiskop ohridski Jovan, objašnjava katoličanstvo i ustrojstvo pravoslavne crkve, i neke ostale dileme koje su dodirnute i u ovoj raspravi.

    https://www.youtube.com/watch?v=kGtbVYQAFLU

    OdgovoriIzbriši
  10. Milozvučno i lijepo govori, dobro objašnjava neke stvari da nauče nepravoslavni (pravoslavnima je sve to poznato), ali poanta je u tome da, unatoč sitnim zamjerkama, amnestira razbojnički sabor na Kritu i da omalovaži istinski pravoslavne kao one koji su destruktivni i viču "izvan granica Crkve" i konstatira: "...zbog toga se to ne može slušati". Pa da, istina boli.
    ps. 1) Tko kaže da se toliko stoljeća nije održao svepravoslavni sabor? Nakon 7. protiv ikonoboraca, održano je još nekoliko vaseljenskih ili svepravoslavnih sabora i mnoštvo velikih i značajnih sabora (npr. onaj 1583. protiv papskog kalendara). Sv. Sinod Pravoslavne Crkve i u najnovije vrijeme održava redovne sabore. 2)Kakva mu je to legitimacija kad na ikonostasu ima heretičke papističke slike umjesto pravoslavnih ikona. Pretpostavljam da je to njegov hram.

    PC (p/k)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dakle, nisi pravoslavac, i ne možeš se tako predstavljati, barem ne na ovom blogu.

      Izbriši
  11. Gospodinu uredniku bloga: obrisali ste ne „bahate i agresivne komentare" kako kažete, već izreke svetih otaca i crkvene kanone!

    OdgovoriIzbriši
  12. Kazete vasa SPC ne promovira velikosrpstvo...a ja na svoje oci vidio Dražu Mihajlovića u srpskoj crkvi u Edmontonu,provincija Alberta,Canada
    Sto je to ako nije cetnistvo i velikosrbizam???

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I sada bi ja trebao snositi odgovornost za nešto što se događa u zajednici udaljenoj nekoliko tisuća km od mene? Ali, kada ste već bili tamo, mogli ste ih sami pitati. Evo vam engleska verzija njihove stranice sa mailom i telefonom, pa riješite to s njima. http://www.svetisavaedmonton.com/frontpage.html

      Izbriši
  13. Nitko to od tebe ni ne trazi
    Svi mi znamo sto je SPC
    Pametnome dosta
    Pozdrav iz Edmontona,Canada

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nemate vi u Kanadi pojma ni što je Hrvatska, ni kako se živi ovdje, a kamoli što je SPC. Držite se vaše domovine Kanade.

      Izbriši
  14. Mitropolit ima jako lijep glas
    'zbogom ostaj mala kod ovaca'
    ....ima negdje i video na youtoubu
    Nema sto,jako krscanski od njega

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mitropolit je o tome svoje rekao, tko želi, shvatit će. Ali, vama je on kriv već samim time što je SPC, tako da se ne isplati trošiti riječi.

      Izbriši
  15. Osuli ste se i dalje se osipate...eto sto vam napravise vasi vlastodrsci...smanjio vam se broj u Hrvatskoj i sami ste si krivi za to

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nismo se osuli. Broj Srba se smanjio, a što se vjernika pravoslavaca tiče, to je samo Bogu poznato.

      Izbriši
  16. Gledam ove srbe ovdje u Canadi...imaju sve,ali nesto im nedostaje...uvijek ljuti,razocarani....mozda im nedostaje njihova domovina,tko zna...a vise se ne mogu vratiti,velika vecina njih je se ogrijesila o zakone Republike Hrvatske.Mozda su razocarani u Canadu zato sto nemaju povlasten polozaj kakav su imali u Hrvatskoj.
    Tako ti je to,ides protiv svoje zemlje,e vidis koju cijenu platis na kraju.

    OdgovoriIzbriši
  17. Inače u hrvatskom se piše Kanada, a ne Canada.

    OdgovoriIzbriši
  18. Meni moja braća Hrvati neće zamjeriti na tome

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To me ne zanima. Na ovom blogu se koristimo standardnim hrvatskim. Pogotovo vi veliki domoljubi bi ga trebali znati

      Izbriši

Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima