Iskustvo groba Gospodnjeg

           Prije izvjesnog vremena, imao sam u životu jednu milost. Veličine te milosti nisam bio svjestan, sve dok se ona nije dogodila. Riječ je o tome, da sam slučajno dobio priliku da posjetim kršćanska sveta mjesta u Izraelu, biblijskoj Svetoj Zemlji. Naravno, kulminacija takvog putovanja jest dolazak grobu Gospodnjem u Jeruzalemu. 

            Znamo iz biblijskih izvještaja, da je naš Gospodin Isus Krist u Jeruzalemu osuđen na smrt, mučen, izmrcvaren izveden van grada i raspet. Nakon smrti, pokopan je nedaleko od mjesta smaknuća, i treći dan je uskrsnuo. Danas, ta lokacija se nalazi usred vreve suvremenog grada Jeruzalema, pokrivena velikim crkvenim kompleksom, zvanim crkva Uskrsnuća, ili sv. Groba. Većim dijelom je pod kontrolom pravoslavne jeruzalemske patrijaršije; uostalom, jedino je jeruzalemska pravoslavna patrijaršija izvorna ovdje, svi ostali su samo gosti. 

            U središnjem dijelu pod kupolom, nalazi se manja kapelica, unutar koje je maleni prostor, s malenim ulazom, u kojemu se nalazi ploča groba Gospodnjeg, zaštićena drugom pločom. Iako je put bio naporan i iscrpljujući, i iako ne volim gužve i općenito velik broj ljudi oko sebe, ovog puta začudo nisam bio nervozan. Smireno sam čekao svoj red, moleći i izlažući čitav svoj život pred Boga. 

            Naposljetku, dolazi trenutak, kada čovjek uđe u sam Grob, klekne pred ploču, i prostre se gornjim dijelom tijela preko nje. Monah koji pazi na red, ne dozvoljava dulje zadržavanje unutra, ali čovjek osjeća da se nalazi na mjestu s kojega ne bi nikada želio otići. To je mjesto, najsvetije na zemlji, uistinu centar svijeta. Tu, na tom kamenu, sažeta je cijela povijest i bit svijeta i čovječanstva. Tu je dan odgovor na temeljna ljudska pitanja, grijeha, zla, smrti, vječnosti, smisla. Ležeći prostrt na tom kamenu, čovjek odjednom vidi cijelu teologiju i nauk Crkve, duhovno iskustvo, Predaju, sve sažeto na tom mjestu.

            Jer, to je mjesto koje je primilo mrtvo tijelo Bogočovjeka, mjesto na kojemu se dogodio prvi bljesak novog stvaranja – uskrsnuća. Odjednom, čovjek osjeti da nestaju granice vremena, prostora, sadašnjosti, prošlosti, budućnosti. Sve se pretvara u neizrecivi bljesak božanske Energije, koja teži prosijavanju svakog atoma na ovome svijetu. Prisutnost božanskoga je neopisiva. Jedinstvo s Bogom i tvorevinom je doslovce opipljivo. I nije to plod emocija i fantazije. Čovjek uistinu može reći s praocem Jakovom: „Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska!“ (Post 28, 17)

            Ljudi ulažu često velik trud i novac, da obiđu razne samostane, manastire, relikvije svetih, mjesta čuda, ukazanja, Fatimu, Lurd, Međugorje. No, za svakog kršćanina, neovisno kojoj konfesiji pripada, centar je ovdje, i ovo mjesto bi trebalo imati prioritet pred svim ostalim mjestima. Ovdje prestaje vrijeme i počinje vječnost.