Treći dan Božića - sv. Stjepan, prvomučenik i arhiđakon

1. Sv. prvomučenik Stjepan, arhiđakon. Srodnik apostola Pavla, i Židov od onih Židova, koji življahu po grčkim područjima. Bijaše Stjepan prvi od sedam đakona, koje apostoli sveti zarediše i postaviše u službu oko pomaganja siromašnih u Jeruzalemu. Zato se i prozva arhiđakonom. Silom vjere svoje Stjepan činjaše čudesa velika među ljudima. Zlobni Židovi prepirahu se s njim, no bivahu uvijek pobjeđivani njegovom mudrošću i silom Duha, koji kroz njega djelovaše. Tada posramljeni Židovi uzbuniše i narod i starješine narodne protiv nevinog Stjepana, klevećući ga da je hulio na Boga i na Mojsija. Brzo nađoše lažne svjedoke koji to potvrdiše. Tada Stjepan stade pred narod, i svi vidješe lice njegovo „kao lice anđela“ (Dj 6, 15), to jest lice mu bijaše ozareno nebeskom svjetlošću kao negda Mojsiju, kad je s Bogom govorio. I otvori Stjepan usta svoja i nabroji mnoga dobročinstva i čudesa Božja, koja Bog učini u prošlosti narodu izraelskom, kao i mnoge zločine i protivljenja Bogu od strane toga naroda. Naročito ih optuži za ubojstvo Krista Gospodina nazvavši ih „izdajnicima i krvnicima“ (Dj 7, 12). I dok oni škrgutahu zubima, Stjepan pogleda i vidje nebo otvoreno i slavu Božju. I to što vide, on objavi Židovima: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji s desne strane Boga“ (Dj 7, 56). Tada ga pakosnici izvedoše van grada i ubiše kamenjem. Među mučiteljima njegovim bijaše i njegov srodnik Savao, kasnije apostol Pavao. U to vrijeme stajaše u daljini na nekom kamenu Presveta Bogorodica sa sv. Ivanom Apostolom i gledaše mučeništvo ovoga prvog mučenika za istinu Sina njenog i Boga, moleći se Bogu za Stjepana. To se dogodilo godinu dana poslije silaska Duha Svetoga na apostole. Tijelo sv. Stjepana tajno uze i sahrani na svome imanju Gamaliel, knez židovski i tajni kršćanin. Tako slavno skonča ovaj prvenac među mučenicima kršćanskim i preseli se u Carstvo Krista Boga.

2. Bogoliki mučenik Teodor i Teofan Načertani. Rođena braća, rodom iz Palestine, vrlo obrazovani u svjetovnoj mudrosti i u mudrosti duhovnoj. Monasi u obitelji sv. Save Posvećenog, potom i prezbiteri. Stradaše ljuto za ikone u vrijeme tri cara: Lava Armenca, Mihaela Valvosa i Teofila. Bezumni Teofil svojim rukama ih tuče, i naredi, te im se željezom nacrtaše po licu podrugljivi stihovi, zbog čega su i prozvati Načertani (=iscrtani). Bačeni u tamnicu u gradu Apamiji Bitinijskoj. Teodor tu skonča od muka i rana. Teofan bi oslobođen u vrijeme Teodora i Mihaela, i postavljen od patrijarha Metodija za mitropolita nicejskog. Sv. Teodor skonča 833. godine. Ova divna braća postradaše za Krista, i primiše divnu nagradu od Krista u besmrtnom carstvu svjetlosti.

Na Stjepana Duhom obasjana
Navališe židovski krvnici.
Krvav Stjepan na koljena kleče
I povika k nebu iza glasa:
– O Gospodine, što s Križa oprosti
Grijeh najveći što zemlju potrese,
Grijeh najveći što ga nebo vidje,
Što oprosti Svojim krvnicima,
Sad i mojim oprosti, Preblagi!
Što je ovaj zločin spram onoga!
I ja što sam spram Gospodina moga!
To izreče, duh Bogu predade.
Gnjevni starci, grdne plašljivice,
Kad ubiše, tad se razbjegoše.
Tad anđeli s neba se sletješe
Oko tijela prvomučenika,
U koru mu pjesmu otpjevaše,
Rajsku dušu u raj uznesoše.

