subota, 3. lipnja 2017.

Istočnokršćanske sekte i raskolničke grupe u Hrvatskoj




            Pošto nakon zadnjih objava na našem blogu ne jenjavaju rasprave oko pitanja kanonske, zakonite pravoslavne crkvene jurisdikcije u Hrvatskoj, nametnula se potreba da konkretno definiramo što to na našoj lokalnoj, hrvatskoj razini znači pravoslavno. Zato smo sastavili ovaj kratki vodič koji će nam omogućiti da razlučimo Pravoslavnu Crkvu u Hrvatskoj, od grupacija koje se predstavljaju kao pravoslavne, a zapravo s Pravoslavnom Crkvom nemaju nikakve veze i kanonski nezakonito djeluju.

            Ukratko ćemo ponoviti: Pravoslavna Crkva nije međunarodna asocijacija neovisnih nacionalnih Crkava, već jedna i jedinstvena univerzalna svjetska Crkva. Njezino jedinstvo se očituje u zajedničkoj vjeri, zajedničkim sakramentima i zajedničkom kanonskom pravu. Tko je izvan ovog zajedništva, tko ne vjeruje pravoslavno, tko se ne pričešćuje s pravoslavnima, i tko odstupa od zajedničkog kanonskopravnog poretka, nije pravoslavan.

            Unutar ove jedinstvene Pravoslavne Crkve danas postoji 14 neovisnih crkvenih pokrajina/metropolija, koje obično nazivamo autokefalnim, odnosno samostalnim Crkvama. To su:
  1. Carigradska
  2. Aleksandrijska
  3. Antiohijska
  4. Jeruzalemska
  5. Ruska
  6. Srpska
  7. Rumunjska
  8. Bugarska
  9. Gruzijska
  10. Ciparska
  11. Grčka
  12. Poljska
  13. Albanska
  14. Čeških zemalja i Slovačke

Ako se nađete bilo gdje u svijetu, i želite provjeriti je li neka autonomna Crkva, biskupija, župa, samostan itd. dio Pravoslavne Crkve, samo ih pitajte jesu li u zajedništvu s ovim nabrojenim Crkvama. Ako nisu, to znači da nisu dio Pravoslavne Crkve. Što bi rekao mitropolit Porfirije, dotična grupacija za pravoslavlje ne postoji. Njihove službene stranice možete pogledati u koloni na ovom blogu.

Prostor Republike Hrvatske se nalazi pod kanonskom jurisdikcijom Arhiepiskopije Pećke i Mitropolije Beogradsko-karlovačke, organizacijske jedinice Pravoslavne Crkve na području bivše Jugoslavije, a koja se po većinskom narodu koji je čini još naziva Patrijaršija Srpska, odnosno Srpska Pravoslavna Crkva (SPC). Ona u Hrvatskoj ima 5 eparhija/biskupija: mitropolija zagrebačko ljubljanska, slavonska, osječkopoljska i baranjska, gornjokarlovačka, dalmatinska, dok je jug zemlje u sastavu zahumsko-hercegovačke eparhije. Episkopi/biskupi navedenih eparhija/biskupija su jedini zakoniti pastiri Pravoslavne Crkve na teritoriju RH. Ako se bilo tko na području Hrvatske predstavlja pravoslavnim, samo ga pitajte je li pod jurisdikcijom navedenih eparhija/biskupija. Ako je odgovor ne, onda taj nije član Pravoslavne Crkve.

Ovdje treba posebno podvući da i ostale kanonske Crkve, navedene na gornjem popisu, ne mogu ostvarivati nikakvu crkvenu djelatnost na teritoriju RH bez blagoslova gore navedenih nadležnih episkopa/biskupa. Ni ruska, ni grčka, ni bilo koja druga Crkva ne može otvarati na području RH ni župe/parohije, ni manastire/samostane, niti išta raditi bez blagoslova dotičnih zakonitih episkopa. Štoviše, čak i ostali episkopi/biskupi same SPC ne mogu apsolutno ništa na teritoriju RH bez blagoslova dotičnih episkopa. To je teritorijalno načelo, kakvo važi i u Katoličkoj Crkvi, i kakvo datira iz samih početaka Crkve. Vjera nije ničiji privatni biznis. 

