Danas
smo posjetili malo pravoslavno selo Lipnicu kod Vrbovca. Usprkos svojoj
malenosti, ovo selo je važno s povijesnog aspekta. Naime, ono je
najsjeverozapadnije živuće pravoslavno selo u Hrvatskoj, usred posve hrvatske,
rimokatoličke i kajkavske regije Prigorja, istočno od Zagreba. Osim toga, ima
iza sebe dugu povijest; pravoslavni žive u ovom kraju još od prve polovine
15.st., što ovu zajednicu čini jednom od najstarijih u ovom dijelu Hrvatske.
Selo
Lipnica nalazi se u istočnom dijelu zagrebačke županije, u sastavu općine
Rakovec, u blizini grada Vrbovca. Izvan je glavnih putova, može se do njega
doći samo seoskom cestom iz smjera Vrbovca ili Sv. Ivana Zeline. Ako dolazite
iz Vrbovca, blizu Lipnice ćete proći kroz selo Gaj, rodno mjesto nekadašnjeg
prvaka HSS-a Josipa Pankretića, te Dijaneša, gdje je pokopan. Maleno je to
selo; 2001. ovdje je živjelo svega 76 stanovnika u 29 domaćinstava, a danas
vjerojatno i manje. Ipak, selo je i danas većinski pravoslavno, što je vrlo
rijetko u ovom dijelu Hrvatske. Drugih pravoslavnih zajednica u široj okolici
nema.
Pravoslavlje
se u ovom kraju pojavilo davno prije dolaska Turaka, još u prvoj polovini
15.st. Naime, naselje Rakovec, u čiju općinu spada i Lipnica, djelomično su
uživali grofovi Celjski, a kada se grof Ulrich Celjski 1434. oženio Katarinom
Kantakuzinom Branković, kćerkom srpskog despota Đurđa Brankovića, Rakovec je
bio jedan od gradova kojima je upravljala spomenuta Katarina. U razdoblju 1456.-1460.
ona je sama upravljala Rakovcem, a postoje indicije da je jedan dio svojih
vojnika dovedenih iz Srbije naselila upravo ovdje. Međutim, ovo prvo
naseljavanje pravoslavnog stanovništva nije dugo trajalo ni ostavilo traga.
Veći
val dolazi u doba turskih ratova, te već u 16.st. dolaze ovamo prve veće grupe
pravoslavnih doseljenika. Tako je već 1570.g. osnovana pravoslavna župa
(parohija) u selu Salniku, nedaleko od Lipnice. Osim Salnika, pravoslavni su
naseljavali: Lipnicu, Kolenicu Radoišče/Radovište, Hudovo, Lukovo (do 19.st.
Vlaška Luka), dijelom Zelinu, te Brezane. U većini ovih sela pravoslavnih više
nema, ni u samom Salniku, gdje su teško stradali u Drugome svjetskom ratu.
Ipak, crkva u Salniku postoji. Jedino u selu Lipnici, gdje također postoji
kapela, živi većinsko pravoslavno stanovništvo, tako da je Lipnica posljednje
preživjelo selo nekadašnje salničke parohije (župe).
Doduše,
samo selo Lipnica je naseljeno nešto kasnije, vjerojatno iza 1630.g. Usmena
narodna predaja govori da su selo naselili pravoslavni sa Žumberka;
nezadovoljni što je Žumberak postao grkokatolički, oni su potražili mjesto gdje
mogu slobodno ispovijedati svoju vjeru. Sve do 18.st. Lipnica je imala i svog
zasebnog svećenika.
U
selu postoji kapelica posvećena Prijenosu moći sv. Nikole. Sagrađena je 1795.g.,
na mjestu starije iz 1750.g. Kapelica je zaštićeni spomenik kulture, i
temeljito je obnovljena do 2012.g., kada ju je posvetio pokojni mitropolit
zagrebački Jovan.
Kapelica izvana:
Unutrašnjost i ikonostas:
Ikone na ikonostasu potječu iz 1800.g.:
Ručni radovi kojima pravoslavno stanovništvo sjeverne Hrvatske kiti ikonostase. Iste takve upotrebljavaju i u susjednim katoličkim selima, te i za svjetovnu upotrebu:
Crkvene zastave:
Ikonostas:
Zidne ikone:
Posjet smo zaključili na tradicionalan domaći način:
Da li je u pitanju aktivna parohija? Ima li pravoslavnih vernika u tom kraju?
OdgovoriIzbrišiOvo je posljednje preživjelo selo parohije Salnik. U ostalim selima, uključujući i sjedište u Salniku, pravoslavnih više nema. I nadaleko od tog sela više nema pravoslavnih zajednica - na zapadu je prva zagrebačka parohija (oko 50 km, na istoku Križevci (20-30km), na jugu Nova Kapela (cca 10 km), ali sve su, osim zagrebačke, malobrojne i bez stalnih svećenika. U selu je malo vjernika, svega par desetaka, a od toga su nažalost većim dijelom starci..
IzbrišiKakvim dijalektom govore?
OdgovoriIzbrišiRatimir
U osnovi štokavskom ijekavicom, mada ima i kajkavaca, iz miješanih brakova.
IzbrišiI govor Žumberčana od kojih ovi vode porijeklo ima štokavskih, kajkavskih i čakavskih elemenata.
IzbrišiiPCuH
Cijeli taj kraj, od Žumberka preko Ozlja i Karlovca do Ogulina je mješavina sva tri dijalekta. Tako i Žumberak, okruženi s tri strane hrvatskom kajkavštinom i slovenštinom, od juga je strujala čakavština, a imali su i par rkt župa unutar sebe, naravno da je pokupio sve moguće utjecaje.
IzbrišiImao sam priliku posjetiti ovo lijepo selo, (uz Lipnicu i okolicu). Kapelica je prekrasna, (nažalost sam je vidio izvana, nisam imao priliku vidjeti je iznutra, nadam se da će biti prilike - kojim danom ili datumom je kapelica otvorena?) na lijepom mjestu, malo poviše, okružena kućama. Nije bilo lako ljudima iz ovog kraja u prošlosti, što su sve proživjeli, i izdržali. Treba to uvažavati i poštivati.
OdgovoriIzbrišiMožete je vidjeti bilo kada, samo upitajte kod zvonara/crkvenjaka Slobodana, živi odmah iza crkve, preko puta. Pitajte bilo koga u selu za njega.
IzbrišiPoštovani, hvala Vam na odgovoru. Slijedeći put kad budem bio u blizini, (nadam se uskoro) kontaktirati ću - potražiti ću gospodina Slobodana, i zamoliti da mi pokaže kapelicu. Javiti ću Vam se nakon posjete, da podijelim utiske. Neka Vas i sve posjetitelje ove internet stranice bog dragi čuva.
IzbrišiTakođer i vas. Ako želite, možete nam utiske napisati u obliku članka za objavu. Također, ovaj blog više nije u funkciji - pratite nas na orthodoxhr.wordpress.com
Izbriši