RAZMIŠLJANJE
Priča o božanskom Djetetu Kristu. Oba velika proroka, Izaija i Jeremija, prorekli su, da će Gospodin doći u Egipat, i da će se od prisutnosti Njegove potresti hramovi idolski i idoli razoriti. Izaija je pisao: gle Gospodin će doći u Egipat i zatrest će se idoli egipatski od lica Njegova (Iz 19, 1; Jr 43, 12). Kada božanski bjegunci stigoše u grad Hermopol (Kairo), i tamo se približiše nekom hramu idolskom, najedanput svi idoli u tom hramu padoše i razbiše se. O tome piše i sv. Paladije (u Lavsaiku): „Vidjesmo“, veli, „tamo hram idolski, u kome od prilaska Spasiteljeva padoše svi istesani (idoli) na zemlju.“ U nekome mjestu, zvanom Siren, bijaše 365 idola. Kada Presveta Djeva stupi u taj hram s božanskim Djetetom na rukama, svi ti idoli popadaše i razbiše se. Isto tako popadaše idoli svuda po cijelom Egiptu. Sv. prorok Jeremija boraveći u starosti svojoj u Egiptu, prorekao je egipatskim poganskim svećenicima, da će svi idoli popadati i svi rukotvoreni likovi skršiti se u ono vrijeme kada u Egipat dođe Djeva Majka s Dječakom, rođenim u jaslama. Ovo proročanstvo zapamtili su svećenici dobro, i shodno njemu slikali su na hramovima svojim Djevu kako počiva na postelji, i do nje u jaslama Dječaka njenog, u pelene povijenog. I klanjali su se toj slici. Car Ptolomej pitao je svećenike, što označava ta slika, a oni su mu odgovarali, da je to ispunjenje tajne. I ta se tajna doista i ispunila i ne samo Egiptu, nego i svekolikom svijetu objavila.

RAZMATRANJE
Razmatrajmo mudrost Presvete Djeve Marije i to:
1. kako ona mudro razgovaraše s anđelom Božjim (Lk 1, 28-38),
2. kako ona razmišljaše o svemu što se zbi, o rođenju Gospodina Isusa i o svemu što se reče o Njemu, i sve to slagaše u srcu svome.
3. kako ona u Kani mudro reče slugama, da čine sve ono što im On reče.

BESJEDA
o Presvetoj Djevi Bogorodici

Veliča duša moja Gospoda (Lk 1, 46)

Mi imamo, braćo, svega nekoliko riječi zapisanih u Evanđelju, što ih je izrekla Presveta Bogorodica. Sve te njene riječi odnose se na veličanje Boga. Ona je bila šutljiva prema ljudima, ali je duša njena neprestano razgovarala s Bogom. Svakog dana i časa ona je nalazila novi razlog i povod da veliča Boga. Kad bi se mogla znati i zapisati sva njena veličanja Boga kroz cijeli joj život, o koliko bi to velikih knjiga iznijelo! No i po onom jednom veličanju, koje je ona iskazala pred svojom rođakinjom Elizabetom, majkom velikog proroka i Preteče Ivana, može svaki kršćanin cijeniti, kakav je mirisni i bogougodni cvijet bila duša njena presveta. To je samo jedan divni psalam duše Bogorodičine, koji je došao do nas kroz Evanđelje. No takvi psalmi bili su mnogobrojni i mnogobrojni u tijeku života Preblagoslovljene. I prije nego što je čula Evanđelje iz usta Sina svoga, ona je znala evanđeoski Bogu govoriti i Boga slaviti. To joj je znanje dolazilo od Duha Svetog Božjeg, čija se milost neprestano ulijevala u nju kao bistra voda u čistu posudu. Veličala je Boga psalmima duše svoje kroz cijeli život svoj, zato i nju Bog uzvisi iznad kerubina i serafina. I nas, malene i grešne, uzvisit će isti Gospodin koji je i nju uzvisio, u carstvu Svome, ako se i mi potrudimo, da ovo kratko vrijeme života našeg ispunimo veličanjem Boga djelima, riječima, mislima i molitvama.

 O Presveta, Prečista i Preblagoslovljena Bogorodice, zakrili nas molitvama Svojim. Tebi i Sinu Tvom i Gospodinu našem slava i hvala uvijeke. Amen.

(iz Ohridskog Prologa)