Lipnica – pravoslavna oaza u Prigorju

            Danas smo posjetili malo pravoslavno selo Lipnicu kod Vrbovca. Usprkos svojoj malenosti, ovo selo je važno s povijesnog aspekta. Naime, ono je najsjeverozapadnije živuće pravoslavno selo u Hrvatskoj, usred posve hrvatske, rimokatoličke i kajkavske regije Prigorja, istočno od Zagreba. Osim toga, ima iza sebe dugu povijest; pravoslavni žive u ovom kraju još od prve polovine 15.st., što ovu zajednicu čini jednom od najstarijih u ovom dijelu Hrvatske.

            Selo Lipnica nalazi se u istočnom dijelu zagrebačke županije, u sastavu općine Rakovec, u blizini grada Vrbovca. Izvan je glavnih putova, može se do njega doći samo seoskom cestom iz smjera Vrbovca ili Sv. Ivana Zeline. Ako dolazite iz Vrbovca, blizu Lipnice ćete proći kroz selo Gaj, rodno mjesto nekadašnjeg prvaka HSS-a Josipa Pankretića, te Dijaneša, gdje je pokopan. Maleno je to selo; 2001. ovdje je živjelo svega 76 stanovnika u 29 domaćinstava, a danas vjerojatno i manje. Ipak, selo je i danas većinski pravoslavno, što je vrlo rijetko u ovom dijelu Hrvatske. Drugih pravoslavnih zajednica u široj okolici nema.

            Pravoslavlje se u ovom kraju pojavilo davno prije dolaska Turaka, još u prvoj polovini 15.st. Naime, naselje Rakovec, u čiju općinu spada i Lipnica, djelomično su uživali grofovi Celjski, a kada se grof Ulrich Celjski 1434. oženio Katarinom Kantakuzinom Branković, kćerkom srpskog despota Đurđa Brankovića, Rakovec je bio jedan od gradova kojima je upravljala spomenuta Katarina. U razdoblju 1456.-1460. ona je sama upravljala Rakovcem, a postoje indicije da je jedan dio svojih vojnika dovedenih iz Srbije naselila upravo ovdje. Međutim, ovo prvo naseljavanje pravoslavnog stanovništva nije dugo trajalo ni ostavilo traga.

            Veći val dolazi u doba turskih ratova, te već u 16.st. dolaze ovamo prve veće grupe pravoslavnih doseljenika. Tako je već 1570.g. osnovana pravoslavna župa (parohija) u selu Salniku, nedaleko od Lipnice. Osim Salnika, pravoslavni su naseljavali: Lipnicu, Kolenicu Radoišče/Radovište, Hudovo, Lukovo (do 19.st. Vlaška Luka), dijelom Zelinu, te Brezane. U većini ovih sela pravoslavnih više nema, ni u samom Salniku, gdje su teško stradali u Drugome svjetskom ratu. Ipak, crkva u Salniku postoji. Jedino u selu Lipnici, gdje također postoji kapela, živi većinsko pravoslavno stanovništvo, tako da je Lipnica posljednje preživjelo selo nekadašnje salničke parohije (župe).

            Doduše, samo selo Lipnica je naseljeno nešto kasnije, vjerojatno iza 1630.g. Usmena narodna predaja govori da su selo naselili pravoslavni sa Žumberka; nezadovoljni što je Žumberak postao grkokatolički, oni su potražili mjesto gdje mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru. Sve do 18.st. Lipnica je imala i svog zasebnog svećenika.

            U selu postoji kapelica posvećena Prijenosu moći sv. Nikole. Sagrađena je 1795.g., na mjestu starije iz 1750.g. Kapelica je zaštićeni spomenik kulture, i temeljito je obnovljena do 2012.g., kada ju je posvetio pokojni mitropolit zagrebački Jovan. 

 Kapelica izvana:

 Unutrašnjost i ikonostas:

 Ikone na ikonostasu potječu iz 1800.g.:

 Ručni radovi kojima pravoslavno stanovništvo sjeverne Hrvatske kiti ikonostase. Iste takve upotrebljavaju i u susjednim katoličkim selima, te i za svjetovnu upotrebu:

 Crkvene zastave:

 Ikonostas:

 Zidne ikone:

 Strop oslikan:

 Posjet smo zaključili na tradicionalan domaći način: