Podsjetnik - nova adresa bloga

Poštovani, ovaj blog već odavno nije u funkciji. Nova adresa na kojoj možete čitati i komentirati tekstove, uključujući i one s ovoga bloga, jest orthodoxhr.wordpress.com Na ovom blogu vam više nećemo odgovarati. Pišemo jer primjećujemo da ljudi i dalje komentiraju. Hvala.

VAŽNA OBAVIJEST - SELIMO NA NOVU ADRESU

Poštovani čitatelji, radost nam je da vam na današnji spomen sv. Marka Efeškog, velikog borca za vjeru, možemo predstaviti naš novi blog. Nakon više od pet godina rada, preko 300 članaka, tisuća posjeta i komentara, ovaj blog se više ni vizualno ni tehnički ne može nositi s novim zahtjevima koji stoje pred nama. Novi blog će imati sve sadržaje kao i ovaj, a od novih mogućnosti osobito ističemo podjelu članaka po temama, tako da će čitatelj moći lako i brzo doći do odgovora na pitanje koje ga zanima. Trenutno još uvijek traje unošenje svih starih tekstova u novi blog, uz njihov pregled i ispravke. Onog trenutka kada se to završi, prelazimo u potpunosti na novi blog, a do tada možete na novom blogu proučiti stare članke, iz vremena kada većina vas još niti nisu bili čitatelji bloga, a koji su, zbog skromnih tehničkih mogućnosti, ostali uglavnom skriveni. Zahvaljujemo pravoslavnom misionarskom centru "o. Danil Sisojev" iz Beograda na tehničkom angažmanu, bez kojeg bi ovaj projekt bio nemoguć. Bogu hvala na svemu, i krećemo dalje.
Nova adresa je: https://orthodoxhr.wordpress.com/

Sv. Sava - nebeski zaštitnik poglavara Poljske Pravoslavne Crkve

Dana 27. siječnja 2018. godine Pravoslavna Crkva proslavila je sv. Savu, prvog samostalnog nadbiskupa srpskog, koji je i nebeski zaštitnik Njegovog Blaženstva Mitropolita varšavskog i sve Poljske g. Save.

U mitropolitanskoj katedrali sv. Marije Magdalene u Varšavi sabrali su se štovatelji srpskog sveca. Liturgiji su nazočili pravoslavni biskupi Svete Poljske Crkve, nadbiskupi Abel, Jakov, Juraj i biskupi Atanazije, Pavao, Andrija i Barsanufije, kao i više svećenika i đakona. Pored mnogobrojnog vjernog naroda, Liturgiji su nazočili predstavnici gradskih vlasti, oružanih snaga, poljskog Ekumenskog vijeća Crkava, Kršćanske duhovne akademije, Bogoslovije, pravoslavnih samostana i Pravoslavnog bratstva. Svi su željeli sudjelovati u duhovnoj radosti Njegovog Blaženstva.

Liturgiju je predvodio Mitropolit varšavski i sve Poljske g. Sava uz susluženje nadbiskupa horodnickog g. Aleksandra, biskupa južnjenskog g. Diodora (Ukrajinska Pravoslavna Crkva), osam svećenika i tri đakona. Poslije svete Liturgija služena je zahvalna molitva i pročitane su molitve za dobro zdravlje, napredak i dug život Predstojnika Poljske Crkve. Najbolje želje i čestitke u ime Arhijerejskog Sabora izrazio je nadbiskup Abel, koji je naglasio doprinos mitropolita Save u obnovi monaškog života Poljske Crkve i aktiviranju izdavačke djelatnosti čiji je rezultat upravo objavljeno djelo "Pravoslavno monaštvo u Republici Poljskoj" iz pera mitropolita Save.

Napomena: Predstojnik Poljske Autokefalne Pravoslavne Crkve mitropolit Sava zamonašen je u samostanu Vavedenje u Beogradu kao doktorant na beogradskom Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu, uzeši monaško ime Sava po najvećem srpskom svecu.

izvor: spc.rs

Nova pravoslavna katedrala posvećena u Abu Dhabiju

Kada dođe nedjelja ili blagdan, pravoslavni kršćani u Abu Dhabiju ne moraju više služiti svoja bogoslužja i druge svete čine u dvoranama, već imaju svoju katedralu: katedralu u glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) posvetio je 20. siječnja 2017. godine antiohijski pravoslavni patrijarh Ivan X., u ponedjeljak je izvjestila Fondacija "Pro Oriente". Abu Dhabi je pod kanonskom jurisdikcijom Antiohijske patrijaršije, a mnogi pravoslavni useljenici s područja Sirije i Libanona žive u ovom gradu.

Zemljište za novu katedralu poklonila je Vlada Ujedinjenih Arapskih Emirata kao "znak  njegovanja tolerancije, suživota i mira". Patrijarh Ivan je istaknuo posvećenost poč. šefa države Ujedinjenih Arapskih Emirata, šeika Zajed bin Sultana Al Nahiana i njegovih nasljednika vrijednostima "mirne koegzistencije" i "poštovanju svih religija i kultura".

Svečanoj Liturgiji je nazočio šeik Nahian bin Mubarak Al Nahian, koji je na glasu kao "ministar tolerancije". Ministar je zahvalio sadašnjem predsjedniku Ujedinjenih Arapskih Emirata, šeiku Kalifa bin Zajedu Al Nahianu, i prijestolonasljedniku Abu Dhabija, šeiku Muhamedu bin Zajedu Al Nahianu, na njihovoj podršci prilikom izgradnje nove pravoslavne katedrale. Također je istaknuo posebne odnose između Emirata i Libanona, koji počivaju na "zajedničkim vrijednostima i načelima".

izvor: spc.rs

Nedjelja o cariniku i farizeju

            Danas je na redu, nakon nedjelje o Zakeju, druga pretkorizmena pripravna nedjelja – nedjelja o cariniku i farizeju, nazvana tako po evanđeoskom odlomku koji se čita na nju:

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« (Lk 18, 9-14)

            Dok smo prethodne nedjelje slušali o važnosti, štoviše neophodnosti, želje za Bogom, ova nedjelja nas vodi do drugog koraka na putu prema Bogu, a to je pokajanje. Sav ljudski rod leži u grijehu, i nemoguće je Bogu prići bez pokajanja; ali pokajanje je također jedan od onih crkvenih termina koji su najčešće krivo shvaćeni.

            Što je to pokajanje? Ono nije, kako se to često doživljava, čak i među praktičnim vjernicima, osjećaj bezvrijednosti pred Bogom, a nije niti osjećaj tuge zbog grijeha, niti osjećaj straha pred kaznom. Za početak, ono uopće nije osjećaj. Pokajanje je unutarnji čovjekov stav. To je svijest da sam ograničeno i grešno biće, potrebno Božje pomoći i spasenja. To je svijest da sam već začet u stanju grijeha i odvojenosti od Boga. To je svijest da  se već u ovome životu gušim u paklu, i da mi je potrebna Božja ruka spasa. Nadalje, to je svjesna odluka da tu Božju ruku spasenja primim, i čvrsto je se držim, kroz poslušnost Crkvi.

            Ta svijest se opet zasniva na ljubavi prema Bogu, i na žeđi za Bogom. Ukoliko u podlozi mojeg pokajanja nema ljubavi prema Bogu i želje za Njim, onda je to pokajanje bezvrijedno. Onda je to samo emocija grešnog stvorenja, osjećaj manje vrijednosti, kompleks, strah od kazne, a iza tog straha stoji na koncu čovjekova proračunatost.

            Čovjek je ograničeno biće odvojeno od Boga i grešno. Ograničeno biće potrebuje Neograničeno. Odbacujući pokajanje, ono ustvari Bogu kaže: „Ti mi ne trebaš“. Dakako, pošto je ograničen, takvim ponašanjem čovjek već ovdje i sada biva sahranjen dušom u paklu, pošto odbacuje Neograničenog, koji mu nužno treba.

            Pokajanje je lijek za dušu, srce i tijelo. Kroz iskreno pokajanje u ljubavi, čovjek biva prožet svojim Stvoriteljem, blagodat Božja se razlijeva kroz njega, a đavli bježe. Postoje u Predaji Crkve sačuvano da su se najbrži egzorcizmi događali s onim egzorcistima koji su bili najraskajaniji.

            U ispravnosti pokajanja se očituje, a to vidimo i na primjeru carinika i farizeja, koliko je tko vjernik. Uistinu, biti religiozan i biti vjernik nije jedno te isto. Opisani farizej je nesumnjivo bio religiozan čovjek. Molitelj, isposnik, djelitelj milostinje. Ali, nije bio vjernik. Nije imao u sebi onog pravog pokajanja, stava zasnovanog na ljubavi prema Bogu. I zato mu sva njegova religioznost nije vrijedila ništa.

            Zamislimo se i ove nedjelje nad sobom: koliko u podlozi naših molitava i crkvenih aktivnosti, stoji iskreno pokajanje kakvo je imao carinik.

            Sveti pokajnici, izmolite nam od Boga milost pravog pokajanja!

Blagdan sv. Save

Danas je blagdan sv. Save, utemeljitelja i prvog poglavara SPC. O ovom velikom svecu, čudotvorcu i ugodniku Božjem, možete saznati i iz životopisa na hrvatskom jeziku: Život sv. Save

„Prema tradiciji Grčke Pravoslavne Crkve, naše biskupe ne strijeljaju, nego vješaju. Molim Vas da poštujete našu tradiciju“.

 

Uz Dan sjećanja na žrtve holokausta, donosimo kratki opis djelovanja poglavara Grčke Pravoslavne Crkve, Damaskina, u Drugom svjetskom ratu. On je bio čovjek bogate biografije: od djeteta iz siromašne obitelji, preko vojnika, svećenika, monaha, samostanskog poglavara, biskupa, sve do poglavara GPC, te premijera i regenta grčke države. Veliki humanitarac, pastir i organizator naročito se istakao u spašavanju Židova u holokaustu, zbog čega je dobio i titulu „Pravednik među narodima“.

Nadbiskup atenski Damaskin (Papandreu) bio je poglavar Grčke Pravoslavne Crkve od 1941.g., pa do svoje smrti 20. svibnja 1949.

Za razliku od mnogih kršćanskih vođa u Europi, koji su ili podržavali nacističku politiku istrebljenja Židova ili je nijemo promatrali, nadbiskup Damaskin se javno usprotivio.

Kada je 1943. otpočeo progon grčkih Židova i njihova deportacija u nacističke koncentracijske logore, vladika je uputio službeni prosvjed okupacijskim vlastima. U pismu, koje su svojim potpisima podržale vodeće ličnosti javnog i kulturnog života Grčke, nadbiskup je opisao dugu povijest Židova u zemlji, istakavši da, kao primjerni građani, oni ne predstavljaju nikakvu prijetnju Njemačkoj. On je upozorio da će svijet jednog dana pozvati na odgovornost one koji deportiraju Židove.

„Naša sveta vjera ne poznaje superiorne ili inferiorne kvalitete zasnovane na rasi ili vjeroispovijesti“, navodi se u apelu.

Saznavši za pismo, visoki SS predstavnik za Grčku, general Jurgen Strup, zaprijetio je da će strijeljati nadbiskupa, na što mu je vladika uputio svoj čuveni, hrabri i pomalo sarkastični odgovor: „Prema tradiciji Grčke Pravoslavne Crkve, naše biskupe ne strijeljaju, nego vješaju. Molim Vas da poštujete našu tradiciju“ (tako su činili Turci, op. Orth.).

Okupacijske vlasti su jednom od vladike tražile da sastavi listu građana koji će biti pogubljeni u odmazdu za ubojstvo jednog njemačkog vojnika. Nadbiskup im je predao listu svih biskupa Grčke Pravoslavne Crkve, sa svojim imenom na vrhu. Pogubljenja nisu izvršena.

Nakon što je deportacija Židova nastavljena, nadbiskup Damaskin je pozvao šefa atenske policije Angelosa Everta u svoj ured i rekao mu: „Razgovarao sam s Bogom i moja savjest mi govori što moramo uraditi. Crkva će izdavati lažne krsne listove svakom Židovu koji ih bude tražio, a ti ćeš izdavati lažne osobne iskaznice“.

Zahvaljujući hrabrom i odvažnom stavu vladike Damaskina, tisuće grčkih Židova je preživjelo Drugi svjetski rat.

Izvor: https://invia33.wordpress.com/