Sv. Valentin – svetac Pravoslavne Crkve

Danas zapadni svijet slavi Valentinovo – dan zaljubljenih. U katoličkome svijetu, često podsjećaju ljude da iza ovog sekularnog, potrošačkog slavljenja zapravo stoji jedan svetac – sv. Valentin, koji malo što ima zajedničkog sa zaljubljenosti. No, još manje ljudi zna da je sv. Valentin i pravoslavni svetac – o tome donosimo kratki tekst portala pravoslavniroditelj.org:

Zbog čega je dobro čitati živote svetih? Da bismo učili o njihovom životu, vidjeli njihovu vjeru kada se i pod cijenu surovog mučenja nisu odricali Krista – i da bismo ih imali kao primjer za ugledanje i tako uzrastali u duhovnom životu. Ne skrećimo svoje oči sa Svetih i njihovog života i primjera. Danas, kada čitav zapadni svijet „slavi“ nekakav komercijalizirani „kupujem-trošim-poklanjam“ praznik, pažnju naše duše trebamo usmjeriti prema sv. Valentinu – svecu Pravoslavne Crkve. Naša Sveta Saborna i Apostolska Crkva proslavlja svetog svećenika Valentina 19. srpnja po novom kalendaru (6. srpnja po starom), dok rimokatolici slave ovog sveca 14. veljače. U pitanju je isti sv. Valentin, jer je on živio u 3.st., za vrijeme cara Klaudija. To je bilo vrijeme kada Rimska Crkva još uvijek nije otpala od (Pravoslavne) Crkve. Pored ovog svetog svećenika Valentina, u isto vrijeme je živio i za Krista mučenički stradao i biskup Valentin – koga naša Sveta Crkva proslavlja 30. srpnja po starom kalendaru, pa je to razlog zbog čega se učestalo pojavljuju netočne informacije na Wikipedijama i sličnim stranicama u vezi s prvim sv. Valentinom.

Tko je, dakle, bio sveti svećenik Valentin? Svetac koji je bio ognjene vjere i ispunjen velikom ljubavlju prema Kristu. Ono što možemo od njega naučiti je kako da se pomolimo Gospodinu da nam pomogne posvjedočiti vjeru u Krista našim bližnjima ili našem okruženju koje u Krista ne vjeruje ili Krista odbacuje. Sv. Valentin se, kao i svaki pravi pravoslavni misionar, nije uzdao u svoje vlastite snage i veliko  znanje (današnjim rječnikom bismo to nazvali „teološki obrazovanim čovjekom“) već se najprije Gospodinu pomolio ovako:

Bože svega vidljivoga i nevidljivoga, Stvoritelju roda ljudskog, Ti si poslao Sina Svog, Gospodina našeg Isusa Krista, da nas spasi od obmane đavolje i da nas privede iz tame u istinitu svjetlost; On nas i prizva k Sebi govoreći: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti (Mt 11, 28). Ti obrati ovaj dom k Sebi, i daj mu poslije tame svjetlost, da spozna Tebe – Boga i Krista u jedinstvu s Duhom Svetim uvijeke. Amen.

Pročitajte što je nadalje sv. Valentin učinio kada je čitava obitelj mnogobožaca povjerovala u Krista. Život ovog Sveca naše Crkve donosimo u nastavku. Sveti svećeniče Valentine, moli Boga za nas, kako bismo i mi, umjesto sentimentalne i isprazne zaljubljenosti i tjelesnog mudrovanja, u našim obiteljima gajili istinsku ljubav i stekli vjeru u  istinskog Čovjekoljupca – Boga našega.

Redakcija sajta Pravoslavni Roditelj

***

ŽIVOT SVETOG SVEĆENIKA VALENTINA

U to vrijeme car Klaudije naredi da mu u dvorac blizu kazališta dovedu na sud radi istrage jednog čestitog čovjeka, po imenu Valentina, po službi svećenika, koji zbog ispovijedanja Krista bi uhvaćen i u teške okove okovan. Kada Valentina dovedoše pred cara, car mu reče:

-Zašto ti, živeći usred naroda našeg, nisi suglasan s nama? Ja dosta slušam o vašem kršćanskom učenju, i čudim se kako ti, pametan čovjek, varaš sebe pustim bajkama vjere vaše.

Na to blaženi prezbiter Valentin odgovori:

-Kada bi ti znao dar Božji koji se nalazi u našoj vjeri, vjeru bi našu s radošću primio i ti sam, i narod tvoj, odbacio bi demone i idole rukom načinjene i ispovijedao bi jedinog svemogućeg Boga Oca i Sina Njegovog Krista, Stvoritelja svega postojećeg, koji je stvorio i nebo, i zemlju, i more, i sve što je u njima.

Tada jedan čuvar zakona iz svite careve gromko upita svetog prezbitera:

-A što ti misliš o bogovima Dionizu i Merkuru?

Prezbiter odgovori:

-Ja o njima ne mislim ništa drugo osim to, da oni bijahu bijedni i pokvareni ljudi koji vrijeme života svog provedoše rđavo, u porocima i tjelesnim slastima. A i ti, budeš li mi ispričao porijeklo njihovo i djela njihova, uvidjet ćeš sam koliko su bili pokvareni. – Na ovo čuvar zakona gromoglasno povika: Ovaj huli bogove, upravitelje Rimskoga Carstva!

Car Klaudije, saslušavši strpljivo ovaj razgovor, reče Valentinu:

-Ako je Krist Bog, zašto mi onda ne izložiš svu istinu o njemu?

Sveti prezbiter odgovori caru:

-Poslušaj me, o care! i bit će spašena duša tvoja, i proširit će se carstvo tvoje, i iščeznut će neprijatelji tvoji, i postat ćeš pobjednik nad svima, i nasladit ćeš se ovdje vremenitoga, a u budućem životu vječnoga carstva. Samo učini ovo: pokaj se što si prolio krv svetih, povjeruj u Krista i primi sveto krštenje.

Tada Klaudije reče prisutnima:

-Čujte, rimski građani i svi ljudi, kakvo nam zdravo učenje objavljuje ovaj čovjek.

No eparh Kalpurnije gromko reče na to:

-O, care! Ti varaš sebe lažnim učenjem ovoga čovjeka. Sami sudite, je li pravedno da ostavimo one bogove, kojima se od djetinjstva svog naučismo klanjati se.

Kada eparh izgovori ove riječi, caru se promijeni srce, i on predade Kalpurniju prezbitera Valentina rekavši mu s tugom:

-Strpljivo ga saslušaj. Ako učenje njegovo ne bude zdravo, onda postupi s njim po zakonu, po kome se sude skvrnitelji svetinje; ako pak nađeš da je savjet njegov zdrav i prav, onda zašto ga ne bismo poslušali?

Eparh Kalpurnije, uzevši svetog prezbitera Valentina, predade ga jednome od svojih glavnih činovnika, Asteriju, čovjeku pametnom, i reče mu: Ako ovoga čovjeka budeš riječima svojim privolio na jednoumlje s nama, ja ću o pameti tvojoj obavijestiti cara, i ti ćeš mu postati prijatelj. Asterije uze prezbitera Valentina i odvede ga domu svom. Kada sveti Valentin uđe u dom Asterijev, klekne na molitvu i reče:

Bože svega vidljivoga i nevidljivoga, Stvoritelju roda ljudskog, Ti si poslao Sina Svog, Gospodina našeg Isusa Krista, da nas spasi od obmane đavolje i da nas privede iz tame u istinitu svjetlost; On nas i prizva k Sebi govoreći: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti (Mt 11, 28). Ti obrati ovaj dom k Sebi, i daj mu poslije tame svjetlost, da spozna Tebe – Boga i Krista u jedinstvu s Duhom Svetim uvijeke. Amen.

Kada svetac završi molitvu, Asterije koji ču riječi molitve njegove, reče mu:

-Čudi me to što ti vašeg Krista nazivaš svjetlošću. Svetac odgovori: Gospodin naš Isus Krist, rođeni od Duha Svetoga i od Prečiste Djeve Marije, uistinu je istinita svjetlost koja obasjava svakoga čovjeka, koji dolazi na svijet (Iv 1, 9).

Asterije na to reče:

-Ako On obasjava svakoga čovjeka, ja ću sada provjeriti je li istina to što ti govoriš. Imam kćer koja je oslijepila prije druge godine svoje; i ako joj ti imenom Krista tvog povratiš vid, onda ću ja učiniti sve što mi narediš.

Sveti prezbiter mu reče:

-Dovedi je k meni.

Asterije hitno ode i dovede slijepu djevojčicu. Tada sveti Valentin, podigavši ruke i oči k nebu, dugo se sa suzama moljaše. Zatim položi ruku svoju na oči slijepe i reče:

-Gospode Isuse Kriste, obasjaj sluškinju Tvoju, pošto si Ti istinita svjetlost.

I djevojčica odmah progleda. Vidjevši to, Asterije i njegova žena padoše k nogama svecu i rekoše:

-Molimo te, čini s nama što želiš, kako bismo postali sluge Kristove i spasili duše naše.

Svetac im na to reče:

-Učinite što ću vam narediti. Ako od sveg srca vjerujete u Krista, onda porazbijajte sve idole što su u vašem domu, postite, oprostite dugove dužnicima svojim, pa primite sveto krštenje, i tako ćete biti spašeni.

Asterije i žena njegova s radošću pristadoše sve to ispuniti. Naloživši im trodnevni post, sveti Valentin ih stade učiti istinama svete vjere. A pošto Asterije imađaše pod vlašću svojom mnoge sužnje, to ih on sve oslobodi okova i pusti iz tamnice na slobodu. I poslije trodnevnog posta, kada dođe nedjelja, krsti se Asterije s cijelim domom svojim, u kome bijaše četrdeset i šest duša oba spola. Poslije toga pozva u dom svoj i svetog biskupa Kalista i dobi blagoslov od njega. Čuvši za Asterijevo krštenje, blaženi Marin, žena njegova Marta, i sinovi njihovi Audifaks i Avakum, s velikom radošću dođoše u dom Asterijev, hvaleći Boga. I provedoše tamo trideset i dva dana.

Međutim car, doznavši da je Asterije učenjem prezbitera Valentina obraćen vjeri u Krista i da se s cijelim domom svojim krstio, odmah posla vojnike da uhvate Asterija i sve domaće njegove. Naišavši neočekivano, vojnici uhvatiše sve koji se nađoše u Asterijevom domu, među kojima bijaše i sveti Marin sa ženom i sinovima, i odvedoše ih caru. Car izdvoji prezbitera Valentina i Marina sa ženom i sinovima njegovim, a Asterija i domaće njegove posla vezane u grad Ostiju, da im se tamo sudi i presuda izvrši. Sveti Asterije i svi koji bijahu s njim biše odvedeni u grad Ostiju i predani sucu Gelaziju. Vidjevši ih, sudac naredi da ih sve vrgnu u tamnicu.

A kad prođe dvadeset dana, sudac Gelazije naredi da ih izvedu pred sud, i upita ih:

-Znate li što je naredio car i svi savjetnici njegovi?

– Ne znamo, odgovoriše sveti.

– Naređeno je, reče sudac, da svi koji se klanjaju bogovima žive i budu slobodni, a da oni koji im se ne žele klanjati budu raznim mukama ubijeni.

Na to sveti Asterije reče:

-Neka se bogovima klanjaju oni koji su im slični, i neka s njima propadnu, a mi se klanjamo jedinom istinitom svemogućem Bogu, koji živi na nebu, i Njemu prinosimo na žrtvu sebe same.

Razgnjevivši se, sudac naredi da svetog Asterija odmah na mučilištu objese i muče, a sve ostale da nemilosrdno biju štapovima. Pošto ih tog dana muči na taj način, sudac naredi da ih ponovno vrgnu u tamnicu, rekavši: Treba spremiti za njih još ljuće muke. Poslije toga sudac naredi da se za sutra pripremi kazalište i sabere sav narod. A kada svanu, sudac Gelazije dođe i sjede na kazališnom sudištu, i naredi da se pred njega dovede Asterije s ostalim mučenicima.

Kada ih dovedoše, sudac reče Asteriju:

-Ostavi se svoga ispraznog bezumlja i obećaj da ćeš bogovima prinijeti žrtvu, da ne bi u mukama poginuo ti i oni što su s tobom.

Sveti Asterije odgovori:

-Mi svi želimo umrijeti za Krista Spasitelja našeg, kao što On umrije za nas grešne, da bismo se, očistivši se od prljavštine ovoga svijeta, udostojali prijeći u željeno Carstvo Nebesko.

Strahovito razjaren takvim odgovorom, Gelazije naredi da Asterija i ostale s njim predadu zvijerima da ih pojedu. I odvedoše svete mučenike na mjesto blizu zlatnog idolišta, zvanog Zvjerinjak, pošto se tamo držahu zvijeri. Kada sveti mučenici uđoše u jamu, bi otvorena pregrada iza koje se nalažaše zvijeri, i pustiše zvijeri na njih.

Tada sveti Asterije gromko uzviknu, govoreći:

„Gospodine Bože svemogući, Ti si spasio slugu Svoga Danijela u lavljoj jami, i posjetio ga i ukrijepio ga preko proroka Habakuka, Ti i nas, sluge Svoje, posjeti preko svetog anđela Svoga“.

I zvijeri, izišavši kroz otvorenu pregradu, nikoga ne povrijediše od svetih mučenika, nego se naprotiv klanjahu svetom Asteriju i ostalima s njim. Vidjevši to, Gelazije reče narodu:

-Gledajte kako ovi ljudi magijskim činima ukrotiše zvijeri.

No mnogi iz naroda govorahu: Bog njihov čuva ih. Tada sudac naredi da mučenike izvedu iz jame, da nalože veliku vatru i u nju bace mučenike da sagore. Kada se razbukta ogromna vatra, sveti Asterije reče ostalim svetim mučenicima:

-Budite hrabri, ne bojte se, jer evo sada među nama stoji Onaj koji je bio viđen s Tri Mladića u babilonskoj peći.

I kada sveti mučenici biše bačeni u oganj, odmah se ugasi vatra, i jara se pretvori u hladovinu, a sveti mučenici ostadoše nepovrijeđeni. Tada sudac, vidjevši da je pobijeđen i postiđen, naredi da mučenike izvedu van grada i umore ih na dva načina: jedne mačem posijeku, a druge kamenjem pobiju. I tako se završi mučenički podvig ovih svetih mučenika.

Ostavljene u Rimu s blaženim prezbiterom Valentinom, svete mučenike: Marina, Martu, Audifaksa i Avakuma, car Klaudije naredi da dovedu pred njega na sud. Najprije car izdade naredbu da svetog Valentina štapovima nemilice izbiju, pa mu onda odsjeku mačem glavu.

Sveti svećeniče Valentine i sveti mučeniče Asterije, molite Boga za nas. Amen.

Izvor: http://www.pravoslavniroditelj.org/