srijeda, 8. ožujka 2017.

Post u Pravoslavnoj Crkvi




            Post, odnosno uzdržavanje od hrane i pića u vjerske svrhe, jedan je od najprepoznatljivijih oblika pravoslavne duhovnosti. Do sada smo ga spominjali djelomično kroz razne članke, a sada ćemo ga pokušati sustavno prikazati na jednom mjestu. Dakle, kako izgleda pravoslavni post?

            Prvo što moramo objasniti za katoličke čitatelje jest to, da u pravoslavlju nema razlike između posta i nemrsa. Kod katolika, post je smanjenje količine hrane (jedan normalni obrok dnevno), a nemrs potpuno uzdržavanje od mesa; kod pravoslavnih, post je ustvari nemrs. Kada pravoslavac posti, podrazumijeva se da ne jede: meso, mast, mlijeko, jaja, ribu, i sve proizvode od tih namirnica ili koji sadrže te namirnice. Pravoslavni post je ukratko, jedna vrsta (polu)veganstva.

            Drugo, moramo imati na umu da Pravoslavna Crkva nikada nije donijela poseban posni propis za vjernike laike svjetovnjake. Naime, u pravoslavlju se monaški život smatra uzorom svakog vida duhovnosti (vidi: Pravoslavna duhovnost), pa je tako Pravoslavna Crkva zapravo prepisala manastirska (samostanska) monaška pravila posta, i predložila ih vjernicima laicima u svijetu, koji se  tom idealu nastoje približiti koliko god to mogu. To je razlog zbog kojega su ta pravila, izvana gledajući, vrlo teška, stroga, opsežna, i u svom idealnom obliku najčešće neprovediva izvan konteksta samostana. Također, ta pravila variraju: pošto u pravoslavlju nema monaških redova, nego je svaki manastir/samostan cjelina za sebe sa svojim posebnim tipikom/pravilom, tako način i stil posta znaju veoma varirati kroz razna povijesna razdoblja i u raznim krajevima svijeta. Jedno je zajedničko: gore opisani veganski stil posta se ne dira, on je univerzalan. 

            Treće, za razliku od nekih zapadnih duhovnih učenja, post u pravoslavlju nikada nema karakter zadovoljštine za grijehe, pošto pojam zadovoljštine za grijehe ne postoji u pravoslavlju. Također, post nema karakter mističnog sjedinjenja s Kristovim mukama, jer post za pravoslavne nije muka, nego radost, slavlje. Pravoslavna Crkva je zadržala radosni karakter posta i kroz radosni poklik „aleluja“, koji se ne samo ostavlja u korizmi, nego se i pojačava njegova upotreba; također, praktičniji vjernici i danas često jedni drugima čestitaju post, jednako kao što čestitaju blagdane.

            Pravoslavni post ima dvostruki karakter: post kao iščekivanje i post kao askeza. Post kao iščekivanje znači da čovjek, ulazeći u stanje posta, ulazi u stanje pokajanja, stanje Starog Zavjeta, stanje katekumenata, iščekivanja punine Carstva Nebeskog. Fizička glad koju osjeća podsjeća ga na potrebu duhovne gladi za Kristom; uzimanje lagane i niskokalorične hrane olakšava mu um i tijelo, što mu je pomoć za sabraniju molitvu i razmišljanje o Bogu; uzimanje biljne hrane ga podsjeća na izgubljeno rajsko stanje, u kojemu je prvi čovjek prije pada u grijeh jeo samo bilje (vidi knjigu Postanka); post je njemu vanjska manifestacija unutrašnjeg kajanja za grijehe i duhovni lijek.

            Pod asketskim vidom, post služi za ovladavanje nad izopačenim procesima tijela. Prije pada u grijeh, Adam je bio uravnotežen čovjek, koji je imao punu kontrolu nad sobom, nije robovao ničemu, a služio je samo Bogu. Padom u grijeh postao je rob materijalnog svijeta, vlastitog tijela i strasti. Post čovjeku pomaže da shvati „da ne živi čovjek samo o kruhu“, i da smisao njegovog života nije da se pretvori u želudac; zatim da zagospodari nad svojim strastima, očisti ih i ukroti, da pokaže tijelu „tko je gazda“, da se riješi navezanosti na ovaj varljivi i prolazni svijet.


            Postoji pet kategorija posta:

1.)    Totalni post – potpuno uzdržavanje od svake hrane i pića, čak i vode, cijeli dan. Vrlo je rijedak, u pravilu samo na Veliki petak i prva tri dana korizme, do pričesti na čistu srijedu.
2.)    Suhojedenje – uzimanje samo „suhe“, tj., sirove hrane, u pravilu kruha i vode, i to samo nakon devetog časa (tj. 15:00 h).
3.)    Post na vodi – kada se suhojedenju doda hrana pripremljena na vodi, tj., bez ulja ili pripremanja na ulju, i bez proizvoda koji sadrže ulje. Jede se jednom dnevno.
4.)    Post na ulju – dozvoljena upotreba ulja i uljnih proizvoda u svakom obliku, a dozvoljeno je i vino. Također, u pravilu su dozvoljeni morski plodovi (ali ne i riba). Jede se dvaput dnevno.
5.)    Post na ribi – kada se postu na ulju doda i riba. Ovo je rijedak post, uglavnom kada veliki blagdani padnu u posni dan, za monahe je to skoro pa neka vrsta mrsa.


