subota, 27. siječnja 2018.

Nedjelja o cariniku i farizeju




            Danas je na redu, nakon nedjelje o Zakeju, druga pretkorizmena pripravna nedjelja – nedjelja o cariniku i farizeju, nazvana tako po evanđeoskom odlomku koji se čita na nju:

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« (Lk 18, 9-14)

            Dok smo prethodne nedjelje slušali o važnosti, štoviše neophodnosti, želje za Bogom, ova nedjelja nas vodi do drugog koraka na putu prema Bogu, a to je pokajanje. Sav ljudski rod leži u grijehu, i nemoguće je Bogu prići bez pokajanja; ali pokajanje je također jedan od onih crkvenih termina koji su najčešće krivo shvaćeni.
            Što je to pokajanje? Ono nije, kako se to često doživljava, čak i među praktičnim vjernicima, osjećaj bezvrijednosti pred Bogom, a nije niti osjećaj tuge zbog grijeha, niti osjećaj straha pred kaznom. Za početak, ono uopće nije osjećaj. Pokajanje je unutarnji čovjekov stav. To je svijest da sam ograničeno i grešno biće, potrebno Božje pomoći i spasenja. To je svijest da sam već začet u stanju grijeha i odvojenosti od Boga. To je svijest da  se već u ovome životu gušim u paklu, i da mi je potrebna Božja ruka spasa. Nadalje, to je svjesna odluka da tu Božju ruku spasenja primim, i čvrsto je se držim, kroz poslušnost Crkvi.
            Ta svijest se opet zasniva na ljubavi prema Bogu, i na žeđi za Bogom. Ukoliko u podlozi mojeg pokajanja nema ljubavi prema Bogu i želje za Njim, onda je to pokajanje bezvrijedno. Onda je to samo emocija grešnog stvorenja, osjećaj manje vrijednosti, kompleks, strah od kazne, a iza tog straha stoji na koncu čovjekova proračunatost.
            Čovjek je ograničeno biće odvojeno od Boga i grešno. Ograničeno biće potrebuje Neograničeno. Odbacujući pokajanje, ono ustvari Bogu kaže: „Ti mi ne trebaš“. Dakako, pošto je ograničen, takvim ponašanjem čovjek već ovdje i sada biva sahranjen dušom u paklu, pošto odbacuje Neograničenog, koji mu nužno treba.
            Pokajanje je lijek za dušu, srce i tijelo. Kroz iskreno pokajanje u ljubavi, čovjek biva prožet svojim Stvoriteljem, blagodat Božja se razlijeva kroz njega, a đavli bježe. Postoje u Predaji Crkve sačuvano da su se najbrži egzorcizmi događali s onim egzorcistima koji su bili najraskajaniji.
            U ispravnosti pokajanja se očituje, a to vidimo i na primjeru carinika i farizeja, koliko je tko vjernik. Uistinu, biti religiozan i biti vjernik nije jedno te isto. Opisani farizej je nesumnjivo bio religiozan čovjek. Molitelj, isposnik, djelitelj milostinje. Ali, nije bio vjernik. Nije imao u sebi onog pravog pokajanja, stava zasnovanog na ljubavi prema Bogu. I zato mu sva njegova religioznost nije vrijedila ništa.
            Zamislimo se i ove nedjelje nad sobom: koliko u podlozi naših molitava i crkvenih aktivnosti, stoji iskreno pokajanje kakvo je imao carinik.
            Sveti pokajnici, izmolite nam od Boga milost pravog pokajanja!

22 komentara:

  1. Preljepi tekstovi. Zašto niste napisali izvješće s divnih molitvenih osmina?
    http://mitropolija-zagrebacka.org/clanak-pocetni-21/?script=lat

    EKUMENSKI MOLITVENI HOD U ZAGREBU

    Ekumenski molitveni hod po zagrebačkim crkvama, 34. godinu za redom, svoju postaju imao je i u Svetopreobraženskom hramu Srpske pravoslavne crkve u Zagrebu, u utorak, 23. siječnja 2018. godine.
    Uz domaćine, svećenstvo Sabornog hrama, prisutni su bili iz Rimokatoličke crkve predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije mons. Zvonimir Sekelj i pater Ivan Radeljak, a ispred Baptističke zajednice pastor Toma Magda.

    U svome obraćanju g. Magda je ustvrdio da bi danas bili jedna sasvim drukčija zemlja kada bi 95% onih koji se u Hrvatskoj izjašnjavaju kršćanima počelo razmišljati, ne o sebi nego o drugima. Pater Radeljak se nadovezao na ove riječi i istakao da kada bi samo jedan Oče naš iz dubine duše izmolilo ovih 95% stanovništva – kršćana, bilo bi drukčije. Pater Radeljak je naglasio da smo za razdijeljenost mi krivi, ali da se ne mirimo sa tim. Mons. Zvonimir Sekelj je prenio pozdrave zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i naglasio da je jedan od temeljnih instrumenata ekumenizma upravo dijalog. I to dijalog koji uključuje poniznost, smirenje i strpljivost u pronalaženju puta međusobnog susretanja. Za mons. Sekelja biti bliže Hristu znači biti bliže jedni drugima, i obratno. U ime domaćina, obratio se arhimandrit Danilo (Ljubotina) istakavši da se riječ mir u evanđeljima ponavlja 73 puta i da smo mi, kao kršćani – sljedbenici evanđelja Isusa Krista, odgovorni za te riječi, a koliko smo odgovorni i koliko nosimo svjedočanstvo evanđelja i koliko ga raznosimo i dijelimo zavisi od toga koliko smo ga i sami u sebi usvojili, koliko je on naš put i naša svjetlost. - Naša osnovna propovijed mora biti zasnovana na načelu mira i ljubavi, naglasio je o. Danilo i podsjetio da suvremeni čovjek nije u miru, a razlog je njegov egoizam, antropocentrizam i izbacivanja Boga, zbog čega nam je potreban mir i potrebno evanđelje.

    - I današnji svijet, ma koliko se odmakao od crkvene stvarnosti, ima potrebu za Bogom, a Bog je Bog ljubavi i njegova suština ne može biti drukčija. Bog ljubavi voli nas ovakve kakvi jesmo, ali od nas traži da budemo bolji ne radi Njega, nego radi nas samih koji moramo živjeti na ovoj zemlji. Stoga, neka nam On da snage da ustrajemo na putu traganja, rekao je o. Danilo.

    U hramu se okupilo stotinjak ljudi, a prigodne crkvene pjesme je pjevao zbor Sabornog hrama.

    Centralno ovogodišnje ekumensko okupljanje u Zagrebu, održano je u nedjelju, 21. siječnja 2018. godine u Rimokatoličkoj crkvi posvećenoj Presvetoj Bogorodici na Dolcu.

    OdgovoriIzbriši
  2. Vi Srbi ste crne ovce ekumenizma. Radi koristi se zajedno molite s drugima, a iza leđa pričate druge priče. Licemjeri!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pravoslavni se, uopšte, ne bi smeli moliti sa hrišćanima ili nehrišćanima van pravoslavne crkve. Ovakvi skupovi donose veoma malo koristi, dok sa druge strane predstavljaju veliku sablazan vernom narodu, naročito neutvrđenom, sklonom preteranom zilotstvu.

      Orthodox

      Izbriši
  3. Na svoj način su gornji komentari u pravu. Nešto se čudno događa u Pravoslavnoj crkvi po pitanju ekumenizma, jer "svako kraljevstvo koje se razdijeli samo u sebi, opustjet će, i dom koji se razdijeli sam u sebi, propast će."

    OdgovoriIzbriši
  4. Istinski pravoslavni se ne mole s hereticima.
    Ekumenizmu, anáthema 3x!

    iPCuH

    OdgovoriIzbriši
  5. Napisao sam prije nekoliko dana svoj osvrt na ekumenizam povodom završetka osmine, tako da se više ne bih vraćao na tu temu.

    OdgovoriIzbriši
  6. Sve strane su licemerne po pitanju ekumenizma. Sećam se dubrovačkog biskupa koji je učestvovao u ekumenskom dogadjaju u pravoslavnoj crkvi u Dubrovniku i pritom održao govor o bratstvu i hrišćanskoj ljubavi da bi samo narednog dana iznosio krajnje žestoke optužbe na račun srpskog naroda, dva krajnje suprotna stava za manje od 24h.

    Orthodox

    OdgovoriIzbriši
  7. ...
    Znači, po tebi brate, sveti oci kad su saborno anatemisali razne jeretike - da bi sačuvali vjerni narod od pogibli, bili su neutvrđeni u vjeri i skloni pretjeranom zilotizmu?

    iPCuH

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sveti Oci su doneli odredbe na Vaseljenskim saborima nadahnuti Duhom Svetim. Ali da bi se imalo bilo kakve veze sa svetim ocima mora se biti u jedinstvu sa njima u Telu Hristovom (Crkvi), dakle unutar tora pastirovog. Postoji nešto što su sveti oci nazivali "revnost ne po razumu" kada se na pogrešan način, tobož, revnuje, dok se zapravo skreće u desno i čini velika šteta i "revnitelju" i onima koji neutvrđeni bivaju povedeni.

      Orthodox

      Izbriši
    2. Tor pastira (vrhovni pastir je Hristos a ne neki episkop ili sabor episkopa ili papa) je tamo gdje se drže odredbe nadahnute Duhom Svetim. Tek tada su spomenuti zemaljski pastiri dostojni da ih se slijedi. Da spomenemo samo npr. Sv. Maxima Ispovjednika ili Sv. Marka Efeškog koji bi dakle bili ti "revnitelji ne po razumu" jer su se suprotstavili općem heretičkom javnom mnijenju i isto takvoj tadašnjoj vladajućoj organizaciji crkve i carstva i njihovih interesa.

      iPCuH

      Izbriši
    3. Ja sam pravoslavac ne moramo, bar, da se prepiremo ko je glava Crkve. :)
      Mi ne živimo u doba svetih Maksima i Martina kada su Istočne crkve pale pod jeres monofizitstva, niti živimo u doba Marka Efeskog kada je neprijatelj bio pred vratima i za vojnu pomoć se molilo papu rimskog, koji tu i takvu moć odavno nema. Niti živimo u doba rimskog progona hrišćana pa da moramo u katakombe da se skrivamo. Ne možemo to uporedjivati sa govorima i referatima koje održi ovaj ili onaj episkop, biskup ili pastor u ovoj ili onoj bogomolji. Sasluživanje između pravoslavnih i inoslavnih ne postoji, niti postoji bilo koji oblik jedinstva.

      Orthodox

      Izbriši
    4. Orthodox-u: Ovo avrijeme je gore od svih navedenih jer je lukavije od svih prošlih. Sve više se kod pravoslavnih zamagljuje svijest o Pravoslavnoj crkvi kao jedinoj pravoj Kristovoj Crkvi. Ekumenizam je jedan proces. Jedno vrijeme već postoje zajedničke molitve s inoslavnima, a u budućnosti će biti interkomunije itd. - Jedan pravoslavni vjernik.

      Izbriši
    5. Svako vreme nosi svoje izazove, i u drevna vremena su postojale vrlo sofisticirane jeresi koje su mogli samo iskusni u veri da prepoznaju i razluče svetlo od tame, tako je od samih početaka hrišćanstva, počevši sa gnosticizmom. Ako je neko pravoslavac a sumnja da je pravoslavna crkva "jedna, sveta, saborna (katoličanska) i apostolska" onda takav ima problem sa Nikeo-Carigradskim simvolom vere i Svetim Ocima. Problem za pravoslavne jeste ekumenizam protestantizma i "teorija grana", kao i papocentrični ekumenizam rimokatolicizma, međutim mi moramo da objavljujemo svima istinu pravoslavlja i da krstimo sve narode u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Gostoprimstvo rimokatolika za pravoslavne i pravoslavnih za rimokatolike i čitanje referata nije sasluživanje. Ne napuštajte crkvu zbog takvih stvari, to je ludost!

      Orthodox

      Izbriši
    6. Orhodox-u: "Gostoprimstvo rimokatolika za pravoslavne i pravoslavnih za rimokatolike i čitanje referata nije sasluživanje. Ne napuštajte crkvu zbog takvih stvari, to je ludost!"
      Ha,ha, čitanje referata. Zajedničke molitve nisu referati!! Smiješnog li obrazloženja. Što je vama? Pa već 27 godina postoji interkomunija između Antiohijske patrijaršije i "Sirijske pravoslavne crkve": https://orthodoxjointcommission.wordpress.com/2014/06/27/statement-of-the-orthodox-church-of-antioch-on-the-relations-between-the-eastern-and-syrian-orthodox-churches/
      - Jedan pravoslavni vjernik

      Izbriši
    7. Eto, predjosmo sa izdajnika unutar SPC u mučenu Siriju. Po toj logici možemo tvrditi da je sasluživanje i zajednička deklaracija pape Franje i patrijarha Kirila sastavljena i potpisana na Kubi. Nije mi cilj ulaziti u rasprave imamo drugačija gledišta i stavove, poštujem to. S Bogom.

      Orthodox

      Izbriši
    8. Stvarno ne razumijem: Zar je potrebno više navoditi tolike primjere doslovnih zajedničkih molitvi, sasluživanja, međusobnih pričešćivanja, primanja blagoslova od pape, izdavanja heretičkih ispovijedanja i deklaracija...
      iPCuH

      Izbriši
    9. Nema tu pomoći „iPCuH", primjera je milijun pa opet: „mi smo u kanonskoj crkvi, kod kanonskog episkopa i svećenstva". Sve kanonsko, a kanoni se krše na sve strane. Slijepi pored očiju i gluhi pored ušiju, kuhaju vas kao žabu u loncu. Ne ćete ni primijetiti kad budete skroz skuhani! Ekumenisti pripremaju teren antikristu. O naivnog li svijeta! -

      Izbriši
    10. „Kanonski" je bio i rimski papa patrijarh Zapada, pa odoše tolike crkve s njim u krivovjerje. Kao i ovi naši „kanonski vjernici"! -

      Izbriši
  8. Ovo je neko novo "pravoslavlje". S jedne strane osobno se kao čuvaju dogme i kanoni, a s druge strane se bespogovorno podčinjava episkopu koji ruši dogme i krši kanone i još se pišu hvalospjevi takovome episkopu. Stvarno moraš imati operirano savjest da to dvoje možeš spojiti! - Jedan pravoslavni vjernik

    OdgovoriIzbriši
  9. Da, dobro si to primijetio. To ti je tzv. novootačka theologija. Najpoznatiji predstavnik toga je vrhunski ekumenist, glavni favorit Vartholomeja i pape Pergamski Ioanis Zizioulas. Današnja SPC se svim silama trudi da ide tim putem a glavni teoretičar je Braničevski Ignjatije Midić.

    iPCuH.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. One episkope SPC koji su bili protiv ekumenizma su srbijanske vlasti, mediji i ekumenistički vrh SPC ušutkali objavljivanjem kojekakvih afera i umirovljenjima. Novi kadrovi su odreda ekumenisti, tako da Beogradska patrijaršija za 10 godina biti potpuno ekumenistička! A ovi kao bloger će se već "preumiti" poslovima, položajima... - Jedan pravoslavni vjernik

      Izbriši

Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima