Prašumska crkva u Gvatemali privlači nepravoslavne susjede

Tek je počela izgradnja nove crkve u prašumi Gvatemale, a ona već privlači pažnju čak i onih koji nisu pravoslavne vjere, izvještava o. John Chakos, misionar Pravoslavne Crkve u Gvatemali.

Upravo se vrativši iz posjeta gradilištu buduće pravoslavne crkve sv. Ivana Krstitelja u selu Los Angeles u regiji Ixcan, o. John piše da je „veoma impresioniran, ne samo napretkom, nego i kvalitetom radova. Bez profesionalnih vještina i bez detaljnih arhitektonskih planova vjernici su uspjeli podići divan objekt.”

U međuvremenu, revnosni pravoslavni kršćani mole se u privremenoj zgradi sa zemljanim podom, zidovima od drvenih dasaka i limenim krovom, napisao je o. John.

Sredstva za financiranje nove crkve potječu iz grčke pravoslavne crkve sv. Ivana Krstitelja u Des Plainesu, u Illinoisu, gdje je o. John prethodno služio, i od jedne neimenovane kršćanske fondacije, ali su čak i lokalni građani počeli podržavati poduhvat, iako su u početku bili skeptični.

O. John piše da je projekt izgradnje privukao muškarce, žene i djecu ove župne zajednice, preoblikujući u raj njihovu tropsku prašumu u kojoj su se skrivali tijekom građanskog rata. Nadaju se da će učiniti župu regionalnim centrom za širenje pravoslavne vjere u Gvatemali, gdje se pravoslavlje inače širi ubrzano. Preko 300 seoskih crkava u planinama Gvatemale i južnog Meksika već su duhovni dom mnogim tisućama starosjedilaca Maja koji su primili ili se interesiraju za pravoslavnu vjeru.

Crkvu treba posvetiti mitropolit meksički Atinagora, grčke Mitropolije Meksika, Središnje Amerike, Kolumbije, Venezuele i Karipskih otoka, koja je pod jurisdikcijom Carigradskog Patrijarha.

Izvor: spc.rs

ANTOLOGIJSKE MISLI O MOLITVI – Starac Efrem Arizonski

Danas donosimo pouke o molitvi velikog svetogorskog monaha i misionara Amerike, starca Efrema Arizonskog:

1. Molitva je jedna od najvažnijih i najmoćnijih snaga, i ona čini da onaj tko se moli biva preporođen, darujući mu tjelesno i duhovno blagostanje.

2. Molitva predstavlja oči i krila duše. Ona nam daje odvažnost i snagu da gledamo Boga.

3. Brate moj, moli se ustima sve dok te milost Božja ne prosvijetli da se moliš i srcem. U tebi će se tada na čudesan način pojaviti blagdan i slavlje, i više nećeš moliti ustima, nego pažnjom koja djeluje u srcu.

4. Ako uistinu čezneš odstraniti svaku antikršćansku pomisao i očistiti svoj um, to ćeš postići posredstvom molitve, jer ništa nije u toj mjeri sposobno srediti naše misli kao molitva.

5. Budi oprezan, jer ako si lijen i nepažljiv u molitvi, nećeš uznapredovati niti u svojoj težnji da budeš predan Bogu, niti u zadobivanju mira u mislima, niti u spasenju.

6. Ime Isusa Krista koje prizivamo u molitvi sadrži u sebi samobitnu i samodjelatnu silu obnavljanja. Ne brini, dakle, zbog nesavršenstva i suhoće svoje molitve, nego uporno očekuj plodove učestalog ponavljanja Imena Božjeg.

7. Kada su rukovođene molitvom, moralne sile koje su u nama postaju jače od svih iskušenja i pobjeđuju ih.

8. Učestalost molitve stvara naviku molitve, koja ubrzo postaje naša druga narav i često dovodi um i srce do više duhovne razine. Učestalost molitve je jedini način da se dosegne visina istinske i čiste molitve. Ona je najbolji način djelatne pripreme za molitvu i najsigurniji put kojim će čovjek dospjeti do krajnjeg odredišta molitve i spasenja.

9. Svatko od nas je sposoban zadobiti unutrašnju molitvu, odnosno, učiniti je načinom svoje komunikacije s Bogom. To nas ne stoji ništa, izuzev napora da se uronimo u molitvenu tišinu i u dubine svog srca, i da se pobrinemo da, što je češće moguće, prizivamo Ime našeg najslađeg Isusa Krista, koje čovjeka ispunjava neizrecivom radošću. Uranjanje u sebe i istraživanje svijeta naše duše daje nam priliku spoznati kakvo je otajstvo čovjek, osjetiti slatkoću samospoznaje i proliti gorke suze kajanja zbog naših padova i slabosti naše volje.

10. Neka se cijela tvoja duša s ljubavlju priveže za smisao molitve, tako da tvoj um (nous), tvoj unutrašnji glas i tvoja volja, tri sastavna elementa tvoje duše, postanu jedno i da jedno postane ovo troje. Na taj način će čovjek, koji je slika Presvetog Trojstva, stupiti u vezu i sjediniti se s prototipom (praslikom). Kao veliki djelatnik i učitelj umne molitve, Grgur Palamas Solunski je rekao: "Kada jednost uma postane trostruka, a ipak ostane jednost, tad se sjedinjuje s božanskom Trojednošću i zatvara vrata za svaku vrstu samoobmane i ustaje protiv tijela, svijeta i kneza ovoga svijeta".

11. Gdje god djeluje molitva, tamo je Krist s Ocem i Duhom Svetim, Presveto Trojstvo, istobitno i nerazdjeljivo. Gdje god je Krist, Svjetlost svijeta, tamo je i vječna svjetlost drugog svijeta, tamo je mir i radost, tamo su anđeli i sveci, tamo je veličanstvenost Carstva Božjega. Blaženi su oni koji su se još u ovom životu obukli u Svjetlost svijeta, odnosno u Krista, jer oni već nose odjeću neraspadljivosti.

12. Budući da je Krist Svjetlost svijeta, oni koji Ga ne vide i koji u Njega ne vjeruju moraju biti slijepi. Naprotiv, oni koji streme oživotvoriti zapovijedi Kristove, koračaju u svjetlosti. Oni ispovijedaju Krista, poštuju Ga i klanjaju Mu se kao Bogu. Svakoga tko ispovijeda Krista i smatra Ga Gospodinom i Bogom, sila prizivanja Njegovog Imena jača da vrši Njegovu volju. Međutim, ako ga ta sila ne jača, onda je očigledno da Krista ispovijeda samo ustima, dok je njegovo srce daleko od Krista.

13. Kao što je nemoguće da se ne spotakne onaj tko korača noću, tako je nemoguće i da ne sagriješi onaj tko još uvijek nije ugledao božansku svjetlost.

14. Cilj umne molitve je da čovjeka sjedini s Bogom, da uvede Krista u čovjekovo srce, da odatle protjera đavla i da razori sva djela koja je ovaj posredstvom grijeha tamo izvršio. Kao što kaže ljubljeni učenik, radi toga se pojavi Sin Božji da razori djela đavolska (1 Iv 3, 8). Jedino je đavlu poznata neizreciva sila koju posjeduju riječi molitve Isusove, i on se upravo zbog toga s jarosnim gnjevom bori protiv nje. Bezbroj puta su demoni kroz usta opsjednutih ljudi ispovjedili da ih sažiže djelovanje ove molitve.

15. Ukoliko nas molitva više sjedinjuje s Kristom, utoliko nas više razdvaja od đavla. I ne samo od đavla, nego i od duha ovoga svijeta, koji uzrokuje i podržava strasti.

16. Sotona (tj. protivnik) molitve je nemar. Sotonin sotona (tj. protivnik) jest čežnja za molitvom i plamen srca. Budite duhom vatreni, Gospodinu služite, kaže Apostol (Rim 12, 11). Taj plamen privlači i zadržava milost na onome tko se moli, i ona za njega postaje svjetlost, radost i neopisiva utjeha. Međutim, za demone je ona oganj, gorčina i progon. Kada dođe ova milost, ona sabire um od rasijanosti i naslađuje ga razmišljanjem o Bogu, iscjeljujući ga od svakog zla i nečistih misli.

17. Je li molitva na tvojim usnama? Onda je tamo i milost. Međutim, ona s usta mora prijeći u um i spustiti se u srce, a to zahtjeva mnogo vremena i truda. Jezik se mora mnogo pomučiti da bi se iskupio za svaku ispraznu riječ i za sve svoje padove, i mora steći naviku molitve. Navika se ne može stvoriti bez truda i rada. Da bi došla milost, mora se pokazati i poniznost. Nakon toga, put će biti čist. Molitva će se prilijepiti za naše disanje, a um će se probuditi i slijedit će je. Vremenom, strasti se utišavaju, misli se povlače, a srce postaje mirno.

18. Nemoj se zamoriti od vraćanja svog uma svaki put kad odluta. Bog će vidjeti tvoju revnost i tvoj trud, i poslat će Svoju milost da ga sabere. Kad je prisutna milost, sve se čini s radošću i bez napora.

19. Molitvom prelazimo iz jedne radosti u drugu; bez molitve, prelazimo iz jednog pada u drugi, iz patnje u patnju, i osjećamo tešku grižnju savjesti. Ukratko, uz malo truda i bola u molitvi, zadobit ćemo mnogo radosne žalosti (plača po Bogu, plača koji donosi radost), umilnosti i suza, zajedno sa slatkoćom prisutnosti Božje i bezgrešnog straha Njegovog, koji čisti i očišćuje um i srce.

20. Srce se mora očistiti da bi i um bio prosvijetljen čistim mislima koje će se odozgo odražavati u njemu.

21. Oni koji su ušli u Carstvo Božje nisu nepokajani, nego grešnici koji su se preobrazili pokajanjem i suzama. Ništa čovjeku toliko ne pomaže boriti se i pobijediti strasti, koliko neprestana umna molitva.

22. U vrijeme kada te iskušava nemar koji umrtvljuje um, jezik i prste na brojanici, molim te da se ne predaješ. Uloži mali napor, kako bi Bog vidio tvoju odlučnost i ojačao te. Postoji nešto više što Bog želi od tebe, i On dopušta ovo vrijeme iskušenja da bi ti to mogao i da daš. On zna, kao što i ti znaš, da možeš dati više. Prema tome, prisili se što više možeš u vrijeme koje ti je određeno za molitvu, i izvrši svoju dužnost da bi Boga učinio svojim dužnikom. Ako ne primiš milost, pripremit ćeš se da je primiš sljedeći put ili ubrzo nakon toga. U svakom slučaju, prije ili kasnije primit ćeš milost. Nemoguće je da se to ne dogodi. U stvari, uobičajeno je da Bog više daje onda kada odlaže davanje.

23. Njiva srca bit će onoliko plodonosna koliko dobro bude uzorana molitvom, navodnjena suzama kajanja i oplijevljena od korova zlih misli.

24. Povremeno se događa da se milost povuče, a da to uopće nije naša greška. To je kao da ti Bog kaže: "Sva tvoja djela su dobra, ali nemoj misliti da sve zavisi od tebe. Ja ću doći i otići kad budem smatrao da je to potrebno, da bih te naučio da u potpunosti odbaciš samovolju i da budeš trpeljiv, da bi dobro naučio lekciju poniznosti."

25. Oni koji su uznapredovali u molitvi imaju nepokolebljivo uvjerenje da je, usprkos svim čovjekovim naporima, molitva djelo milosti.