U Hrvatskoj djeluju ili se povremeno javljaju sljedeće kvazipravoslavne grupacije:

1.)    Makedonska Pravoslavna Crkva (MPC) – usprkos ovakvom službenom nazivu, MPC se nažalost nalazi izvan Pravoslavne Crkve. Ona je nastala miješanjem komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji, nakon Drugog svjetskog rata, u crkvene prilike Pravoslavne Crkve. Naime, 1941. bugarski okupator u Makedoniji protjeruje zakonite episkope/biskupe SPC, te dovodi svoje bugarske. Odlaskom Bugara nakon rata odlaze i njihovi episkopi, međutim, komunistička vlast zabranjuje povratak zakonitim episkopima SPC, organizira skup tzv. „crkvenonarodni sabor“ sastavljen od komunističkih pristaša, te taj lažni sabor, bez ijednoga biskupa, na silu, jednostrano proglašava samostalnost Crkve u Makedoniji. Ne samo SPC, već ni ostatak pravoslavlja to nije mogao prihvatiti, jer je makedonska autokefalija proglašena jednostrano, nezakonito, pod utjecajem bezbožnih vlasti i zbog političkih motiva, te bez osnovnih uvjeta za rad nove Crkve. Međutim, makedonska kvazicrkva je ustrajala, te je zbog toga sve do potkraj 1950.-ih Makedonija živjela bez apostolskih nasljednika – pravoslavnih biskupa. Tada dolazi do normalizacije, povratka Makedonije u krilo SPC kao njene autonomne Crkve, te uspostavljanja hijerarhije. Međutim, 1967. MPC opet jednostrano prekida zajedništvo i proglašava autokefaliju, te na taj način ispada iz pravoslavlja. Nakon dugih pregovora, 2002. je potpisan Niški sporazum, po kojemu je MPC trebala postati autonomna u okviru SPC, s najširom mogućom autonomijom, uključujući makedonsko ime i jezik (suprotno raširenom mitu u Hrvatskoj, da se Makedonce željelo srbizirati). Većina episkopa/biskupa MPC je prvo potpisala taj sporazum, pa ga naknadno odbacila. Nakon toga, SPC od jednog dijela pravoslavnih klerika i vjernika u Makedoniji, koji su shvatili situaciju, stvara Autonomnu Ohridsku Arhiepiskopiju – jedinu kanonsku i legitimnu pravoslavnu Crkvu na teritoriju Makedonije (iako malobrojnu i surovo progonjenu od strane makedonske države). Sinod Ohridske Arhiepiskopije je 06.05.2005. donio odluku da se ubuduće ne priznaju sakramenti obavljeni od tzv. MPC (Одлука Синода ПОА о прекидању богослужбеног општења са народом из МПЦ http: //poa-info.org/sinod/odluki/20050506.html), a Sabor SPC je 15.-26.05.2005. prihvatio ovu odluku (Саопштење ПОА са мајског Сабора СПЦ 2005 г. http: //poa-info.org/arhiepiskop/soopstenija/20050526.html). Dakle, odlukom vrhovne crkvene vlasti Pravoslavne Crkve, tzv. MPC nema čak ni valjane sakramente. Često se MPC u literaturi kod nas naziva „nekanonskom Crkvom“. Ovo je neispravan naziv, koji nam može sugerirati da je MPC dio Pravoslavne Crkve koji ima neriješen administrativni status. Međutim, to nije točno. Jedina pravoslavna Crkva u Makedoniji je Autonomna Ohridska Arhiepiskopija. Tzv. „MPC“, iako izvana ima izgled pravoslavne Crkve i nominalno ispovijeda pravoslavnu vjeru, nalazi se van euharistijskog i kanonskog jedinstva Pravoslavne Crkve, što znači da je mrtvi, odsječeni i duhovno sasušeni ud Kristovog Tijela. 

2.)    Crnogorska Pravoslavna Crkva (CPC) – dok je MPC u raskolu, a za raskol je ipak potrebno imati biskupe i hijerarhiju, CPC je u gorem položaju, naime, ona nikada nije ni imala nikakvu crkvenost. Ona se u pravoslavnom kanonskom pravu naziva parasinagoga (kvazicrkva) – skup laika koji imitira Crkvu. Nastala je početkom 1990.-ih na inicijativu nekih političkih stranaka u Crnoj Gori, a valja reći da ju većina pravoslavnog naroda u Crnoj Gori odbacuje; ne samo Srbi, već čak i oni koji se etnički deklariraju Crnogorcima. Ona nema čak ni osnovne uvjete da bude ikada priznata kao pravoslavna Crkva – na čelu joj se nalazi oženjeni bivši svećenik, kojega je Carigradska Patrijaršija, zbog kanonskih prijestupa, još davno prije nastanka CPC otpustila iz svećeništva i isključila iz Crkve. Dakle, poglavar tzv. CPC, uopće nije član Pravoslavne Crkve, štoviše, nema nikakvih uvjeta da bude zaređen za episkopa/biskupa, i nalazi se pod masom crkvenih kazni i zabrana.

3.)    Hrvatska Pravoslavna Crkva (HPC) – o trima međusobno posvađanim grupicama koje se tako predstavljaju smo već govorili na ovom blogu, tako da nećemo ponavljati. Vidi analizu: http://orthodoxhr.blogspot.hr/2017/03/analiza-fenomena-tzv-hrvatske.html

4.)    Artemijevci (Artemiti) – oni zasada nisu zabilježeni u Hrvatskoj kao organizirana skupina, iako ima vjernika koji ispoljavaju njihove stavove. Njihov službeni naziv je „Eparhija raško-prizrenska u egzilu“, a naziv „artemiti“ su dobili po bivšem episkopu raško-prizrenskom (to je eparhija/biskupija SPC koja pokriva dio Srbije i cijelo Kosovo), a koji je zbog financijskih malverzacija prvo umirovljen s vlastitim pristankom, da bi se nakon toga pobunio i u društvu sljedbenika krenuo na silu zauzimati bivšu eparhiju/biskupiju. Tada je od SPC suspendiran, a od vlasti deložiran, pa kreće organizirati vlastitu paracrkvu po Srbiji. Zbog služenja pod suspenzijom i rastakanja Crkve biva od SPC „raščinjen“, tj., oduzeto mu je biskupstvo i sveti red, te je sveden na običnog monaha-laika. U takvom stanju on nastavlja služiti, glumeći biskupa; štoviše čak „zaređuje“ neke svoje sljedbenike za „horepiskope“ (pomoćni biskupi). Zato ga SPC otpušta iz monaštva, oduzima mu monaško ime, te ga isključuje iz Pravoslavne Crkve. Po njegovom krsnom imenu (Marko Radosavljević) još ih zovu i markiovitima, a karakterizira ih uvjerenje da je službena Pravoslavna Crkva zbog ekumenskih odnosa s katolicima otpala u „svejeres“ ekumenizma, da uvodi novotarije (hereza modernizma), da je smjestila Artemiju disciplinske krivice samo da bi ga prognala zbog njegovog tvrdog antiekumenskog ustrajanja u izvornoj pravoslavnoj vjeri. Vjeruju za sebe da su posljednji ostatak Pravoslavne Crkve, te su poznati po vrlo nepopustljivom i agresivnom tonu komunikacije. 

5.)    Starokalendarci, ziloti, istinopravoslavni, katakombni – radi se o grupicama uglavnom grčkog i ruskog porijekla (iako ih ima posvuda), koje ideološki dijele uglavnom ista uvjerenja s ranije spomenutim artemijevcima, te nemaju nikakve veze s Pravoslavnom Crkvom; to su istočnokršćanske sekte nastale otpadom od Pravoslavne Crkve. Pored raskolničke Grčke Starokalendarske Crkve (koja također nije dio pravoslavlja), u Grčkoj ima čini mi se 13 ovakvih mini sekti; jedna od njih je i pokrovitelj jedne frakcije HPC (zato ne vjerujte kada vas ovi uvjeravaju da imaju priznanje Grčke Pravoslavne Crkve, Grčka Pravoslavna Crkva je u punom jedinstvu sa SPC i ne pada joj na pamet nikakva HPC). Jedna starokalendarska grupa iz Grčke je svojedobno pokušavala misiju u Zagrebu. Također, pošto „istinopravoslavaca“ ima više grupacija, među njima se nalaze i neke New Age sekte iz Rusije koje pogotovo nemaju veze s pravoslavljem.

6.)    Europska Pravoslavna Crkva (EPC) – je pokrovitelj jedne frakcije tzv. HPC. O njima se ne zna gotovo ništa, vjerojatno se radi o skupini Rumunja sa sjedištem u Parizu. Sigurno je samo da s Pravoslavnom Crkvom nemaju veze.

To su ukratko vjerske zajednice u RH istočnokršćanskog porijekla, koje se neistinito predstavljaju kao Pravoslavna Crkva. Treba naglasiti da ove zajednice ne priznaje nitko u pravoslavlju (jer se često stječe lažni dojam da ih samo Srbi ne priznaju). Ponavljamo, jedini kriterij za kanoničnost na teritoriju RH je jurisdikcija zakonitih episkopa – što je van njihovog blagoslova, ne spada u Pravoslavnu Crkvu i za pravoslavlje nema nikakve vrijednosti, odnosno, ne postoji.

Broj komentara: 40:

  1. Kako je onda Bugaska pravoslavna crkva registrirana u Hrvatskoj kao vjerska zajednica? Ona nije 'kvazipravoslavna grupacija' kako navodite za neke druge.

    OdgovoriIzbriši
  2. To je državna, svjetovna, sekularna registracija, upis u registar vjerskih zajednica. Državni birokratizam. U vjerskom pogledu, BPC ne bi smjela ništa raditi u RH, bez blagoslova i dozvole nadležnih episkopa SPC. A nas zanima samo to, crkveno priznanje.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ne znam jesam li razumio odgovor, htio sam se referirati na dio gdje ste naveli da Ruska i Grčka prvoslavna crkva ne djeluju u Hrvatskoj (jer prepuštaju prostor SPC), a BPC je ipak 'ušla' u taj prostor, iako ne vidim neku rijeku bugarskih pravoslavnih vjernika u HR. Je li to bio neki dogovor SPC i BPC ili ne? Ovo što nazivate 'državni birokratizam' uopće nije nevažno.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Znači ovako: BPC je ušla u taj prostor samovoljno. Znači, ne samo BPC, nego bilo koji pravoslavni, pa i srpski, biskup na svijetu ne može ući na teritorij biskupija u Hrvatskoj samovoljno, jer se radi o tuđem kanonskom teritoriju. Jednako kao što, u Katoličkoj Crkvi, varaždinski biskup ne može osnivati župe po zagrebačkoj nadbiskupiji, jer je to teritorij kardinala Bozanića, i obrnuto. Shvaćate? Ni sam srpski patrijarh ne smije ništa raditi u Zagrebu bez blagoslova mitropolita Porfirija.
      Državno prizanje je nevažno, jer država ne može dati Duha Svetoga, ne može oprostiti grijehe, ne može pretvoriti kruh i vino i Tijelo i Krv Kristovu. Ona samo registrira zainteresirane vjerske zajednice, ne ulazeći u njihov nauk i odnose. Zato je na crkvenome, pravoslavnom planu, nužno priznanje Pravoslavne Crkve. Može država sto puta priznati, to priznanje regulira samo izvanjske, materijalne fakte: pravne osobe, vlasništvo, nekretnine, financiranje itd. Ali Crkvu čini Crkvom samo priznanje Pravoslavne Crkve, jer ona u sebi nosi Duha Svetoga i nevidljivo mistično utemeljenje u onostranosti.

      Izbriši
    2. Eh, onda ćemo doći do zaključka da ništa osim PC nije valjano, ni RKC, široka lepeza protestanata, razne egzotične religije koje i ovdje djeluju, pa do Jehovinih svjedoka. Iskreno ne vidim da RKC diže neku veliku poviku na državu ili drugog što djeluju u HR razni 'ostali'. Ali sam ustroj PC, koliko ste u nekoliko napisa objasnili, sam razumio. Vi biste morali prihvatiti da npr. kako stoje stvari, većina makedonskog naroda, Makedonaca, zapravo ne želi SPC, već MPC. Ne može cijeli narod biti tako 'obmanut i zaveden'.

      Izbriši
    3. A tko je rekao da mi dižemo poviku? Jednostavno, obavještavamo o legitimnom poretku PC na teritoriju RH. To nema veze s drugim vjerama, ovdje se radi o unutarpravoslavnom pitanju. Nepravoslavne vjere nas ne zanimaju.
      Volja naroda nije jedino što je potrebno za autokefalnost, mada je pitanje koliko je to u Makedoniji, u početku uopće i bila volja naroda.

      Izbriši
    4. A grupe nezadovoljnika koji osnivaju 'sekte' poznaje svaka religija, nije to ništa neuobičajeno i zapravo je sasvim druga tema. Također, ne znači da država odmah 'skače' i priznaje sve sekte koje se pojave, kao legitimne vjerske zajednice. Probem se rješava, a ne pravi se da 'ne postoji'. Najveća vam je greška tvrditi da da određene PC koje traže autonomiju ili autokefalnost ne postoje, to je zabijanje glave u pijesak. A svakako i se 'unutar' PC mogu pojaviti i razne otpadničke sekte i egzibicionizmi samozvanih lidera, ali nije to sve u istom rangu kao bi vi htjeli. Uglavnom bojim se da će se ovdje još dugo tapkati na mjestu umjesto da se rješava. Meni je zapravo svejedno (nije baš savim), čitam uz kokice, i 'štiti' me sekularna država, što je najvažnije.

      Izbriši
    5. Nema "određenih grupa", nego samo Crkva, i postoji poredak za traženje autokefalnosti. Problem je što se ove mimo poretka predstavljaju kao pravoslavne, a nisu.

      Izbriši
    6. Ne raspolažem uvijek sasvim odgovarajućim terminima kao vi, ali je jasno što želim reći. Ista ta država, za koju kažete da je nebitna, i njen čim represivniji aparat bi vam vrlo lijepo odgovarao, da rasturi sve 'grupe' koje se pojave i ustoliči PC za koju vi kažete da je ispravna na područjima za koje vi kažete da su vaši 'od stoljeća sedmog'. Ne ide to tako, na sreću ne u ovom dijelu svijeta koji pripada srednjoeuropskom i zapadnoeuropskom civilizacijskom krugu. (Uz brdo prigovora i njemu kao takvom.)

      Izbriši
    7. Btw, 'stoljeće sedmo' je digresija, pa i šala, simbolika. Imam prigovora i na svoje kad se ulove stoljeća sedmog ko pijan plota.

      Izbriši
    8. Ne, to nisam napisao. Nemojte učitavati u tekst nešto, što u njemu jednostavno ne piše.

      Izbriši
    9. Rekao sam već da pozdravljam stranice na hrvatskom standardnom jeziku, jer iskreno, ne bi mi se (iako poznajem ćirilicu i srpski standardni jezik i smatram se razumnim i 'umjerenim') dalo čitat duge tekstove na navedenom pismu i jeziku. A komentiram i nešto što vlada kao uobičajeno mišljenje, a ne samo ono što se vi izrijekom napisali, pa se možda pomiješa.

      Izbriši
  4. brate autore...iscrpit ces se....

    Abdul Mesih el Miskin el Qubrisi

    OdgovoriIzbriši
  5. Brate Miljenko...ako je tako, a sto zapravo zelis...evo, autor zeli upoznati hrvatsku javnost s pravoslavljem...zato gubi ovoliko vremena i energije....ali, sto ti zelis,ako ti je vec toliko svejedno???

    ps.ako nije zadiranje u intimu,jesi li Zumbercanin?

    Abdul Mesih

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nemojte se ni vi loviti svake moje riječi jer sam laik, prvenstveno si uzimam slobodu komentirati u slobodnoj državi što je mene volja, pa to može biti i bilo koja religija i njena institucionalna organizacija. U odnosima KC, odnmosano RKC i PC vladaju tolike podjele, da sad uopće ne spominjem islam, koje povremeno uzrokuju goleme ljudske žrtve i razaranja, pa se sklopi privremeni mir i tako stoljećima. Ja bih u smjeru da se to trajno riješi, a što se mene osobno tiče može u mojoj blizini djelovati kolikogod raznih vjerskih zajednica uz uvjet da su nenasilne i da toleriraju druge (ne moraju se voljeti). U tom smislu mi je 'svejedno', a naravno da imam i svoje dublje mišljenje. Eto, primjerice uvjek zastanem na ulici poslušati i pogledati nastup Hare Krišna, baš su mi simpatični, a neću se njima priključiti.

      Izbriši
  6. Uglavnom, s ovim tekstom planiram zaključiti ovu temu, dosta je napisano, tko hoće shvatiti, shvatit će.

    OdgovoriIzbriši
  7. Neznam što je nejasno nekima. Autor jako lijepo i razumljivo sve objašnjava iz kuta SPC i baš dobro da se neko sjetio pisati o ovim stvarima. Vrlo rado pročitam sve što se napiše.

    OdgovoriIzbriši
  8. Jedinstvo pravovjerja i krivovjerja je nemoguće, kao što je nemoguće jedinstvo svjetla i tame.

    Ovdje nema mogućnosti da se napišu cijele knjige o otstupanjima heretika "pravoslavnih" ekumenista, čime oni potpadaju pod udar svetih kanona. Evo npr. protojerej o. Theodor Zisis profesor thesaloničkog bogoslovskog fakulteta i jedan od najvećih pravoslavnih teologa danas, nedavno je prekinuo općenje sa svojom pomjesnom crkvom Helade (a time i sa cijelim svjetskim "pravoslavljem" koje čine i navedenih 14 pomjesnih "Crkava"). Valjda je on netko tko poznaje tumačenja crkvenih kanona i izreka svetih otaca i zna kada je potrebna njihova primjena.

    Jer kakva je korist čovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi? (Mk. 8, 36)

    PC (p/k)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Već sam ti krenuo pisati odgovor na ovo, ali onda sam primijetio da se ne popravljaš, već i dalje zasipaš stranicu vrijeđanjem Crkve, klevetanjem i propagiranjem sektaštva. Stoga sam zaključio da je rasprava s tobom besmislena, i od sada brišem komentare.

      Izbriši
  9. U Canadi djeluju sve pravoslavne crkve bez ikakvih ogranicenja

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I u Hrvatskoj djeluju, i pravoslavne i nepravoslavne, bez ograničenja. Nitko ni lažnoj HPC ne brani djelovanje.

      Izbriši
  10. Zabranili bi vi da mozete...ali ne mozete to vas boli.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne. Pravoslavlje ne počiva na zabranama. Samo iznosimo nauk i ustroj PC

      Izbriši
  11. Gledajuci predstavnike nekoliko frakcija HPC-a, i njihove simpatizere, primjetio sam da se cak ne znaju niti prekrizit na pravoslavan nacin...vecina njih cak niti nisu pravoslavni..
    .dao bih ruku u vatru da ni ovi bukaci za autokefaliju nisu pravoslavni i da ih sad upitamo da izmole"Jedinorodni Sine",ne bi imali pojma...Sa bratom zilotom se ne slazen ali on je bar pravoslavan i na svoj nacin se bori za pravoslavlje, a ovi tzv HPC, a kakve oni veze imaju sa pravoslavljem, za pocetak neka postanu pravoslavni ili se barem nauce krizati kao grkokatolici

    Abdul Mesih

    OdgovoriIzbriši
  12. Ima pravoslavnih Hrvata.

    OdgovoriIzbriši
  13. Ma nema u tim tzv. HPC uopće nikakvih pravoslavaca, na sva događanja im dolaze sami katolici.
    Što se Hrvata pravoslavaca tiče, ima ih, ali jako malo, skoro na razini statističke greške

    OdgovoriIzbriši
  14. znam....ja sam pravoslavni Hrvat!

    Zaista nas ima jako malo, ali vjerojatno iznenadjujuce vise nego sto bi ljudi ocekivali...npr. u mojoj okolini nas ima 5,sve cisti Hrvati...ali, zivimo prikriveno da ne izazivamo reklamu niti od Srba niti od Hrvata...i naravno, svi se slazemo, ponosni smo Hrvati, clanovi smo nase pomjesne SPC, da je ovdije eskimska pravoslavna crkva, nama to nebi smetalo jer je to za Crkvu nebitno...kad se pricescujemo iz iste sv. case mi smo u zajednistvu cak sa nekom arapskom pravoslavnom bakicom iz nekog sirijskog sela. Ovi bukaci ne kuze da autokefalija nema nikakvo vazno znacenje...ljudi...u pravoslavlju vecu samostalnost ima biskupija nego autokefalija!! !Ja kad odem u Bugarsku nisam postao clan BPC nego konkretne biskupije u Bugarskoj....

    Abdul Mesih

    OdgovoriIzbriši
  15. U našoj istinitoj Pravoslavnoj Crkvi ima vjernika svih rasa, nacionalnosti, jezika. U matičnim arhiepiskopijama, naravno, vjernici su većinom domaće nacionalnosti ali svi doseljenici koji pripadaju Crkvi imaju ista prava, žive u skladu s pravoslavnima većinske narodnosti i tu nema nikakve netrpeljivosti niti se pita tko je tko.
    Tako je i u našoj polukatakombnoj zajednici u Hrvatskoj. Ima nas i Srba i Hrvata i živimo u slozi i ljubavi. Objedinjuje nas Gospod u Pravoslavlju. U Jednoj Svetoj Katholičanskoj i Apostolskoj Crkvi.

    Ps.: Nadam se da autor neće obrisati bar ovaj moj komentar.

    PC (p/k) - Zilot

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Neću. Ali moraš znati da na ovome blogu neću tolerirati propagiranje sekti i bogohuljenje.

      Izbriši
    2. Ne propagiram niti sektaštvo niti bogohuljenje...

      Z.

      Izbriši
    3. Pod sektaštvom, u ovom slučaju, podrazumijevam ono negativno, nepravoslavno.
      Ali ti dobro znaš da je npr. Sv. Maksim Ispovjednik, jedan od najvećih teologa svih vremena, koji je bio običan monah, zajedno sa grupicom svojih sljedbenika, u svoje vrijeme bio smatran za običnog sektaša i neprijatelja Crkve i carstva. On se jedini usudio da neustrašivo ustane protiv monothelitizma (učenja da Isus Hristos ima samo Božansku ali ne i ljudsku volju - što je prikrivena varijanta tada već saborski osuđenog monofizitizma). Monothelitizam je u to vrijeme bio prihvaćen gotovo od svih pomjesnih Crkava i od carske vlasti. Maksima je u početku podržavao jedino tadašnji pravoslavni papa Sv. Martin Ispovjednik dok monothiletizam nije pokorio i rimsku patrijaršiju nakon čega su svrgli Sv. Martina. Obojica su, unatoč maltretiranjima, neustrašivo svjedočili Pravoslavlje, zbog čega su na kraju bili ubijeni. Takvih primjera je u povijesti Crkve bilo mnogo. Oni su spašavali i spasili Crkvu.
      Danas ove ispovjenike slijede borci protiv ikumenizma (oni koji su istinski). Poput nekada Sv. Maksima i Sv Martina, i njih oportunisti zajedno sa zavedenim i neobaviještenim masama kojima je ikumenizam predstavljen kao nešto dobro i spasonosno, smatraju sektašima. Ikumenizam je, naime, hereza još daleko gora od spomenutog monothelitizma jer u sebi sadrži sve već osuđene hereze, s tim što je njegova posljedica i svima vidljivi modernizam koji opet uključuje i moralni pad kakvog nije bilo od vremena Sodome i Gomore što znači i definitivni pad kršćanske civilizacije.
      Ovaj, dakle, tip "sektaša" priznajem i uz pomoć Božju, prema svojim malim snagama želim slijediti.

      Z.

      ps.: monothelitizam – grč. μονοθελητισμός, hrv. uobičajeno latinizirano, monoteletizam
      ikumenizam – grč. oικουμενισμός, hrv. uobičajeno latinizirano, ekumenizam

      Izbriši
  16. Makedonskata Pravoslavna Crkva - Ohridska Arhiepiskopija ne spagja vo grupaciite gore navedeni. Ako sakate barem malku da razberete, togash ke znaevte deka vozobnovuvanjeto na drevnata Ohridska katedra vo liceto na Makedonskata Pravoslavna Crkva e ostvaruvanje na vekovnite stremezhi na makedonskiot narod za svoja Crkva i drzhava. Osnovno chovechko pravo. Sprema nas ne ste chesni. Vekje pishuvav po povod ovaa tema na vashata fb stranica, taka shto nema da obrazlozhuvam povekje od dosega napishanoto. Stavot koj go zavzemate vo poslednite nekolku godini prema MPC-OA ne dava nadezh deka sakate megjucrkovniot problem da se reshi. Tzv. "poa" ne e reshenie, naprotiv toj eksperiment go prodlabochi sporot.
    Ne tolku odamna vashi mitropoliti i episkopi pishuvaa molebni pisma do nashite arhierei vo koi gi molat nie da ne rakopolagame episkopat za crnogorskiot Mihailo... Ili prethodnata godina koga vashiot Crnogorsko-primorski mitropolit Amfilohij prati pismo so molba za darenija na Sv. Moshti na Sv. Jovan Vladimir do SAS na MPC-OA... Togash koga trebashe da izlezeme vo presret (shto nashite arhierei i go napravija) nie bevme Crkva i Svet Sinod i Arhiepiskopot g.g.Stefan beshe za SPC Negovo Blazhenstvo... Sega pak ne'poramnuvate so ostanatite... Ne vi se chini deka toa e malku licemerno "savivanje" na kanonite? Zavisi koj e kadijata...

    I nastrana od makedonskoto prashanje, dali mislite deka so segashnite pozicii na SAS na SPC, raskolot so vladikata Artemij mozhe da se razreshi na korist na SPC i srpskiot narod? Odnosno koe bi bilo reshenieto, koj e kompromisot shto Srpskata Crkva mozhe da go napravi?

    P.S. Vo sekoj sluchaj, ja poddrzhuvam vashata strana i naporite da se priblizhi Pravoslavieto na lugjeto vo Republika Hrvatska.

    m-r G.Sekuloski

    OdgovoriIzbriši
  17. Kad slušam Srbe, Grke i Bugare o makedonskim pitanjima, ispada da su Makedonci kroz svoju istoriju čačkali nos dok su im navedeni pisali knjige, bogoslužili, ratovali i učili ih pameti ko su i šta su...

    Toliko ste se ogrešili o Makedonce, da će vam Bog suditi, a vi to dobro znate. Toliko mržnje, koristoljublja i farisejstva da nemam reči.

    Spominju se novomučenici Jasenovca, a šta je sa pobijenim, prognanim i izgnanim Makedoncima iz Egejske u XX veku?

    OdgovoriIzbriši
  18. Glavni grad Makedonije je Solun. Skoplja nije ni bilo dok je apostol Pavle propovijedao makedonskim Grcima.

    Hrvat pravoslavac (p/k PC)

    OdgovoriIzbriši
  19. Pitanja makedonske povijesti, glavnog grada itd., nemaju nikakve veze s problemom tamošnjeg raskola.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Во Македонија расколот го направивте вие.

      Izbriši
    2. Raskol su napravili komunisti. U Makedoniji postoji pravoslavna crkva a to je Ohridska Arhiepiskopija na čelu sa Arhiepiskopom Jovanom, svepravoslavno priznatim arhijerejem koji je u opštenju sa celokupnom Crkvom. Tzv. MPC je raskolnička etnofiletistička sekta svepravoslavno nepriznata i kanonski nepostojeća.

      Izbriši
    3. Ти, господине анонимен, немаш име за да застанеш со него,па да ги одбраниш таквите фашистички ставови?
      Во Македонија, Црква на македонскиот народ е Автокефалната и возобновена Охридска Архиепископија единствено во лицето на Македонската Православна Црква. Друга Светоклиментова диецеза нема. Спомнатата од анонимниот е српски привезок и е дел од СПЦ и нема врска со македонскиот народ.
      Сѐ друго што пишувате, исто како и оние глупостите погоре во текстот се фантазии и тешко лицемерие.

      Izbriši
  20. I jedni i drugi su kanonski nepostojeći.

    OdgovoriIzbriši

Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima