ponedjeljak, 17. prosinca 2012.

Sv. velikomučenica Barbara 04.12./17.12.




Otac ove slavne sljedbenice Kristove, koja se od ranih godina zaruči s Kristom, po imenu Dioskor, bijaše znamenit položajem i bogatstvom u gradu Heliopolu Egipatskom, a u vjeri neznabožac. Svoju kćerku jedinicu, mudru umom i krasnu likom, zatvori Dioskor u kulu visoku, okruži je svim ugodnostima, dade joj sluškinje na službu, postavi idole za klanjanje, sazida joj kupalište s dva prozora. Promatrajući kroz prozor kule zemlju dolje i zvjezdano nebo gore, Barbari se otvori um milošću Božjom, te spozna jedinog istinitog Boga Stvoritelja, iako nije imala nikoga od ljudi za učitelja u tome. A kada se njen otac jednom udalji iz grada, ona iziđe iz kule, i po Božjoj Providnosti, sretne se s nekim kršćankama, koje joj objaviše istinu vjere Kristove. Srce se Barbarino rasplamtje ljubavlju prema Kristu Gospodinu. Ona naredi te se izdubi i treći prozor na kupaonici, da tri prozora budu simbolom sv. Trojice; na jednom zidu u kupaonici prstom nacrta križ i križ se udubi u kamen kao željezom urezan; iz njene stope na podu kupaonice proključa izvor vode, koja kasnije mnogima dade iscjeljenje od bolesti. Saznavši Dioskor za vjeru svoje kćerke pretuče je surovo, istjera iz kule i pojuri za njom da je ubije. Jedna se stijena rastvori i sakrije Barbaru od surovog oca. Kada se ponovno pojavi, otac je odvede poglavaru Marcijanu, kome predade kćerku na mučenje. Nevinu Barbaru razodjenuše i šibaše, dok joj cijelo tijelo ne bi pokriveno krvlju i ranama. U tamnici joj se javi sam Gospodin s anđelima i iscijeli je. Vidjevši to neka žena Julijana i sama poželi mučeništvo. I bijahu obje strašno mučene i s porugom po gradu vođene. Odsjekoše im grudi ženske, i mnogo krvi iz njih isteče. Najzad ih izvedoše na gubilište, gdje sam otac zakla kćerku svoju, a vojnici Julijanu. Toga istoga dana udari grom u kuću Dioskorovu i ubi i njega i Marcijana. Postrada sv. Barbara 306.g. Moći joj se čudotvorne nalaze u Kijevu (Ukrajina). Proslavljena u Carstvu Kristovu ona se mnogo puta ukazivala do dana današnjega, ponekad sama, a ponekad u pratnji Presvete Bogorodice. 

(iz Ohridskog Prologa)

4 komentara:

  1. Odakle potječe predaja da je sv. Barbara zaštitnica rudara?... Možda od ove stijene koja se rastvorila i sakrila Barbaru?

    OdgovoriIzbriši
  2. Može biti. Međutim, mislim da je bitno da ljudi našega vremena čuju životopise svetaca općenito, a osobito iz ranokršćanskih vremena. U zadnja dva posta sam stavio i starozavjetne proroke-namjerno, jer imam osjećaj da se u zapadnom kršćanstvu izgubio osjećaj da su i oni sveci, dio Crkve.

    OdgovoriIzbriši
  3. Možda zato jer je na zapadno kršćanstvo toliko utjecao sveti Augustin. Nauk o krštenju i istočnom grijehu, odbojnost prema židovima... Nije ni čudno što su proroci iz SZ pretežno zaboravljeni, a da su sveci se niti ne spominje.

    OdgovoriIzbriši
  4. Zanimljivo je koliko je istočno kršćanstvo uspjelo teološki usuglasiti SZ i NZ. Sjećaš se silnih rasprava sa adventistima po pitanju subote? Istok, npr., nikad nije jednostavno "ukinuo" subotu. Ona je ostala euharistijski dan, zabranjen je post u nju, itd., dakle, neko počasno mjesto, a opet je nedjelji ostao nepovrijeđen primat. Eto, sv. Abrahame, Adame, Evo, Noa, Davide, Izaija, molite Boga za nas!

    OdgovoriIzbriši

Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima