Ako hoćeš..

„Sve ono što je zapovijeđeno u Evanđelju u stvari je savjetodavno. Gospodin nikada nikome ništa nije nametao: Ako hoćeš biti savršen, idi prodaj sve što imaš, pa hajde za mnom. Gotovo čitavo Evanđelje se može svesti na to ako hoćeš, u tome je njegova suština. Bog je, dakle, umanjio svoju moć u odnosu na nas, da bi našu slobodu sačuvao što cjelovitijom. Kad je to tako, onda čovjek snosi jednu nevjerojatno veliku odgovornost kako će tu slobodu upotrijebiti.

            Nijedna od zapovijedi koje su nam dane nije pravnog karaktera: „E, to čini, ovo nemoj činiti.“ Nije to gomila suhoparnih paragrafa koje mi trebamo usvojiti bez ikakvog objašnjenja, jer „tako nam je ostalo od starih, tako treba.“

            Bog nas je stvorio slobodne. Svatko razmišlja o onome o čemu hoće: mogu misliti o budalaštinama, a mogu i o blaženstvu svetih; to je kao kada na stolu imaš pet jela, pa kažeš: „Ovo ću uzeti, a ovo neću!“ Mogu početi i prekinuti ta razmišljanja kad god hoću, to je umna sila koju nam je Bog usadio. Ali, odatle i odgovornost.

            Post koji je bio dan Adamu i Evi u Raju nije se odnosio na količinu hrane, nego na uzimanje sa zabranjenog drveta. Kaže: „Slušaj, od svakog drveta u vrtu možeš kušati, osim od drveta spoznaje.“ Dakle, još je u Raju Bog čovjeku postavio granicu – post. To je bio jedan test čovjekove slobode, a u isto vrijeme i test povjerenja u Stvoritelja. Bog je, naime, htio učiniti čovjeka bogom po milosti, kako to sveti Oci kažu, ali nikako na silu: On je čovjeku dao sve, ali mu je ostavio prostora za slobodnu volju, da ispita sebe kao Bogom sazdanu ličnost.

            Mi, suradnici Božji, suradnici Božje milosti, trebamo se slobodno odlučiti, budući da nas nitko na to ne prisiljava, za ono što je Božje.“

Starac Pajsije Hilandarac