26. Sv. Šimun Novi Teolog jasno kaže da nitko nije u stanju sam od sebe proslavljati Boga, nego da je to milost Kristova, koja se nastanila u njemu, koja proslavlja i pjeva hvale Bogu i moli se u čovjeku.

27. Kada se čovjek moli sa strahom i strahopoštovanjem, stojeći mirno i obraćajući pažnju na ono za što se moli, onda je to znak da je milost Božja posjetila njegovo srce.

28. Pažnja mora biti neraskidivo povezana s molitvom, na isti način na koji je i tijelo neraskidivo povezano s dušom. Drugim riječima, u vrijeme molitve um mora stražariti nad srcem i kružiti nad njim, i odatle, iz dubina srca, uznosit će molitve Bogu, neprestano izgovarajući: "Gospodine Isuse Kriste, pomiluj me." Kad jednom u srcu okusi i iskusi da je Gospodin dobar i da je sladak, um više neće željeti napustiti mjesto srca, nego će zajedno s apostolom Petrom reći: Dobro nam je ovdje biti (Mt 17, 4). On želi kružiti unaokolo, udaljujući i protjerujući, da tako kažemo, sve one ideje koje je tamo posijao đavao, ne dopuštajući nijednoj ovozemaljskoj misli da tamo ostane i postajući na taj način siromašan (nišči) duhom, odnosno lišen svake ovozemaljske misli. Ovakav zadatak izgleda veoma težak i mučan onima koji ništa ne znaju o njemu. Međutim, oni koji su okusili njegovu slatkoću i u dubini srca osjetili njegovu nasladu, uskliknut će zajedno s božanskim Pavlom: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove (Rim 8, 35)?

29. Pažljivo slušajući Gospodina koji je rekao da nečiste misli, koje skrnave čovjeka, dolaze iz srca, kao i da čašu i zdjelu najprije moramo očistiti iznutra kako bi i izvana bile čiste (Mt 15, 19-20 i Mt 23, 26), naši sveti Oci napuštali su svaku drugu duhovnu djelatnost i posvećivali se jedino ovom djelu, odnosno stražarenju nad srcem, budući sigurni da će na taj način lako steći i svaku drugu vrlinu.

30. Bogonosni Šimun Novi Teolog kaže: "Očistimo svoja srca, da bismo u sebi mogli pronaći sveprisutnog Gospodina. Očistimo svoja srca ognjem Njegove milosti, da bismo u samima sebi vidjeli svjetlost i slavu Njegovog božanstva."

31. Sretni su oni koji su pristupili božanskoj svjetlosti i stupili u nju, koji su se sjedinili s njom i tako i sami u cjelini postali svjetlost. Oni su sa sebe u potpunosti svukli uprljanu odjeću svojih grijeha i više ne prolijevaju gorke suze. Sretni su oni koji su još u ovom životu spoznali svjetlost Gospodnju kao Samog Gospodina, jer će u budućem životu odvažno stajati pred Njim. Blaženi su oni koji su primili Krista, jer je došao kao svjetlost onima koji su prethodno bili u tami, a sada su postali sinovi svjetlosti i nezalaznog dana.

32. Sv. Grgur Palamas kaže da molitva, koja se sjedinjuje s udisanjem i izdisanjem, vremenom uzrokuje da slatki dah milosti, miomiris duhovne pomasti, izlazi iz usta čovjeka koji se moli, miris života za život (2 Kor 2, 12), prema riječima velikog Pavla. I zaista, ne postoji ništa slično dahu molitve, neprestane umne molitve. Molitva ne izlijeva milost samo na onoga tko se moli, nego preplavljuje milošću i ostalu tvorevinu, posredstvom njega se rasipajući i šireći na nju. Dok udiše, čovjek se očišćuje, oživljuje i posvećuje. Kada pak izdiše, on očišćuje, oživljuje i posvećuje tvorevinu, ali to ne čini on, nego božanska milost.

33. U ovim posljednjim danima, kada je dah antikrista zagadio zemlju, more i sve što diše, Bog u krilu i srcu Crkve raspiruje djelovanje umne molitve kao osvježavajuću rosu milosti, kao vjetar koji je osjetio prorok Ilija (1 Kr 19, 12), kao protuotrov za zdravlje i spasenje duše i tijela u danima u kojima živimo, kao i u onima koji će tek doći.

34. Poznajem tisuće duša u svijetu, bolje rečeno širom cijelog svijeta, koje se prisiljavaju na molitvu i u tome postižu zadivljujuće rezultate. Molitva ih jača u njihovoj duhovnoj borbi, prosvjetljuje ih iznutra, i oni se ispovijedaju otvoreno i iskreno. Mučeni mislima i iskušenjima koje demoni potiču protiv onih koji izgovaraju molitvu, oni čežnjivo pritječu svetim sakramentima. Zatim se ponovno upuštaju u borbu s mislima i strastima, i ponovno se vraćaju sakramentima, jer više ne mogu živjeti bez molitve.

35. Molitva je disanje. Kad čovjek diše on je i živ, i o tome se brine čitavog života. Tko god započne izgovarati molitvu, on započinje i popravljati cijeli svoj život, imajući duhovnog oca kao rukovoditelja. Kao što izlazeće Sunce budi, obasjava i oživljuje tvorevinu, tako i Krist, Sunce Pravde, pojavivši Se posredstvom molitve u čovjekovom umu i srcu, budi čovjeka da vrši djela svjetlosti i nezalaznog dana.

36. Prema tome, braćo, "neprestano udišite Krista", kao što je imao običaj reći sv. Antun Veliki, začetnik kršćanske askeze. Apostol pogana savjetuje, opominje i zapovijeda kršćanima na svakom mjestu i u svakom vremenu: Molite se bez prestanka (1 Sol 5, 17). Sveti Oci objašnjavaju da "bez prestanka" znači da molitva nema niti kraj niti mjeru. U vrijeme mira ne budite nemarni, nego se molite. Popravljajte se i pripremajte se za duhovni rat. Budite hrabri. Ne strahujte od iskušenja. Svi su iskusili promjene; međutim borba zahtjeva strpljenje i ustrajnost. Čak i ako padne tisuću puta na dan, pravednik će se uspraviti i to će mu se računati kao pobjeda. Molitva upravo to i znači: neprestano kajanje i neumorno prizivanje božanske milosti.

Kristu Bogu našem, koji daje molitvu moliteljima (1 Kr 2, 9-po LXX), neka je slava i hvala u vjekove. Amen.

Konferencija kanonskih pravoslavnih biskupa SAD-a povodom nasilja u Charlottesvilleu

Konferencija kanonskih pravoslavnih biskupa Sjedinjenih Američkih Država stoji uza sve ljude dobre volje koji osuđuju nasilje iz mržnje, i žali zbog  gubitka života do kojih je došlo uslijed sramnih nastojanja da se promovira rasna čistoća i njeguje bjelačka supremacionistička ideologija u Charlottesvilleu u Virginiji.

Pravoslavna Crkva izričito izjavljuje da ne promovira, ne štiti niti odobrava sudjelovanje u takvim represivnim činovima mržnje, rasizma i diskriminacije, te ističe da takva uvjerenja i ponašanja nemaju mjesto u bilo kojoj zajednici zasnovanoj na poštovanju zakona i vjere u Boga Ljubavi.

Suština kršćanskog Evanđelja i duha pravoslavne Predaje u potpunosti je i očigledno nespojiva s ideologijama koje proglašavaju superiornost bilo koje rase nad drugom. Naš Bog nije pristran, niti gleda na to tko je tko (Pnz 10, 17, Rim 2, 11). Gospodin naš Isus Krist je srušio pregradu koja je rastavljala, tj. neprijateljstvo koje je odvajalo ljude od Boga i ljude jedne od drugih (Ef 2, 14). U Kristu Isusu Crkva ispovijeda da nema više ni Židova ni Grka, nema više roba ni slobodnoga, nema više muškog ni ženskog, jer smo svi jedan (čovjek) u Kristu Isusu (Gal 3, 28). Pored toga, pozivamo jedni druge da ne sudjelujemo u besplodnim djelima tame, nego da ih još razotkrivamo (Ef 5, 11). A što je tama, ako ne mržnja? Onaj tko mrzi brata svog, u tami je  i u tami hodi (1 Iv 2, 11)!

S tim u vezi, godine 1872. pravoslavni biskupi iz cijelog svijeta sabrali su se u Carigradu i osudili sve oblike ksenofobije i šovinizma (etnofiletizam). Složili su se da poticanje rasne ili nacionalne nadmoći i etničkih predrasuda ili neslaganja u Crkvi Kristovoj treba biti osuđeno kao suprotno svetim učenjima Kristovog Evanđelja i svetih kanona Crkve, i to je  izričito osuđeno kao krivovjerje, kao  očigledan oblik lažnog učenja.

Na kraju, takve akcije kojih smo bili svjedoci posljednjih dana, od strane samoproklamiranih bjelačkih supremacionista, neonacista i raznih rasista i fašista, predstavljaju izdaju suštinskih ljudskih  vrijednosti ljubavi i solidarnosti. S tim na umu, iskreno se molimo za obitelji onih koji su izgubili život ili su stradali pri ovim tragičnim događajima. Međutim, nismo ni za bilo koji oblik osvete ili odmazde bilo koje grupe ili pojedinca. Zbog toga, apeliramo na svakog čovjeka dobre volje, a naročito na vođe naše velike nacije, da razmotre i primjene načine pomirenja različitosti, kako bismo se uzdigli iznad svake diskriminacije u našoj povijesti, danas i ubuduće.

izvor: spc.rs

Sv. Olga-sveta svećenička žena i zaštitnica zlostavljanih

 “O Pravoslavni sabore, veličajmo s ljubavlju svete žene, muževe i djecu. One, nama znane i neznane, ali Bogu poznate. Molimo ih u akatistima: Radujte se svi Sveti Sjeverne Amerike i molite Boga za nas.”

Sabor svetih Sjeverne Amerike

 

Kanonizirani sveci Sjeverne Amerike, znani i neznani, do sada su bili muškarci. Od prije nekoliko godina pravoslavne Amerikanke su polako počele biti poznate među drugim pravoslavnim ženama. 

 

Protinica Olga Michael, žena preminulog protojereja stavrofora Nikolaja Michaela iz sela Kwethluk na obali rijeke Kuskokwim na Aljasci nije bila fizički impozantna ličnost. Odnjegovala je osmoro djece,  neku od njih je rodila bez babice, a neka su preminula. Dok je njen muž bio zauzet služeći u mnogim župama, ona je bila zauzeta podizanjem djece i pružajući pomoć ljudima. Njen život potsjeća na život Tabite iz Djela Apostolskih. Pored toga što je šila odjeću za oca Nikolaja i za svoju djecu, ona je također šila odjeću i za druge ljude. Teško da se mogao naći susjed ili prijatelj, a da njemu nešto nije pomogla. Župe udaljene čak i više od sto milja su dobijale njene poklone, kao na primjer eskimske čarape. Svi svećenici biskupije nosili su njene šalove. 

 

Pripremala je prosforu, kao što to obično protinice i rade, ali je također obavljala mnoge druge dužnosti i znala je pjevati mnoge blagdanske himne napamet. 

 

Nakon što je čudom uspjela preživjeti rak kada medicina nije mogla pomoći, ipak nije izdržala povratak bolesti. Za svoju smrt (8. studeni 1979.) pripremala se hrabro i s vjerom.

 

Izgledalo je da će snijeg i led spriječiti mnoge ljude da dođu na njenu sahranu. Ali vrijeme se odjednom promijenilo, južni vjetar je uslovio da se led i snijeg otope, tako da su ljudi iz susjednih župa uspjeli doći. Došlo ih je na stotine i napunili su novoposvećenu crkvu. Vrijeme je bilo kao proljetno. Kada su izašli iz crkve, ptice su se pridružile povorci, iako su sve ptice u to doba već trebale odletjeti na jug. Ptice su letjele oko kovčega sve do grobnog mjesta. Iznenađujuće je bilo i to što je zemlja bila veoma laka za kopanje, a obično je zamrznuta. Te noći, nakon sprovoda, vjetar je počeo ponovo puhati, zemlja se ponovo zaledila, led je prekrio rijeku, a zima se vratila. Izgledalo je kao da se zemlja otvorila da je primi. Priroda surađuje i sudjeluje u časti Pravih Ljudi (Pravoslavna Aljaska, str. 205). 

 

Ipak, tu nije kraj priči o onoj koja je mijenjala živote mnogih, I danas se susret sa Njom događa na čudesan način. Jedna žena, koja je porijeklom iz Kwethluke, ali koja sada živi u Arizoni, imala je san u kojem joj se majka Olga javila. Rekla joj je da će njena majka biti dobro, jer će joj se pridružiti u svijetlom i radosnom mjestu. Ova žena nije znala da joj je majka bolesna, da je bila hitno prebačena u bolnicu i da će uskoro umrijeti. Kada je sutradan dobila vijest da joj je majka ozbiljno bolesna, vratila se u Aljasku i tješila je svoju majku vijestima koje je čula od majke Olge. Žena je mirno preminula, a njena kći nije bila u šoku i žalosti, jer je dobila dobre vijesti o svojoj majci prije njenog preminuća.  
 

Najdetaljnije svjedočanstvo je ispričala jedna pravoslavna žena, koja je dugo trpjela zbog strašnih seksualnih zlostavljanja koje je doživjela kao dijete. 

 

Jedne noći sam se mnogo molila i bila budna do kasno. Sjetila sam se događaja koji je bio zastrašujući. Moja molitva je počela time što sam tražila milost i pomoć od Presvete Bogorodice. Postupno, osjetila sam da stojim u šumi još uvijek uplašena. Odjednom, neki val nježnosti počeo se širiti. Vidjela sam Djevu Mariju obučenu kao na ikoni, ali mnogo svjetliju i prirodnijeg izgleda. Išla je prema meni i kada se približila, opazila sam nekog iza nje. Presveta Bogorodica je stala pored mene, okrenula se i nešto pokazala niskoj, ali mudroj ženi. Pitala sam tko je to, a Djeva Marija mi je odgovorila da je to sv. Olga.

 

Sv. Olga je zatražila da je pratim. Dugo smo hodale, a drveće se počelo prorjeđivati. Došli smo do malog brda koje je imalo ulazna vrata. A iznad brda se vidio dim. Sv. Olga je izašla iz brda kroz vrata i donijela mi planinski čaj. Šuteći smo pile čaj i osjećale toplinu sunca na našim licima. Počeo me boljeti trbuh i ona me uvela unutra. Vrata su bila niska, pa sam se morala sagnuti da bih ušla.    

 

Unutra je bilo suho i veoma tiho. Svjetlo je bilo veoma slabo i dolazilo je od male lampe i otvora na vrhu brda. Sve oko mene je bilo nježno, a pogotovo majka Olga. Kućica u brdu je mirisala kao borova šuma. Majka Olga mi je pomogla leći u krevet napravljen od dasaka i napunjen travom. Bio je mek i mirisao je na zemlju i more. Bila sam izmorena pa sam legla. Sv. Olga je otišla do svjetiljke i ugrijala je nešto što mi je stavila na trbuh. Izgledala sam kao da sam u petom mjesecu trudnoće (a nisam bila trudna). Osjetila sam grčeve kao da se porađam. Majka Olga mi je pomagala, pokazivala mi je kako da dišem i što da radim. Još uvijek ništa nije rekla. Pomogla mi je da izbacim nešto iz mene što je ostalo u travi na krevetu. Bila sam istrošena i plakala sam od olakšanja što je završeno.  

 

Sve do tada ništa nije govorila, ali su njene oči govorile velikom nježnošću i razumijevanjem. Obje smo ustale i popile još čaja. Dok smo pile čaj, sv.  majka Olga polako je postajala svjetlost u sobi. Njeno lice je izgledalo kao da se ispod njene kože nalazi reflektor ili sunce koje prosijava kroz kožu. Mislim da je cijela svijetlila. Toliko sam bila pod utjecajem njenog pogleda punog ljubavi da nisam obraćala pažnju na ostalo. Ta veza je bila kao veza majke prema djetetu. Izgledalo je kao da svojim očima u mene ulijeva nježnost . Sve ovo nije bilo uopće strašno iako do tada nisam znala za ljude koji doslovce sijaju ljubavlju Božjom (ali kada sam kasnije pročitala o sv. Serafimu Sarovskom sve je dobilo smisao). Znam da su neke veoma duboke rane bile izliječene tada. Vratila mi je nazad život koji mi je bio ukraden, život koji je sada definiran ljepotom i ljubavlju Božjom prema meni.  

 

Poslije nekog vremena osjetila sam se ispunjenom i zadovoljnom, neka tišina je ušla u moju dušu. Čak i sada dok pišem, ovo čudo mira i zadovoljstva čini me da radosno plačem sa ushićenjem. 

 

Tek nakon svega što se dogodilo sv. majka Olga započela je razgovor. Govorila je o Bogu i ljudima koji su izabrali da vrše zla djela. Rekla je da su ljudi koji su me povrijedili mislili da će njihovo zlo biti u meni njihovim zlostavljanjem. Rekla je glasno da je to laž, a da samo Bog može otjerati zlo. Jedino što su mogli uraditi  je da ostave sjeme života koje je Božja tvorevina i koje nikoga ne može isprljati. Nisam bila isprljana, samo sam se tako osjećala zbog zlih namjera ljudi oko mene. Ono što sam osjećala u sebi je bol, teror, stid i bespomoćnost. Ali sada je sve to van mene. Ona je upalila travu i dim je otišao direktno kod Boga, koji je i Sudac i onaj koji prašta. Razumjela sam da dim znači da ne treba nositi grijehe koji su meni učinjeni. To je Božje i tada sam osjetila koliko je veliko bogatstvo spasenja.    

 

Na kraju ovog iscjeljenja otišle smo zajedno napolje. Nije bilo tame u ovoj viziji i molitvi. Bilo je bezbroj zvijezda. Nebo je bilo svjetlucavo zbog svjetlosti koja se pomicala. Nisam sigurna, da li je majka Olga rekla ili smo zajedno čule u srcima našim da je svjetlost koja se pomiče Božja potvrda da On može stvoriti veliku ljepotu iz potpunog ništavila. Za mene je to bilo potvrda mog iscjeljenja, jer gdje je ranije bilo očajanja, sada se nalazi velika ljepota.
 

Što čovjek da kaže na sve ovo. Ako ništa drugo, onda bar da prizna da sv. majka Olga ima specijalno mjesto u životima ljudi u Aljasci, ali i u životima mnogih suvremenih žena. Ali proces je spor i postupan u proslavljenju Boga i Njegovih svetih. Taj proces počinje lokalno i širi se da bi ljudi spoznali kako je divan Bog u svetima svojim. Sv. majka Olga je bila babica i možda je poznavala traume zlostavljanja iz svoje rane mladosti. Možda je zato u ulozi pomagača onima koji su preživjeli isto, pogotovo seksulna zlostavljanja. Bog će nastaviti koristiti sv. Olgu da iz ništavila stvara ljepotu.   

  

Ako je po Božjoj volji, neka jednog dana bude moguće reći: “O blažena majko Olga, moli Boga za nas!”

 

izvor: manastir-lepavina.org