Sv. mučenica carica Aleksandra o braku i obiteljskom životu

U vremenu kada katolici slave radosne obiteljske blagdane božićnog vremena, a pravoslavni predbožićne tjedne, posvećene raznim aspektima obiteljskog života, donosimo još nadahnutih pouka o braku i obitelji svete carice i mučenice Aleksandre Romanove.

           

Postoji još jedan važan elemenat u bračnom životu – to je jedinstvo interesa. Nijedna briga žene ne smije izgledati previše sitna, čak ni za gigantski intelekt najvećeg muža. S druge strane, svaka mudra i vjerna žena će se vrlo rado zanimati za poslove svoga muža. Ona će poželjeti saznati nešto o svakoj njegovoj novoj ideji, planu, teškoći i nedoumici. Ona će poželjeti znati koji je njegov poduhvat uspio, a koji nije, i biti u tijeku svih njegovih svakodnevnih poslova.

            Neka oba srca dijele i radost i patnju. Neka popola dijele teret briga. Neka sve u njihovom životu bude zajedničko. Oni moraju zajedno ići u crkvu, moliti se jedno pored drugog, zajedno prinositi pred Božje stope teret briga za svoju djecu i za sve ono što im je dragocjeno. Zašto da ne razgovaraju o svojim iskušenjima, sumnjama i tajnim željama i da ne pomognu jedno drugome suosjećanjem i riječima ohrabrenja?

            Tako će živjeti jednim životom, a ne dvama životima. Svatko od njih u svojim planovima i nadama mora obavezno misliti o onom drugom. Jedno pred drugim ne smiju imati nikakvih tajni. Oni moraju imati samo zajedničke prijatelje. Na taj način će se dva života sliti u jedan život, i oni će dijeliti i misli i želje i osjećaje i radost i tugu i zadovoljstvo i bol.

            Bojte se znaka i najmanjeg početka otuđenja ili nerazumijevanja. Umjesto da se čovjek uzdrži, on izgovori glupu i neopreznu riječ i evo, između dva srca koja su dotad bila jedna cjelina, pojavila se mala pukotina koja se sve više širi, dok oni zauvijek ne postanu odvojeni jedno od drugog. Rekli ste nešto nesmotreno? Odmah tražite oproštaj. Nastao je neki nesporazum? Nije važno čijom krivicom, ne dozvolite da to ostane između vas.

            Uzdržavajte se od svađe. Nemojte ići na spavanje tajeći u sebi osjećaj gnjeva. U obiteljskom životu ne smije biti mjesta za oholost. Nikada ne treba hraniti svoje osjećaje uvrijeđene oholosti i skrupulozno mjeriti tko mora tražiti oproštaj. Oni koji istinski vole, ne smiju se baviti takvim istjerivanjem pravde, oni su uvijek spremni i povući se i ispričati se.

            Bez Božjeg blagoslova, ako Bog ne posveti brak, sve čestitke i dobre želje prijatelja će biti prazne riječi. Bez Božjeg svakodnevnog blagoslova obiteljskog života, čak i najnježnija i najiskrenija ljubav neće moći dati sve ono što je potrebno žednom srcu. Bez blagoslova Neba sva ljepota, radost i vrijednost obiteljskog života mogu u bilo kojem trenutku biti uništeni. 

            U uređenju doma moraju sudjelovati svi članovi obitelji, i najpotpunija obiteljska sreća može biti postignuta kada svi časno ispunjavaju svoje obaveze.

            Jedna riječ obuhvaća sve – ta riječ je ljubav. U riječi „ljubav“ je čitavo more misli o životu i dužnosti, i kada je uporno i pažljivo izučavamo, svaka od tih misli postaje jasna i precizna. 

            Kada vene ljepota lica i gasi se sjaj u očima, a sa starošću dolaze bore ili ostavljaju svoje tragove i ožiljke bolesti, tuge i brige, ljubav vjernog muža mora ostati isto onako iskrena i duboka kao i ranije. Na zemlji nema mjere koja može izmjeriti dubinu Kristove ljubavi prema Njegovoj Crkvi i nijedan smrtnik ne može voljeti s istom takvom dubinom, ali je ipak svaki muž obavezan to činiti u onoj mjeri u kojoj se ova ljubav može ponoviti na zemlji. Nijedna žrtva mu ne treba izgledati prevelika za njegovu voljenu.

Sv. mučenica carica Aleksandra o braku i obiteljskom životu

Koliko god pravoslavlje naglašavalo i uzdizalo ideal monaštva i bezbračnosti zbog Carstva Nebeskog, ipak, bračni i obiteljski život čine nezamjenjivi dio pravoslavnog crkvenog života. Kao i svugdje, i među pravoslavnima je brak u krizi; većina vjerskih zajednica danas nastoji pomoći svojim vjernicima da čim potpunije i svetije žive ovaj uzvišeni poziv. Zato i mi donosimo razmišljanja o bračnom životu naše svetice i mučenice Aleksandre Romanove, posljednje ruske carice. Njena proživljena razmišljanja uvijek su aktualna, i na jednostavan i svakodnevni način nam mogu pomoći u sagledavanju raznih dimenzija bračnog i obiteljskog života. 

Smisao braka je u činjenju radosti. Podrazumijeva se da je bračni život najsretniji, najpotpuniji i najbogatiji. To je savršena božanska ustanova. Božanska zamisao se zbog toga sastoji u tome da brak donosi sreću, da on život muža i žene čini potpunijim, kako nitko od njih ne bi izgubio, već da oboje pobijede.

            Ako brak ipak ne postaje sretan i ne čini život bogatijim i potpunijim, krivica nije do same bračne veze; krivica je do ljudi koji su njome sjedinjeni. Brak je božanski čin. On je bio dio zamisli Božje kada je Bog stvarao čovjeka. To je najprisnija i najsvetija veza na zemlji.

            Poslije sklapanja braka prve i glavne obveze muža su prema ženi, a žene – prema mužu. Oni moraju živjeti jedno za drugo, jedno za drugo davati život. Ranije su oboje bili nesavršeni. Brak je sjedinjavanje dvije polovine u jedinstvenu cjelinu. Dva života su povezana u tako tijesan savez, da više ne postoje dva života, nego jedan. Oboje do kraja svog života snose svetu odgovornost za sreću i najviše blago onog drugog.

            Dan svadbe treba uvijek pamtiti i izdvajati ga između svih drugih naročito važnih datuma u životu. To je dan čija će svjetlost do kraja života obasjavati sve druge dane. Radost zbog sklapanja braka nije burna, nego duboka i mirna. Kada se sjedinjuju ruke i izgovaraju sveta svečana obećanja, iznad bračnog oltara dolijeću anđeli i tiho pjevaju svoje pjesme, a zatim štite sretni par svojim krilima, kada počinje njihov zajednički životni put.

            Krivicom onih koji su se uzeli, jednog ili oboje, život u braku može postati nesretan. Mogućnost sreće u braku je vrlo velika, ali se ne smije zaboraviti ni na mogućnost kraha braka. Samo pravilan i mudar život u braku će pomoći da se postignu idealni bračni odnosi. 

            Prva lekcija koju čovjek treba naučiti i ispuniti jest strpljenje. Na početku obiteljskog života otkrivaju se kako vrline karaktera i naravi, tako i nedostaci i specifičnosti navika, ukusa i temperamenta za koje druga polovina nije ni sanjala da postoje. Ponekad se čini da je nemoguće navići se jedno na drugo, da će konflikti biti vječiti i beznadni, ali strpljivost i ljubav nadvladavaju sve, i dva života se slijevaju u jedan, plemenitiji, snažniji, potpuniji i bogatiji, i taj život će se nastaviti u miru i spokojstvu.

            Dužnost u obitelji jest nesebična ljubav. Svatko mora zaboraviti na svoje „ja“, posvetivši sebe onom drugom. Svatko treba kriviti sebe, a ne drugog ako nešto ne ide kako treba. Neophodni su izdržljivost i strpljenje, jer nestrpljenje može sve pokvariti. Oštra riječ može usporiti sjedinjenje duša (supružnika) za čitave mjesece. S obje strane mora postojati želja da se brak učini sretnim i da se savlada sve što predstavlja prepreku za to. I za najsnažniju ljubav je veoma potrebno da se svakodnevno učvršćuje. Najneoprostivija grubost je baš u vlastitom domu prema onima koje volimo.

            Još jedna tajna sreće u obiteljskom životu jest pažljivost jednog prema drugom. Muž i žena moraju stalno jedno prema drugom ispoljavati znake najnježnije pažnje i ljubavi. Sreća u životu sastoji se od pojedinih minuta, od sitnih zadovoljstava koja se brzo zaboravljaju, od poljupca, osmjeha, lijepog pogleda, srdačnog komplimenta i bezbrojnih malih, ali dobrih misli i iskrenih osjećaja. Ljubavi je također potreban njen svakodnevni kruh.