Obavijesti

 Nakon dugo vremena mirovanja, blog ponovno nastavlja sa radom. Odgovorio sam na komentare, a besmislene sam obrisao.Uskoro slijede novi korisni tekstovi i projekti.

Akatist za pokoj duša umrlih

Kondak 1.

 Gospodine, Ti koji svojim nedostižnim promislom pripremaš svijet za vječno dobro i koji si odredio svima vrijeme i način kraja života, oprosti grijehe svima umrlim od postanka svijeta i milostivo ih primi u obitelj svjetlosti i radosti i milostivo im raširi Očev zagrljaj. Čuj nas koji njima dajemo spomen i pjevamo: Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Ikos 1.

Da bi spasio paloga Adama i sav ljudski rod od vječne pogibije, Ti si, blagi Gospodine, poslao u svijet Sina Tvoga, čijim nam je križem i uskrsnućem zasjao vječni život. Uzdajući se u Tvoje neizmjerno milosrđe, očekujemo Tvoje neraspadljivo Carstvo slave i molimo Te da ga daruješ našim umrlima. Još Te molimo, Gospodine, da razveseliš duše svih namučenih životnim burama kako bi zaboravili zemaljske muke i uzdahe. Prigrli ih u naručje Tvoje kao što mati grli djecu svoju i kaži im: Opraštaju vam se grijesi. Primi ih, Gospodine, u Tvoje blaženo i tiho pristanište; otvori odaje anđela i svetih, kako bi se i oni radovali Božanskoj slavi Tvojoj. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 2.

Prepodobni Makarije, ozaren prosvjetljenjem Svevišnjega, čuo je glas neznabožačkog vrača: "Kada se vi molite za one koji stradaju u paklu, tada i neznabošcima biva olakšanje". O, divna silo kršćanskih molitava: njima se i podzemni pakao osvjetljava, s vjernicima i nevjerni primaju utjehu, kada mi za cijeli svijet pjevamo: Aleluja.

Ikos 2.

Ponavljaju se riječi Izaka Sirijskoga: "Srce koje voli ljude i sve što je živo, svakoga časa sa suzama prinosi molitve za sva stvorenja, da bi se sačuvala i očistila". Po tome i mi smjelo molimo Gospodina da pomogne svima umrlima od postanka svijeta, vapijući: Gospodine, daj nam dar plamene molitve za umrle; Gospodine, sjeti se svih koji su zapovjedili da se mi, nedostojni molimo za njih i izbriši njihove grijehe; Gospodine, pomiluj sve koji su bez molitvenog pogreba sahranjeni; Gospodine, primi u Tvoja naselja sve koji su iznenada u žalosti ili radosti umrli. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 3.

Mi smo odgovorni za bijede u svijetu, za stradanja nerazumnih stvorenja, za bolesti i muke nevine djece, jer su padom ljudi i grijehom razrušeni blaženstvo i ljepota stvorenja. O, najveći među nevinim stradalnicima, Kriste Bože naš, Ti jedini imaš vlast oprostiti svima; oprosti dakle svima sve; povrati svijetu prijašnju sreću, tako da i mrtvi i živi nađu mir, vapijući: Aleluja.

Ikos 3.

Tiha svjetlosti, Otkupitelju svijeta, Ti, koji ljubavlju obuhvaćaš sav svijet; gle, čuje se s križa Tvoj vapaj za neprijatelje Tvoje: "Oče, oprosti im!" U ime Tvoga svepraštanja, mi se usuđujemo moliti Nebeskoga Oca za vječni mir Tvojih i naših neprijatelja: Gospodine, oprosti onima koji su prolijevali nevinu krv, koji su zasipali mukama životni put naš i koji su stvarali svoje blagostanje na suzama svojih bližnjih; Gospodine, nemoj suditi onima koji su nas proganjali kletvom i zlobom; milošću uzvrati onima koji su bilo koga okrivili ili iz neznanja ožalostili i neka naša sveta molitva bude za njih Tajna Pomirenja. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 4.

Spasi, Gospodine, one koji su okončali u teškim mukama, koji su ubijeni, koji su živi sahranjeni, koji su zatrpani zemljom, koje su progutali valovi i oganj, koje su zvijeri rastrgle, koji su umrli od gladi, mraza i bure ili od pada s visine i mučenički okončali. Daruj im Tvoju vječnu radost, kako bi blagoslivljali vrijeme svojih stradanja kao dan otkupljenja, vapijući: Aleluja.

Ikos 4.

Svima koji su otišli u grob u cvijetu mladosti, kojima je na Zemlji pripalo trnovito stradanje; svima koji nisu doživjeli zemaljsku sreću, podaj Ti sam, Gospodine, po milosrđu Tvoje beskrajne ljubavi. Nagradi, Gospodine, one koji su umrli pod teškim bremenom svoga rada; primi, Gospodine, u rajske stanove mladiće i djevojke koji su umrli i udostoji ih da likuju na večeri Sina Tvog; ublaži, Gospodine, žalost roditelja za izgubljenom djecom; upokoji, Gospodine, sve koji nemaju djece, koji su sami i nemaju nikoga da se moli za njih, i neka nestanu njihovi grijesi u zrakama Tvoga svepraštanja. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se voje umrle djece.

Kondak 5.

Kao posljednje sredstvo da se ljudi urazume i pokaju, Ti si, Gospodine, darovao smrt. Pri njenoj strašnoj pojavi razotkriva se zemaljska prolaznost, stišavaju se zemaljske strasti i stradanja, ponizuje se gordi razum, otkriva se vječna pravda, zbog čega i okorjeli grješnici i bezbožnici na samrtnoj postelji ispovijedaju Tvoje vječno postojanje i vape Tvome milosrđu: Aleluja.

Ikos 5.

Oče svake utjehe, Ti osvjetljavaš suncem, naslađuješ plodovima i veseliš ljepotama svijeta i prijatelje i neprijatelje Tvoje. Vjerujemo da se i iza groba ne umanjuje Tvoje milosrđe, koje miluje čak i sve odbačene grešnike. Brinemo i za okorjele i bezakone hulitelje Svetinje: Gospodine, neka bude i nad njima Tvoja spasonosna i blaga volja; sažali se njima, jer su izranjeni pogibeljnom nevjerom; neka Te oni, koji Te nisu poznavali ovdje na Zemlji, poznaju i ljube na Nebu; Gospodine, oprosti onima koji su okončali bez pokajanja; spasi one koji su pogubili sebe u pomračenju uma, da se plamen njihove bezbožnosti ugasi u moru Tvoje milosti. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 6.

Strašan je mrak za dušu koja je udaljena od Boga; grižnja savjesti, škrgut zubi, vječni oganj i crv koji stalno nagriza. Drhtim pred takvom sudbinom i kao što bih se za samog sebe molio, ja vapim: O stradalnici u paklu, neka siđe na vas kao prohladna rosa naša pjesma: Aleluja.

Ikos 6.

Kriste Bože naš, Tvoja svjetlost je zablistala onima koji sjede u tami i sjeni smrtnoj. Ti, koji si sišao u podzemni pakao, izvedi na slobodu one koji su u paklu i koji se ne sjećaju Tebe jer su odvojeni od Tebe grijesima, ali se nisu odrekli Tebe. Gospodine, tvoja djeca stradaju, smiluj im se; oni su zgriješili i pred Nebom i pred Tobom i njihovi grijesi su neizmjerno teški, ali je Tvoja milost beskrajna; posjeti sirote duše koje su se udaljile od Tebe; Gospodine, smiluj onima koji su iz neznanja odbacivali istinu; neka im Tvoja ljubav bude ne kao oganj nego kao rajsko osvježenje. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 7.

Želeći da umrlima pružiš ruku pomoći, otkrij im se, Gospodine, u tajanstvenim viđenjima. Javi se živima i nadahni ih da u molitvama spominju umrle i čine za njih dobra djela i podvige vjere, kličući: Aleluja.

Ikos 7.

Crkva Kristova po čitavome svijetu svakoga dana i časa uznosi molitve za sve umrle. Prečistom Krvlju Božanskog vijenca peru se grijesi svijeta. Silom molitve za umrle pred Božjim oltarom, uzlaze duše umrlih iz smrti u život i od Zemlje na Nebo. Gospodine, neka ovo posredništvo Crkve bude umrlima ljestve k Nebu; Gospodine, pomiluj ih zagovorom Presvete Bogorodice i svih svetih; oprosti im i radi nevine djece pomiluj njihove roditelje, a suzama majki otkupi grijehe njihove djece; molitvama nevinih stradalnika i krvlju mučenika, poštedi, Gospodine, grešnike i pomiluj ih; primi, Gospodine, naše molitve i milostinje kao njihove vrline. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 8.

Cijeli svijet je zajednička sveta grobnica; na svakome mjestu je prah naše braće i otaca. Kriste Bože naš, jedini koji nas neizmjerno ljubiš, oprosti svima umrlima od početka svijeta do danas, da ti neizmjernom ljubavlju zapjevaju: Aleluja.

Ikos 8.

Gle, kao užarena peć izgledat će veliki i strašni dan posljednjega suda. Objelodanit će se ljudske tajne, otvorit će se knjige savjesti. Zato vapi apostol Pavao: "Pomirite se s Bogom, pomirite se prije toga strašnoga dana". Pomozi nam, Gospodine, i suzama živih dopuni ono što nedostaje umrlima; neka im zvuk anđeoske trube bude vjesnik spasenja i u čas Tvoga suda udostoji ih radosnog pomilovanja; Gospodine, ovjenčaj slavom one koji su postradali za Tebe i Tvojom blagošću pokrij grijehe nemoćnika; Gospodine, znajući sve po imenu, sjeti se onih koji su se u monaštvu spašavali; sjeti se blagoslovljenih pastira s njihovom duhovnom djecom. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje duhovne djece.

Kondak 9.

Blagoslivljajte vrijeme koje prolazi brzo, jer svaki čas i svaki trenutak približava nas vječnosti. Nova briga i nove sijede vlasi su vjesnici prolaznosti svijeta; one su svjedoci zemaljske truleži, one javljaju da sve prolazi i da se približava vječno Carstvo, gdje nema ni suza ni uzdaha, nego radosna pjesma: Aleluja.

Ikos 9.

Kao što drvo postupno gubi svoje lišće, tako i naš život iz godine u godinu nestaje. Praznik mladosti nestaje. Gasi se žižak radosti, približava se udaljena starost, umiru prijatelji, odlaze bližnji. "Gdje ste vi mladi, radosni i sretni?" Bezglasni su njihovi grobovi, ali su njihove duše u Tvojoj desnici: osjećaju se njihovi pogledi iz zagrobnog svijeta. Gospodine, Presveto Sunce, osvijetli i zagrij naselja umrlih; Gospodine, neka zauvijek prođe gorko vrijeme razdvojenosti, i udostoji nas radosnog viđenja na Nebu; Gospodine, učini da svi budemo jedno s Tobom; Gospodine, povrati umrlima dječju čistoću i mladenačku dobrodušnost i neka im vječni život bude pashalni blagdan. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 10.

Prolijevamo tihe suze na grobovima naših srodnika, molimo se s nadom i vapimo s pouzdanjem: "Kaži nam, Gospodine da si im oprostio", dajući o tome našem duhu tajanstvenu objavu, kako bismo zapjevali: Aleluja.

Ikos 10.

Gledajući na prijeđeni put života od prvoga dana do danas, vidim mnoštvo umrlih, koji su mi poslužili na dobro. Uzvraćajući im dug ljubavi, ja vapim: Gospodine, udostoji nebeske slave moje roditelje i moje bližnje, koji su bdjeli nad mojoj kolijevkom i koji su me podizali i odgajali; Gospodine, nasladi nebeskom hranom one koji su mi poslužili u teškim danima; sve koji čuvaju vrline i čine dobra, nagradi i spasi. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 11.

Smrti, gdje ti je žalac, gdje ti je prijašnji mrak i strah? Ti si odsada željena, jer sjedinjuješ nerazdvojno s Bogom. Ti si veliki mir i tajanstveno slavlje. Apostol kliče: "Želim umrijeti i biti s Kristom". Zato gledajući na smrt kao na put koji vodi u vječni život, mi kličemo: Aleluja.

Ikos 11.

Uskrsnut će mrtvi i ustat će oni koji su u grobovima i razveselit će se živi na Zemlji, jer će ustati tijela duhovna, svjetla i neraspadljiva. Suhe kosti, čujte riječ Gospodnju: Obucite se žilama i pokrijte se kožom; ustanite iz drevnih vremena prošlosti, jer ste ispunjene Krvlju Sina Božjega i oživljene Njegovom smrću; nad vama je svjetlost uskrsnuća; Gospodine, otvori im sada cijeli izvor tvojih savršenstava; Ti si im sijao svjetlošću sunca i mjeseca, kako bi vidjeli i slavu svjetlošću ozarenih likova anđeoskih; Ti si ih naslađivao ljepotom izlaska i zalaska nebeskih svjetlila, kako bi vidjeli i vječnu svjetlost Tvoga Božanstva. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 12.

Tijelo i krv ne nasljeđuju Carstvo Božje. Dokle živimo u tijelu, odvojeni smo od Krista, a ako umremo oživjet ćemo za vječnost. Potrebno je da se naše raspadljivo tijelo obuče u neraspadljivo, i smrtno da zasija besmrtnošću, da bismo u vječnoj svjetlosti zapjevali: Aleluja.

Ikos 12.

Očekujemo susret s Gospodinom, očekujemo jasnu zoru uskrsnuća, čekamo buđenje iz grobova naših bližnjih i obnovu u božanstvenoj ljepoti života umrlih. Svečano slavimo i nastupajuće preobraženje svih stvorenja i Stvoritelju našem kličemo: Gospodine, koji si sazdao svijet da se veseli u radosti i dobru, koji si nas iz dubine grijeha povratio u svetost, daj umrlima da caruju u novome svijetu, da kao svjetlila na nebu zasjaju u dan njihove slave i neka im Božansko Janje bude vječna svjetlost; Gospodine, daj i nama da s njima svetkujemo uskrsnuće u vječnosti i sjedini umrle i žive u beskrajnoj radosti. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 13. (tri puta)

O premilostivi i bespočetni Oče, želeći da se svi spase, poslao si zalutalima Sina svoga i izlio Životvornoga Duha. Pomiluj, oprosti i spasi naše umrle srodnike i bližnje i sve koji su od pamtivijeka umrli; i njihovim zastupništvom pohodi nas, te da zajedno s njima pjevamo Tebi, Spasitelju Bogu pobjednu pjesmu: Aleluja. 

Ikos 1.

Da bi spasio paloga Adama i sav ljudski rod od vječne pogibije, Ti si, blagi Gospodine, poslao u svijet Sina Tvoga, čijim nam je križem i uskrsnućem zasjao vječni život. Uzdajući se u Tvoje neizmjerno milosrđe, očekujemo Tvoje neraspadljivo Carstvo slave i molimo Te da ga daruješ našim umrlima. Još Te molimo, Gospodine, da razveseliš duše svih namučenih životnim burama kako bi zaboravili zemaljske muke i uzdahe. Prigrli ih u naručje Tvoje kao što mati grli djecu svoju i kaži im: Opraštaju vam se grijesi. Primi ih, Gospodine, u Tvoje blaženo i tiho pristanište; otvori odaje anđela i svetih, kako bi se i oni radovali Božanskoj slavi Tvojoj. Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Kondak 1.

 Gospodine, Ti koji svojim nedostižnim promislom pripremaš svijet za vječno dobro i koji si odredio svima vrijeme i način kraja života, oprosti grijehe svima umrlim od postanka svijeta i milostivo ih primi u obitelj svjetlosti i radosti i milostivo im raširi Očev zagrljaj. Čuj nas koji njima dajemo spomen i pjevamo: Gospodine, neizreciva ljubavi, sjeti se Tvoje umrle djece.

Molitva

Bože duhova i svakoga tijela, Ti si satro smrt i uništio đavla i svijetu Tvome darovao život. Ti sam, Gospodine, upokoji duše umrle djece tvoje: najsvetijih patrijarha, preposvećenih metropolita, nadbiskupa i biskupa, koji su u svećeničkom, crkvenoslužiteljskom i monaškom redu Tebi služili; graditelje ovoga svetoga hrama, pravoslavne praoce, očeve, braću i sestre, koji ovdje i bilo gdje počivaju; vojskovođe i vojnike koji su za vjeru i domovinu život svoj ​​položili, vjernike ubijene u međusobnoj borbi, utopljene, izgorjele, smrznute na mrazu, rastrgnute od zvijeri, one koji su iznenada umrli bez pokajanja i pomirenja s Crkvom i svojim neprijateljima, samoubojice u rastrojstvu uma, one koji su nam zapovijedali i molili da se za njih molimo i one koji su bili lišeni kršćanskog pogreba, a za njih se netko od vjerujućih molio (ovdje spomenite imena svih vaših bliskih umrlih) u mjestu svjetlom, mjestu zelenila, mjestu mira, odakle pobježe bolest, tuga i uzdah. Svako sagrješenje koje su učinili riječju ili djelom ili pomišlju, kao dobar čovjekoljubac oprosti, jer nema živog čovjeka koji ne sagriješi. Samo si Ti jedini bez grijeha i pravda je tvoja vječna pravda i istinita je Tvoja riječ. Jer si Ti uskrsnuće i život i pokoj umrle djece tvojih (imena), Kriste Bože naš i Tebi slavu uznosimo sa bespočetnim Tvojim Ocem i presvetim i dobrim i životvornim Tvojim Duhom, sada i svagda i u sve vjekove. Amen.

Stav prema papi i ekumenizam

           

Pred kratko vrijeme sam na facebooku bio upućen na jednu sliku koju je postavio profil „Istina je samo jedna-vladika Artemije“. Na toj slici, pored fotografije bivšeg vladike Artemija, nalaze se citirane njegove riječi: „Papa kao vjerski poglavar ne može doći, jer je on heretik i sektaš, a želja da se približimo njemu je izdaja pravoslavlja“. Ove riječi su očito izgovorene u kontekstu eventualnog papinog posjeta Srbiji, oko čega su se lomila mnoga koplja, a do kojega ipak nije došlo; međutim, na osnovu njih možemo pokušati analizirati: kakav je zapravo stav pravoslavlja prema papi, prema rimokatoličanstvu i ekumenizmu sa ostalim kršćanima? Svjestan sam da je ovo jedna zahtjevna tema, koja se ne da jednostavno svesti na jedan članak; potrebna bi bila cijela knjiga o tome. Ipak, koliko skromne mogućnosti dozvoljavaju, pokušat ćemo izvući neke bitne postavke i jasno ih izložiti.

            Na početku, želim jasno naglasiti da se autor ovih redaka jasno i otvoreno distancira od samog Artemija i pokreta koji je on osnovao. Autor ovih redaka na našim prostorima priznaje samo i isključivo kanonsku Srpsku Pravoslavnu Crkvu, sa njenim zakonitim episkopima, arhijerejskim saborom, sinodom i patrijarhom, i bilo što drugo, što bi izlazilo iz ovih okvira, on ne priznaje, bilo da se radi o raskolnicima, pseudopravoslavnim organizacijama, ili o pokretima poput Artemijevog. Ovime ne ulazim u ocjenu samoga Artemija, njegovog lika i djela, on nije predmet ovoga članka. Zato, nas ovdje ne zanima mišljenje niti Artemija, niti bilo kojeg drugog teologa: nas zanima mišljenje Crkve, odnosno, Duha Svetoga koji preko nje govori.

            Temeljna postavka kršćanstva, oko koje se svi slažemo, jest ta, da postoji samo jedan Bog, jedini i trojedini. Taj jedini Bog je uzrok svega što postoji, i sve ovisi o Njemu. Posljedično, svaki grijeh jest otpad, kidanje zajedništva sa tim jednim jedinim Trojedinim Bogom, i spasenje svakog pojedinog čovjeka se ostvaruje isključivo zajedništvom sa dotičnim Bogom. Tvrditi bilo što drugo osim ovoga, značilo bi zanijekati vjeru u jedinoga Boga, Stvoritelja i Uzdržavatelja, Početak i Cilj svega što postoji.

            Ako vjerujemo u takvoga Boga, onda također, prirodno, vjerujemo da postoji i samo jedna Istina koja izvire iz Njega. Ne mogu postojati dvije, tri, pet, ili milijun „istina“; Istina može biti samo jedna, jer izvire iz Jednoga pravoga Boga. Također, taj Bog je izvor i jedinstvene Ljubavi. Jer, svatko tko želi tog Boga, mora ući u zajedništvo ljubavi sa Njime, pošto On nije apstrakcija, nego ličnost. Zato, posve je jasno i logično, da svi koji ulaze u zajedništvo sa tim Bogom, moraju isto zajedništvo ljubavi njegovati i među sobom. Nitko ne može ljubiti Boga, a ne biti u zajedništvu sa drugom osobom koja teži istome takvome zajedništvu sa Bogom. Stoga, sve osobe, koje žele spasenje i zajedništvo sa Bogom, moraju biti u međusobnom zajedništvu Istine i Ljubavi. To zajedništvo nije nešto nevidljivo, ili skriveno; naprotiv, kako se po riječima apostola Jakova, „vjera dokazuje djelima“, tako se ovo zajedništvo mora dokazati na vidljivi način, kroz vidljivi način zajedništva.

            Ovdje sada dolazimo do pojma Crkve: ona okuplja različite pojedince, iz različitih naroda i rasa, koji u njoj ostvaruju izvorno zajedništvo sa Bogom. Ona dakle, predstavlja konkretnu, vidljivu zajednicu prave Istine i prave Ljubavi, koja sve ljude ujedinjuje oko Jednoga Boga. Ona to čini kroz Isusa Krista: On, pravi Bog i pravi čovjek, u svojoj osobi objedinjuje ljudsko i božansko. On je jedini razlomio pregradu koja je još od izgona Adama iz raja dijelila Boga i čovjeka, i zato je jedino po Njemu moguć put k Bogu. Zato, preko Njega i idu svi darovi Boga čovjeku, a naročito dar Duha Svetoga, koji najposlije i izgrađuje Crkvu-Tijelo Kristovo. Jer, tko sve te različite ljude, koji žele jedinstvo sa Bogom u Crkvi, jednoj Istini i Ljubavi, objedinjuje u jedno? Duh, jer, pošto svaki član Crkve istoga Duha prima, isti taj Duh tvori nevidljive niti između pojedinih članova međusobno i prema Bogu, niti kojih su oni izvan Crkve lišeni.

            Iz ovih fundamentalnih teoloških istina je posve jasno i razumljivo, da na ovome svijetu može postojati samo jedna kršćanska zajednica koja se može i smije zvati pravom Kristovom Crkvom, Jednom, Svetom, Katoličkom/Katoličanskom/Sabornom i Apostolskom. U protivnom, ili bi postojalo više bogova, od kojih bi svaki stvarao svoju „crkvu“, ili bi jedini Bog bio neki shizofrenik, koji bi ljude držao u više različitih „istina“, van jedinstvene zajednice Ljubavi. Jedan Bog, jedan Krist, jedan Duh, jedna Istina, jedna Ljubav i jedna Crkva. Pravoslavna Crkva vjeruje da je baš ona ta jedina Crkva

            Gdje je onda ovdje rimski papa? Rimski papa je osoba koja se nalazi van jedinstva ove jedne Crkve-Tijela Kristova, Crkve pravoslavne. On se ne može ispovjediti niti pričestiti niti u jednome pravoslavnome hramu, niti kod zadnjeg pravoslavnog svećenika u najzabitijem selu. Ako ne može sudjelovati u ovim najvažnijim činima Crkve, onda se nalazi van Crkve, a to ne znači van neke ljudske zajednice, nego van Tijela Kristova, van zajednice Duha Svetoga. On ne njeguje zajednicu sa ostalim ljudima koji njeguju zajednicu sa jedinim Bogom kroz Krista u Duhu. Ako ne njeguje zajednicu sa ljudima koji su u zajednici sa Bogom, onda, logično, nije ni u zajednici sa Bogom. Zašto? Zato što se ne nalazi u zajedništvu Istine koja proizlazi od jednoga Boga. Zajednica kojoj je on na čelu, odstupila je u cijelom nizu dogmi i teoloških načela od dotične Istine. Zato je i izgubila zajedništvo Tijela Kristova, prekinula nevidljivu nit Duha koja ih je spajala sa priznavaocima Istine i onima koji su u zajedništvu sa Bogom. Zato, koliko god riječi „heretik i sektaš“ djelovale uvredljivo, svaki se pravoslavni kršćanin mora zapitati: može li se papa pričestiti u crkvi, kao što se pričešćuje obično pravoslavno dijete? Ako ne može, onda je on van Crkve, van spasenja, van zajednice sa Bogom. Bez obzira koliko njegova Crkva bila moćna, brojna, bogata i utjecajna-znamo iz Biblije da pravo kršćanstvo uvijek čini „malo stado“ i to „posljednjih koji će biti prvi“. Alternativa ovome je, ili da nema jedne prave Crkve (a u tom slučaju, kao što smo vidjeli, nema ni jednoga pravoga Boga), ili Pravoslavna Crkva nije prava Crkva. Drugim riječima, papa se i nalazi u stanju hereze i sektaštva (raskola).

            Kakav onda stav treba zauzeti pravoslavni kršćanin prema njemu? Svakako, treba ga poštivati kao čovjeka, kao oskvrnutu sliku Božju, koja se nalazi u dušepogubnom stanju. Treba moliti za njegovo pokajanje i spasenje. Ne smije gajiti mržnju, ali se ne smije uzoholiti zbog svoga stanja pripadnosti pravoj Crkvi, jer znamo da je oholost neprijatelj i najpobožnijih kršćana. U nikojem slučaju ne smije gledati u njemu zakonitog crkvenog poglavara-zato su neshvatljivi pravoslavni crkveni ljudi i teolozi, koji će mu poljubiti ruku-kako član prave Crkve, još k tome i nasljednik apostola, može ljubiti ruku (a to se čini većemu od sebe), osobi koja se nalazi van zajedništva Duha Svetoga, i van Tijela Kristova? Kako usne koje primaju Tijelo i Krv Kristovu mogu cjelivati ruku onoga koji je utjelovljenje nauka protivnog Crkvi? Sigurno je, da postoje i brojni drugi načini civiliziranog ophođenja, poput stiska ruke, koji se mogu koristiti pri pozdravu. Crkveni ljudi, koji ljube ruku papi, pokazuju time ili neizravno priznanje njegove nadmoći/jednakosti, ili vlastito licemjerje, bizantinizam u najgorem smislu.

            Što onda reći o eventualnom posjetu pape Srbiji? Neće on s time uništiti niti oskvrnuti Srbiju. Ali, moramo biti svjesni da se svaki takav posjet tumači u katoličkome svijetu (a to znači u svijetu koji čini preko milijardu ljudi na planeti) kao pastirski i apostolski posjet. Pastirski-podložnima, apostolski-otpalima i neposlušnima. Kada on dolazi, ne dolazi kao partner partneru, gost domaćinu, već kao otac i namjesnik Kristov zalutaloj djeci i nepokornim sinovima. Ako se uzme u obzir i medijska dominacija koja okružuje svaki njegov posjet, a koja sasvim zasjenjuje domaćine, onda je svaka takva posjeta, ako i nije ispala u očima svijeta kao indirektno podlaganje papi, svakako demonstracija njegove nadmoći. Zato je, ne primiti ga, bez obzira na kritike, dokaz dostojanstva i visoke samosvijesti srpskih episkopa.

Život sv. Save Srpskog

Radost mi je da mogu podijeliti sa vama na ovome blogu životopis sv. Save, utemeljitelja i prvog poglavara Srpske Pravoslavne Crkve. Novost ovoga životopisa jest ta, da je priređen na hrvatskome jeziku. Uz njegov lik i djelo, vezane su brojne kontroverze i nedoumice kod nedovoljno upućenih ljudi-nadamo se da će ovaj skromni doprinos pomoći boljem osvjetljavanju njegovog uistinu svetačkog lika među hrvatskim narodom. Ugodno i dušekorisno čitanje!



https://docs.google.com/file/d/0BwXrA3iB7L-Za3kzY051NnM3Umc/edit

Moleban i klanjanje Gospodinu Isusu Kristu (sv. Dimitrija Rostovskog Čudotvorca)

Dođite, poklonimo se Caru našem Bogu.
Dođite, poklonimo se i padnimo pred Kristom, Carem našim Bogom.
Dođite poklonimo se i padnimo pred samim Kristom, Carem i Bogom našim.

Klanjam se, Sine Božji, Tvome predvjekovnom bez majke, rođenju od Oca i neiskazanom promislu o nama.
Klanjam se, čovjekoljubivi Gospodine, Tvome tajanstvenom silasku s neba i silom Svetoga Duha utjelovljenju u djevičanskoj utrobi, rođenju Tvome i polaganju Tvome u jasle radi našega spasenja. Klanjam se i slavim tjelesno Tvoje obrezanje, ponizno krštenje od sluge Tvoga, slavim presvijetlo Preobraženje na Taboru, slavim slavan pohod Tvoj s pobjedom u Jeruzalem na dragovoljnu smrt, sve napore Tvoje koje si radi nas podnio od mladosti, posteći i trudeći se, hodajući i radeći, učeći i propovijedajući, iscjeljujući i uskrisivajući. Sjećajući se svega ovoga slavim, veličam, poštujem i ljubim Te, i za sve ovo zahvaljujem Ti premilostivi Tvorče moj.
Klanjam se Tvojoj Tajnoj večeri, Sine Božji, na kojoj si Sam Sebe vjernima dao za jelo, da pričešćujući se Tijelom i Krvi Tvojom imam Tebe - vječni život.
Veličam Tvoju duboku poniznost koja se pokazala u pranju nogu učenika i molim Tebe, Gospodina moga, ponizi moju napuhanu oholost i nauči me poniznoj mudrosti.
Klanjam se prečistom, presvetom i životvornom Tijelu Tvome koje je radi oproštenja grijeha mojih razlomljeno u obliku kruha.
Klanjam se prečistoj, presvetoj i Životvornoj Krvi Tvojoj, koja je radi oproštenja grijeha mojih prolivena u obliku vina.

Klanjam se stradanju Tvome, Kriste Bože!  (tri puta)

Klanjam se molitvi Tvojoj na koljenima u getsemanskom vrtu, gdje si se u molitvi znojio krvavim znojem da Te mimoiđe čaša stradanja. Molim se Tebi, Gospodinu mojemu, nauči me svagda usrdno se moliti i čašom spasenja napoj me, da Ti zahvaljujem i slavim Te u vijeke.
Klanjam se Tebi, Gospodine Bože moj, sjećajući se dragovoljnog stradanja, izdajničkog poljupca Judina, nevinog odvođenja Tvoga, vezivanja i mnogobrojnih poruga, ćuškanja, pljuvanja, šamaranja, gonjenja, šibanja, vučenja, ponižavanja i ruganja i svih Tvojih zbog mene paloga i nezahvalnoga pretrpljenih muka i neštedimice prolivene Krvi. Sve ovo pišem u svome srcu i umu, ljubavlju cjelivam i žalošću umivam, pa za sve ovo uzvisujem sa zahvalnošću Tebe, ljubljenoga Gospodina, jer si me tako ljubio da i dušu Svoju zbog mene nisi poštedio položiti.
Klanjam se Tvojoj nevinoj, Suče moj, smrtnoj osudi, mučnom nošenju teškoga križa, rastezanju prečistog Tvoga Tijela na križu, pribijanju na križ i razapinjanju Tvome na Golgoti posred dva razbojnika. Molim Te Gospodine moj, ne osudi me po djelima mojim, daj da Križ svoj ​​ne nosim lijeno. Pribij strahom Tvojim tijelo moje, raspni me svijetu sa strastima i pohotama i daj mi da srce moje, kroza sve dane moga života, ne zna ni za što drugo osim za tebe - Isusa raspetoga.
Klanjam se Prečistoj i Presvetoj Glavi Tvojoj, koja je zbog mene nezahvalnoga oštrim trnjem izbodena i  molim te, Gospodine moj, iščupaj zle, prljave, bludne, hulne i slavoljubive misli iz moje glave.                                                                                                                                                Klanjam se presvetim Ušima Tvojim, koje su zbog mene okorjelog i nezahvalnoga slušale hulu zlih ljudi i molim Te, Gospodine moj, da ne slušam ništa što je nekorisno i učini da budem poslušan zapovijedima Tvojim.
Klanjam se prečistim Očima Tvojim, koje su zbog mene okorjelog i grešnoga krvlju i suzama kvašene i molim Te, Gospodine moj,  pogledaj na mene i pomiluj me. Odvrati oči moje da ne gledaju i ne čeznu za ispraznostima ovoga svijeta.
Klanjam se presvetom Licu Tvome, koje na Taboru kao sunce sijaše, a na Golgoti od pljuvanja i šamara bijaše potamnjelo i molim Te, Gospodine moj, prosvijetli licem Tvojim slugu Tvoga.
Klanjam se presvetim Ustima Tvojim i jeziku opaljenom od žeđi, koji je okusio vino sa žuči pomiješano i molim Te, Gospodine moj, zauzdaj zli jezik moj i postavi stražu kod usta mojih.
Klanjam se prečistoj, presvetoj i Životvornoj rani koja je na desnoj ruci Tvojoj i molim Te, Gospodine moj, udostoji me da stanem s zdesna Tebi.
Klanjam se prečistoj, presvetoj i Životvornoj rani, koja je na lijevoj ruci tvojoj i molim Te Gospodine, izbavi me od udjela onih koji će stati Tebi s lijeve strane.
Klanjam se prečistoj, presvetoj i Životvornoj rani,  koja je na desnoj nozi Tvojoj, i molim Te Gospodine moj, postavi me na pravi put pokajanja.
Klanjam se prečistoj, presvetoj i Životvornoj rani,  koja je na lijevoj nozi Tvojoj i molim Te, Gospodine moj, od svakoga lažnog, lukavog i grešnog puta sačuvaj me.
Klanjam se prečistoj, presvetoj i Životvornoj rani, koja je na prečistim rebrima Tvojim i u probodenom Srcu Tvome, odakle je istekla krv i voda radi otkupljenja našega, i molim Te, Gospodine moj, omekšaj okamenjenost moju, skruši otvrdlo srce moje, satri ga strahom Tvojim, rani ga ljubavlju Tvojom, da tebe Gospodina moga, ljubim svim srcem svojim, svom dušom, svim mislima, svom snagom i svim pomislima svojim i da poteku iz omekšanog srca moga potoci suza i umiju prljavštinu grijeha mojih.
Klanjam se cijelom Tvome svetom Tijelu koje je zbog mene okorjelog i nezahvalnog ranjavano od nogu do glave, i molim Te, Gospodine moj, iscijeli me od rana na duši mojoj koje su mi grijesi nanijeli.
Klanjam se golotinji prečistoga Tijela Tvoga i molim Te, Gospodine moj, pokrij stidnu golotinju okorjele duše moje.
Klanjam se presvetoj Duši Tvojoj koju si predao u ruke Bogu Ocu, i molim Te, Gospodine moj, u času izlaska iz tijela primi moju dušu u Svoju svetu ruku i sačuvaj od zračnih duhova zlobe.
Klanjam se skidanju s Križa Tvoga prečistog Tijela i polaganju u grob i molim Te, Gospodine moj, da živim u svijetu kao mrtav i sahranjen za sve što je u svijetu Tebi protivno.

Slava Križu i stradanju Tvome, Gospodine! ( tri puta)

Klanjam se, slavim i veličam Tvoj silazak u pakao, otvaranje pakla, uništenje smrti, uskrsnuće Tvoje po trodnevnom boravljenju u grobu i paklu i molim Te, Gospodine moj, dušu moju obuzmi ljubavlju Tvojom, uskrisi, jer je umrla, i od pakla  je izbavi.

Slava, Gospodine, Uskrsnuću Tvome! (tri puta)

Klanjam se Tvome Uzašašću na nebo tijelom, gdje sjedeći s desne strane Boga Oca, gledaš moju bijedu i nemoć, slušaš moju grešnu molitvu, znaš moje misli unaprijed i sve znaš što je u meni, pa Te molim, Gospodine moj, uznesi um moj od zemaljskih strasti uzvišenim težnjama, ukrijepi nemoć moju, popuni nedostatke moje, i ispravi molitvu moju i vodi me dobrom završetku na Zemlji i pristaništu spasenja, da, kada dođeš suditi živima i mrtvima, ne budem posramljen i osuđen pred Tobom. Gospodine, ne idi na sud sa slugom Tvojim, jer se pred Tobom nitko živ neće opravdati.

Potom padni ničice i ovo govori:

Zaista je dostojno klanjati se Tebi, Gospodinu mome Isusu Kristu, Bogu, koga svi sveti slave i klanjaju Mu se, čijem se imenu svako koljeno priklanja na nebu, na zemlji i ispod zemlje. I ja nedostojni padam pred Tobom i molim Te: spasi me Spase moj, po Tvojoj blagosti, a ne po mojim djelima. Ti me hoćeš spasiti; Ti znaš kako da me spasiš. Spasi me kako hoćeš, kako možeš, kako znaš, kojim putem želiš spasi me. Ja se u Tebe, Gospodina svoga uzdam i sebe Tvojoj svetoj volji predajem, čini sa mnom ono što hoćeš. Ako hoćeš da budem u svjetlosti neka si blagoslovljen. Ako hoćeš da budem u tami, opet neka si blagoslovljen. Ako mi zatvoriš vrata milosrđa Tvoga, neka je blagoslovljeno ime Tvoje, jer si po pravdi postupio. Ako me ne pogubiš zbog bezakonja moga, slava neka je neizmjernom milosrđu Tvome. Ako me pogubiš sa bezakonjima mojim, slava neka je pravednom sudu Tvome.
Slava Tebi, Kristu Bogu mome premilostivome, koji je postradao za mene, i pretrpio pljuvanje i rane, trnov vijenac i šibanje, Križ, željezne čavle i koplje, smrt i sahranu.
Zahvaljujem Ti, Spasitelju moj, Svjetlosti moja, Živote i Uskrsnuće moje, jer si me ljubio i Sebe predao za mene. Ne ostavi me Tvorče moj ni sada ni u budućem vijeku. Amen.
Tebi, Spasitelju i Otkupitelju mome predajem dušu svoju i sve osjećaje i riječi svoje, i pomisli svoje i sve što upotrebljava tijelo i duša moja, život i završetak mi zemaljskoga života, dan i sat izdisanja moga, preseljenje i upokojenje moje, uskrsnuće duše i tijela moga; Tebi se povjeravam i molim Te: primi me u ruku Tvoje vladarske zaštite, raspetim Tvojim rukama blagoslovi me; u ranama Tvojim sakrij i izbavi me od svakoga zla; Krvlju Tvojom operi mnoštvo grijeha mojih; križem Tvojim kao kopljem probodi okorjelo srce moje, da osim Tebe, životodavca moga, ništa više ne ljubi,  nego da na Tebe raspetoga uvijek gleda, suosjećajući sa stradanjima Tvojim, gnušajući se od grijeha kao smrdljive bljuvotine, umrtvljujući volju svoju i ostavljajući sebe Tvojoj Providnosti, nadajući se samo otuda pomoći. Stradanjem Tvojim umrtvi moje tjelesne i duševne strasti, ispravi moj zli i razvratni život i od budućih grijeha sačuvaj me, zaštiti me od sotone  i zlobe čovječje, sigurno spasonosnim putem k Tebi - pristaništu mome i željenom kraju rukovodi me i s blagoslovljenim Tvojim ovcama sjedini me, da s njima Tebe, Tvorca i Spasitelja moga, s Ocem i Svetim Duhom slavim uvijeke. Amen.