Bogorodica u pravoslavlju i katoličanstvu

               

Svake godine rimokatolici 15.08. po gregorijanskom kalendaru slave svetkovinu Uznesenja Marijina na nebo. Na isti datum, isti blagdan slave i pravoslavni (samo što julijanski 15.08. pada na gregorijanski 28.08.). Pogodno je to vrijeme da damo kratku usporedbu dvije mariologije, dva nauka o Presvetoj Bogorodici Mariji.

                U pravoslavlju, baš kao i u rimokatoličanstvu, Bogorodica jest jedan od najsvetijih i centralnih pojmova. Ona je Majka utjelovljenoga Boga-Isusa Krista. Bez nje postaje nezamislivo spasenje ljudskog roda. Veličanstveni umjetnički prikazi, molitve, pjesme i himni neprolazne ljepote i dubine, brojni blagdani-svim time obje Crkve časte Majku Kristovu. Međutim, postoje i razlike u nauku o Bogorodici. Te razlike možemo sažeti u dvije rimokatoličke dogme kojih nema u pravoslavlju-dogmu o Bezgrešnom začeću Marijinu i dogmu o njezinu Uznesenju na nebo.

                Dogma o bezgrešnom začeću donijeta je 1852. Godine od pape Pija XI. Ovo Bezgrešno začeće mnogi brkaju sa Isusovim djevičanskim začećem, no, kao što rekoh, ono se odnosi na Mariju. Dakle, dogma nam govori kako je Marija, majka Isusova, od prvoga časa začeća u utrobi sv. Ane, bila očuvana od istočnog (rekli bi Srbi, prvorodnog) grijeha. Dakle, nikada je nije ni dotakao Adamov prijestup koji obilježava sve nas ljude. Ovo čudo je izvršio sam Bog, kako bi se od Bezgrešne mogao roditi Sin, a izvršio ga je upravo predviđajući djelo spasenja koje je Krist izvršio, primijenivši učinke tog Kristovog djela spasenja na Bogorodicu. U pravoslavlju te dogme nema-kao što sam rekao, ona je donesena stoljećima nakon rascijepa dvije Crkve, i plod je zasebnog razvoja katoličke mariologije. Zbog toga u pravoslavlju praktički i nema nekog strogog sabornog izjašnjavanja o tom pitanju, i to je razlog što je u povijesti bilo i pravoslavnih teologa koji su zastupali stavove istovjetne ili bliske ovoj dogmi kao svoje teološko mišljenje, na koje su imali pravo. Ipak, u suvremeno doba, većina pravoslavnih ipak odbacuje nauk o bezgrešnom začeću Marijinu, iz nekoliko razloga:

1.) pravoslavlje ne nalazi nigdje u Svetome Pismu bilo kakvu aluziju na ovo učenje, a kamoli na izričito spominjanje. Štoviše, Biblija neprestano ističe sveopću grešnost ljudi, ne navodeći izuzetke.

2.) postoji ogromna praznina u Predaji (Tradiciji) Crkve s obzirom na ovaj nauk. On se u svojoj jasnoj formi prvi puta pojavio u djelima Pashazija Radberta (9.st.), i otada je progresivno napredovao u Zapadnoj Crkvi, s time da mu se protivio čitav niz vrhunskih zapadnih teologa i duhovnika (Toma Akvinski, Albert Veliki,Bonaventura i osobito možda najveći marijanist srednjeg vijeka na Zapadu-sv. Bernard).

3.) što se, prema pravoslavnom kršćanskom učenju, istočni (prvorodni) grijeh prenosi na čovjeka već samim začećem. Marija je bila prirodno začeta od Joakima i Ane, dok je Isus Krist bio ne začet odnosom muškarca i žene, već maltene stvoren, protiv zakona prirode, u Mariji, poput Adama, djelovanjem Duha Svetoga. Zato, prema pravoslavlju, uopće nema razloga za ovakav Božji zahvat.

Uči li pravoslavlje onda da je Marija bila grešna? Naravno da ne. Pravoslavlje uči, kako je ona odmalena bila kao i svi ostali ljudi, podvrgnuta istočnom grijehu, te kao takva bila pravim predstavnikom paloga ljudskoga roda, ustrajući od malena u kreposnom životu, pobožnosti i vršenju Zakona Božjega. Kao pravi predstavnik Adamova roda, ona kaže svoje „da“ Bogu, na nju silazi Duh Sveti, te je kod Utjelovljenja Sina Božjega čisti od svake ljage i grijeha. Ona je dakle očišćena Utjelovljenjem Isusovim, te ju od tada Crkva s pravom časti kao Presvetu, Preblagoslovljenu, Najuzvišeniju, i u superlativima joj pripisuje sve najbolje na ovome svijetu. Iz ovoga čašćenja Marije neki neupućeni rimokatolički apologeti pokušavaju dokazati kako pravoslavlje navodno implicitno u liturgiji priznaje bezgrešno začeće; međutim, kako smo vidjeli, ono liturgijski priznaje njezinu bezgrešnost kao posljedicu Utjelovljenja, a ne bezgrešno začeće.

                Što se tiče dogme o Uznesenju Marijinu, treba reći kako pravoslavni priznaju ovu vjersku istinu. Kako sam rekao, slave i ovaj blagdan, kao i katolici (Srbi ga zovu „Uspenje“ ili „Velika Gospojina“), ali-nemaju ove dogme koja je i u rimokatoličkoj Crkvi proglašena tek 1954. godine. Neki rimokatolici postavljaju pitanje, čemu slaviti blagdan Uznesenja, a ne istodobno proglasiti dogmu? Odgovor je jednostavan: dogma i vjerska istina nisu jedno te isto. Sam pojam dogma je u staro doba označavao odredbu ili zakon. Dakle, zakoni pravoslavne Crkve se dijele na Kanone, koji uređuju praksu Crkve, i dogme (dogmate) koje određuju vjerovanje Crkve i razgraničavaju ga od krivovjerja. Dogma je dakle, samo način izricanja neke vjerske istine. Bilo je vrijeme kada u Crkvi nije bilo dogmi. S druge strane, pravoslavlje dogme ne proglašava po nahođenju crkvenih vlasti, već onda kada neku postojeću vjersku istinu ugrozi neko krivovjerje. Dakle, Crkva nije imala izvorno dogmu od Trojstvu, već se u Trojstvo naprosto vjerovalo; kada su protiv postojeće vjere ustali krivovjerci, Crkva je branila istinu dogmatizirajući je. Pošto se u pravoslavlju nije pojavilo krivovjerje koje bi zanijekalo tradiciju vjere i proslavljanja Marijinog Uznesenja, pravoslavna Crkva nije niti izdala odnosnu dogmu, niti će, kako stvari stoje, to i učiniti, jer, kako sam rekao, za to nema razloga.

                Ipak, treba napomenuti kako je Rim kod proglašenja ove dogme prešutio da li je Marija uznesena živa na nebo, ili je prvo umrla, pa onda uskrišena i uznesena. Mnogi katolički apologeti danas zastupaju prvo mišljenje, povezujući ga sa prethodnom dogmom o bezgrešnom začeću; prema Bibliji, smrt je posljedica istočnog grijeha-ako je Marija od začeća bila bez toga grijeha, onda nije mogla ni umrijeti, te je logično da bude živa uznesena. Međutim, sve drevne predaje se slažu u jednome-Marija je prvo umrla, pa zatim uskrišena od strane svoga Sina, pa tek onda uznesena. Zato se i ovaj blagdan čak i u latinskom nazivao „dormitio“ (usnuće, preminuće), a isto značenje ima i crkvenoslavenska riječ „uspenije“. Ako je Marija ipak bila podložna smrti, kako tvrdi višestoljetna neprekidna tradicija pravoslavlja, onda bi ova cijela rimokatolička apologetska konstrukcija ipak pala u vodu.

 Za kraj, jedna pravoslavna duhovna pjesma posvećena Bogorodici: