petak, 17. ožujka 2017.

Analiza fenomena tzv. „Hrvatske Pravoslavne Crkve“




Pravoslavna Crkva je u Hrvatskoj prisutna stoljećima, međutim, ona je još uvijek za ogromnu većinu hrvatskog stanovništva terra incognita. Slabo poznavanje njenog unutrašnjeg života i ustrojstva rezultira nažalost, brojnim krivim mišljenjima i predrasudama, što postane veoma problematično, kada se počne pretakati u konkretne stavove prema aktualnim temama vezanim uz pravoslavlje. Karakterističan primjer za to su i nedavno osnovane vjerske organizacije, koje se predstavljaju kao „Hrvatska Pravoslavna Crkva“, pretendirajući na to da budu zakoniti predstavnici pravoslavlja u Hrvatskoj. Pritom se koriste neznanjem velikog dijela ljudi, pa koriste argumente u kojima Pravoslavnu Crkvu predstavljaju kao skup posve nezavisnih zajednica, baziranih na etničkoj bazi, među kojima nitko ne odgovara nikome, i svatko smije što hoće, slično protestantizmu. Zato smo napravili ovu kratku analizu ovog fenomena, na hrvatskom jeziku, prilagođeno hrvatskim katoličkim čitateljima, kako bi stekli realnu sliku o funkcioniranju Pravoslavne Crkve.

            Ova analiza je teološka, vjerska, i upućena vjernicima, dakle ljudima kojima vjera predstavlja zakon života, i koji razumiju pojmove poput Crkve i vječnog spasenja, pošto s ljudima kojima su katoličanstvo i pravoslavlje samo dodatni ukras njihovom politikanstvu i nacionalizmu ionako ne vrijedi raspravljati, barem ne na ovoj razini. 

            Tekstovi koji čine analizu prvotno su objavljeni na orthodoxhr.blogspot.com. Prvi obrađuje načelno fenomen „HPC“, i prikazuje njezin realni status, a to je da ona zbog crkvenih razloga nije dio pravoslavlja. Drugi se bavi poviješću ove ideje, konkretno HPC u NDH, prikazujući da dotična također nije bila dio Pravoslavne Crkve. Treći dio je komparacija crkvene organizacije u Katoličkoj i Pravoslavnoj Crkvi, koja bi više trebala osvijetliti kako pravoslavlje iznutra funkcionira; nije joj cilj vrijednosni sud o Katoličkoj Crkvi, već učenje (o pravoslavlju) na temelju poznatog primjera (katoličanstva). Četvrti dio se bavi problemom etnofiletizma, osuđenog krivovjerja koje izjednačuje vjeru i nacionalnost, a koje stoji u korijenu brojnih štetnih pojava u pravoslavlju, i koje iskrivljuje sliku o pravoslavlju kod ljudi. Peti dio je sličan trećemu, a nastao je kao pokušaj odgovora na neke agresivne komentare s katoličke strane, koji donose vrijednosni sud o pravoslavlju bez realnog znanja o njemu. Na kraju, u šestom dijelu, nalazi se tekst ruskog misionara, o. Georgija Maksimova, o crkvenim raskolima nastalima na nacionalnoj osnovi

            Ova naša kratka analiza nije uperena protiv nikoga. Svatko ima pravo biti što želi, osnivati vjerske organizacije kakve želi, i podupirati što želi. Ali, nitko se nema pravo lažno predstavljati, i nema pravo svoje predrasude predstavljati kao pravoslavlje. 

Nema komentara:

Objavi komentar

Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima