petak, 24. studenoga 2017.

Može li Hrvat biti član Srpske Pravoslavne Crkve?




            Neke naše prethodne objave ponovno su potakle određena pitanja oko nacionalne pripadnosti članova Pravoslavne Crkve. Postoje brojne predrasude; ljudi vjeruju da je Srpska Pravoslavna Crkva (SPC) „samo za Srbe“, ne razumiju kao bi Hrvat ili pripadnik nekog trećeg naroda mogao biti član SPC; misle da SPC „srbizira“ eventualne svoje članove drugih nacionalnosti. Kako dakle stoje stvari s članstvom u SPC Hrvata i ostalih nesrba? Jesu li Hrvati i ostali nesrbi iz Hrvatske ili drugih zemalja uskraćeni po pitanju prakticiranja pravoslavlja?
            Što se tiče odgovora na pitanje iz naslova, možemo kratko reći da članstvo u SPC ne postoji, baš kao što ne postoji ni članstvo u ruskoj, bugarskoj, ili bilo kojoj drugoj Crkvi. Ne možete se „učlaniti u SPC“. Ne postoji takav obred ni procedura, ne postoji ni „članska iskaznica“, niti postoji „prečlanjivanje“ iz jedne pravoslavne Crkve u drugu. Svi pravoslavci pripadaju jednoj i jedinstvenoj Crkvi Kristovoj – Pravoslavnoj Crkvi. Ona sebe smatra jednom, svetom, katoličkom i apostolskom. Ona ima teritorijalni ustroj, po biskupijama i crkvenim pokrajinama, baš kao i zapadna Katolička Crkva. Jedino nema poglavara poput pape, nego se pravoslavno jedinstvo ostvaruje kroz zajedničku vjeru, koju ne ispovijeda nijedna vjerska zajednica osim Pravoslavne Crkve, kroz zajedničke sakramente, kojima nemaju pristupa nepravoslavni, i zajedničko crkveno pravo, vlastito samo Pravoslavnoj Crkvi. Kao što u rimokatoličkoj Crkvi ne možeš biti „član“ zagrebačke nadbiskupije, već eventualno imati kanonsko prebivalište ili boravište u njoj, tako ne možeš biti član ni SPC, nego je jednostavno prihvaćaš kao svoju mjesnu Crkvu, koju ti je Bog darovao.
            Ulaskom u Pravoslavnu Crkvu, kroz bilo koju od njih 14 mjesnih (rusku, srpsku, grčku…), vi postajete član sveopće, univerzalne Crkve. Ta Crkva ima isto Sveto Pismo kao i ostali kršćani, te ima prvih tisuću godina zajedničke tradicije sa zapadnim kršćanima, pa na osnovu toga vjeruje kako je Bog stvorio sve ljude, i kako jednako voli sve narodnosti i rase. Svi ljudi, bez obzira na nacionalnost, imaju pristup u Pravoslavnu Crkvu.
            Naravno, nije moguće zanemariti da su u određenim lokalnim Crkvama neki narodi u većini; tako su i na našim prostorima oduvijek većinski pravoslavni narod i nositelji pravoslavlja Srbi, pa se po njima i Pravoslavna Crkva na našim prostorima naziva srpskom (što je samo jedan od njezinih naziva). Jednako tako, ne može se zanemariti ni da su rimokatolici u Hrvatskoj i BiH u ogromnoj većini Hrvati, pa zato i katoličke biskupije u te dvije države nose jaki hrvatski nacionalni naboj, što katolicima iz redova nacionalnih manjina uopće ne smeta. Tako ni pravoslavnima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj ne smeta da svoje pravoslavlje žive u SPC.
            Kako, dakle, Hrvat može postati pravoslavac u Hrvatskoj? Jednostavno – obratite se pravoslavnom svećeniku koji je nadležan za vaše mjesto stanovanja, i to je to. Pošto je SPC kanonska za područje Hrvatske, to će naravno biti svećenik SPC, jer nema nijednog dijela Hrvatske koji nije prekriven crkvenom jurisdikcijom SPC. On će vas nakon pouke primiti, bilo putem krštenja, ili krizme, ili jednostavno ispovijesti vjere, ovisi o vašoj situaciji. Dakle, sve jednako kao i u Katoličkoj Crkvi.
            U SPC nitko nikoga ne uvjetuje njegovom nacionalnošću, niti ga uopće pita za to, jer, kao što smo rekli, SPC je kršćanska Crkva i ne dijeli ljude po tom kriteriju. U matične knjige se upisuje vaša nacionalnost (kao i u rimokatoličke, barem starije), ona kojoj pripadate, bez mijenjanja.
            Često se od raznih zlonamjernih ljudi čuju optužbe kako SPC navodno „srbizira“ svoje vjernike. To su potpune besmislice. Razmislite i sami: tko vama može promijeniti nacionalnost protiv vaše volje? Pravoslavni svećenik sigurno neće dežurati u vašem domu svaki dan, pazeći kako se vi nacionalno izjašnjavate, niti ga to zanima. Vi ste član Crkve, primate sakramente, molite se, idete na službe, angažirate se u Crkvi i sl. Ali koje ste nacionalnosti, nitko vas neće pitati, niti će vas itko oko toga forsirati.
            Usprkos većinskom srpskom  narodu, SPC je uvijek bila multinacionalna. U Zagrebu su crkvenu općinu osnovali, uz Srbe, i Cincari (grčko-makedonski Vlasi), koji su bili prisutni i u Ivaniću, te selima oko njega. Nitko ih nije „srbizirao“, već su ravnopravno sudjelovali u crkvenom životu, bili predsjednici crkvenih općina, graditelji crkava i dobročinitelji. U crkvama su imali svoje pjevnice, s kojih su odgovarali na bogoslužjima na grčkom jeziku, dok su Srbi sa svojih odgovarali na crkvenoslavenskom, i tako su u navedenim  mjestima bile služene dvojezične Liturgije. Ruska zajednica je također dala veliki doprinos srpskoj pravoslavnoj crkvenoj općini zagrebačkoj, kroz svećenike i angažirane laike. O tome još i danas svjedoči kapelica na Mirogoju, a i ikonostas zagrebačkog samostana na Svetom Duhu je izrađen darovima pobožnih Ruskinja, i monahinje su bile Ruskinje. Pa i danas, u zagrebačkoj preobraženskoj crkvi mole se Bogu, rame uz rame, pravoslavni Srbi, Hrvati, Rusi, Ukrajinci, Grci, Romi, čak i jedan Japanac pravoslavne vjere. Dolazi redovito i nekoliko Etiopljana (doduše, oni nisu pravoslavni). Tako da je ta „srpska“ crkva u Zagrebu ustvari možda čak i najviše multinacionalna od svih zagrebačkih crkava. Udruga zagrebačkih Rusa nosi ime po sv. Dositeju, Srbinu i prvom mitropolitu zagrebačkom.
            Slično je i u ostalim mjestima. U manastiru (samostanu) Lepavini, čuvenom po čudotvornoj ikoni Bogorodice, duhovnu okrepu nalaze pravoslavni i nepravoslavni svih narodnosti. U tom manastiru, kao i u pravoslavnim selima kalničkog Prigorja, od pravoslavnih vjernika često ćete čuti „kaj“, i pronaći kajkavska prezimena.
            U Mitropoliji zagrebačko-ljubljanskoj, monahinje su Slovenke. U glasovitom manastiru Kovilj u Vojvodini ima monaha (uz dominantne Srbe) i Makedonaca, Bugara, Slovaka i Hrvata. U dijaspori, raste broj Nijemaca, Francuza, Švicaraca i ostalih, svećenika SPC. Štoviše, postoje i frankofone parohije (župe) SPC u Švicarskoj, dok u Španjolskoj (osobito u Barceloni), postoji čitav vikarijat u sklopu zapadnoeuropske eparhije SPC. Sastavljen je od Španjolaca, i svećenika i vjernika, služi se samo na katalonskom jeziku – pa ipak, u sastavu su SPC.
            Slično je i u ostalim pravoslavnim Crkvama. Sve su one uglavnom višenacionalne, bez obzira na dominantni narod. Sjetimo se samo stotina tisuća pravoslavnih Amerikanaca, sedam milijuna Afrikanaca u misijama..
            Svi sveci koji su živjeli na teritoriju Hrvatske prije raskola 1054.g. su istodobno i pravoslavni sveci. Sv. Dujam u Splitu, sv. Kvirin u Sisku, sv. Mauro u Poreču, sv. Euzebije i Polion u Vinkovcima – sve njih štuju i pravoslavni. I pravoslavni Hrvati štuju sv. Savu i ostale srpske svece, jer, sveci nisu hrvatski ili srpski, već Božji. Kada je netko kanoniziran u jednoj mjesnoj pravoslavnoj Crkvi, postaje svetac univerzalne Pravoslavne Crkve. Tako je npr. sv. kralj Milutin bio jedan od najvećih srpskih srednjovjekovnih vladara. Pa ipak, njegove neraspadnute i čudotvorne relikvije čuvaju se i štuju u Sofiji, prijestolnici Bugarske.
            Prema tome, ne treba nasjedati stvarno zlim dezinformacijama koje SPC prikazuju kao nacionalno netrpeljivu Crkvu. Za pravoslavne Hrvate, ona je ovdje kanonska Crkva, koja ih objeručke prima, i omogućuje im da razvijaju svoju duhovnost i spašavaju svoje duše. Nitko ih ne sili čak ni na srpske običaje – neki čak nemaju ni krsnu slavu, što se smatra osnovnim srpskim crkvenim i nacionalnim obilježjem. Pa ipak, i oni svoje kršćanstvo žive u SPC, poštujući je kao svoju mjesnu Crkvu.
            Malo ljudi zna da se u okvirima SPC nalazi i jedna „nacionalna“  autonomna kanonska Crkva. To je Autonomna Ohridska Arhiepiskopija, kanonska pravoslavna Crkva na području Makedonije. Suprotno dezinformacijama, postoji dakle jedna regularna, samoupravna i priznata makedonska pravoslavna Crkva, sastavljena od Makedonaca, s makedonskim jezikom, punom samoupravom i mogućom autokefalnošću. Sve u okvirima SPC.
            Nitko u SPC sve te ljude ne smatra Srbima, niti ih srbizira. Ne postoji nijedan dokument SPC koji bi negirao hrvatsku državu, hrvatski narod, hrvatski jezik, ili bilo što drugo. Naposljetku, nije ni poslanje ni kompetencija Crkve da priznaje ili ne, narode ili države. To što se hrvatski jezik ne koristi, posljedica je okolnosti što ga nitko od vjernika nije ni tražio. Jer, Ustav SPC jasno kaže da se u SPC dozvolom Sinoda slobodno koriste i drugi jezici.
            Pokojni patrijarh Pavle javno je i jasno pozvao Srbe na miran život i integraciju u Hrvatskoj. SPC je partner hrvatske države; ona je na teritoriju RH konstituirala poseban episkopski savjet (biskupsku konferenciju) te sklopila ugovor s RH. Na temelju tog ugovora, namjenskim i kontroliranim trošenjem novca, RH pomaže karitativnom djelovanju među hrvatskim državljanima pravoslavne vjere, skrbi o povijesnim crkvama i manastirima na hrvatskom teritoriju (a ne da novac ide u Srbiju, kako izmišljaju neki) i sl. Postoje i mogućnosti školskog vjeronauka, dušobrižništva u institucijama, sklapanja braka u crkvi koji vrijedi i kao državni, i sl. Prema tome, SPC je u potpunosti integrirana u život hrvatskog društva, pomaže njegov razvoj, i ne treba nasjedati smicalicama da ona tobože „ne priznaje Hrvatsku i Hrvate“. Sve je to dodatni razlog da se Hrvat može u SPC osjećati kao kod kuće.
            Posebno je gnjusna laž da se SPC „moli za srpski narod, a ne za Hrvate“. Naime, nijedna pravoslavna Crkva na svijetu se ne moli samo za određenu etničku grupu. Pravoslavna Crkva moli za sve ljude, štoviše, i za cijelu tvorevinu. Kada se u pravoslavnoj Liturgiji koristi riječ „narod“ ili „rod“, iza toga se krije grčki pojam (izvornici liturgijskih tekstova Pravoslavne Crkve su na grčkom) laos, a ne etnos. Laos znači narod u smislu naroda Božjega, krštenog puka, Božjeg otkupljenog naroda, a ne neke etničke skupine. Ako se u pojedinim molitvama i dodaju prozbe za srpski narod, što je u tome sporno? Zar srpski narod nije dostojan molitve, ili mu molitva ne treba? Taj narod je većinski u pravoslavlju naših prostora. I rimokatolici, iako su čvrsto umrežena Crkva, u svoje misne molitve stavljaju prozbe za hrvatski narod, koji je većinski u Katoličkoj Crkvi našeg podneblja.
            Prema tome, nacionalnost ne samo da nije bit pravoslavlja – ona uopće nije bitna za pravoslavlje. Kada iziđemo pred Boga, naša nacionalnost i državljanstvo nas neće opravdati.
            Pravoslavni Hrvati su relativno rijetki. No, oni postoje, živeći pravoslavlje bivajući ono što jesu, u zajednici sa Srbima i svim ostalim narodima. Jer, upravo to lomi đavla – okupljanje svih ljudi oko Krista i u Kristu.  

Broj komentara: 10:

  1. Nema veze s temom, ali možda će zanimati i druge pa pitam ovdje:

    Što naučava Pravoslavna Crkva: klanjaju li se (priznaju i sl.) pravoslavni kršćani i muslimani istom Bogu?

    Hvala unaprijed na odgovoru!

    Bar

    OdgovoriIzbriši
  2. Ne, pravoslavni kršćani ne dijele istog Boga s muslimanima, to je definbirao i jedan carigradski sabor iz 1180.g Vidi ovo: https://drive.google.com/file/d/0BwXrA3iB7L-ZTGRaLW9kMXVOTTA/view

    i ovo: https://drive.google.com/file/d/0BwXrA3iB7L-ZbmYxRHd1UEV3dDg/view

    OdgovoriIzbriši
  3. Islam negira trojedinog, triipostasnog Boga (Oca, Sina, Svetoga Duha) čak optužujući da Hrišćani veruju u tri boga. Isus se ne smatra ovaplocenim sinom Bozijim, već prorokom samo ljudske prirode itd.

    OdgovoriIzbriši
  4. Antiekumenist: Bugari naročito naglašavaju svoj narod na svetoj liturgiji i drugdje:
    http://www.pravoslavieto.com/bogosluzhenie/liturgy/1.htm
    Velika jektenija: За нашия български народ, за правителството и за христолюбивото ни войнство на Господа да се помолим. - Za našija b'lgarski narod, za pravitelstvoto i za hristoljubivoto ni voinstvo na Gospoda da se pomolim. - Za naš bugarski narod, za vlast (vladu) i za našu hristoljubivu vojsku Gospodu se pomolimo.
    ъ='=mukli glas kao englesko "a" [ə]
    Suguba jektenija: Още се молим за нашия български народ, за неговата сила, победа, пребъдване, мир, здраве, спасение, и нашият Господ Бог особено да му съдействува и помага във всичко. - Ošte se molim za našija b'lgarski narod, za negovata sila, pobeda, preb'dvane, mir, zdrave, spasenie, i našijat Gospod Bog osobeno da mu s'dejstvuva i pomaga v'v vsičko. - Još se pomolimo za naš bugarski narod, za njegovu moć, pobjedu, izdržljivost, mir, zdravlje, spasenje, a naš Gospod Bog da naročito surađuje s njim i pomaže mu u svemu.
    U SPC ( https://www.rastko.rs/bogoslovlje/odgovaranje.html#_Toc513441101 ):
    Velika jektenija: Za blagoverni i hristoljubivi rod naš i pravoslavne hrišćane, da im Gospod Bog pomogne i da odole svakom neprijatelju i protivniku Gospodu se pomolimo - i to je to.
    Iz bugarskog Pravoslavnog molitvenika (BPC, 9. izdanje) bugarska verzija tropara za Uznošenje Svetog Križa tj. Vozviždenije Časnog Krsta:
    /str. 116./:
    ... Септември 14 (Sеptеmvri 14)
    Вздвижение на Честни Крст Господен (Vzdviženie na Čestni Krst Gospoden)
    Тропар, глас 1 (Tropar, glas 1)
    Спаси, Господи... (вж. стр. 51) (Spasi, Gospodi... /vž. str. 51/)
    Na str. 51.:
    Тропар на св. Кръст Господен, гл. 1 (Tropar na sv. Kr'st Gospodеn, gl. 1)
    Спаси, Господи, Твоите люде и благослови Твоето достояние, като даряваш на православния български народ победа над противниците и ни запазваш с Твоя кръст. (Spasi, Gospodi, Tvoitе ljudе i blagoslovi Tvoеto dostojaniе, kato darjavaš na pravoslavnija b'lgarski narod pobеda nad protivnicitе i ni zapazvaš s Tvoja kr'st.)
    Кондак на св. Крст Господен, гл. 4 (Kondak na sv. Krst Gospodеn, gl. 4)
    Издигнал се доброволно на кръста, Христе Боже, дарявай щедростите (budi velikodušan) Си на едноименното Твое ново общество (=društvo). Зарадвай ни с Твоята сила и ни давая победа над противниците, като Твоята помощ ни бъде оръжие на мир и знаме (zastava, znamen, znamenje) на непобедимост. (Izdignal sе dobrovolno na kr'sta, Hristе Božе, darjavaj štеdrostitе Si na еdnoimеnnoto Tvoе novo obštеstvo. Zaradvaj ni s Tvojata sila i ni davaja pobеda nad protivnicitе, kato Tvojata pomošt ni b'dе or'žiе na mir i znamе na nеpobеdimost.)
    Srpska inačica:
    Tropar, glas 1:
    Spasi Gospode narode svoje, i blagoslovi nasleđe svoje. Pravoslavnom i hristoljubivom rodu našem darujući pobedu nad protivnicima, i čuvajući Krstom narod tvoj.
    Kondak, glas 4:
    Hriste Bože koji si se dragovoljno uzneo na krst, daruj milosti Tvoje istoimenom tvome novom narodu. Razveseli silom tvojom blagoverni i hristoljubivi narod naš, darujući mu slobodu nad protivnicima, jer on za pomoć ima tvoje oružje mira, nepobedivu pobedu.
    Bugarski svećenici na svetoj liturgiji znaju još umjesto "за нашия български народ..." (za našija b'lgarski narod) izreći "за благочестиви български народ..." (za blagočestivi b'lgarski narod). Blagočestiv=pobožan.

    OdgovoriIzbriši
  5. 90tih sam bio izbačen iz crkve kad na povečerju nisam pročitao: "...za blagočestivi pravoslavni rod naš srpski...", kao što piše u novosrpskom časoslovu. Upozorio sam da dodatak "srpski" ne postoji niti u crkvenoslavenskom niti u grčkom izvorniku, ali nije pomoglo.

    Z.

    OdgovoriIzbriši
  6. Samo se nadovezah na gornji komentar. Ovo nije slučaj samo kod Bugara nego i kod Srba i drugih Slavena. Kod Rusa se pak u jektenijama i npr. u troparu na malom vodoosvećenju umjesto "ruski narod" nalazi "imperator" i to određeni imenovani. Kao da se voda osvećuje njegovom silom a ne silom Hristovom. U grčkim časoslovima i trebnicima stoji "Vasilevs" - car. Raspitao sam se kod Grka i teologa i laika, i oni bez izuzetka tumače smisao rečenog tropara tako da je "Car" koji pobjeđuje "varvare" Hristos koji je pobijedio i pobjeđuje đavla i njegove sile a ne zemaljski car ili neki narod, koji ratuje s nekom drugom državom ili narodom. Dakle to "Carstvo" nije od ovog svijeta nego Carstvo nebesko čiji je predokus, blagodaću Božjom, moguće osjetiti i ovdje na zemalji.

    Z.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nažalost ljudska zastranjenja, kakvih je oduvijek bilo.

      Izbriši
  7. Z. kao "zilot" pretpostavljam? Čitao sam da je poslušnost u crkvi važnija od posta i molitve, čini mi se kod redovnika, a ti otišao u raskol zbog neposluha!

    OdgovoriIzbriši

Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima