O svećeničkom blagoslovu

Zaređeni službenici (to jest ljudi koji su kroz sakrament sv. Reda dobili milost Duha Svetoga radi svećeničkog služenja Kristovoj Crkvi) – biskupi (arhijereji) i svećenici (jereji) nas osjenjuju znakom križa. To osjenjivanje se naziva blagoslov.

Kada nas svećenik ili biskup blagoslovi rukom, onda on tako spaja prste da oni predstavljaju slova IC XC, to jest Isus Krist (kao na slici). To znači da nas preko svećenika blagoslovi Sam Gospodin naš Isus Krist. I zato blagoslov svećenika trebamo primati sa strahopoštovanjem.

Kada u Crkvi svećenici osjenjuju narod Križem ili Evanđeljem, ikonom ili Kaležom, onda se svi križaju i prave pojasni poklon (duboki naklon), a kada osjenjuju svijećama, blagoslivljaju rukom ili kade, izgovaraju riječi općeg blagoslova “Mir svima” i druge, onda treba napraviti pojasni poklon bez znaka križa; tada ne treba sklapati svoje ruke kako se to radi pri osobnom blagoslovu, a tim više ne prinositi ih ustima ili grudima.

Da bi se dobio osobni blagoslov od svećenika ili biskupa, treba križoliko sklopiti ruke: desni dlan preko lijevog okrenuti nagore, izgovarajući riječi: “Oče (ili Vladiko, ako je biskup) blagoslovite”. Dobivši blagoslov, cjelivamo ruku koja nas blagoslivlja, - cjelivamo je kao nevidljivu ruku Samog Krista Spasitelja. Kako kaže sv. Ivan Zlatousti, “ne blagoslivlja čovjek, već Bog njegovom rukom i jezikom”. To je jasno i iz svećenikovih riječi: “Bog neka blagoslovi!” Prizivaj Božji blagoslov ne samo u važnim stvarima i opasnim poduhvatima, već i u svim običnim životnim radnjama: na hranu kako bi je jeo na zdravlje; na svoj častan rad i uopće za svaki tvoj dobar početak, kako bi on bio uspješan; na put kako bi bio sretan; na svoju djecu kako bi ona rasla u vjeri i pobožnosti; na svoju imovinu kako bi se ona umnožila na dobro tvoje i tvojih bližnjih.

 Bez Božjeg blagoslova nijedno djelo ne može imati uspjeha. I zato su se naši pobožni preci trudili svaki posao započinjati poslije molitve i primivši svećenički blagoslov.

izvor: manastir Lepavina