(freska iz zagrebačkog hrama)
Danas
slavimo blagdan sv. Dositeja Vasića, prvog pravoslavnog mitropolita
zagrebačkog. O njemu smo već pisali, a sada donosimo njegovu kratku biografiju,
uz par misli i molitava.
Mladost, školovanje i monaštvo
Prvi mitropolit
zagrebački, sv. Dositej, rođen je kao Dragutin Vasić, u Beogradu 05.12.1878. U
rodnome gradu završio je gimnaziju i bogosloviju 1899. Prije završetka
bogoslovije, 1898. godine, primio je monaštvo, te postao jerođakon. Odmah po
završetku bogoslovije postao je jeromonah, te proveo godinu dana u manastiru
Manasija, gdje je i zamonašen.
Godine 1900., kao prvi
pitomac fonda mitropolita srpskog Mihajla, putuje u Kijev, gdje 1904. godine,
završava glasovitu Duhovnu Akademiju, u stupnju kandidata bogoslovskih nauka.
Nakon toga studira u Njemačkoj, u Berlinu i Leipzigu, protestantsku teologiju i
filozofiju.
Od 1907. do 1909. godine
predaje na beogradskoj bogosloviji, nakon čega odlazi u Francusku, gdje na
slavnoj Sorboni i Višoj socijalnoj školi izučava filozofske i socijalne nauke.
1910.-1012. studira u Ženevi. Govorio je dobro ruski, njemački, češki,
francuski i bugarski jezik.
Za vrijeme Drugog
balkanskog rata 1913., radio je u tajništvu Glavnog odbora za pomoć ranjenicima
i stradalima u ratu. U to vrijeme aktivno putuje po ratištima dijeleći pomoć.
Biskup u Nišu
Jeromonah Dositej biva
25.03.1913. rukopoložen za episkopa (biskupa) u Nišu, gdje će ostati punih 19
godina u tom svojstvu. Kao niški episkop, ostati će zapamćen kao veoma
angažirani pastir, koji je mnogo učinio za Crkvu Božju niške eparhije
(biskupije), i u duhovnom i u materijalnom pogledu. Kod mosta na Nišavi podiže
spomenik zaslužnim ljudima toga kraja. Njegovim zalaganjem, podiže se u Nišu
Englesko-srpski dom za nezbrinutu djecu. Godine 1915. je zbrinuo u manastiru
sv. Romana vojničku djecu. Njegovim nastojanjem, osnovan je manastiru
(samostanu) sv. Petke i „Dom mira slijepih djevojaka“. Bio je jedan od glavnih
inicijatora za osnivanje narodnog Univerziteta u Nišu. Jedini je zaslužan za podizanje
spomenika na Čegru, palima u borbi s Turcima.
Hrabro se držao i kada
je u vrijeme Prvog svjetskog rata Niš pao u ruke Bugara. Nije htio napustiti
grad, iako mu je nuđena sigurna evakuacija, nego je ostao do kraja sa svojim
stadom. Okupacijske vlasti odmah su ga deportirale u jedan manastir u zabačenom
dijelu Bugarske. Usprkos mukama tamnovanja, i usprkos strašnim pustošenjima
koje je okupator ostavio u njegovoj eparhiji, 1928. ga vidimo kao glavnog
inicijatora sakupljanja pomoći za bugarski narod nakon strašnog potresa u toj
zemlji.
Sudjelovao je u
pregovorima s Carigradskom Patrijaršijom oko obnove ujedinjene Srpske
Patrijaršije nakon rata. Kao delegat svoje Crkve, poduzimao je mnoga putovanja
diljem Europe.
Misionar u Čehoslovačkoj
Posebna epizoda života
sv. Dositeja bila je početkom 1920.-ih godina. Naime, tada jedan dio
stanovništva u tadašnjoj Čehoslovačkoj odlučuje pristupiti pravoslavlju, te
formirati svoju vlastitu Crkvu. Sv. Dositej je bio posebno angažiran tih godina
oko uspostavljanja te Crkve, te je odigrao važnu ulogu u osnivanju Pravoslavne
Crkve čeških zemalja i Slovačke – jedne od kanonskih autokefalnih Crkava
današnjice. U tome je surađivao i sa sv. Gorazdom Pavlikom, prvim episkopom i mučenikom te Crkve.
Mitropolit zagrebački
Sv. Dositej je
09.04.1933. svečano ustoličen za prvog pravoslavnog mitropolita
novouspostavljene Mitropolije zagrebačke. Mnogo je radio na ustrojstvu nove
mitropolije, te joj dao čvrste temelje i organizacijske oblike za daljnji rad,
sve do naših dana.
Stradanje, smrt i kanonizacija
Nažalost, služba sv.
Dositeja u Zagrebu nije bila dugog vijeka. Ubrzo nakon izbijanja rata i
uspostave NDH, bio je uhićen, i bez suđenja i bilo kakvog procesa držan u
zatvoru, gdje je prolazio kroz teška mučenja. Iz zatvora je ubrzo deportiran u
Beograd, u vrlo teškom stanju. Teške fizičke i psihičke posljedice zatvora
nikad nisu bile zaliječene, usprkos liječenju u sanatoriju, te boravku u
manastiru sv. Vavedenja u Beogradu, gdje je i umro od posljedica zlostavljanja,
13.01.1945. U dotičnom manastiru je i sahranjen.
Na redovnom zasjedanju
Svetog Arhijerejskog Sabora SPC 22. 05. 1998., proglašen je svetim, u redu
ispovijedalaca Pravoslavne Crkve. Proslavlja se 13.01./31.12.
Misli sv. Dositeja Zagrebačkoga
„Svi smo mi jedno, braćo moja i prijatelji moji. Ja sam vaš, i vi ste moji.
Svi mi zajedno imamo jedan izvor, jedan početak – imamo jednog Oca. Sve što je
dobro, slavno i čestito u našem životu od Njega vodi svoje porijeklo. U Njemu
ima svoj korijen.“
„Naoružajte djecu za borbu sa svakom pakošću i duhovima zlobe podnebeske –
nemirom svijeta ovoga.“
„Nemoj biti licemjeran ni pred ljudima ni pred Bogom. Ljude možeš još i prevariti,
ali Boga nikada. Postiš li – posti prije svega duhovno, jer Bog sve vidi, sve
zna – Bog je duh.“
„Znajte svi, da će uskrsnuće Kristovo utoliko sigurnije biti vašim
uskrsnućem, pa i za duše onih vaših koji su već pomrli, ukoliko budete
darežljiviji prema gladnima...“
Drugi o sv. Dositeju
„Otmjenost duha, plemenitost, duhovitost i veliko znanje i poznavanje svoje
visoke dužnosti bitna su blaga, kojima ovaj Arhipastir raspolaže.“
„Njegova rječitost kao besjednika i propovjednika je uvjerljiva...poslije
svakog govora svi ostaju uvjereni u točnost njegovih govora i ispravnost
njegovih teza.“ (prota T. Urošević)
„U njegovoj duši oduvijek je živjelo i živi Božje nadahnuće.“
„Njegovi mjesečni prihodi, koji nimalo nisu zavidni, iscrpu se već za prvih
deset dana u mjesecu, jer dobri Episkop daje nevoljnima i „kapom i šakom.“
(Irinej Krstić, sinđel)
Tropar gl. 8
Od mladosti svoje, slavni Ispovjedniče,
Prinio jesi sebe Gospodu,
Stradajući za ime Kristovo,
Propovijedao si Carstvo Božje
Da bi s njime, vječno živio
Kondak g. 4
Od carskoga grada Niša,
Do Zakarpatske Rusije
I Zagreba Golgote tvoje
Vjerno si Bogu služio
I svjedočio Krista Spasitelja
Životom, djelom i riječima
Trpljenjem zadobivši vijenac slave,
I ušavši u vječnu radost
Presvete Trojice.
Nema komentara:
Objavi komentar
Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima