Nedjelja o cariniku i farizeju

            Danas je na redu, nakon nedjelje o Zakeju, druga pretkorizmena pripravna nedjelja – nedjelja o cariniku i farizeju, nazvana tako po evanđeoskom odlomku koji se čita na nju:

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« (Lk 18, 9-14)

            Dok smo prethodne nedjelje slušali o važnosti, štoviše neophodnosti, želje za Bogom, ova nedjelja nas vodi do drugog koraka na putu prema Bogu, a to je pokajanje. Sav ljudski rod leži u grijehu, i nemoguće je Bogu prići bez pokajanja; ali pokajanje je također jedan od onih crkvenih termina koji su najčešće krivo shvaćeni.

            Što je to pokajanje? Ono nije, kako se to često doživljava, čak i među praktičnim vjernicima, osjećaj bezvrijednosti pred Bogom, a nije niti osjećaj tuge zbog grijeha, niti osjećaj straha pred kaznom. Za početak, ono uopće nije osjećaj. Pokajanje je unutarnji čovjekov stav. To je svijest da sam ograničeno i grešno biće, potrebno Božje pomoći i spasenja. To je svijest da sam već začet u stanju grijeha i odvojenosti od Boga. To je svijest da  se već u ovome životu gušim u paklu, i da mi je potrebna Božja ruka spasa. Nadalje, to je svjesna odluka da tu Božju ruku spasenja primim, i čvrsto je se držim, kroz poslušnost Crkvi.

            Ta svijest se opet zasniva na ljubavi prema Bogu, i na žeđi za Bogom. Ukoliko u podlozi mojeg pokajanja nema ljubavi prema Bogu i želje za Njim, onda je to pokajanje bezvrijedno. Onda je to samo emocija grešnog stvorenja, osjećaj manje vrijednosti, kompleks, strah od kazne, a iza tog straha stoji na koncu čovjekova proračunatost.

            Čovjek je ograničeno biće odvojeno od Boga i grešno. Ograničeno biće potrebuje Neograničeno. Odbacujući pokajanje, ono ustvari Bogu kaže: „Ti mi ne trebaš“. Dakako, pošto je ograničen, takvim ponašanjem čovjek već ovdje i sada biva sahranjen dušom u paklu, pošto odbacuje Neograničenog, koji mu nužno treba.

            Pokajanje je lijek za dušu, srce i tijelo. Kroz iskreno pokajanje u ljubavi, čovjek biva prožet svojim Stvoriteljem, blagodat Božja se razlijeva kroz njega, a đavli bježe. Postoje u Predaji Crkve sačuvano da su se najbrži egzorcizmi događali s onim egzorcistima koji su bili najraskajaniji.

            U ispravnosti pokajanja se očituje, a to vidimo i na primjeru carinika i farizeja, koliko je tko vjernik. Uistinu, biti religiozan i biti vjernik nije jedno te isto. Opisani farizej je nesumnjivo bio religiozan čovjek. Molitelj, isposnik, djelitelj milostinje. Ali, nije bio vjernik. Nije imao u sebi onog pravog pokajanja, stava zasnovanog na ljubavi prema Bogu. I zato mu sva njegova religioznost nije vrijedila ništa.

            Zamislimo se i ove nedjelje nad sobom: koliko u podlozi naših molitava i crkvenih aktivnosti, stoji iskreno pokajanje kakvo je imao carinik.

            Sveti pokajnici, izmolite nam od Boga milost pravog pokajanja!

Mitropolit Tihon izrekao molitvu na "Hodu za život"

Pravoslavni biskupi, svećenstvo, monaštvo, bogoslovi, laici i tisuće drugih okupili su se u Washingtonu u petak 19. siječnja 2018. povodom 45-tog nacionalnog "Hoda za život", u protestu protiv nacionalne tragedije i sramote abortiranja. Tema ovogodišnjeg Hoda je „Ljubav čuva živote“.

Na molbu Njegovog Veleposvećenstva Nadbiskupa Dimitrija, predsjednik Konferencije kanonskih pravoslavnih biskupa Sjedinjenih Američkih Država, Njegovo Blaženstvo mitropolit Tihon (Mollard) iz Pravoslavne Crkve u Americi predvodio je pravoslavnu delegaciju. Nadbiskup pitsburški Melkisedek i nadbiskup njujorško-njudžersijski Mihailo također su sudjelovali u Hodu.

