ANTOLOGIJSKE MISLI O MOLITVI – Starac Efrem Arizonski

Danas donosimo pouke o molitvi velikog svetogorskog monaha i misionara Amerike, starca Efrema Arizonskog:

1. Molitva je jedna od najvažnijih i najmoćnijih snaga, i ona čini da onaj tko se moli biva preporođen, darujući mu tjelesno i duhovno blagostanje.

2. Molitva predstavlja oči i krila duše. Ona nam daje odvažnost i snagu da gledamo Boga.

3. Brate moj, moli se ustima sve dok te milost Božja ne prosvijetli da se moliš i srcem. U tebi će se tada na čudesan način pojaviti blagdan i slavlje, i više nećeš moliti ustima, nego pažnjom koja djeluje u srcu.

4. Ako uistinu čezneš odstraniti svaku antikršćansku pomisao i očistiti svoj um, to ćeš postići posredstvom molitve, jer ništa nije u toj mjeri sposobno srediti naše misli kao molitva.

5. Budi oprezan, jer ako si lijen i nepažljiv u molitvi, nećeš uznapredovati niti u svojoj težnji da budeš predan Bogu, niti u zadobivanju mira u mislima, niti u spasenju.

6. Ime Isusa Krista koje prizivamo u molitvi sadrži u sebi samobitnu i samodjelatnu silu obnavljanja. Ne brini, dakle, zbog nesavršenstva i suhoće svoje molitve, nego uporno očekuj plodove učestalog ponavljanja Imena Božjeg.

7. Kada su rukovođene molitvom, moralne sile koje su u nama postaju jače od svih iskušenja i pobjeđuju ih.

8. Učestalost molitve stvara naviku molitve, koja ubrzo postaje naša druga narav i često dovodi um i srce do više duhovne razine. Učestalost molitve je jedini način da se dosegne visina istinske i čiste molitve. Ona je najbolji način djelatne pripreme za molitvu i najsigurniji put kojim će čovjek dospjeti do krajnjeg odredišta molitve i spasenja.

9. Svatko od nas je sposoban zadobiti unutrašnju molitvu, odnosno, učiniti je načinom svoje komunikacije s Bogom. To nas ne stoji ništa, izuzev napora da se uronimo u molitvenu tišinu i u dubine svog srca, i da se pobrinemo da, što je češće moguće, prizivamo Ime našeg najslađeg Isusa Krista, koje čovjeka ispunjava neizrecivom radošću. Uranjanje u sebe i istraživanje svijeta naše duše daje nam priliku spoznati kakvo je otajstvo čovjek, osjetiti slatkoću samospoznaje i proliti gorke suze kajanja zbog naših padova i slabosti naše volje.

10. Neka se cijela tvoja duša s ljubavlju priveže za smisao molitve, tako da tvoj um (nous), tvoj unutrašnji glas i tvoja volja, tri sastavna elementa tvoje duše, postanu jedno i da jedno postane ovo troje. Na taj način će čovjek, koji je slika Presvetog Trojstva, stupiti u vezu i sjediniti se s prototipom (praslikom). Kao veliki djelatnik i učitelj umne molitve, Grgur Palamas Solunski je rekao: "Kada jednost uma postane trostruka, a ipak ostane jednost, tad se sjedinjuje s božanskom Trojednošću i zatvara vrata za svaku vrstu samoobmane i ustaje protiv tijela, svijeta i kneza ovoga svijeta".

11. Gdje god djeluje molitva, tamo je Krist s Ocem i Duhom Svetim, Presveto Trojstvo, istobitno i nerazdjeljivo. Gdje god je Krist, Svjetlost svijeta, tamo je i vječna svjetlost drugog svijeta, tamo je mir i radost, tamo su anđeli i sveci, tamo je veličanstvenost Carstva Božjega. Blaženi su oni koji su se još u ovom životu obukli u Svjetlost svijeta, odnosno u Krista, jer oni već nose odjeću neraspadljivosti.

12. Budući da je Krist Svjetlost svijeta, oni koji Ga ne vide i koji u Njega ne vjeruju moraju biti slijepi. Naprotiv, oni koji streme oživotvoriti zapovijedi Kristove, koračaju u svjetlosti. Oni ispovijedaju Krista, poštuju Ga i klanjaju Mu se kao Bogu. Svakoga tko ispovijeda Krista i smatra Ga Gospodinom i Bogom, sila prizivanja Njegovog Imena jača da vrši Njegovu volju. Međutim, ako ga ta sila ne jača, onda je očigledno da Krista ispovijeda samo ustima, dok je njegovo srce daleko od Krista.

13. Kao što je nemoguće da se ne spotakne onaj tko korača noću, tako je nemoguće i da ne sagriješi onaj tko još uvijek nije ugledao božansku svjetlost.

14. Cilj umne molitve je da čovjeka sjedini s Bogom, da uvede Krista u čovjekovo srce, da odatle protjera đavla i da razori sva djela koja je ovaj posredstvom grijeha tamo izvršio. Kao što kaže ljubljeni učenik, radi toga se pojavi Sin Božji da razori djela đavolska (1 Iv 3, 8). Jedino je đavlu poznata neizreciva sila koju posjeduju riječi molitve Isusove, i on se upravo zbog toga s jarosnim gnjevom bori protiv nje. Bezbroj puta su demoni kroz usta opsjednutih ljudi ispovjedili da ih sažiže djelovanje ove molitve.

15. Ukoliko nas molitva više sjedinjuje s Kristom, utoliko nas više razdvaja od đavla. I ne samo od đavla, nego i od duha ovoga svijeta, koji uzrokuje i podržava strasti.

16. Sotona (tj. protivnik) molitve je nemar. Sotonin sotona (tj. protivnik) jest čežnja za molitvom i plamen srca. Budite duhom vatreni, Gospodinu služite, kaže Apostol (Rim 12, 11). Taj plamen privlači i zadržava milost na onome tko se moli, i ona za njega postaje svjetlost, radost i neopisiva utjeha. Međutim, za demone je ona oganj, gorčina i progon. Kada dođe ova milost, ona sabire um od rasijanosti i naslađuje ga razmišljanjem o Bogu, iscjeljujući ga od svakog zla i nečistih misli.

17. Je li molitva na tvojim usnama? Onda je tamo i milost. Međutim, ona s usta mora prijeći u um i spustiti se u srce, a to zahtjeva mnogo vremena i truda. Jezik se mora mnogo pomučiti da bi se iskupio za svaku ispraznu riječ i za sve svoje padove, i mora steći naviku molitve. Navika se ne može stvoriti bez truda i rada. Da bi došla milost, mora se pokazati i poniznost. Nakon toga, put će biti čist. Molitva će se prilijepiti za naše disanje, a um će se probuditi i slijedit će je. Vremenom, strasti se utišavaju, misli se povlače, a srce postaje mirno.

18. Nemoj se zamoriti od vraćanja svog uma svaki put kad odluta. Bog će vidjeti tvoju revnost i tvoj trud, i poslat će Svoju milost da ga sabere. Kad je prisutna milost, sve se čini s radošću i bez napora.

19. Molitvom prelazimo iz jedne radosti u drugu; bez molitve, prelazimo iz jednog pada u drugi, iz patnje u patnju, i osjećamo tešku grižnju savjesti. Ukratko, uz malo truda i bola u molitvi, zadobit ćemo mnogo radosne žalosti (plača po Bogu, plača koji donosi radost), umilnosti i suza, zajedno sa slatkoćom prisutnosti Božje i bezgrešnog straha Njegovog, koji čisti i očišćuje um i srce.

20. Srce se mora očistiti da bi i um bio prosvijetljen čistim mislima koje će se odozgo odražavati u njemu.

21. Oni koji su ušli u Carstvo Božje nisu nepokajani, nego grešnici koji su se preobrazili pokajanjem i suzama. Ništa čovjeku toliko ne pomaže boriti se i pobijediti strasti, koliko neprestana umna molitva.

22. U vrijeme kada te iskušava nemar koji umrtvljuje um, jezik i prste na brojanici, molim te da se ne predaješ. Uloži mali napor, kako bi Bog vidio tvoju odlučnost i ojačao te. Postoji nešto više što Bog želi od tebe, i On dopušta ovo vrijeme iskušenja da bi ti to mogao i da daš. On zna, kao što i ti znaš, da možeš dati više. Prema tome, prisili se što više možeš u vrijeme koje ti je određeno za molitvu, i izvrši svoju dužnost da bi Boga učinio svojim dužnikom. Ako ne primiš milost, pripremit ćeš se da je primiš sljedeći put ili ubrzo nakon toga. U svakom slučaju, prije ili kasnije primit ćeš milost. Nemoguće je da se to ne dogodi. U stvari, uobičajeno je da Bog više daje onda kada odlaže davanje.

23. Njiva srca bit će onoliko plodonosna koliko dobro bude uzorana molitvom, navodnjena suzama kajanja i oplijevljena od korova zlih misli.

24. Povremeno se događa da se milost povuče, a da to uopće nije naša greška. To je kao da ti Bog kaže: "Sva tvoja djela su dobra, ali nemoj misliti da sve zavisi od tebe. Ja ću doći i otići kad budem smatrao da je to potrebno, da bih te naučio da u potpunosti odbaciš samovolju i da budeš trpeljiv, da bi dobro naučio lekciju poniznosti."

25. Oni koji su uznapredovali u molitvi imaju nepokolebljivo uvjerenje da je, usprkos svim čovjekovim naporima, molitva djelo milosti.

26. Sv. Šimun Novi Teolog jasno kaže da nitko nije u stanju sam od sebe proslavljati Boga, nego da je to milost Kristova, koja se nastanila u njemu, koja proslavlja i pjeva hvale Bogu i moli se u čovjeku.

27. Kada se čovjek moli sa strahom i strahopoštovanjem, stojeći mirno i obraćajući pažnju na ono za što se moli, onda je to znak da je milost Božja posjetila njegovo srce.

28. Pažnja mora biti neraskidivo povezana s molitvom, na isti način na koji je i tijelo neraskidivo povezano s dušom. Drugim riječima, u vrijeme molitve um mora stražariti nad srcem i kružiti nad njim, i odatle, iz dubina srca, uznosit će molitve Bogu, neprestano izgovarajući: "Gospodine Isuse Kriste, pomiluj me." Kad jednom u srcu okusi i iskusi da je Gospodin dobar i da je sladak, um više neće željeti napustiti mjesto srca, nego će zajedno s apostolom Petrom reći: Dobro nam je ovdje biti (Mt 17, 4). On želi kružiti unaokolo, udaljujući i protjerujući, da tako kažemo, sve one ideje koje je tamo posijao đavao, ne dopuštajući nijednoj ovozemaljskoj misli da tamo ostane i postajući na taj način siromašan (nišči) duhom, odnosno lišen svake ovozemaljske misli. Ovakav zadatak izgleda veoma težak i mučan onima koji ništa ne znaju o njemu. Međutim, oni koji su okusili njegovu slatkoću i u dubini srca osjetili njegovu nasladu, uskliknut će zajedno s božanskim Pavlom: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove (Rim 8, 35)?

29. Pažljivo slušajući Gospodina koji je rekao da nečiste misli, koje skrnave čovjeka, dolaze iz srca, kao i da čašu i zdjelu najprije moramo očistiti iznutra kako bi i izvana bile čiste (Mt 15, 19-20 i Mt 23, 26), naši sveti Oci napuštali su svaku drugu duhovnu djelatnost i posvećivali se jedino ovom djelu, odnosno stražarenju nad srcem, budući sigurni da će na taj način lako steći i svaku drugu vrlinu.

30. Bogonosni Šimun Novi Teolog kaže: "Očistimo svoja srca, da bismo u sebi mogli pronaći sveprisutnog Gospodina. Očistimo svoja srca ognjem Njegove milosti, da bismo u samima sebi vidjeli svjetlost i slavu Njegovog božanstva."

31. Sretni su oni koji su pristupili božanskoj svjetlosti i stupili u nju, koji su se sjedinili s njom i tako i sami u cjelini postali svjetlost. Oni su sa sebe u potpunosti svukli uprljanu odjeću svojih grijeha i više ne prolijevaju gorke suze. Sretni su oni koji su još u ovom životu spoznali svjetlost Gospodnju kao Samog Gospodina, jer će u budućem životu odvažno stajati pred Njim. Blaženi su oni koji su primili Krista, jer je došao kao svjetlost onima koji su prethodno bili u tami, a sada su postali sinovi svjetlosti i nezalaznog dana.

32. Sv. Grgur Palamas kaže da molitva, koja se sjedinjuje s udisanjem i izdisanjem, vremenom uzrokuje da slatki dah milosti, miomiris duhovne pomasti, izlazi iz usta čovjeka koji se moli, miris života za život (2 Kor 2, 12), prema riječima velikog Pavla. I zaista, ne postoji ništa slično dahu molitve, neprestane umne molitve. Molitva ne izlijeva milost samo na onoga tko se moli, nego preplavljuje milošću i ostalu tvorevinu, posredstvom njega se rasipajući i šireći na nju. Dok udiše, čovjek se očišćuje, oživljuje i posvećuje. Kada pak izdiše, on očišćuje, oživljuje i posvećuje tvorevinu, ali to ne čini on, nego božanska milost.

33. U ovim posljednjim danima, kada je dah antikrista zagadio zemlju, more i sve što diše, Bog u krilu i srcu Crkve raspiruje djelovanje umne molitve kao osvježavajuću rosu milosti, kao vjetar koji je osjetio prorok Ilija (1 Kr 19, 12), kao protuotrov za zdravlje i spasenje duše i tijela u danima u kojima živimo, kao i u onima koji će tek doći.

34. Poznajem tisuće duša u svijetu, bolje rečeno širom cijelog svijeta, koje se prisiljavaju na molitvu i u tome postižu zadivljujuće rezultate. Molitva ih jača u njihovoj duhovnoj borbi, prosvjetljuje ih iznutra, i oni se ispovijedaju otvoreno i iskreno. Mučeni mislima i iskušenjima koje demoni potiču protiv onih koji izgovaraju molitvu, oni čežnjivo pritječu svetim sakramentima. Zatim se ponovno upuštaju u borbu s mislima i strastima, i ponovno se vraćaju sakramentima, jer više ne mogu živjeti bez molitve.

35. Molitva je disanje. Kad čovjek diše on je i živ, i o tome se brine čitavog života. Tko god započne izgovarati molitvu, on započinje i popravljati cijeli svoj život, imajući duhovnog oca kao rukovoditelja. Kao što izlazeće Sunce budi, obasjava i oživljuje tvorevinu, tako i Krist, Sunce Pravde, pojavivši Se posredstvom molitve u čovjekovom umu i srcu, budi čovjeka da vrši djela svjetlosti i nezalaznog dana.

36. Prema tome, braćo, "neprestano udišite Krista", kao što je imao običaj reći sv. Antun Veliki, začetnik kršćanske askeze. Apostol pogana savjetuje, opominje i zapovijeda kršćanima na svakom mjestu i u svakom vremenu: Molite se bez prestanka (1 Sol 5, 17). Sveti Oci objašnjavaju da "bez prestanka" znači da molitva nema niti kraj niti mjeru. U vrijeme mira ne budite nemarni, nego se molite. Popravljajte se i pripremajte se za duhovni rat. Budite hrabri. Ne strahujte od iskušenja. Svi su iskusili promjene; međutim borba zahtjeva strpljenje i ustrajnost. Čak i ako padne tisuću puta na dan, pravednik će se uspraviti i to će mu se računati kao pobjeda. Molitva upravo to i znači: neprestano kajanje i neumorno prizivanje božanske milosti.

Kristu Bogu našem, koji daje molitvu moliteljima (1 Kr 2, 9-po LXX), neka je slava i hvala u vjekove. Amen.