Prvi čovjek, Adam, živio je u miru sa životinjama koje su ga okruživale, i koje su bile posve pitome i miroljubive. Tako će jednog dana, kada Bog obnovi svijet, uskrsli ljudski rod ponovno živjeti u miru s pitomim i dobroćudnim životinjskim svijetom oko sebe. Umeđuvremenu, pravoslavni sveci su živi znak tog budućeg svijeta - jer i životinje osjećaju njihovu svetost.
Ćilim
i škorpioni
Jednoga dana kada sam došao u Starčevu ćeliju, on je ležao
na krevetu; povrh pokrivača kojima je obično bio pokriven, nalazio se nekakav
stari, izbušeni ćilim. Malo se začudih zbog toga. Iako ništa nisam rekao o
tome, Starac je shvatio moje misli, pa mi kaže: „Promatraš ovaj stari ćilim, pa
se pitaš zašto sam ga prebacio preko sebe. Veoma volim ovaj ćilim jer on ima
bogatu povijest. Mojem starcu ga je poklonila njegova baka, iz svoga miraza, a
starac ga je poklonio meni, kao blagoslov, kada sam bio njegov poslušnik. Otada
se nikada od njega nisam odvajao. Kada sam bio na Svetoj Gori, prostirao sam
ga na pod svoje ćelije i lijegao preko njega spavati. Noću, međutim, kada je
nastupala hladnoća, dolazili bi škorpioni i skrivali se ispod ćilima jer su tu
nalazili toplinu. Ujutro kad bih se probudio, pažljivo sam ustajao sa ćilima,
uzimao metlu i polako istjerivao škorpione iz moje ćelije ne povrijedivši pri
tom nijednog. Sljedeće noći škorpioni bi opet dolazili ugrijati se”.
Divio sam se, i istovremeno
ježio, slušajući ovu priču; zamišljao sam Starca kako blaženo spava na škorpionima.
Sputavao sam, međutim, svoj užas misleći kako su škorpioni vjerojatno bili mali
i stoga bezopasni. Nedugo zatim, Starac ustade s kreveta i predloži mi da
pođem s njim u šetnju u obližnju šumu. Dok smo šutke koračali, prebirao sam po
svojim mislima
ne bih li našao neku prigodnu temu o kojoj
bismo razgovarali. Starac, međutim, prekide moje misli rekavši: „I nemoj
misliti da su škorpioni o kojima sam ti govorio, bili mali. Bili su obični,
dosta veliki”. Tog trenutka sjetio sam se prikladnih riječi iz evanđelja, te
rekoh: „Starče, na Vama su se obistinile riječi Kristove: ,Evo vam dajem
vlast da stajete na zmije i škorpione, i na svu silu vražju, i ništa vam neće
nauditi’ (Lk 10,19)”. Starac mi na to ljutito uzvrati: „Ne govori takve stvari,
čovječe! Krist je to rekao za sedamdesetoricu svojih učenika; nije to
rekao za mene”.
(iz knjige: Starac Porfirije, asket ljubavi i vidoviti čudotvorac)
Nema komentara:
Objavi komentar
Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima