Susret Gospodnji u Hramu

1. Susret Gospodnji u Hramu. U četrdeseti dan po Rođenju donese Presveta Djeva svog božanskog Sina u jeruzalemski Hram da Ga, sukladno Zakonu, posveti Bogu i sebe očisti (Lev 12, 2-7; Izl 12, 2). Iako ni jedno ni drugo nije bilo potrebno, ipak se Zakonodavac nije htio nikako ogriješiti o Svoj Zakon, koji je On bio dao kroz Svoga slugu i proroka Mojsija. U to vrijeme službu u Hramu je vršio svećenik Zaharija, otac Ivana Preteče i Krstitelja. On stavi Djevu Mariju ne na mjesto za žene, nego na mjesto za djevice u Hramu. Tom prilikom pojave se u Hramu dvije neobične ličnosti: starac Šimun i Ana, kći Fanuelova. Pravedni starac uze na ruke svoje Mesiju i reče: „Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj…“ Još reče Šimun za Dijete Krista: „Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan“ (Lk 2, 29. 34). Ana pak, koja od mladosti služaše Bogu u Hramu postom i molitvama, i sama spozna Mesiju, pa proslavi Boga i objavi Jeruzalemcima o dolasku Dugočekanoga. A farizeji, prisutni u Hramu, koji vidješe i čuše sve, rasrdiše se na Zahariju što stavi Djevu Mariju na mjesto za djevojke, i javiše to kralju Herodu. Uvjeren da je to Novi Car, o kome su mu zvjezdoznanci s Istoka govorili, Herod brzo posla da ubiju Isusa. No u međuvremenu sveta obitelj bijaše već izmakla iz grada i uputila se u Egipat, po uputi anđela Božjeg. Dan Susreta slavljen je od samog početka, no svečano slavljenje ovoga dana ustanovljeno je naročito 544. Godine, u vrijeme cara Justinijana.

2. Sveti novomučenik Jordan. Rodom iz Trapezunta, kotlar po zanimanju. Zato što je otvoreno branio vjeru Kristovu i kritizirao vjeru Muhamedovu, strada od Turaka 1650. Godine, u Galati u Carigradu. Isto tako strada i monah Gabrijel, kanonarh Velike crkve u Carigradu 1672. godine.

Kada zima susreće proljeće,

Stari Šimun bijaše dobre sreće:

On susrete Davnočekanoga,

Kroz proroke Prorokovanoga,

Njega – riznicu svih nebeskih blaga –

On sagleda ko mladenca naga,

Pa ovako Šimun proreče:

– Mom životu spustilo se veče;

Ovaj leži, da mnoge obori

Il’ da digne. Tako Duh govori –

Starčevo se proročanstvo zbilo:

Posta Isus mjera i mjerilo,

Izvor sreće, mira i radosti,

Al’ i nišan svađe i pakosti.

Jedne diže, a druge obara

I Raj i Pakao ljudima otvara.

Nek svak bira što mu srce veli,

U Raj s Kristom i naše srce želi!

RAZMIŠLJANJE

Govoreći o postupnom širenju i slavljenju Božića, sv. Ivan Zlatousti veli: „Prekrasne i plemenite voćke kada se posade u zemlju, uskoro dostižu veliku visinu i bivaju otežane plodom; tako i ovaj dan.“ Tako i dan Susreta Gospodnjeg. Od početka se taj dan spominjao među kršćanima, no svečano slavljenje počelo je od vremena velikog cara Justinijana. U vrijeme ovoga cara udari veliki pomor na narod u Carigradu i okolini, tako da je dnevno umiralo po pet tisuća i više ljudi. U to isto vrijeme dogodio se i strašni potres u Antiohiji. Vidjevši nemoć ljudskih sredstava, da se te bijede otklone, car u dogovoru s patrijarhom naredi post i molitvu po cijelom carstvu; a na sam dan Susreta urede se velike procesije kroz gradove i sela, da bi se Gospodin smilovao narodu Svome. I Gospodin se zaista smiluje, te pomor i potres najedanput prestanu. To se dogodilo 544. godine. Tim povodom i od toga vremena Susret se počeo slaviti kao veliki blagdan Gospodnji. Drvo se vremenom razraslo i počelo donositi obilne plodove.

PRIJEDLOG ZA RAZMATRANJE

Razmatrajmo Gospodina Isusa kao zdravlje i to:

1. kao zdravlje uma našeg, jer Njime zdravo mislimo,

2. kao zdravlje srca našeg, jer Njime zdravo osjećamo,

3. kao zdravlje volje naše, jer Njime zdravo djelujemo,

4. kao zdravlje obitelji, Crkve, škole, naroda i svake ustanove.

BESJEDA

o rukovodstvu Duha Božjega

Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana

 i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom (Lk 4, 1)

Vidite, braćo, što znači biti ispunjen Duhom Božjim Svetim. Bez Duha Božjega čovjek je ispunjen brigama, kuda će i kako će? A s Duhom Božjim čovjek je bez tih briga. Jer tada sam Duh upućuje čovjeka kamo će hoditi i kako će djelovati, i čovjek postaje nepogrešiv u kretanju i u djelovanju svome, zato što je nepogrešiv Duh koji ga vodi i rukovodi. Ne može čovjek ni pravo hoditi ni pravo djelovati, ako mu to Svemoćni i Svevidjeći Duh Božji ne kaže. Tko god se ne rukovodi Duhom Božjim Svetim, taj se rukovodi ili svojim vlastitim duhom, ili duhom zlim demonskim, zbog čega biva nemoćan, ozlojeđen, ožalošćen, gnjevan i očajan. Mi ne možemo podnijeti Duha Božjega u punini kao Krist Gospodin, ali Ga možemo zadobiti onoliko koliko nam treba, da bismo znali kuda, što i kako. Prema čistoći srca, Duh se useljava u srce i iz srca upravlja čovjekom.

Zato Crkva tako često ponavlja ovu molitvu Duhu Svetome: Care nebeski, Utješitelju, Duše istine! Dođi i useli se u nas. Bože, Duše Sveti, Tebi slava i hvala uvijeke. Amen.