Prije Hoda, dan je započeo Božanskom Liturgijom koju je služio mitropolit Tihon povodom blagdana Bogojavljenja u pravoslavnoj katedrali sv. Nikole u Washingtonu. Profesori i studenti akademija sv. Vladimira i sv. Tihona nazočili su na Hodu. 

Treba napomenuti da je predsjednik SAD-a Donald Trump postao prvi predsjednik koji se ikada obratio Hodu za život. „Ja sam počašćen  i stvarno ponosan što sam postao prvi predsjednik koji je stao uz vas i obratio se na 45. Hodu za život,“ izjavio je predsjednik Trump. „Mi ćemo uvijek braniti prvo pravilo Deklaracije o nezavisnosti ... pravo na život.“ Potpredsjednik Mike Pence također se obratio sudionicima.

Istoga dana tisuće ljudi se okupilo u prijestolnici, nakon što je američki Predstavnički dom izglasao zakon koji štiti bebe koje su rođene žive poslije neuspješnih pobačaja.

izvor: spc.rs

Svećenici ruske Crkve na Bogojavljenje posvetili sve svjetske oceane

Svećenici Moskovske Patrijaršije koji služe u Rusiji i van nje posvetili su vode sva četiri svjetska oceana na Bogojavljenje. Svećenici su tako održali staru pravoslavnu tradiciju posvećenja voda, ne samo u crkvama, već i na otvorenim izvorima na blagdan Bogojavljenja, kada sveta Crkva slavi Krštenje našeg Gospodina i Boga i Spasitelja Isusa Krista. Sjeverni Arktički ocean je posvećen u selu Tiksi, najsjevernijem mjestu u Jakutiji, skoro 3000 milja sjeveroistočno od Moskve, na obali Laptevskog mora.

Vjernici ruske župe u Reykjaviku, čija je kapela posvećena 10. siječnja 2018. godine, otišli su na obalu Atlanskog oceana, gdje je župnik  Timotij Zolotuski služio veliku posvetu vode. Pacifik je bio posvećen na obali Sijamskog zaljeva u Tajlandu, u Novikovom zaljevu u Japanskom  moru, i u  Gertnerovom zaljevu u provinciji Magadan (Ohotsko more). Indijski ocean je bio posvećen kod Perzijskog zaljeva u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje se već odavno nalazi ruska pravoslavna zajednica, uz predvođenje arhimandrita Aleksandra (Zarkaševa).

izvor: spc.rs

Nedjelja o Zakeju

Od ove nedjelje bismo započeli s kratkim nedjeljnim razmišljanjima/propovijedima:

            Pošto ove godine Uskrs pada relativno rano, već nedjelja nakon Bogojavljenja jest prva od pet pripremnih pretkorizmenih nedjelja, koja se po odgovarajućem evanđeoskom odlomku naziva nedjeljom o Zakeju.

I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno! (Lk 19, 1-10)

            Pripremajući čovjeka za ulazak u tajnu Uskrsnuća Kristova i našega, Crkva čovjeka čisti i prosvjetljuje Velikim postom (korizmom), a u taj Veliki i Časni post uvodi čovjeka kroz pripremne nedjelje, na kojima mu posvješćuje bitne pretpostavke duhovnog života, koje čovjek mora shvatiti i prihvatiti da bi uopće mogao imati odnos s Bogom.

            Nedjelja o Zakeju nam donosi priču o cariniku koji je bio toliko malen rastom, da nije mogao vidjeti Isusa, pa se popeo na smokvu. Pritom nije samo riskirao svoj ugled, pošto bogatima i moćnima ego obično ne dozvoljava takve stvari, nego i fizičku sigurnost, pošto je smokva relativno krhko drvo. Ipak, želja da se vidi Gospodina bila je jača od želje za ugledom i sigurnošću. Ova želja se nakon susreta s Kristom pretvorila u želju za spasenjem, koja se manifestirala odbacivanjem većeg dijela materijalnog bogatstva.

            Čovjek je dakle imao želju, goruću želju za Kristom i spasenjem, i stoga nije čudno da nam Crkva prije bilo kakvog posta baš njegov lik stavlja pred oči. Uistinu, želja za Kristom je temelj svake kršćanske duhovnosti, temelj samoga spasenja. Bez želje za Kristom, želje koja negira svaku ovozemaljsku udobnost i logiku, nema govora ni o molitvi, ni o postu, ni o samom pokajanju. Bez želje za Kristom, molitva se pretvara u nabrajanje ili fantaziranje, post u trapljenje ili dijetu, pokajanje u strah ili komplekse.

            Želja pretpostavlja slobodnu volju, i zato Pravoslavna Crkva izuzetno drži do slobode čovjekove želje i odabira. Iako se katkad može činiti da pravoslavlje zaostaje za zapadnim kršćanstvom u misionarskom i pastoralnom pogledu, osim povijesnih okolnosti, tome je uzrok i dosljedno poštivanje čovjekovog slobodnog odabira. Tako da, kao kršćani, nikada ne smijemo ni u mislima nikog siliti na Crkvu ili vjeru, ni nagovaranjem, ni prisilom, ni ustupcima, ni različitim smicalicama kako bismo čovjeka „privukli u Crkvu“. Jer, ponavljam, slobodna želja čovjekova jest alfa i omega čovjekova odnosa s Bogom; Bog želi slobodno biće, kakvo je i stvorio, da mu se ono u punoj slobodi preda. Bilo kakvo ometanje čovjekove slobodne volje i želje vrijeđa i ponižava Boga, jer predstavljamo Boga kao tiranina, dakle činimo svetogrđe. Također, ono nanosi štetu čovjeku, jer ne samo da se guši čovjekovo dostojanstvo slobodnog bića, darovano mu od Boga, već mu se i pogoršava njegovo duhovno stanje, jer ga se gura u Svetinju za koju nije duhovno spreman – a to nikada ne završava dobro.

            Ove nedjelje, i u tjednu koji je pred nama, preispitajmo naše duše; želimo li uopće Krista? Stvarno? I da nam se oduzme zdravlje, mir i sigurnost, bismo li Ga i dalje željeli? Je li naša molitva plod želje za Kristom? Ometamo li slobodu želje drugih ljudi?

            Sv. Zakeju, izmoli nam od Gospodina milost želje za Kristom.

Čin uzimanja bogojavljenjske vode

            Bogojavljenje je jedan od najvećih blagdana Pravoslavne Crkve. U pravoslavlju je on zadržao svoj izvorni karakter blagdana krštenja Kristova, zbog čega se na taj dan i blagoslivlja voda. Ta voda je ustvari krsna voda, jer su se na taj dan u drevno doba krštavali katekumeni, te su ljudi počeli nositi od te krsne vode kući. Na kršćanskom Zapadu se ova izvorna simbolika pomalo izgubila, kada se na Bogojavljenje počelo slaviti poklonstvo mudraca (sv. Tri Kralja), dok je svetkovanje krštenja Kristova prebačena na nedjelju iza Bogojavljenja.

            Ova bogojavljenjska voda dakle nije obična sveta voda, nego krsna voda, Agiazma – velika svetinja. Za pravoslavne, ona ima sakramentalni karakter, te joj se pristupa s najvećim poštovanjem. U tradiciji SPC ona se pije i njome se škropi dom samo na Bogojavljenje, dok se nakon Bogojavljenja pije u slučaju nemogućnosti da se čovjek pričesti, ili u bolesti. Čudotvorna je, ljekovita i iscjeliteljska, te nepokvarljiva – uvijek se može piti, bez opasnosti obolijevanja. Uzima se uvijek natašte kao i pričest, po posebnom činu, kojeg donosimo niže:

Molitvama Svetih Otaca naših, Gospodine Isuse Kriste, Bože naš, pomiluj nas. Amen!

Slava Tebi, Bože naš, slava Tebi.

Care nebeski, Utješitelju, Duše istine, koji si svuda i sve ispunjaš, riznici blaga i davatelju života, dođi i useli se u nas i očisti nas od svake ljage, i spasi Blagi, duše naše!

Sveti Bože, sveti Jaki, sveti Besmrtni, pomiluj nas! (3x)

Presveta Trojice, pomiluj nas! Gospodine, očisti grijehe naše! Vladiko, oprosti bezakonja naša! Sveti, posjeti nas i iscijeli nemoći naše, imena Svoga radi!

Gospode pomiluj (3x)

Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.

Gospode pomiluj (12 puta)

Dođite, poklonimo se Caru našem Bogu!

Dođite, poklonimo se i padnimo pred Kristom, Carem i Bogom našim!

Dođite, poklonimo se i padnimo pred samim Kristom, Carem i Bogom našim!

Ps 50 (51)
³Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,
po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!
⁴Operi me svega od moje krivice,
od grijeha me mojeg očisti!

⁵Bezakonje svoje priznajem,
grijeh je moj svagda preda mnom.
⁶Tebi, samom tebi ja sam zgriješio
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan ćeš biti kad progovoriš,
bez prijekora kada presudiš.
⁷Evo, grešan sam već rođen,
u grijehu me zače majka moja.

⁸Evo, ti ljubiš srce iskreno,
u dubini duše učiš me mudrosti.
⁹Poškropi me izopom da se očistim,
operi me, i bit ću bjelji od snijega!

¹⁰Objavi mi radost i veselje,
nek’ se obraduju kosti satrvene!
¹¹Odvrati lice od grijeha mojih,
izbriši svu moju krivicu!

¹²Čisto srce stvori mi, Bože,
i duh postojan obnovi u meni!
¹³Ne odbaci me od lica svojega
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!

¹⁴Vrati mi radost svoga spasenja
i učvrsti me duhom spremnim!
¹⁵Učit ću bezakonike tvojim stazama,
i grešnici tebi će se obraćati.

¹⁶Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože spasitelju moj!
Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj!
¹⁷Otvori, Gospodine, usne moje,
i usta će moja naviještati hvalu tvoju.

¹⁸Žrtve ti se ne mile,
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
¹⁹Žrtva Bogu duh je raskajan,
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

²⁰U svojoj dobroti milostiv budi Sionu
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
²¹Tada će ti biti mile žrtve pravedne
i tad će se prinosit’ teoci na žrtveniku tvojemu.

Tropar:

Dobrog srca i jedini milostivi Gospodine, koji imaš čašu nepresušnu darova, daj i meni žednom da zahvatim vodu za oproštaj grijeha.
Slava Ocu;
Djevo čista, palačo Kristova, molim te da moju dušu, oslabljenu grijehom, učiniš domom Presvetoga Duha, vodom sa životvornog izvora, da bih te sa zahvalnošću slavio.

Gospode pomiluj (30 puta)

Gospodine Isuse Kriste Bože naš, koji si jedan s bespočetnim i besmrtnim Tvojim Ocem, i koji si uvijek zajedno s bespočetnim i vječnim Tvojim Duhom Svetim i koji si Svojim prečistim i Svetim Krštenjem posvetio ovu vodu, i sada posveti nas grešne i nedostojne sluge Tvoje, koji Te prizivaju.
Ti sam, Gospodine, učini sada da ova Sveta voda, posvećena prisutnošću i milošću Tvoga Duha Svetoga, bude u meni, sluzi Tvome, koji od nje pije, na prosvjećenje duše, posvećenje tijela, umrtvljenje strasti, odbacivanje zlih pomisli, odbacivanje i čuvanje od svake sotonske napasti, ispravljanje života i učvršćivanje u vršenju zapovijedi Tvojih i na svaku spasonosnu korist.
Tako da milošću ove Svete vode budem zaklonjen od svakog sotonskog nasrtaja, i ostanem nepovrijeđen, na slavu Tvoga preblagoga i najsvetijeg Imena. Molitvama Presvete i slavne Vladarice naše Bogorodice i Vazdadjeve Marije i svih Svetih Tvojih. Amen!

Tropar:

 Za vrijeme Tvog krštenja u Jordanu zasvjedočeno je klanjanje Svetoj Trojici. Jer glas Očev svjedočio je o Tebi, nazvavši Te ljubljenim Sinom, a Duh u vidu goluba objavljivaše istinitost tih riječi. Kriste Bože koji si se javio i svijet prosvijetio, slava Ti!

Slava Ocu..

Kondak:

Danas si se Gospodine javio svijetu i svjetlost Tvoja obasja nas, koji Ti razumno pjevamo: Došao si i javio se vječna Svjetlosti!
Sada se pije voda, u tri gutljaja. Prvi gutljaj: U ime Oca; Drugi: I Sina; Treći gutljaj: I Svetoga Duha!
Slava neiskazanoj i neispitanoj dobroti, slava neizmjernom i krotkom dugotrpljenju, slava Tvome milosrđu što si sada i mene grešnoga i nedostojnoga slugu Tvoga, udostojao da pijem od ove posvećene i Svete vode.
Radi toga okrijepi život moj, sačuvaj me nepovrijeđenoga, učini da me ne obmanu neprijatelji i da ne budem zarobljen nečistim mislima. Nego me obnovljenog upravi po Svojoj volji i osnaži za dobra djela.
Udostoj me da se neosuđeno pričestim i svetim, besmrtnim i životvornim Tajnama Tvojim, za oproštenje grijeha i na život vječni. Jer si Ti radost duša naših i Tebi slavu uznosimo s bespočetnim Tvojim Ocem i presvetim i blagim Tvojim Duhom, sada i vazda i u vjekove, Amen!
– Dostojno jest..;
– Slava Ocu..
– Gospode pomiluj (3 puta);
OTPUST: Gospodine Isuse Kriste Sine Božji, radi molitava prečiste Tvoje Majke, bogolikih i bogonosnih Otaca naših i svih svetih, spasi me grešnog. Amen!

Kako preboljeti gubitak nerođenog djeteta?

Uz rimokatolički blagdan Nevine dječice donosimo kratko video izlaganje o. Georgija Maksimova o jednoj teškoj temi - smrti nerođene djece. Kako se kršćanin treba nositi s time, kako preboljeti to, koja je zagrobna sudbina takve djece?

Zašto se molimo u smjeru istoka?

Istok je sveti smjer u pravoslavlju. Pravoslavne crkve su usmjerene prema istoku, groblja su usmjerena prema istoku, molimo se i služimo obrede okrenuti prema istoku, kućne ikone stoje na istočnom zidu kuće. Zašto je tome tako, poučava nas sv. Ivan Damaščanski:

„Klanjamo se prema istoku, ne bez razloga, niti po slučajnosti, nego budući da smo od vidljive i nevidljive, odnosno umne i osjetilne prirode složeni, prinosimo Stvoritelju i dvojako poklonstvo; kao što pjevamo i umom i tjelesnim usnama, i kao što se krstimo vodom i Duhom, tako se i dvostrukim načinom sjedinjujemo s Gospodinom, sudjelujući u sakramentima milošću Duha Svetoga.

Budući, dakle, da je Bog svjetlost[1] umna, i Sunce pravde[2], i budući da je Krist u Pismu nazvan istok[3], prirodno je posvetiti Mu istok za klanjanje; jer sve što je dobro valja nam posvetiti Bogu od Koga nam svako dobro dolazi. Veli još i božanski David: Kraljevstva zemlje, pjevajte Bogu, svirajte Gospodinu, koji se vozi po nebu, po nebu iskonskom (istoku)[4]. A kaže još Pismo: I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio[5], kojega je, kada je zapovijed Njegovu prekršio, izagnao iz rajskog vrta, nastanivši ga naspram rajskog vrta izobilja[6] odnosno, sa zapadne strane. Bogu se, dakle, klanjamo tražeći drevnu domovinu i okrećući se prema njoj. I šator Mojsijev imao je zavjesu[7] i pomirilište[8] na istočnoj strani. I pleme Judino, kao najdostojnije časti, postavljeno je s istočne strane[9]. I u preslavnom hramu Salomonovom vrata[10] Gospodnja nalazila su se s istočne strane. Osim toga, i Gospodin je, kada je raspet bio, gledao prema zapadu, te se tako klanjamo prema istoku okrećući se prema Njemu. A kada je uzlazio na nebo, uzlazio je prema istoku, i tako su Mu se apostoli klanjali, i tako će opet doći, na isti način[11] kojim je, kao što su vidjeli, otišao na nebo, kao što je sam Gospodin rekao: Jer kao što munja izlazi od istoka i bljesne do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina Čovječjega[12]. Njega, dakle, očekujući, klanjamo se prema istoku. To je, pak, nepisana Predaja apostola, jer mnogo toga nepisanoga su nam predali.“

Sv. Ivan Damaščanski: Izlaganje pravoslavne vjere

---

[1] Dj 17, 28

[2] Mal 4, 2

[3] Zah 6, 2

[4] Ps 68, 33-34

[5] Post 2, 8

[6] Post 3, 24 – prijevod po LXX

[7] Izl 36, 35

[8] Lev 16, 14

[9] Br 2, 3

[10] 1 Kr

[11] Dj 1, 11

[12] Mt 24, 27