Akatist Presvetoj Bogorodici u čast Njene ikone Lepavinske

Najveća svetinja Mitropolije zagrebačko-ljubljanske jest čudotvorna ikona Majke Božje Lepavinske. O njoj smo već nekoliko puta pisali. Pošto k njoj hodočasti izuzetno mnogo Hrvata, koji tamo također primaju uslišanja i iscjeljenja, odlučili smo za njih prirediti Akatist Bogorodici Lepavinskoj na hrvatskom jeziku, kojega će oni moći moliti, bilo u crkvi, bilo kod kuće. Neka je na zdravlje i spasenje!

link za pdf: Akatist Bogorodici Lepavinskoj

Sv. mučenik Kodrat Lepavinski – svetac Prigorja i Podravine

            U cijelom nizu slabo poznatih svetinja Pravoslavne Crkve u sjevernoj Hrvatskoj, postoji i lik jednog lokalnog sveca iz 18.st., svetog mučenika Kodrata, igumana manastira Lepavine.

            O manastiru (pravoslavnom samostanu) Lepavini pisali smo na tri mjesta ( Ikona Bogorodice Lepavinske, Pravoslavni samostani sjeverne Hrvatske, Pravoslavno Prigorje ). Da se ukratko podsjetimo: on je jedan od četiri samostana Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, i to jedini danas aktivni. Od 16.st., kada je osnovan, bio je najvažnije duhovno središte pravoslavlja u ovom dijelu Hrvatske. Poznat je po čudotvornoj ikoni Bogorodice, pred kojom i danas iscjeljenje primaju ljudi svih naroda i vjera.

            Sv. Kodrat je bio iguman manastira, pravoslavnog samostana u Lepavini. Iguman, to je predstojnik, poglavar; odgovara katoličkom gvardijanu ili prioru. Ne znamo puno o njemu, osim da je živio u vrlo teško doba. Naime, 17. i 18.st. je bilo vrijeme agresivnih pokušaja da pravoslavni vjernici sjeverne Hrvatske prihvate uniju s Katoličkom Crkvom, te postanu grkokatolici. Samostan Lepavina je bio jedan od središta otpora tome.

            Godine 1710. imenovan je marčanskim grkokatoličkim biskupom Rafailo Marković. Naime, sjedište pravoslavnih biskupa se nalazilo od kraja 16.st. u samostanu Marči ( Samostan Marča ), koji su s vremenom nasilno preuzeli pobornici unije s Katoličkom Crkvom, te iz njega pokušavali nametnuti grkokatolištvo pravoslavnima. U sjećanju Pravoslavne Crkve dotični Marković je ostao zapamćen kao vrlo negativna ličnost, što zbog problematičnog osobnog života i pristupa vjernicima, što zbog fanatičnog nametanja unije pravoslavnima. U tim svojim nastojanjima pokušao je on preuzeti i samostan Lepavinu, i tako sasjeći pravoslavni otpor. Međutim, sv. Kodrat mu zapriječi ulaz u samostansku crkvu. Tom prilikom biva ubijen iz pušaka na samom pragu crkve, i postade mučenik za čistoću vjere pravoslavne. Dogodilo se to 13./24.11.1715.

            Iako sv. Kodrat nije nikada službeno kanoniziran, poštuje se kao lokalni svetac u samostanu Lepavini, gdje visi i njegova gore prikazana ikona.

            Sv. Kodrate, moli Boga za svoj narod Prigorja, Podravine, Bilogore i Moslavine!

Čudotvorna ikona Bogorodice Lepavinske

            Danas donosimo kratki članak o najvećoj i najvažnijoj duhovnoj svetinji Pravoslavne Crkve u sjevernoj Hrvatskoj, u Mitropoliji zagrebačko-ljubljanskoj, o manastiru/samostanu Lepavina. Manastir Lepavina se nalazi na području općine Sokolovac, u Koprivničko-križevačkoj županiji, otprilike na pola puta između Križevaca i Koprivnice. Samo mjesto Lepavina se nalazi na glavnoj cesti i željezničkoj pruzi, pa je relativno lako do njega doći, ali sam manastir je malo izdvojen iz naselja, okružen brdima i šumama. U njemu se čuva najveća pravoslavna svetinja ovih krajeva – čudotvorna ikona Bogorodice Lepavinske. Od 16.st., Bog preko ove ikone nepoznatog autora obilno izlijeva svoju milost, liječi bolesne, izgoni zloduhe, lomi lance magije i okultizma, i to na sve ljude, bez obzira na vjeru (izuzetno mnogo katolika dolazi ovamo). Naravno, čudo je u pravoslavlju samo znak dolaska Budućeg Svijeta, i daje se samo ako je u interesu spasenja duše.

            U manastir je najbolje doći subotom i nedjeljom ujutro. Prvo se služi sv. Liturgija (Euharistija), a nakon kratke kava-pauze u manastiru počinje molitva za zdravlje pred ikonom. Za tu priliku je potrebno dostaviti papire s imenima ljudi za koje želite da se moli (svejedno na kojem pismu), tako da za vrijeme molitve ta imena mogu biti poluglasno čitana sa strane uz ikonu. Također, nakon molitve možete ostaviti svoje osobne stvari na blagoslov. Možete kupiti posvećenog ulja, dok vodu uzimate sami s izvora – naime, pored manastira se nalazi uređeni izvor žive vode, koja otječe kao potok, i čudotvorna je. Svi hodočasnici nakon molitve, po starom svetogorskom običaju, imaju ručak u manastiru. 

            Manastir Lepavina poznat je po svom izdavaštvu, ali i internet-misionarenju, uključujući i internet-radio. U nastavku donosimo kratki tekst o ikoni i njenim čudima mitropolita Jovana Pavlovića:

U samostane kao duhovna središta, kao mjesta gdje se Bogu neprestano uznose molitve, ljudi od davnina dolaze po pomoć, koju im sam Gospodin po neizmjernoj milosti Svojoj, a radi usrdnih molitava vjernih služitelja Svojih, daruje. Za samostan Lepavinu neraskidivo je vezana čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Lepavinske. Nastanak ove ikone datira s početka 16. st. i djelo je nepoznatog autora, a po stilu pripada italo-kretskoj školi. Ikoni se s razlogom pripisuju čudesne iscjeliteljske moći. I sama njena sudbina je čudesna: 1943. godine u njemačkom bombardiranju samostan Lepavina je doživio veliko stradanje; toranj i crkva su bili teško oštećeni, a ikonostas s ikonama skoro potpuno uništen. Ikona Presvete Bogorodice je čudom Božjim ostala neoštećena - našli su je zatrpanu pod debelim naslagama žbuke i cigle bez ijedne ogrebotine, iako je jedna granata pala ravno pod nju! Poslije rata se dugo nije znalo gdje se nalazi. Po milosti Božjoj, godine 1967. na tavanu zagrebačke mitropolije nju je pronašao o. Simeon (Sakulj), u to vrijeme predstojnik samostana Lepavine. Bila je predana na restauraciju, a u samostan je vraćena, po blagoslovu tadašnjeg mitropolita zagrebačkog Damaskina, na Veliku Gospu 1969. godine. Upravo je tog dana, na taj veliki Bogorodičin blagdan, prvi put bila služena sv. Liturgija u crkvi obnovljenoj od ratnih razaranja, i tom prilikom je Carica nebesa i zemlje na najljepši i najradosniji način objavila Svoju prisutnost među vjernim narodom. O velikom čudu koje se tada dogodilo svjedoči o. Simeon (Sakulj): "Plan je bio da ikonu i mitropolita Damaskina, koji je iz Zagreba trebao doći oko 9.30 sati, sačeka procesija na raskrižju poslije pruge, kod križa. Procesija je čekala, ali se dogodio prometni zastoj, zbog čega je mitropolit s ikonom i pratnjom kasnio. Liturgija je počela, mnogo je vjernika došlo. Kad je mitropolit oko 11 sati stigao, s autom je stao iznad groblja, da bi ikona ipak bila svečano unesena u crkvu. Iznijeli su je iz auta i stavili u trnje ispod bagrema, čekajući da dođe procesija iz crkve. I onda su tri jeromonaha, u procesiji, otišla po nju, svečano je dopratili do crkve i stavili na mjesto na kojem je danas. Na Liturgiji je jedno dijete za vrijeme nafore ležalo na ambonu. Bio je to dječak od oko šest godina, spavao je... Ja sam poslije otišao u konak, a kad je završila molitva, moja je snaha prva izašla iz crkve, došla sva u plaču i kazala: "Što sam doživjela, dijete je gluhonijemo rođeno, a progovorilo je poslije molitve!" Jeromonah koji je čitao molitve, u jednom je trenutku položio omofor od vladike na dijete. I poslije, kad je čitanje bilo završeno, dječak je ustao, uhvatio majku za suknju i izgovorio: "Mama, mama!" U crkvi su svi plakali... Poslije sam rekao mitropolitu da se osim ovog čuda dogodilo još jedno. Jer, po ljetopisu je stari samostan građen gore na brdu, ali su ikonu Uvoda svakog jutra nalazili u trnju, na mjestu na kojem je današnji samostan. Kazao sam: mi smo ikonu iz trnja uzeli i vratili je u crkvu. Ponovila se povijest!"

