Sv. Jakov Perzijanac

Pravoslavlje nije vjera ograničena samo na istočnoeuropsko područje, već univerzalna kršćanska vjera i Crkva. Svjedoče nam to, između ostalog, perzijski i indijski mučenici kojih se spominjemo danas:

1. Sv. mučenik Jakov Perzijanac. Rođen u gradu perzijskom Klapi, ili Vilatu, od kršćanskih roditelja, u kršćanskoj vjeri odgojen i oženjen kršćankom. Car perzijski Izdigerd zavoli Jakova zbog njegove darovitosti i okretnosti, i učini ga pravim plemićem na svome dvoru. Polaskan carevom počasti, Jakov se uzoholi i prinese žrtvu idolima, kojima se i car klanjaše. Čuvši za ovo, majka njegova i žena, napisaše mu jedno prijekorno pismo, u kome ga oplakaše kao bogootpadnika i duhovnog mrtvaca, moleći ga ipak pri kraju pisma, da bi se pokajao i Kristu vratio. Ganut ovim pismom, Jakov se gorko pokaja i pred carem odvažno ispovijedi vjeru svoju u Krista Gospodina. Rasrđen, car ga osudi na smrt, no s tim, da mu se odsjeca dio po dio tijela, dok ne izdahne. Krvnici doslovce ispuniše ovu zapovijed svoga zlog cara, i odsjekoše Jakovu najprije prste na rukama, pa prste na nogama, pa noge pa ruke, pa ramena, najzad i glavu. Pri svakom odsjecanju mučenik pokajani odavaše zahvalnost Bogu. Iz njegovih rana ishođaše miomiris kao od čempresa. Tako ovaj divni muž okaja grijeh svoj i preseli se dušom Kristu Bogu svome u carstvu nebeskom. Postrada oko 400. godine. Glava mu se nalazi u Rimu, a dio relikvija u Portugalu, gdje se slavi 22. svibnja.

2. Sedamnaest indijskih bogolikih mučenika. Monasi kršćanski, postradali od indijskog cara Avenira. Razljućen na starca Barlaama, što mu je krstio sina Joasafa, car Avenir posla potjeru za Barlaamom. Potjere ne uhvatiše Barlaama, ali uhvatiše drugih 17 monaha, i dovedoše ih pred cara. Car ih osudi na smrt, te pošto im najprije izbodoše oči, odsjekoše jezike, izlomiše noge i ruke, posjekoše ih mačem. No krvlju ovih vitezova Kristovih, još se više utvrdi vjera Kristova u carstvu indijskom.

3. Bogoliki Roman Čudotvorac. Vršio duhovni podvig u okolici Antiohije. U svojoj ćeliji nikad nije ložio oganj ni palio svijeću. Skončao mirno. Čudotvorac za života i po smrti. Pomaže neplodnim ženama, kad mu se mole.

4. Bogoliki Pinufrije. Suvremenik sv. Kasijana (29. veljače) i veliki egipatski asket. Živio u IV. stoljeću i duhovno se trudio na raznim mjestima sve bježeći od pohvala ljudskih. Imao mnogo učenika, koji su se trudili nasljedovati uzvišeni primjer svoga učitelja.

5. Bogoliki Natanael, monah nitrijski. Danonoćno se molio Bogu i prosvjetljivao razmišljanjem o božanskim stvarima. Nije izlazio iz svoje ćelije ni preko praga punih 38 godina. Preminuo u Gospodinu u drugoj polovini VI. stoljeća.

Pokajane duše Stvoritelj ne gubi,

Pokajnike prave On najvećma ljubi.

Jakov se odreče Krista živog Boga,

Rad bezbožnog cara, laskatelja svoga.

Ukori ga majka, ukori ga žena

„Sva su zemna blaga prolazna k’o pjena.“

Raskaja se Jakov, raskaja se ljuto

I izreče javno što je dotle ćut’o –

Kršćanin sam bio, kršćanin sam paki,

Idoli su vaši glupi i nejaki! –

To izreče Jakov kad pred cara stade,

To izreče javno, i pri tom ostade.

Svi darovi carski s njega se skidoše,

Mukama Jakova divnog obukoše,

Crveni se Jakov od rana i krvi,

Navalili ljudi k’o orli na strvi!

Razdrobiše tijelo junaka Kristova,

Isjekoše sitno svetoga Jakova.

Sad Jakov u Raju pred Bogom se moli,

Da kršćanin svaki napasti odoli.

RAZMIŠLJANJE

Kada sv. Jakovu odsječe krvnik palac desne ruke, on reče: i loza se ovako obrezuje, da na njoj vremenom mladica poraste. Pri rezanju drugog prsta reče: primi, Gospodine, i drugu granu od nasada Svoga. Pri rezanju trećega prsta reče: blagoslivljam Oca i Sina i Svetoga Duha. Pri rezanju četvrtoga prsta reče: Ti što primaš pohvale od četiri životinje, primi stradanje četvrtoga prsta. Pri rezanju petoga prsta reče: da se ispuni veselje moje kao na vjenčanju pet mudrih djevica. Pri rezanju šestoga prsta reče: hvala Tebi Gospodine, koji si u šesti čas rasprostro na Križu prečiste ruke Tvoje, što si me udostojio prinijeti Ti šesti prst moj. Pri rezanju sedmoga prsta reče: slično Davidu koji te proslavljaše sedam puta na dan, tako Te i ja danas proslavljam kroz sedam prstiju, odrezanih Tebe radi. Pri rezanju osmoga prsta reče: Ti si se sam, Gospodine, obrezao u osmi dan. Pri rezanju devetoga prsta reče: u deveti čas Ti si predao duh Svoj u ruke Ocu Svom, Kriste moj, i ja Tebi prinosim hvalu pri stradanju devetoga prsta. Pri rezanju desetoga prsta reče: na desetostrunoj harfi pjevam Tebi, Bože, i zahvaljujem Ti, što si me udostojio pretrpjeti rezanje deset prstiju mojih, na dvijema rukama mojim, za deset zapovijedi napisanih na dvjema pločama. – O čudesne vjere i ljubavi! O viteške duše u viteza Kristova!

RAZMATRANJE

Razmatrajmo čudesni Raj Božji, i to:

1. kako prekrasan bijaše raj izvana i iznutra;

2. kako se sve živo u Raju bezuvjetno pokoravaše čovjeku, a čovjek Bogu;

3. kako prekrasni bijahu prvi čovjek i žena u Raju, svjesni prisutnosti Božje i vlasti Božje.

BESJEDA

o čovjeku savršenom

Dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere

 i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena,

do mjere uzrasta punine Kristove (Ef 4, 13)

Jedinstvo vjere, braćo, i spoznaja Sina Božjeg, Gospodina Isusa Krista Spasitelja, sjedinjuje dva čovjeka u jednog čovjeka, tisuću ljudi u jednog čovjeka, i mnoge milijune ljudi u jednog čovjeka. Jedinstvo vjere u Krista Gospodina, i prava pravoslavna spoznaja Krista Gospodina, sjedinjuje ljude jače nego krv, jače nego jezik, jače nego sve izvanjske okolnosti i materijalne veze. Kad mnoge duše jedno te isto misle, jedno te isto hoće i jedno te isto žele, onda su te mnoge duše kao jedna duša, jedna velika i moćna duša. Tjelesne razlike pri tome malo znače i malo se uzimaju u obzir. Tako, jednolike duše zidaju se u čovjeka savršena, u mjeri uzrasta punine Kristove. U savršenoj cjelini savršeni su i dijelovi. Svaka kršćanska duša jest dio čovjeka savršena. Krist je čovjek savršen, kome je Crkva mistično tijelo. On ispunjava Sobom svakog vjerujućeg u Njega, prema mjeri uzrasta svakoga. On je punina nad puninama, izvor živi, koji teče i puni svaku dostojnu prazninu. To jest, u koliko se čovjek isprazni od svega što nije Krist, utoliko Krist ulazi u njega i ispunjava ga.

O braćo moja, potrebna je dubina poniznosti pored jake vjere, da bi se Živa Voda ulila u nas. I u prirodi gledamo, da nisko zemljište voda lakše natapa. Što god je niže smjerno poniženje naše pred Gospodinom Isusom, to se dragovoljnije On spušta u nas, natapa nas Svojom životvornošću i ispunjava nas kao posudu Svoju puninom svojom besmrtnom.

O Gospodine Isuse, punino života, mudrosti, ljepote i slasti, pomozi nam poniziti se pred veličanstvom Tvojim Božanskim, da bi se udostojili Tvoje posjete. Tebi slava i hvala uvijek. Amen.

(iz Ohridskog Prologa)