Naslov je možda pomalo provokativan, međutim, moramo se suočiti sa činjenicom da većina ljudi, katolika u Hrvatskoj, baš i ne poznaje pravoslavlje. To samo po sebi ne mora biti sporno, međutim, kada neke stranice i portali krenu iznositi tekstove o pravoslavlju, a dotični tekstovi su puni netočnih informacija, onda to postaje zabrinjavajuće. Takav slučaj je i poznati portal katolici na internetu .
Na tom portalu postoji i članak pod nazivom "Pravoslavlje" koje ga potpisuje stanovita prof. Sanja Kotal. Tekst je školski primjer nepoznavanja pravoslavlja, crkvene povijesti, a svakako, u nekim točkama, Katoličke Crkve kojoj autorica očito pripada. Ovdje donosimo cjeloviti tekst, kojeg smo podijelili na odlomke sa pripadajućim komentarom.
Kršćanstvo, iako u početku jedno i jedinstveno, s vremenom se razvilo u dva različita smjera: na Istoku u pravoslavlje, a na Zapadu u katoličanstvo.
Ova rečenica jest, sa kršćanske točke gledišta, heretična (krivovjerna), podjednako i za katolike i za pravoslavne. Po autorici, postojala je u povijesti jedinstvena kršćanska Crkva, koja se razdijelila u dva pravca-katoličanstvo i pravoslavlje. Međutim, Kristova Crkva jest samo jedna i jedina, od nastanka do danas, i bit će do kraja svijeta. Ne mogu postojati dvije Crkve, dva Tijela Kristova, dvije Istine. Samo jedna može biti istinska Crkva Kristova, a druge mogu biti sekundarne zajednice koje su se odvojile od nje, i koje ne posjeduju puninu kršćanstva. Katolička smatra sebe pravom Crkvom, pravoslavna sebe. Nema tu diobe na "smjerove", jer je onda i Krist razdijeljen.
Tome su pridonijeli mnogi razlozi i motivi.Prodorom barbarskih naroda i padom Zapadnog Rimskog Carstva (476.) kulturni život se pomiče na Istok.
Ovo i nije povijesno sasvim točno. Pomicanje težišta Rimskog Carstva na Istok je proces koji je započeo davno prije seobe naroda. On je već očit pod carem Dioklecijanom, a posebno Konstantinom Velikim. Velika kriza i rasulo zapadnog, latinskog svijeta, već je u 3.st. činjenica.
Tako Bizantu rastu ambicije da postane središte čitavog kršćanstva. Javljaju se mnoge razlike u životu Crkve Istoka i Zapada, te one vremenom postaju sve veće - u jeziku, kulturi, mentalitetu i načinu života.
S vremenom nastaju i razlike u teološkom razmišljanju, bogoslužju i crkvenoj disciplini.
1.) Država zvana "Bizant" nikada u povijesti nije postojala. To je historiografski naziv koji su smislili zapadni povjesničari da bi opisali srednjovjekovni stadij Rimskog Carstva, kada je ono bilo teritorijalno smanjeno, grecizirano (prihvatilo grčki jezik i kulturu) i posve kršćansko. "Bizant" u tom smislu zaživljava tek u 7.st.
2.) Nikada famozni "Bizant" nije želio biti središte kršćanstva u zapadnom smislu. Nikada se nijedan patrijarh nije pozivao na vlast božanskog prava, poput rimskih papa. Njihova vizija primata je bila počasna i kanonska vidi:link . Sva prava carigradskom patrijarhu su dodijeljena od crkvenih sabora.
3.) Razlike su postojale već otprije, u svim navedenim kategorijama, i one su bile posve legitimne. Sada međutim, počinju nastajati i neke problematične razlike.
Konačni rascjep dogodio se 1054. godine, kada su napetosti došle do vrhunca.Raskol 1054.g. nije bio konačni. Raskol katoličanstva i pravoslavlja jest višestoljetni proces, koji je počeo davno prije spomenute godine, a još stoljećima nakon nje, postojala su uzajamna prožimanja dvije Crkve. Tek sa neuspjelim firentinskim saborom, dolazi do konačnog odustajanja oko jedinstva. Anateme iz 1054.g. bile su osobnog karaktera (kardinal Humbert protiv patrijrha Mihaela i obrnuto), od suvremenika prilično nezapažene, i nakraju povučene u 20.st. Usprkos tom povlačenju, vidimo da do jedinstva ipak nije došlo, što svjedoči da se raskol nije dogodio 1054.
Pravoslavna Crkva skupina je crkvi sa samostalnom upravom čija povijest seže daleko u povijest, sve do apostola i prvih misionarskih putovanja u svijet Sredozemlja.?
Najstarije su grčka pravoslavna crkva i crkve kojima upravljaju patrijarsi iz Aleksandrije, Antiohije i Jeruzalema.Grčka pravoslavna Crkva je jedna od mlađih, potječe iz 19.st. Možda je mislila na Carigradsku patrijaršiju? A ona također nije najstarija.
Godina 1054. označava kraj prve od četiriju razvojnih faza Pravoslavne Crkve koja je započela odvajanjem orjentalnih nacionalnih Crkava sredinom 5.st. Nakon raskola pravoslavlje se razvija u autokefalne Crkve. To su samostalne i neovisne crkvene jedinice, uglavnom vezane za teritorij jedne države ili naroda. Danas u pravoslavlju ima 15 autokefalnih crkava. Drugo glavno razdoblje traje do propasti Istočno-rimskog Carstva (1453.). Prodor islama i posljedice Križarskih ratova potiskuju razvoj Pravoslavne Crkve, ali vanjski gubitci nadoknađuju se kristijanizacijom slavenskih naroda. Treće razdoblje počinje padom Carigrada i rušenjem Istočnorimskog Carstva (25.5.1453.). Misijska djelatnost miruje stoljećima. U 19.st. misija bilježi novi polet na sjevernoameričkom kontinentu. U jugoistočnoj Europi nastaju nakon osnutka nacionalnih država u 19.st. pravoslavne nacionalne crkve. Četvrto razdoblje počinje s ponovnim uspostavljanjem moskovskog patrijarha nakon Oktobarske revolucije (1917.). Ono karakterizira prolazno veće osamostaljenje Crkve u odnosu na državu. U tadašnjem Sovjetskom Savezu Crkva se uskoro ponovno potiskuje,a nakon 1945. iu ostalim komunističkim državama.Tek su nedavno pravoslavne crkve ponovno zaživjele, pošto su im vlade, npr. U Rusiji i Ukrajini, vratile prije zaplijenjene samostane i crkve. No, četvrto razdoblje Pravoslavne crkve obilježeno je prije svega njezinim pristupom ekumenskom pokretu (1961.).Navedene faze razvoja pravoslavlja su prilično nategnute, jer nije jasno po kojem principu je izvršena njihova podjela, čas skače sa grčke na rusku povijest, pa obratno. Drugo, nije točno da se autokefalne Crkve razvijaju nakon raskola sa Zapadom, jer je autokefalija (crkvena samostalnost sa biranjem vlastitog poglavara) glavna odlika svih Crkava od apostolskih vremena (današnji rimokatolički model po kojemu papa imenuje biskupe potječe iz visokog srednjeg i novog vijeka). Treće, pravoslavne Crkve nisu pretežno ni nacionalne ni državne. Grci su razdijeljeni na tri Crkve, pola države Grčke nije pod jurisdikcijom Atene, neke države imaju tek autonomne Crkve, a stare patrijaršije (Carigrad, Aleksandrija, Antiohija i Jeruzalem) uopće nemaju ni nacionalnu ni državnu podlogu. Četvrto, kristijanizacija slavenskih naroda je započela još od 7.st., a davno prije "drugog" razdoblja kako misli autorica (sjetimo se Ćirila i Metoda, Vladimira i pokrštenja Rusije u 10.st....). Peto, autorica piše da se u bivšem SSSR-u Crkva potiskivala. Zna li ona da se iza tog potiskivanja kriju stotine umorenih biskupa, tisuće svećenika i milijuni vjernika? Zna li ona da je cjelokupna vanjska organizacija Ruske Crkve uništena tokom 20-ih i 30-ih godina 20.st.?
Najuglednije u današnjem vremenu su Ruska i Grčka pravoslavna crkva. Na čelu im redovito stoji patrijarh ili arheiskop, ali on nije nositelj crkvene vlasti, nego je to arhijerejski (sveti) sabor ili zbor svih episkopa. Jedna samostalna autokefalna Crkva dijeli se na eparhije kojima upravlja paroh.Da su "najuglednije" jest možda nečiji subjektivni dojam. Možda je mislila najpoznatije? Drugo, arhijerejski ne znači "sveti". Arhijerej je jedan od naziva za biskupa. Treće, zaboravila je spomenuti da nazvi "episkop" odgovasra nazivu "biskup" u hrvatskome jeziku. Četvrto je već pravo biser: eparhijom upravlja paroh. Eparhija je biskupija, a paroh je župnik, prezbiter-svećenik, a ne biskup!
Pravoslavlje i katoličanstvo, s obzirom na zajedničku prošlost imaju mnogo zajedničkog, no i do sada nepremostive razlike. Pravoslavlje u vjeri ne priznaje da Duh Sveti prizlazi iz Oca i Sina, te ne priznaju dogme o Mariji. U crkvenoj vlasti ne priznaju papino prvenstvo i nepogrešivost , te ne prihvaćaju koncile održane nakon 1054. Što se crkvene discipline tiče ne prihvaćaju celibat svećenika, zabranjuju štovanje kipova....
Ovo je uglavnom točno, osim dogmi o Mariji, koje bi trebalo dodatno razjasniti. Zanimljiva je zadnja rečenica, u kojoj autorica nabraja obredne i disciplinske razlike koje njeguju i grkokatolici (unijati) unutar vlastite Katoličke Crkve, i koje dakle, sam Katolička Crkva kojoj autorica pripada, ne ubraja u vjerske razlike.
Što reći, osim, zašto se religijskim temama na internetu bave ljudi koji ne posjeduju ni minimum znanja ni kompetencije?
Hvala Vama na ovom korisnom blogu,možemo puno naučiti od Vas.
OdgovoriIzbriši(tamo gdje je krivo napisano,ostavite trag,ja mislim da je to moguće)
Šteta što tekst nema opciju "like" :)
OdgovoriIzbriši(Moj komentar je poduži, pa ću ga, zbog prostornih ograničenja ovoga prostora za komentiranje, razlomiti...)
OdgovoriIzbrišiIako volim svratiti na ovaj blog, jer obično pronalazim dobru volju da se bolje razumiju (ono što nazivamo) Pravoslavna crkva(e) i Katolička crkva, moram priznati da mi se ovaj vaš komentar na tekst prof. Kotal čini nepotrebno agresivan i onaj koji, što spočitavate autorici s obzirom na (ne)poznavanje pravoslavlja, uopće ne poznaje smisao katoličanstva.
Drugim riječima, ne vidim baš nikakav razlog zašto biste posebno izdvojili njen "osvrt" i navedeni portal (i još tako ironično), jer ste, po smislu, gotovo istovjetne tekstove mogli naći na bilo kojem katoličkom portalu i u tekstu bilo kojega katoličkog autora koji progovara o toj temi. Tekst je napisan iz katoličke perspektive i namijenjen je čitateljima katolicima.
Naime, prof. Kotal nije neka "stanovita", kako ju vi posprdno nazivate, nego ona koja ima dostatno znanje o svemu tome i s pravom može pisati o navedenoj temi. (Osobno ju poznajem i smatram da je itekako kompetentna progovoriti i o tome. Ja sam, pak, katolički teolog s titulom magistra znanosti, a do titule doktora znanosti dijeli me još otprilike 1/3 disertacije.)
Stvar je samo u tome, a to i je uzrok svih razdora i razlika između pravoslavaca i katolika, što svaka od strana, općenito govoreći, a ne u ovom ili onom članku, tvrdokorno pristupa problemu isključivo iz svoje perspektive, rabeći svoju utvrđenu terminologiju i stoljećima uvriježeni misaoni sklop, što je po sebi razmljivo, ali nije razumljivo kada druga strana počinje promišljati i zauzimati kritizerski stav prema onima drugima, jer nema dostatnog znanja.
U tom smislu, svaka vaša iznesena primjedba, meni se kao katoliku čini toliko paušalna i površna, upravo ona koja (govorim samo o ovom članku) ne poznaje minimum katoličkog teološkog promišljanja, vjerojatno u istoj onoj mjeri kao što se i vama čini članak kojega kritizirate.
Pri tome ću se samo osvrnuti na vašu kritiku vezanu uz "jednu Crkvu", nasuprot onoj koju spominje autorica, govoreći o Katoličkoj i Pravoslavnoj(im). Naime, malo je smiješno i naivno misliti kako autorica ne zna da je, u svojoj biti, Crkva jedna (sa svom svojom dubinom u kontekstu Isusova govora i djelovanja), ali je činjenica da ta ista Crkva ne egzistira jedinstveno i da je stvarno, u povijesti, podijeljena u "dva krila", te da se s pravom oba krila, i to s punim uvažavanjem, s obzirom na njenu zemaljsku dimenziju, mogu nazvati Crkve (kao zajednice vjernika)- Katolička i Pravoslavna(e).
Dakle, riječ je samo o različitim razmišljanjima i različitim pristupima i, ako smijem primijetiti, dok članak autorice ide za tim da se s jednakim dostojanstvom govori o objema Crkvama (ili, ako vam je draže, "krilima" jedne Crkve), vi apostrofirate Pravoslavnu(e) crkvu(e), dok Katoličkoj oduzimate legitimitet.
Ma zena je promasila fakultet,definitivno.Znanje joj je krajnje diskutabilno.Tekst je pun poluistina i laznih kvalifikacija.Prevelik je to zalogaj za nju,neka pocne od neceg lakseg..
IzbrišiUpravo takvi tvrdokorni stavovi, koji su se izgrađivali stoljećima prije i svoj konačni oblik nisu zadobili ni danas, i jesu oni koji su doveli do razdora. (Usput, također je vrlo naivno misliti i tvrditi kako autorica ne zna da, u punom smislu riječi, raspad (raskol) nije bio 1054. god., nego se "gradio" stoljećima prije i dograđivao stoljećima poslije, ali je ovdje riječ o uvriježenoj formulaciji, utemeljenoj na preciziranoj međusobnoj ekskomunikacijama dvojice ljudi, koja se zbila 1054. god., i nakon koje više nije bilo mogućnosti povratka, pa se (samo) zbog toga to i naziva "konačnim rascjepom".)
OdgovoriIzbrišiDrugim riječima, uistinu u dobroj volji i s punim, punim uvažavanjem Pravoslavne(ih) crkve(ava), moram priznati da me ovakvo vaše pisanje smeta, jer je isključivo i stvar promatra samo iz perspektive pravoslavlja i "pravoslavne teološke terminologije", dok istovremeno nedovoljno poznaje katoličanstvo i "katoličku teološku terminologiju", pa zbog toga i nastaju takva oprečna razmišljanja, iako u svojoj biti nema gotovo nikakve razlike između jednog ili drugog stava (kao nekada, u stara vremena, kada su nastale velike nesuglasice oko Filioque, iako je i tu, manje-više, bila samo riječ o razlčim pogledima na istu stvarnost).
Da zaključim... Žao mi je što ste uopće napisali ovakav jedan članak, jer nije konstruktivan, nego je nepotrebno agresivan i uz to onaj koji će, vjerojatno, i dalje nepotrebno širiti agresivnost (vjerojatno se niti vi, niti mnogi čitatelji pravoslavne vjeroispovijesti nećete složiti s ovim mojim komentarom i imat ćete potrebu dodatno i žučno replicirati), a uzrok njegovu pisanju je, gledano iz moje katoličke perspektive, nepoznavanje "katoličke teološke terminologije", te je u tom smislu znanstveno plitak. Također, dozvoljavam da i vi i vaši čitatelji pravoslavne vjeroispovijesti, s punim pravom, možete ovaj moj komentar nazvati plitkim i znanstveno površnim, jer ja ne poznajem dovoljno "pravoslavnu teološku terminologiju", niti mogu u dovoljnoj mjeri razmišljati na takav način kako to možete vi. Samo, želim da se jedna stvar uoči, a to je da ja, za razliku od vas, ni ne pokušavam "tumačiti pravoslavnu misao", dok se vi to, po meni neopravdano, usuđujete s obzirom na katoličku.
Drugim riječima, bilo bi neusporedivo konstruktivnije da ste ovaj prostor, kao na mnogim drugim mjestima unutar ovoga bloga, posvetili predstavljanju "pravoslavne teološke misli" (i) nama katolicima (na čemu vam još jednom zahvaljujem i čestitam), nego što ste napravili ekskurzus u nešto što vam je prilično strano i pri tome ste pokazali određenu nepotrebnu agresivnost.
I, na samom kraju, želim samo istaknuti kako ovaj komentar ne pišem iz perspektive kritizera (sa svim pripadajućim negativnim konotacijama), nego neusporedivo više iz perspektive kritičara, odnosno onoga kome je želja da se ostvari iskreni i trajni dijalog, s punim uvažavanjem, između pravoslavaca i katolika.
Svako dobro!
Da se predstavim,ja Martina,katolkinja sam i mogu reći,držim do svoje vjere i poštivam tuđe.Ne bih rekla da je tekst agresivan,oprostite gdine teolože,niste upoznali pravoslavnu agresivnost,no nisu svi isti,meni je ovdje ugodno gdje sam sve bila...članak je obazriv i nikoga ne vrijeđa po meni,ovaj osvrt nikoga ne vrijeđa,a zaista je neistina tvrdnja koju je dotična spomenula da Duh Sveti ne izlazi ni od Oca ni od Sina,pa to je kardinalna greška za nekoga tko poznaje pravoslavlje,(da ne izlazi od Oca?)kao i za teologa.Voljela bih da ste ostavili ime.Hvaljen Isus i Marija od katolkinje.Nisam pristrana ali jače argumente ima pravoslavac,pretpostavljam svećenik ovoga bloga.
OdgovoriIzbrišiGospođo Martina, bilo bi lijepo da pažljivije čitate, pa vas pozivam da najprije pročitate članak s poveznice, a onda komentirate. Prof. Kotal NIJE napisala da "Duh Sveti ne izlazi ni od Oca ni od Sina", što vi tvrdite, nego nešto sasvim drugo, a to što je napisala naziva se teološkim rječnikom "Filioque" i predstavlja nešto oko čega su se stoljećima vodile teološke polemike, pa je stvarno preuzetno pomisliti kako to vi, ja ili bilo tko može olako razumjeti.
Izbriši"Pravoslavlje u vjeri ne priznaje da Duh Sveti prizlazi iz Oca i Sina, te ne priznaju dogme o Mariji. " /to je zadnji odlomak citat/Ja sam pročitala članak i kako god se to teološki zvalo,ja uistinu shvaćam ovu rečenicu da pravoslavlje u vjeri ne priznaje da Duh Sveti ne proizlazi ni iz Oca ni iz Sina.Oprostite mi,na pravoslavnim stranicama (zanimalo me pravoslavlje,razlike) piše jasno da Duh Sveti proizlazi iz Oca ali ne i iz Sina.(sa čime se ja ne slažem uopće)
IzbrišiDok se u pravoslavnoj tradiciji ovaj dio Vjerovanja recitira u obliku: „Vjerujemo u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca, u rimokatoličkoj tradiciji on glasi: „I u Duha Svetoga... koji izlazi od Oca i Sina.
IzbrišiA gđa profesorica je napisala "pravoslavlje u vjeri ne priznaje da Duh Sveti proizlazi iz Oca i Sina..."dovoljno je bilo napisati da ne priznaje da Duh Sveti ne proizlazi iz Sina,dakle,nije smisleno napisano,na to sam reagirala,jer tako nezgrapna rečenica poništava da Duh Sveti proizlazi Iz Oca ...Jel vi razumijete što govorim?
Osobno ni mene ne zanimaju titule,nije primjereno da navodim ime,ali jedna visoko teološki naobražena osoba koja predaje na KBF-u je rekla da je sotona samo personifikacija zla...tako,titula u mene puno ne znači...vidim ono što je napisano nezgrapno i tako stoji na portalu,Filique kaže jedno a profesorica drugo.
Kao što rekoh, članak je možda malo provokativan, nekome možda može djelovati agresivno, premda, nitko u njemu nije vrijeđan niti napadan, tako da po mom mišljenju nema mjesta ljutnji.
OdgovoriIzbrišiZašto je izabran baš njezin članak? Zato jer je nemoguće i nepotrebno komentirati baš sve članke sa svih katoličkih portala, za koje ionako primjećujete i sami da su pisani po istoj šabloni. Njezin tekst je dakle, uzet kao primjer.
Drugo, ne želim da me se opet krivo shvati, ali nikako me ne impresioniraju titule i zvanja, već objektivno znanje. Gđa Kotal u spornom tekstu na bar tri mjesta krivo upotrebljava termine, i kao razlike između dvije Crkve navodi dvije stvari celibat i nepostojanje kipova, iako ni istočni katolici nemaju nemaju kipove, i iako ne samo da istočni katolici imaju oženjen kler, već sve više i zapadni (trajni đakoni, bivši pastori..) , dakle, kada i sama KC to smatra obrednim i disciplinskim pitanjima. Što se jedinstva Crkve tiče, možemo ovdje citirati nepregledno mnoštvo dokumenata iz kojih je razvidno da je KC, kao i PC kroz povijest kontinuirano sve do naših dana učila i uči kako jedna Kristova Crkva opstoji samo u njoj. Izraz o dva plućna krila se može prihvatiti tek kao termin za opisivanje sličnosti između dvije Crkve, ali ako se isti uzme kao nauk, on jednostavno ruši pravovjernu ekleziologiju, jer tijelo Kristovo jednostavno ne može egzistirati "napuknuto". Ili jest Tijelo Kristovo ili nije.
Dakle, volio bih se da me se ubuduće opovrgava konkretnim argumentima.
Također svako dobro!
Kad sotona reagira? Onda kad je napadnut!!Toliko o tome kako pravoslavni napadaju katoličko- a katolici pomirljivo komentiraju...
OdgovoriIzbrišiBaš Vam hvala,znači ja sam sotona.Ja sm samo uočila što je pogrešno napisano,jeste Vi uzeli naočale?Prilično hrabro za nekoga tko ostaje anoniman!Ja sam katolkinja i što,pomirljiva sam sa svakim tko teži ka Kristu a vi ako niste upoznali Božje zapovijedi uzmite Bibliju ili teološke knjige kojima mašete!Iskrenost nazivate sotonom.Baš me briga ako me netko i napada,ja samo želim ljubiti,što se ne bi znalo reći za katolike,brat brata bi ubio.Kad sotona reagira?KADA NEMA MIR U SRCU.Zapitajte se imate li mir u srcu?Ja želim da se svi spasimo u Kristu...a napadi,nije bitno i Isusa su napadli a svejedno je dao Krv za cijeli svijet.
IzbrišiJa se ne osjećam napadnuto,volim svoje i poštivam tuđe.Vama bi trebalo ostaviti neke druge portale da vidite koliko je ovdje mirno biti.Na kraju krajeva posve je normalno da svatko brani svoje.Ima lijepoga i dobroga u pravoslavlju,od liturgijske glazbe do akatista,tekstova ranokršćanskih,ja doživljavam pravoslavlje kao bogaćenje Bogom,nisu bitne razlike.U protestanata se naučiš moliti,u pravoslavlju smiriti a u nas katolika nikako da naučimo oprostiti,ljubiti i ne braniti se.E sad opalite po meni,ni prvi ni zadnji katolik.Ja sam valjda izdajica i heretik za vas.Bog nas neće pitati z a nacionalnost nego što si učinio jednom od moje najmanje braće,jesi li me ljubio?To bi katolik trebao znati.Sotoniziranje drugačijeg od sebe,pogotovo ako znamo da se vjere razlikuju nije po Božjemu.
IzbrišiI ako vas je povrijedilo što sama ranije napisala da mi titula ništa ne znači to je zato jer titula mi kaže (neću reći ime da ne sotoniziram teologa,jako uvaženog i cijenjenog) da je sotona personifikacija zla.Jaka titula.
Izbrišisotona reaguje kad je napadnut??!
Izbrišidal si ti stvarno citao bibliju..ili samo neke katolicke spise??
..komentar ti nije ni najmanje pomirljiv..
inace, nisam pravoslavac
Martina, onda pređite u pravoslavlje kad vam je sv tako divno. Stvarno ne razumijem zašto napadate katolike, i pišete da se prostestanti znaju moliti. a pravoslavni da imaju mir, glazbu itd...pa o čemu ti pričaš, koji je tvoj problem. Razlika je samo u načinu komuniciranja s Bogom, ja nisam pravoslavac jer ne razumijem ono što oni pjevaju na liturgiji, ne razumijem taj jezik...ali reći da katolici nisu u dodiru s Bogom je sramota.Pitam još jednom, zašto ne pređete u pravoslavlje..jer ovo što se napisali za katoličanstvo jer sramotno i uvredljivo za svakog katolika.
IzbrišiOprosti Martina, nisam mislio na tebe- već na uvaženog Ortodoxa- jer napada autora članka! Žao mi je ako si se našla povrijeđena jer, doista mi to nije bila namjera- ni u primisli- mislim da je Ortox krenuo agresivno- ti si O.K. Oprosti još jednom!
OdgovoriIzbrišiOprosti i ti meni.Bila sam taj dan čudno,inače nastojim biti u miru,ali danas 27.03. sam shvatila,NEMA I ŠLUS, pravoslavlje samo po jednom i jednom tandrlja i osuđuje non stop i više mi je dosta.Najpraviji,najsvetiji i smao će oni u raj a mi u pakao.Pokušavam biti u dijalogu sa pravoslavnima,ne ide i ne ide,(drugdje ne ovdje)razumijem te i ako si tu NAJVIŠE VOLIM SVOJE I KATOLIČKA VJERA JE PRAVA VJERA.Nikada ne bih prešla na pravoslavlje premda ima lijepih stvari jer Duh Sveti samo izlazi od Oca,kako je Krist uskrnuo Bez Duha Svetoga?Kako je Krist išta činio bez DUha Svetoga? I kako je Krist Bog bez Duha Svetoga? Meni je to svetogrđe.
IzbrišiOd njih nema riječi ljubavi samo osude.I što mi je jako smiješno,boje se nas "jeretika",boje se in razgovarati s nama da im ne skoče demoni na njih???? A Isus kaže u ljubavi nema straha...
Oprosti mi i ti,što sam reagirala tako,sad i ja reagiram isto,jednostavno u meni isti osjećaji.
Svako dobro.Neka svatko voli svoje a tuđe poštiva,ali nema toga od njh,nema.Zato ne želim biti više ni na jednoj pravoslavnoj stranici.Jedino sa vjernicima koji ne idu u pravoslavnu crkvu mogu normalno razgovarati.
Svako dobro.Zamislite Otac Kleopa je napisao da je Bezgrešno Začeće Blažene Djevice Marije to da je ona rođena od Duha Svetoga nadnaravno a ne po tijelima Ane i Joakima i to onda stave na stranicu kao istinu! Na jednom drugom mjestu...i svakakve neistine,da plaćamo za oproste,odemo na ispovijed i to platimo...
Ma neću dalje.Oprosti ti meni.
Puno grešaka gramatičkih ali eto pravoslavni bi rekli da samnom vlada strast demona,kako ono kažu "prelest" i da sam ostrašćena.Kažu mi da sam kao katolkinja pod prelešću(vlašću?) demona. Uvijek sam se pitala zašto pravoslavni ne čitaju Riječ Božju?
IzbrišiUzmite oboje bibliju u sake! Oboje ste puni gorcine i agresivnosti..sto pokazuje pravu sliku katolicizma!!
IzbrišiOvaj zadnjo komentar je pokazao što je smisao pravoslavaca - napadati katolike.
IzbrišiKatolicka vera, koja znaci saborna, nije istinita poput pravoslavne, jer su promenili neke dogmate ustanovljene od svetih apostola i svetih Otaca u toku sedam Vaseljenskih Sabora i Vjeruju i veruju u Papu.Hristos je glava Crkve i ne može imati svoga namesnika.
OdgovoriIzbrišiKatlici vjeruju u iIsusa a ne u Papu. Papa je nama ono što je patrijarh za vas. Čovječe, pa vi nemate pojma o katoličanstvu..
Izbrišihahaha..ovaj je najbolji.Bezi od tog satanistickog grotla,dok vremena jos ima covece..Ne mogu se dva gospodara sluziti.I Bogu i Mamonu !Imati i svetovnu i duhovnu vlast.Biti i bankar i predsednik nadzornih odbora i Patrijarh,i Nepogresiv.Surovati sa Mafijom i finanstirati politicke partije po Jevropi.Ima li kraja vasoj 'pameti' bezumni !! Bezi covece od Satane !!
IzbrišiU ime Oca i Sina i Duha Svetoga, sada i vazda i vjeke vjekova.Amen. OKANITE SE NEPOTREBNIH POLEMIKA, MOLITE SE BOGU I KATOLICI I PRAVOSLAVNI....A KRIVE DRINE ĆE PORAVNATI ONAJ ŠTO SVE STVORI I UZDRŽAVA....KRIST JE JEDAN.....CRKVA JE JEDNA......
OdgovoriIzbriši"moram priznati da mi se ovaj vaš komentar na tekst prof. Kotal čini nepotrebno agresivan i onaj koji, što spočitavate autorici s obzirom na (ne)poznavanje pravoslavlja, uopće ne poznaje smisao katoličanstva."
OdgovoriIzbriši- slažem se s ovim. Komentar teksta gđe Kotal je zapravo nadmen, a agresivnost je samo sredstvo. Komentator je na samo sumaran (i zbog toga nužno paušalan) tekst gđe Kotal htio i pokazao svoje detaljno i veliko znanje pokretan "gordošću".
Željela bih prijeći na pravoslavlje. Poznajem katoličku teologiju predobro. Ona je divna, uzvišena i božanska, ali tu stajemo. Ljudi su uglavnom preuzvišeni katolički licimjeri. Što su bliže oltaru, to su licimjerniji i samodopadniji. Svoju vjeru nemam gdje živjeti, a kao izvornu, nalazim je u pravoslavlju.
OdgovoriIzbrišiNisi na dobrome putu. Vjeru se mijenja zbog Boga, ne zbog ljudi. Licemjera ima svuda.
IzbrišiKatoličanstvo je pre svega sistem državne i poslovne delatnosti, to je najveća, najuticajnija i najbogatija firma na svetu. Vera je u katoličanstvu nije nukleus postojanja, srce svega, već sredstvo za manipulaciju.
OdgovoriIzbrišiNajbolje organizovana firma-banka.Sinagoga satanina.
IzbrišiPozdrav svima. Zanima me što treba učiniti katolik koji želi postati pravoslavcem. Govorim konkretno u Hrvatskoj, ako želimo prijeći na pravoslavlje, kome se obratiti. Hvala
OdgovoriIzbrišiNadležnom svećeniku u mjestu gdje živiš.
OdgovoriIzbrišiHm,ja vam moram skrenuti paznju da je to jako hrabra odluka,i cestitati vam.Tesko je to u danasnjoj hrvatskoj.
OdgovoriIzbriši..ne zelim ovdje komentarisati ko je u pravu ili cija je "istina" istinitija...htjeo bih samo skrenuti paznju na jednu interesantnu cinjenicu da po katolickom kanonu papa za novac ili darove ima pravo abolicije grijehova,kao i da katolicka crkva spada u najbogatije "kompanije" na svijetu
OdgovoriIzbrišinekoliko brojeva vezanih za Njemacku:
Broj Rimokatolika oko 24.000 000
Procijenjeno Bogatstvo 2003 (ukljucujuci:posjede,razne vredonosne Hartije,itd..): oko 270 milijardi eura
Plata Svestenika (1990) 2500-3500 Eura/mjesecno
i biskupa oko 7500 eura...
Skrećeš pažnju na netočne stvari:
Izbriši1.) papa nije jedini koji ima vlast otpuštanja grijeha, već to može, kao i u pravoslavlju, svaki biskup/episkop i svećenik.
2.) u Katoličkoj Crkvi se grijesi NE OPRAŠTAJU ZA NOVAC. Trgovina svetim stvarima je zabranjena kanonskim pravom, i stvarno ne znam gdje si iščupao te "kanone" o oprostu grijeha za novac.
3.) Financije ovise od zemlje do zemlje. Logično je da Njemačka, kao država visokog standarda, i viševjekovne katoličke tradicije, ima i više para.
Neka nam se vjera može dopadati ili ne, ali ne treba o njoj širiti neprovjerene informacije.
cilj mog komentara nije bio da iznosim neistine ili nedaj boze nekog vrijedjam,
Izbrišimolio bih samo za objasnjenje sta konkretno znaci bula pape Klemensa VI koji je 1343 praksu prodaje abolicionih pisama uvrstio u katolicko ucenje a papa Leo X ovu praksu perfekcionirao
(izvor je clanak na njemackom jeziku)
http://www.bessarabia.altervista.org/deu/0zumvertiefen/ablass.html
Dakle, što se tiče srednjovjekovnih oprosta, tu se nije radilo o opraštanju grijeha za novac. To nikada nije postojalo u Katoličkoj Crkvi. Pod oprostima se ovdje misli na otpuštanje vremenitih kazni. Što to znači? S katoličke strane, svaki grijeh koji čovjek počini ima dva elementa: sam grešni čin i posljedice tog grešnog čina. Grešni čin se oprašta u ispovijedi i to nitko nikada nije naplaćivao. Međutim, i nakon tog oproštenja, koje čovjeku garantira raj, ostaju posljedice oproštenog grijeha, kojih se potrebno osloboditi. Tih posljedica se moglo osloboditi na dva načina: prvo, na zemlji, ovozemaljskom epitimijom/pokorom/penitencijom (molitve, postovi, milostinja, dobra djela, hodočašća) ili na onom svijetu patnjama u čistilištu. Pošto su ovozemaljske epitimije/pokore znale biti teške i dugačke, Katolička Crkva je ustanovila oproste kao zamjenu za njih. Znači,ubio si čovjeka. Ispovijedio si se pred svećenikom, grijeh ti je oprošten, a za pokoru/epitimiju si dobio npr. godinu dana strogog posta na vodi. Pa tu uskače oprost - ti npr., po blagoslovu Crkve, pohodiš neko sveto mjesto, izmoliš tamo neke molitve, i to ti vrijedi kao da si godinu dana strogo postio na vodi, i time si svoj grijeh do kraja okajao. U srednjem vijeku su pojedini pape uveli oprost za novac, s nakanom da to bude milodar za gradnju crkve sv. Petra u Rimu. Međutim, pošto je jasno dolazilo do zloupotreba, to je ukinuto. Od 16. stoljeća u Katoličkoj Crkvi više nema tih novčanih oprosta.
IzbrišiTo je bilo tako, oprosti od epitimija za milodar, i to samo u jednom povijesnom razdoblju, nikako prodaja oproštenja grijeha.