Sv. Martin

Danas Pravoslavna Crkva slavi sv. Martina iz Toursa. U kajkavskim, rimokatoličkim krajevima sjeverozapadne Hrvatske, to je jedan od najomiljenijih svetaca. Naime, radi se o vinorodnim krajevima, a pošto se u vrijeme njegovog svetkovanja "mošt" pretvara u vino, slavi se kao zaštitnik vina i vinara, a narodna slavlja, poznata kao "martinje", sa zabavljačima prerušenima u rimokatoličke biskupe koji "krste" mlado vino, često se pretvaraju u obične pijanke. Pogledajmo kakav je njegov stvarni život bio (preuzeto iz Ohridskog prologa):

Sv. Martin biskup Turski. Rođen u Panoniji, u jednome gradu Štajerske 316. god. od roditelja pogana. Otac mu bijaše rimski časnik, i tako i mladi Martin i preko volje bude poslan na službu vojničku. Međutim, on već bijaše " oglašen " (katekumen, pripravnik za krštenje) u Crkvi kršćanskoj, koju je svim srcem ljubio od ranog djetinjstva. Putujući jedne zime sa drugovima prema gradu Amiensu, on vidje pred vratima grada jednog prosjaka gdje skoro gol drhti od mraza. Sažali se Martin, zaosta iza drugova, skide sa sebe svoj ​​vojnički ogrtač i sabljom ga presječe na dvoje: jednu polovicu dade prosjaku, a drugom se on ogrne, i ode. Te noći javi mu se u snu Gospodin Krist, ogrnut u onu polovicu ogrtača njegovog, i reče anđelima Svojim: " Martin je tek katekumen, i evo obuče me svojom odjećom! " Izišavši iz vojske Martin se odmah krsti, i krsti majku svoju. Potom postane monah u biskupiji sv . Hilarija iz Poitiersa, i provođaše život pun istinske askeze. Bijaše izvanredno ponizan, te mu zbog poniznosti dade Bog obilni dar čudotvorstva, tako da i mrtve uskrisivaše, i zle duhove izgonjaše. Usprkos njegovoj volji bi postavljen za biskupa u gradu Toursu. Poslije obilatog rada u vinogradu Gospodnjem, poslije mučne borbe i sa neznabošcima i sa hereticima arijancima, sv. Martin predade dušu svoju svetu u ruke Gospodinu svome 397. god.

Čime su se sveci najviše toliko uzvisili i proslavili u očima neba i ljudi? Poglavito poniznošću i služenjem. Sv. Martin još prije krštenja, kao časnik, imao je jednoga slugu, kojega je on više smatrao bratom nego slugom. Često puta on je služio svoga slugu ne stideći se toga nego, naprotiv, radujući se tome. Kada ga sv. Hilarije htjede zarediti za svećenika, on sa suzama odbi tu počast, i umoli biskupa, da mu samo dozvoli da bude monah u nekom zabačenom mjestu. Jednom putovaše sv. Martin iz Francuske za Panoniju, da obiđe svoje roditelje. Kada je prelazio Alpe, uhvate ga razbojnici i htjedoše ga ubiti. Kada jedan razbojnik zamahnu da ga posiječe, Martin se ne uplaši i ne trže i ne zamoli za poštedu, nego bijaše potpuno miran, kao da se ništa ne događaše. Začudi se razbojnik takvom ponašanju, spusti mač, i upita Martina, tko je on? Martin reče, da je on kršćanin, i da se za to nije uplašio, što zna da je Bog po velikoj milosti uvijek blizu ljudi, a naročito u trenucima opasnosti. Svi se razbojnici zadiviše rijetkoj vrlini ovoga Božjeg čovjeka, i onaj, koji bijaše zamahnuo mačem na Martina, povjerova u Krista, krsti se, i kasnije zamonaši. Kada se uprazni stolica biskupa u Toursu, svi htjedoše sv. Martina uzeti za biskupa, ali Martin ne htjede o tom ni čuti. No neki građani Toursa lukavstvom ga dozvaše iz samostana i odvedoše. Naime: oni dođoše pred vrata samostana Martinovog i javiše nadstojniku, da neki bolesnik čeka pred ulazom i moli da izađe i blagoslovi ga. Kada sv. Martin izađe, oni ga uzeše i odvedoše u Tours, i učiniše biskupom. Predvidjevši svoju skoru smrt u starosti on to objavi braći svojoj, i ovi se vrlo rasplakaše moleći ga, da ih ne ostavlja. Svetac, da bi ih utješio, pomoli se Bogu pred njima i reče: " Gospodine, ako ja još trebam ljudima Tvojim, ja se ne odričem rada. Neka bude Tvoja sveta volja! "

 Sveti Martin, dijete Panonije,I veliko svijetlilo Galije,Prezre časti cara zemaljskoga,Sluga posta Cara nebeskoga.Jake volje ko' u nekog divaBijaše Martin srca milostiva.Pepelom se Martin posipašeNa pepelu zlehudu spavašeIz ljubavi prema Bogu svome,Za grijehe ljudi Raspetome.I Martin se sav razape svijetuSamo da bi dostigao metu,Borbu vodi Martin sa demonimaNe dade se njinim kušnjama,Borbu vodi sa ljudima obijesnim,S krivovjerjima mračnim i nečasnim.Vitez bijaše Martin pravoslavniI pobjednik čudesni i slavni.Borba prošla, vitez se odmaraS mislima pokraj Krista Cara,No molitve i sad Bogu diže,I u pomoć nevoljnima stiže.