Bogoslužje Pravoslavne Crkve je ogromni ocean,
zapravo beskrajan. Beskrajan je u svojoj teološkoj dubini, i beskrajan je u
opsegu svojih liturgijskih oblika i u njihovoj složenosti. Prirodno je tako,
jer ono odražava beskrajnog Boga, ulazi u dubine ljudske duše i čovjekovog
života, i sažima u sebi duhovno iskustvo mnogih generacija, još od
starozavjetnih vremena – praktički od početka svijeta. U pravoslavlju,
bogoslužje nije samo forma koja se može mijenjati po volji crkvene vlasti,
sklonostima vjernika, ili se prilagođavati potrebama vremena. U pravoslavlju,
čovjek je bolesnik, a bogoslužje lječilište, a ono se ne prilagođava bolesniku,
već bolesnik njemu. Ono je nositelj Božje Objave, živa dogmatika, bitni dio
Predaje i definitivno najsavršeniji kršćanski vjeronauk i kateheza svih
vremena.
Apsolutno je nemoguće ukratko ga
opisati u njegovoj cjelini, zato smo donijeli ovaj kratki prikaz, sastavljen od
četiri izabrane teme, kroz koje čovjek može ući u bit, uhvatiti poantu
liturgijskog života Pravoslavne Crkve. Počinjemo s osnovnim molitvama i
vjerskim istinama, zatim nastavljamo s opisom odnosa prema euharistijskim
darovima. To je važna tema, jer je odnos prema njima slika shvaćanja Boga i
odnosa prema Bogu. Nakon toga obrađujemo ukratko vrijeme Velikog posta –
korizme, razumijevanje kojega je jedan od ključeva za shvaćanje pravoslavlja.
Sljedeća tema je pitanje klečanja u crkvi nedjeljom, kroz koju ćemo naučiti
čemu pravoslavlje daje prednost u duhovnom životu, i koji su izvori pravoslavne
pobožnosti. Završavamo s pitanjem liturgijskog julijanskog kalendara, koji će
nam pokazati duboke razloge zbog kojih pravoslavlje čuva prošlost, čak i kada
ona izgleda nadiđena.
Ovaj blog pravo je osvježenje na našem web prostoru, sve pohvale autorima. Zanima me ima li SPC neki službeni stav oko toga smiju li nepravoslavni primati naforu kada prisustvuju pravoslavnoj liturgiji. S jedne strane moglo bi postojati ograničenje jer je to ipak kruh iz kojeg je izvađen agnec za liturgiju, a s druge sam siguran da na velike blagdane kada u hramove nagrnu mase vjernika svećenici kod podjele nafore sigurno ne provjeravaju tko je kršteni pravoslavac, a tko nekršteni Srbin koji se tu našao iz neke tradicije. Hvala!
OdgovoriIzbrišiBogu hvala! Nema nekog posebnog stava, i daje se nafora svima. Po meni, to je i ok. Nafora nije ni sakrament ni Tijelo Kristovo, a pravoslavlje nije nikada branilo blagoslovine (sakramentale) nepravoslavnima. Tako npr., kada su nepravoslavni tražili pomoć u svetištima, ili kod običnih svećenika, uvijek im se pomagalo, molilo za zdravlje, protiv uroka, egzorcizmi itd. Tako da, dati komadić blagoslovljenog kruha bratu čovjeku nije problem. Dapače.
Izbriši