Iz Jutarnje Velikog petka (12 evanđelja Muke)

Kada se slavni Učenici za vrijeme večere pranjem prosvjećivahu, tada se bezbožni Juda, bolujući od srebroljublja, pomračivaše, i Tebe, pravednoga Suca predade nepravednim sucima. Ljubitelju novca, pogledaj onoga koji se zbog toga objesio; bježi, od nezasitne duše, koja se drznula tako postupiti s Učiteljem. Prema svima dobri Gospodine, slava Tebi.

Osjećaje naše čiste iznesimo pred Krista, i kao prijatelji njegovi duše svoje položimo Njega radi, i životnim brigama ne gušimo sebe kao Juda, nego u odajama našim zavapimo: Oče naš, koji si na nebesima, od nečastivoga izbavi nas.

Otrča Juda govoreći bezakonim književnicima. Što ćete mi dati, i ja ću vam Njega predati? A među onima koji se dogovarahu, sam Si stajao nevidljivo se suglašavajući. Poznavaoče srdaca, poštedi duše naše.

Na večeri učenike hraneći, i razlog izdaje znajući, Judu si na njoj razotkrio, neispravljivost dakle njegovu poznajući; htjevši da svi razumiju, da si se dragovoljno predao, da svijet otmeš od tuđinca. Dugotrpeljivi, slava Tebi.

Danas Juda ostavlja Učitelja i prihvaća đavla, osljepljuje se strašću srebroljublja, i otpada od svjetlosti, pomračeni. Jer kako mogaše gledati, prodavši svjetiljku za trideset srebrenika? No nama zasija Postradali za svijet. K Njemu zavapimo: Ti koji si patio i supatiš s ljudima, Gospodine slava Tebi.

Danas se Juda pravljaše pobožan, i postaje stran milosti; bivši učenik, postaje izdajnik; u običnom poljupcu lukavstvo skriva, i vladarevoj ljubavi pretpostavlja nerazumno trideset srebrenika, postavši vođa bezakonom vijeću. A mi imajući spasenje Krista, Njega proslavimo.

Bratoljublje steknimo, kao braća u Kristu, a ne neljubaznost prema bližnjim našim, da ne budemo osuđeni kao rob nemilostivi, zbog novaca, i kao Juda raskajavši se, ništa ne iskoristimo.

Danas bdije Juda, da bi predao Gospodina, vječnoga Spasitelja svijeta, koji je s pet kruhova nahranio mnoštvo. Danas se bezakonik odriče Učitelja, učenik bivši Vladara izdade; za srebro prodade onoga koji je manom nasitio čovjeka.

Danas na križ Židovi prikovaše Gospodina, koji je štapom rasjekao more, i proveo ih kroz pustinju. Danas kopljem probodoše rebra njegova, koji je ranio Egipat kaznama njih radi, i žučem napojiše, Onoga koji im je manu za hranu pustio.

Onaj koji se odjenuo svjetlošću kao haljinom, nag na sudu stajaše, i po obrazu šamar primaše, od ruku koje je sazdao. A bezakoni narod, na Križ prikova Gospodina slave. Tada se hramska zavjesa razdera, sunce pomrča, ne mogavši gledati Boga osramoćena, od koga drhti sve i sva. Njemu se poklonimo.

Drvetom Adam iz Raja bi iseljen, a drvetom križnim razbojnik se u Raj useli. Jer prvi okusivši zapovijed odbaci Stvoritelja; a ovaj suraspevši se, ispovjedi Te kao Boga prikrivenog. Sjeti se i nas, Spase, u Carstvu svome.

Živonosna tvoja rebra, Kriste, kao izvor koji istječe iz Edena, Crkvu tvoju, kao razumni Raj napaja, razdjeljujući se otuda, kao na početku, u četiri Evanđelja, svijet napajajući, stvorenje radujući, i narode vjerno učeći, da se klanjaju Carstvu tvome.

Raspeo si se mene radi, da meni istočiš oproštaj; u rebra si proboden, da izliješ meni kapi života; čavlima si prikovan da bih ja dubinom muka tvojih, povjerovavši u visinu moći tvoje, vapio Tebi: Životodavče Kriste, slava križu Spase, i stradanju tvome.

Raspetoga Tebe Kriste, sva tvar vidjevši drhtaše, temelji zemlje se kolebahu od straha moći tvoje; svijetlila se nebeska skrivahu; a hramska zavjesa se razdiraše, gore uzdrhtaše, i kamenje se raspadaše, i razbojnik vjerni s nama vikaše Tebi, Spase, ono „sjeti se“.

Zadužnicu našu, na križu poderao si, Gospodine, i ubrojan u mrtve, tamošnjega tiranina si svezao, izbavljajući sve od okova smrti uskrsnućem svojim, kojim se prosvijetismo, Čovjekoljupče Gospodine, i vapimo Ti: sjeti se i nas, Spase, u Carstvu svome.

Svoje janje ovca gledajući na klanje vučeno, slijediše Marija, raspuštene kose s drugim ženama ovako naričući: Kamo ideš, dijete? Radi čega tako brzo put svoj dovršavaš? Nije li opet druga svadba u Kani Galilejskoj, i tamo sada hitaš, da od vode i njima vino učiniš? Hoću li i ja s Tobom dijete, ili ću Te ovdje čekati? Daj mi riječ, Riječi, nemoj proći pored mene šuteći, koji si me čistu sačuvao. Jer si Ti Sin i Bog moj.