Postovi Pravoslavne Crkve se dijele na:

a.)    Opće – propisane za sve članove u cijeloj svjetskoj Crkvi.
b.)    Mjesne – po nekom lokalnom običaju.
c.)    Posebne – njih nalaže biskup u vrijeme neke javne nedaće ili sablazni, ili pak duhovnik u ispovijedi.
Opći postovi su: višednevni, jednodnevni i pričesni.


Višednevni postovi su:

1.)    Uskršnji post – sastoji se od Velikog ili Časnog posta ili Svete ili Velike četrdesetnice (=korizma) i Velikog tjedna (Strasne sedmice). Počinje dva dana ranije od katoličke korizme, dakle, na čisti ponedjeljak. Posti se na vodi od ponedjeljka do petka, a subotom i nedjeljom na ulju. Na ulju se posti i na neke blagdane koji padnu u njega: Mučenici sebastijski („Mladenci“), Našašaće glave sv. Ivana Krstitelja („Obretenje“), od srijede do petka prije gluhe nedjelje (bdijenja), Blagovijest, te dan prije Blagovijesti, ako ona ne padne u Veliki tjedan. Riba se jede samo na Cvjetnicu i na Blagovijest ukoliko ova ne padne u Veliki tjedan. Prva tri dana (čisti ponedjeljak, utorak i srijeda do pričesti), drži se tzv. „trimirje“ – totalni post bez hrane. Prva tri dana Velikog tjedna su na vodi, Veliki četvrtak na ulju, a Veliki petak je totalni post bez hrane. Velika subota je suhojedenje, dakle o kruhu i vodi popodne.
2.)    Bogorodičin post, ili velikogospojinski, ili uspenjski – posti se kao priprava za svetkovinu Velike Gospe. Traje dva tjedna. Posti se kao i uskršnji: ponedjeljak – petak voda, subota i nedjelja ulje, dok se na ribi posti blagdan Preobraženja, koji uvijek pada na početku ovog posta.
3.)    Božićni post – pravoslavlje ne poznaje došašće ili advent, nego posti poseban božićni post kao pripravu za Božić. Traje 40 dana, no lakši je od prethodna dva, jer se posti na ulju, osim srijedom i petkom, kada se posti na vodi. Subotama i nedjeljama dozvoljena je i riba, kao i na blagdan Uvoda u hram Bogorodice, te na sv. Nikolu. Nakon 20.12., nema više ribe, a najstroži post je na sam Badnjak.
4.)    Petrovski ili apostolski post – posti se kao priprava za blagdan sv. Petra i Pavla 29.06. Koliko će trajati, ovisi o datumu Uskrsa i završetku vazmenog vremena, jer počinje u ponedjeljak nakon prve nedjelje po Duhovima. Posti se kao i Božićni post, s tim da ima više olakšica s obzirom na svetačke blagdane. 


Jednodnevni postovi su:

1.)    Krstovdan – to je dan uoči Bogojavljenja, totalni post.
2.)    Uzvišenje sv. Križa („Vozdviženje“) – posti se na vodi.
3.)    Glavosijek sv. Ivana Krstitelja („Usekovanje“) – posti se na vodi.
4.)    Srijeda i petak – srijeda kao dan Judine izdaje i židovske odluke da ubiju Isusa, a petak kao dan muke Isusove, poste se na vodi tijekom cijele godine. Izuzetak su tzv. „trapave sedmice“, kada je ipak dozvoljen mrs srijedom i petkom:
a.)    U vazmenom tjednu, između Uskrsa i Bijele nedjelje.
b.)    U tjednu iza Duhova (pravoslavlje još uvijek ima Duhovsku osminu).
c.)    Između Božića i Bogojavljenja.
d.)    Iza nedjelje carinika i farizeja, treća prije početka korizme.
e.)    Iza mesoposne nedjelje, neposredno prije korizme.
f.)     Srijede i petci vazmenog vremena između Uskrsa i Duhova se poste ublaženo, na ulju.


Pričesni post:

            Pravoslavlje je vrlo strogo po pitanju pristupa pričesti. Nekada se tražilo za pristup pričesti izvan velikih postova, obavezno sedam dana strogog posta na vodi. Danas se to pravilo uglavnom primjenjuje na ljude koji se pričešćuju rijetko i ne vode aktivni duhovni život. Za sve, obavezan je totalni post od večeri prije primanja pričesti. To je i razlog zašto u pravoslavlju do danas nema večernjih euharistija. Također, i prije nekih drugih sakramenata se posti, npr. prije krštenja tri dana. 

            Svako ublažavanje posta bi u pravilu trebalo biti s blagoslovom i znanjem ispovjednika/duhovnika. Postoje i čitavi kalendari koji potanko donose pravila za svaki dan, kako se posti ako padne blagdan u post itd.

            Ovo su neka okvirna pravila, naravno, nisam ulazio u detalje, što je i nemoguće s obzirom na veliki broj tipika; bio bi potreban čitav znanstveni rad da bi se sve prikazalo. Ono što je svakako vidljivo iz ovog prikaza je to, da je Pravoslavna Crkva jedina grana kršćanstva, koja je sačuvala post u punoj njegovoj snazi. Nadamo se da to može postati korisni smjerokaz i ostalim kršćanima.

4 komentara:

  1. Lijep,sadrzajan i poucan tekst.

    Abdul Mesih el Miskin

    OdgovoriIzbriši
  2. Kada je dozvoljena upotreba octa kao začina (samo mrs ili koja vrsta posta)?
    Ponizni

    OdgovoriIzbriši
  3. Ocat je u nasoj Crkvi dozvoljen uvijek....to je posna hrana

    Amartol

    OdgovoriIzbriši

Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima