Kako je izgledao Raj?

Pošto je Bog namjeravao, od vidljive i nevidljive tvari, sazdati čovjeka na svoju sliku i priliku[1], kao nekakvog cara i gospodara cjelokupne zemlje i svega što je na njoj, uredio je unaprijed za njega nešto kao carski dvorac, kako bi ovaj, boraveći u njemu, živio blaženim i sretnim životom. A to je božanski rajski vrt, koji je Božjim rukama zasađen u Edenu, i koji je riznica svake radosti i veselja. Jer riječ „Eden“ označava izobilje. Bio je, naime, na istoku i nalazio se na većoj visini od cijele zemlje, imao je blagu klimu i bio je obasjan najtananijim i najčistijim zrakom, zasađen uvijek zelenim biljem, prepun mirisa, ispunjen svjetlošću koja nadilazi svaku maštu, i pun svake čuvstvene krasote i ljepote, bilo je to istinski božansko mjesto i dostojno prebivalište onoga koji je stvoren na sliku Božju; u njemu nijedna od nerazumnih životinja nije prebivala, nego samo čovjek, stvorenje ruku Božjih.

I usred toga rajskoga vrta posadio je Bog drvo života i drvo spoznaje[2]. Drvo spoznaje je, naime, bilo kao neka kušnja i provjera i vježbanje čovjekove poslušnosti i neposlušnosti. Zbog toga je ono i nazvano drvetom spoznaje dobra i zla; ili možda zato što je, onima koji su od njega kušali, davalo moć da spoznaju vlastitu prirodu, što je dobro za one koji su savršeni, ali je zlo za one koji su nesavršeni i za one čije su želje lakome, kao što je tvrda hrana loša za one koji su nježni i koji trebaju mliječnu hranu. Jer Bog, koji nas je stvorio, nije htio da se staramo i brinemo o mnogom, niti da budemo staratelji i promislitelji vlastitog života, od čega je i Adam nastradao; jer, čim je okusio, spoznao je da je gol, te se pobrinuo sebi za pregaču: uzevši, naime, listova smokvinih, opasao se. A prije kušnje s drveta spoznaje bili su oboje goli, i Adam i Eva, i nisu se stidjeli[3]. Bog je, dakle, htio da budemo toliko bestrasni (jer to je znak krajnjega bestrašća). Još je želio da budemo i bezbrižni i da imamo samo jedno djelo, i to ono anđeosko, odnosno da neprestano i neprekidno pjevamo himne Stvoritelju, i da se naslađujemo gledanjem u Njega, te da svoju brigu na Njega prebacujemo, što nam je preko proroka Davida i objavio, govoreći: Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti[4]. I u svetim Evanđeljima, poučavajući svoje učenike, On kaže: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući[5]. Te opet: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati[6]. A Marti kaže: Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti[7] odnosno, izabrala je da sjedi kraj nogu Njegovih i da sluša riječi Njegove.

Drvo života, međutim, bilo je drvo koje je imalo životodavnu energiju, ali od njega su mogli jesti samo oni koji su dostojni života i ne podliježu smrti. Neki su raj zamišljali tjelesnim, a drugi, opet, duhovnim. Meni se, međutim čini da, kao što je čovjek stvoren istovremeno i tjelesnim i duhovnim, tako je i njegovo najsvetije prebivalište stvoreno istovremeno i tjelesno i duhovno, te ima dvostruko obličje: jer čovjek je, kao što smo to već kazali, tijelom bio nastanjen u najbožanstvenijem i prekrasnom prostoru, dok je dušom prebivao na uzvišenijem i još ljepšem mjestu, prebivajući u Božjem prebivalištu i imajući Njega kao preslavnu odjeću. Odjeven je bio u Njegovu milost i naslađivao se jedinstvenim preslatkim plodom, gledanjem[8] u Njega, kao neki anđeo, i time se hranio, tako da je ono dostojno nazvano drvetom života; jer slatkoća božanskog zajedništva onima koji se Njime pričešćuju predaje život koji se ne prekida smrću. A to drvo je, kao što je poznato, Bog nazvao svakim drvetom, govoreći: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi[9]; jer On je sve, i u Njemu i kroz Njega je sve sazdano.

No, drvo spoznaje dobra i zla predstavlja raspoznavanje mnogolikog znanja. A to znanje je spoznavanje vlastite prirode, koje je, naravno, dobro za one koji su savršeni i koji su dospjeli do božanskog promatranja (duhovnog viđenja); jer to znanje iz sebe objavljuje veličanstveno djelo Stvoriteljevo onima koji se ne boje pada. Jer oni su s vremenom dostigli do izvjesnog stupnja takvoga promatranja, ali to znanje nije dobro za mlade i za one čije su želje lakome; za one koje briga za vlastito tijelo privlači k sebi odvraćajući njihovu pažnju. A to biva zbog nestalnosti njihovog prebivanja u dobru i zbog toga što se nisu čvrsto utvrdili u privrženosti jedinome dobru.

I tako smatram da je božanstveni raj dvolik. A istinu su nam predali bogonosni Oci, i oni koji su učili ovako, i oni koji su učili onako. Moguće je, pak, pod izrazom „svako drvo“ podrazumijevati znanje koje proizlazi iz svih tvorevina božanske sile, kao što kaže božanski apostol Pavao: Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire[10]. Međutim, od svih tih poimanja i znanja uzvišenije je ono znanje koje otkriva ono što se tiče nas, odnosno, koje govori o našem sazdanju, kao što veli božanski David: Znanje to odveć mi je čudesno[11], odnosno, zbog moga sazdanja. To znanje je, naime, bilo opasno za Adama, budući da je bio novostvoren, i to iz razloga o kome smo već govorili. Drvo života, s jedne strane, trebamo shvatiti kao božansku spoznaju, koju ostvarujemo kroz sve što je čuvstveno, ili kao uspon k Roditelju i Stvoritelju i Uzročniku posredstvom čula; kao što je „svakim drvetom“ nazvao puninu i nerazdjeljivost, koja jedina pruža mogućnost sudjelovanja u dobru; s druge strane, drvo spoznaje dobra i zla trebamo shvatiti kao čuvstvenu i ukusnu hranu, koja svojim izgledom izaziva slatkoću, a u stvari onoga koji od nje okuša čini pričesnikom zala; jer Bog je rekao: Jedi slobodno od svakoga drveta u vrtu[12] misleći time, kako ja smatram, sljedeće: kroz svaku tvorevinu uzdigni se do mene, Tvorca, i od svih plodova uberi jedan, to jest, Mene, istinski život. Neka ti sve plodonosi život, a pričešćuj se mnome, koji sam sastavni dio tvoga bića, jer tako ćeš biti besmrtan. Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti[13] jer čuvstvena hrana je prirodna nadoknada za ono što je otišlo od našega tijela, te odlazi u izmetine i trulež, i nemoguće je da ostane neraspadljiv onaj tko biva pričesnik čuvstvene hrane.

sv. Ivan Damaščanski: Izlaganje pravoslavne vjere
 

---

[1] Post 1, 26

[2] Post 2, 9

[3] Post 2, 25

[4] Ps 55, 23

[5] Mt 6, 25

[6] Mt 6, 33

[7] Lk 10, 41-42

[8] Gledanje, promatranje, teorija (Θεωρια)

[9] Post 2, 16

[10] Rim 1, 20

[11] Ps 139, 6

[12] Post 2, 16

[13] Post 2, 17