Stihire/crkveni himni Badnjaka

Nosiš lik Adamov, a lik Božji si savršen, i želiš biti

držan na rukama, Ti koji svojim rukama držiš svu silu, Prečista i

Bezgrešna kazivajući govoraše: kako Tebe da povijem u pelene kao

Djetešce? Kako da Te svojim grudima hranim? Kako Tvome nadrazumnom

uniženju da se načudim? Kako Tebe svojim Sinom da nazovem, a Tvoja

sam sada sluškinja?! Pjevam i blagoslivljam Tebe koji daruješ cijelom

svijetu veliku milost.

Gledajući Bezgrešna Djetešce iz nje utjelovljeno, ujedno i

vječnoga Boga, rukama Ga držeći i često cjelivajući, radosti

ispunjena govoraše Njemu: Bože višnji i Care nevidljivi, ne mogu razumjeti

kako da Te gledam i da razumijem tajnu Tvoga neizmjernog

snishođenja? Kako može pećina malena smjestiti u sebe, Tebe

Novorođenoga? Ti djevičanstvo nisi uklonio, nego si utrobu materinsku kao

i prije rađanja sačuvao, i daješ veliku milost.

Djeva kao Čista sluškinja, začuđena govoraše, čuvši mudrace pred

pećinom, koji su zajedno stali pred njom, i rekla im je: Koga vi

tražite? Vidim da ste došli iz tuđe i daleke zemlje, i perzijski

izgled i nauku imate. Čudan je vaš put i dolazak iz tuđine, k

Stranome koji se na svoj način čudesno u mene uselio s visine; s

poštovanjem ste se došli Njemu pokloniti, jer On daruje cijelom

svijetu veliku milost.

Evo se približilo vrijeme našega spasenja, spremi se pećino, jer

se Djevi bliži da rodi; uljepšaj se i veseli se Betleheme zemljo

Judina, jer iz tebe će zablistati Gospodin naš, čujte brda i doline, i

sve zemlje oko Judeje, da dolazi Krist, da spasi čovjeka kojeg je

sazdao, kao Čovjekoljubiv.

Došli su ti Sine istočni carevi, da upoznaju Tebe Novorođenoga,

i da Ti darove prinesu: tamjan, smirnu i zlato, i evo stoje pred

vratima, a Ti im naredi da vide Tebe kao Djetešce, kako Te na ruci

svojoj držim, ali i starijeg od Adama drevnoga.

Tebe koji sve nosiš, ja nosim kao Djetešce na rukama, pa se

čudim, govoraše Neiskusobračna. I kako Tebe mlijekom hranim, koji sve

prehranjuješ, Sine moj i Stvoritelju moj? Zato slavim Tvoje neizmjerno k

ljudima snishođenje, kojim spašavaš cijeli postradali svijet.

Bješe nekad u Betlehemu na popisu Marija zajedno sa starcem

Josipom jer on bješe iz Davidova potomstva – a bila je u trudnoći bez

sjemena začetoj. U tom joj dođe vrijeme da se porodi, no nigdje ne bješe

mjesta da odsjedne. Ali, kao udobna palača, ukaza se carici pećina.

Kristse rađa da palog čovjeka opet uzdigne u svoj lik.