Zagrebačke zadušnice

            Stara je tradicija u kršćanstvu, štoviše i nauk vjere, kako je potrebno moliti za mrtve. Po univerzalnom kršćanskom učenju, čovjek ima besmrtnu dušu, koja nadživljava njegovo tijelo, i kojoj se može pomoći u zagrobnom životu: Euharistijom, molitvama, dobrim djelima..

            Rimokatolička Crkva ima jedan dan u godini koji je posebno posvećen molitvi za mrtve. To je Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan. On je uvijek fiksnog datuma, 02.11. Pravoslavna Crkva nema ovakvog Dušnog dana, već više tzv. zadušnica – zadušnih subota. Zadušnice su, dakle, dani u Pravoslavnoj Crkvi posebno posvećeni molitvi za pokojne. Služe se sv. Liturgije za njih, zatim se vrše parastosi – posebne pjevane i kađene molitve za pokojne, koje se sastoje od niza crkvenih pjesama, himni i psalama. Uz parastos se blagoslivlja koljivo – posebno skuhano i pripremljeno žito, koje vjernici blaguju na groblju. To uzimanje hrane na groblju posvješćuje im realnost tjelesnog uskrsnuća – sjetimo se kako je Krist pred apostolima nakon uskrsnuća prvo uzeo hranu..

            Zadušnice su uvijek subotom. Subota je, naime, posebno posvećena molitvi za umrle. Razlog tome je činjenica Kristove smrti, odnosno, Njegovog prebivanja tijelom u grobu, te silaska Njegove duše u pakao i razaranja pakla, što se dogodilo upravo u subotu. Zato se kod Grka i zovu Ψυχοσάββατο, dušne ili zadušne subote.

            U Pravoslavnoj Crkvi, većina ovih zadušnih subota je u Velikom postu (korizma), i to druga, treća i četvrta subota u Velikom postu. Zatim su u subotu prije mesoposne nedjelje (nedjelja prije početka Velikog posta, spominju se već u 9.st.), pred Duhove, zatim miholjske (pred blagdan sv. Kirijaka Otšelnika 29.09.) i mitrovske (subota pred blagdan sv. Dimitrija 26.10.).

            U Zagrebu su prošle subote održane već tradicionalno na groblju Mirogoj. Prilika je to da se kaže nešto i o prisutnosti pravoslavlja na dotičnome mjestu. Naime, pravoslavna zajednica u Zagrebu postoji već stoljećima, a na ovome groblju se ukapa već od njegova početka, tj., postojao je izvorno pravoslavni dio groblja, i još se danas u tom dijelu arkada mogu vidjeti brojni spomenici i nadgrobne ploče (neki od njih i vrlo monumentalni) negdašnjih uglednih zagrebačkih pravoslavaca. Treba također istaknuti da ova zajednica nije bila jednonacionalno srpska, već je oduvijek bila višenacionalna, s velikim postotkom Rusa i Grka. 

            Na groblju postoje dvije pravoslavne kapele. Prva, sv. Petra i Pavla, je sagrađena 1891., po nacrtu glasovitog Hermana Bollea u slobodnoj interpretaciji neobizantskog stila.

            Ikonostas je istog stila i izgleda kao i onaj u grkokatoličkoj crkvi sv. Ćirila i Metoda na zagrebačkom Gornjem gradu.

           

              Vjernici tradicionalno pale svijeće, koje simboliziraju uskrsnu svjetlost Kristovu koju mole za umrle; ali također, izgaranje svijeće simbolizira našu molitvu, žrtvu koja izgara i uzdiže se pred Bogom.

            Ruski emigranti 1928. podižu svoju kapelu posvećenu Uskrsnuću Kristovom.

          Spomen na članove ruske zajednice u Zagrebu.

Spomen na danas svetu i kanoniziranu, rusku carsku obitelj pobijenu od komunista.

U ruskoj kapeli se čuva i velika svetinja – relikvija (komadić stihara, liturgijske haljine, odgovara rimokatoličkoj albi), velikog ruskog sveca, sv. Ivana Kronštatskog. 

Nakon službi u ovim dvjema kapelama, posjećuju se grobovi zaslužnijih vjernika, a nakon toga se služba vrši pred spomenikom kozaračkoj djeci.

Vječnaja pamjat!