Ukrajinska Pravoslavna Crkva Moskovskog Patrijarhata – i dalje najutjecajnija u Ukrajini

Crkvena situacija u Ukrajini je vrlo složena, i u hrvatskoj javnosti najčešće neshvaćena. Tako npr. hrvatska wikipedija, čiji autor očito ne poznaje osnove pravoslavne ekleziologije, kanonskog prava i crkvene povijesti, u „Ukrajinsku Pravoslavnu Crkvu“ gura gotovo svaku organizaciju koja se tamo naziva pravoslavnom, bez obzira što sve te organizacije ne pripadaju Pravoslavnoj Crkvi. Osim zapada zemlje, koji je stoljećima tradicionalno grkokatolički, u Ukrajini i ukrajinskoj dijaspori danas postoji preko 20 vjerskih frakcija koje se predstavljaju kao pravoslavne, a nisu dio Pravoslavne Crkve. Najveće od njih su raskolničke: UPC Kijevskog Patrijarhata i Ukrajinska Autokefalna Pravoslavna Crkva. Međutim, jedina Pravoslavna Crkva u toj zemlji je UPC Moskovskog Patrijarhata, koja uživa najširi stupanj autonomije u okviru Ruske Pravoslavne Crkve, te je pojedinačno najutjecajnija vjeroispovijest u Ukrajini, što vidimo iz sljedeće najnovije statistike:

Jedna trećina svih svećenika, dvije trećine svih pravoslavnih župa, tri četvrtine svih učenika teoloških škola i skoro sve pravoslavno monaštvo pripada Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi. Ovim podacima raspolaže Ministarstvo kulture Ukrajine, javlja Prosvjetno odjeljenje Ukrajinske Pravoslavne Crkve. U ovom izvještaju "o rasprostranjenosti Crkava i vjerskih organizacija Ukrajine" Ministarstvo kulture Ukrajine je navelo da 1. siječnja 2017. godine jedna trećina svećenstva u Ukrajini (10.289 osoba) pripada Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi. Pritom, ovi podaci su gotovo za 2.000 zaređenih službenika niži u usporedbi sa statističkim podacima kojima u Kijevu raspolaže Mitropolija Ukrajinske Pravoslavne Crkve.

Ovi svećenici se bave pastirskim radom u 12.653 crkvenih općina u Ukrajini. Broj ovih općina je dva puta veći od ukupnog broja crkvenih općina obuhvaćenih izvještajem o vjerskim organizacijama koje sebe nazivaju pravoslavnim (Ukrajinska Pravoslavna Crkva Kijevske Patrijaršije, Ukrajinska Autonomna Pravoslavna Crkva staroobrednika i dr.).

Ne manje je rječita statistika koja se odnosi na monaštvo. Prema podacima Ministarstva kulture, u 208 samostana Ukrajinske Pravoslavne Crkve živi 4.807 monaha i monahinja. Da bi se to bolje shvatilo, dovoljno je napomenuti kako je broj monaha u UPC MP skoro 20 puta veći od ukupnog broja monaha i monahinja u svim drugim vjerskim organizacijama koje sebe nazivaju pravoslavnim. Npr., u takozvanoj "Kijevskoj Patrijaršiji" samo 3-4 monaha dolazi na samostan, a u  Ukrajinskoj Autokefalnoj Pravoslavnoj Crkvi  - 1-2.

Slični podaci se navode kad su u pitanju teološke škole u kojima se spremaju budući zaređeni službenici. Prema podacima Ministarstva kulture, u 19 crkvenoškolskih ustanova UPC  studira četvrtina svih onih koji pohađaju  teološke škole u Ukrajini - 4.788 osoba. Ovo predstavlja 75% Ukrajinaca koji se žele duhovno obrazovati i svoj život posvetiti svećeništvu. Ukrajinska Pravoslavna Crkva ima 3.986 nedjeljnih škola i 135 sredstava informiranja (od kojih je - 93 tiskanih, 6 - audiovizualnih, 36 -  elektronskih).

Izvor: spc.rs

Pravoslavlje na hrvatskoj Wikipediji

Vjerojatno ste već primijetili da volim na ovom blogu komentirati tuđe članke koji se bave pravoslavljem. Činim to iz dva važna razloga. Prvi je taj, što nažalost, na hrvatskom jeziku s pripadajućom latinicom nema skoro ništa što bi dolazilo iz kruga same Pravoslavne Crkve, i govorilo o pravoslavnoj vjeri. A ono što je napisano, od nepravoslavnih, uglavnom je napisano s puno neznanja i predrasuda. Drugi razlog je što imam prilično loših iskustava s komentiranjem na tuđim stranicama. Komentari se obično brišu, a na poruke i mailove nitko ne odgovara. Pa kada ljudi koji se bave religijom u ovoj zemlji imaju toliki problem s normalnom komunikacijom, onda ćemo ovako.

                Wikipedija je jedan od najčitanijih internetskih sadržaja. Kamo se god čovjek okrene, u raspravama i razgovorima, često se kao izvor navodi Wikipedija. Iako se o kvaliteti mnogih članaka na njoj da raspravljati, činjenica je da je Wikipedija ključni izvor informacija za mnoge ljude.

                I pravoslavlju je na Wikipediji posvećen jedan članak. Ukratko, katastrofalan za odnos prema jednoj vjeri koja je imala toliku ulogu na hrvatskim prostorima. Nakon kratkog uvoda sa šturim informacijama, koji izgleda kao da se radi o prepisanom vjeronaučnom referatu iz osnovne škole, umjesto korisnih informacija o sadržaju pravoslavne vjere, povijesti, ikonografiji, dogmama, duhovnosti, svemu onome što je izgradilo drugu europsku civilizaciju, onu istočnoeuropsku, slijedi rafalna paljba po politici. 

                Uglavnom, sve se svodi na priču o doseljavanjima pravoslavnih Srba za vrijeme Turaka (iako na teritoriju današnje RH, SPC ima prvu eparhiju još u prvoj polovici 13.st.), i na kolonizaciji Srba za vrijeme Jugoslavije, kao da to ima kakve veze s pravoslavljem. Državne vlasti koje su provodile doseljavanje, bile su necrkvene i ateističke, i nije jasno zbog čega je taj, nacionalno politički fenomen, ključna pravoslavna vjerska stvar za nas. Uostalom, selilo se i u obrnutom smjeru – skoro svaki veći grad u unutrašnjoj Srbiji danas ima i rimokatoličku župu. 

                Pa se onda kritizira navodno primoravanje hrvatskog stanovništva na otocima da prijeđe na pravoslavlje. Ustvari, bio je to samo jedan slučaj, na otoku Visu, 30-ih godina 20.st. Sve da je i bilo nasilja u njemu, to je neusporedivo s ciljanim i masovnim radom na unijaćenju pravoslavaca kroz stoljeća. 

                Ponovno se Hrvatska Pravoslavna Crkva iz drugog svjetskog rata broji kao pravoslavna Crkva, iako ona to nikad nije bila, radilo se o političkoj tvorevini koja veze nije imala s pravoslavljem. Jednako tako i današnja „Crnogorska Pravoslavna Crkva“, koja se, u pravoslavlju, uopće ni ne razmatra kao mogućnost da postane pravoslavna Crkva, ili makedonska, koja ima status raskolničke vjerske organizacije. Dok neke druge, važne autonomne Crkve, uopće nisu nabrojene.

                I na tome završava prikaz pravoslavlja na hrvatskoj Wikipediji. Jehovini svjedoci su tamo kvalitetnije obrađeni. Zato, širite nas. I vi pravoslavni, kao i nepravoslavni, kojima je stalo do istine i dijaloga.