O čudesnim događajima i iscjeljenjima pred čudotvornom ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske postoje brojna svjedočanstva i izvorni zapisi. U samostanskom ljetopisu zapisano je sljedeće:

"... godina 1773.

Neki čovjek iz Marinkovaca, Ivanićka krajina, dovede u samostan Lepavinu sina svoga, koji je bolovao i patio od duha nečistog da je i razum izgubio; bio je vezan i čuvan, no milošću Božjom iscjeljen je pred ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske.

... godina 1774.

Vojnik Ignjatije iz sela Mali Grabičani izgubi razum da je i odjeću svoju cijepao; bio je svezan u lance. Njegovi ga dovedoše u samostan i ovdje dobi iscjeljenje pred ikonom Presvete Bogorodice.

... godina 1776.

Dijete Georgije, sin Jakova iz Kukavica, donesen je u samostan. Imao je padavicu i pjena mu je išla na usta; i on dobi iscjeljenje pred ikonom Presvete Bogorodice Lepavinske.

... godina 1777.

Dvije žene iz Banata bile su bolesne od duhova nečistih... Iz njih su vikali nečisti duhovi i otkrivali ljudske tajne i razotkrivali ljudska djela, i one su se mnogo grčile. Milošću Božjom obje su primile iscjeljenje pred ikonom Presvete Bogorodice".

Od toga vremena mnogi koji su patili od raznih bolesti i s vjerom dolazili, a ovdje nisu zapisani, primiše iscjeljenje milošću Božjom od čudotvorne ikone Presvete Bogorodice u samostanu Lepavini.

I u današnje vrijeme, isto kao i u prošlosti, Presveta Bogorodica preko svoje čudotvorne ikone Lepavinske milostivo sije ljubav, duhovnu radost i mir. Mnoge su se suze žalosnice pretvorile u suze radosnice poslije molitve Njoj upućene u samostanu Lepavini. A samostan, iako sakriven u maloj dolini i utopljen u nenarušeni prirodni krajolik, daleko od svjetske užurbanosti, sa svojom je svetinjom proživljavao brojne uspone i padove koje su donosile povijesne promjene. Ljudi su dolazili i odlazili, molili za pomoć, primali iscjeljenje, bivali zahvalni, a ponekad, nažalost, i zaboravni...

Stradanje samostana Lepavine u 2. svjetskom ratu nije se moglo lako i brzo prevladati. U poslijeratnim godinama, veoma teškim za samostan, ljudi su rijetko dolazili u samostansku crkvu. Za to vrijeme, i sama izgubljena pa opet pronađena, ikona Presvete Bogorodice je strpljivo čekala povratak svoje bolne, izgubljene djece, spremna ih primiti natrag, okupati ih u milosti Svojoj i iscjeliti...

Godine 1984. kotač povijesti se ponovno okreće prema carskoj lavri Hilandaru na Svetoj Gori. Iz tog Svog duhovnog vrta Presveta Bogorodica presađuje jedan plodan izdanak u Svoj lepavinski vrt. Promisao Božji nije ostavio ovo mjesto da duhovno zapusti, već mu preko služitelja Svoga oltara, arhimandrita o. Gavrila (Vučkovića), polako vraća prijašnji duhovni sjaj. Svojom predanošću volji Božjoj, usrdnim molitvama i požrtvovnim pastirskim radom, arhimandrit Gavrilo priziva natrag kući Božjoj brojnu izgubljenu djecu, mnoge vjernike kako iz bližih, tako i daljih krajeva. Samostan Lepavina ponovno postaje mjesto koje svakodnevno posjećuju oni koji pate od raznih bolesti, nevolja i problema. Milost Božja i čudotvorna iscjeliteljska moć ikone Majke Božje Lepavinske - za koju je u međuvremenu izrađen prelijepi tron (zadužbina Mije Cvetkovića, duboresca iz Beograda) - opet stvaraju od našeg samostana duhovni izvor u kojem mnogi i mnogi nalaze utjehu, olakšanje i izbavljenje od svojih nedaća. Opet se ostvaruju Kristove riječi: "Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta" (Mt 28, 20). Opet se osjeća prisutnost milosti Božje, koja obuzima svaku dušu koja dođe u samostan Lepavinu.