U zadnje vrijeme čitav svijet je
potresen stravičnim stradanjima egipatskih kršćana – Kopta. Bombe u crkvama,
otmice, klanja, mučenja, samo su najnovija etapa teških patnji kroz koje je ova
zajednica u svojoj povijesti morala proći. Riječ „Kopt“ ustvari znači
Egipćanin. Radi se o autohtonoj egipatskoj kršćanskoj zajednici, koja svoje
porijeklo vuče od apostolskih vremena. Tradicionalno, utemeljiteljem kršćanstva
u Egiptu se smatra sv. Marko Evanđelist. Po drevnoj metropoli Egipta,
Aleksandriji, ova se Crkva nazivala Aleksandrijskom Patrijaršijom, i bila druga
po rangu u kršćanstvu, odmah iza rimske, a nakon osnivanja Carigrada, treća. Ova
Crkva je bila kolijevka monaštva, kao i domovina nekih od najvećih teologa
kršćanstva: Atanazije, Ćiril, Antun Pustinjak, Pahomije, Makarije...imala je
svoj drevni aleksandrijski obred, i bogatu duhovnu baštinu.
U
današnje vrijeme, mediji često ovu Crkvu nazivaju „Koptska Pravoslavna Crkva“. Međutim,
valja nam ovdje istaknuti kako ovo nije točan naziv za nju. Odnosno, Kopti sami
sebe smatraju pravoslavnima, ali, nažalost, već tisućljeće i pol, nisu dio
Pravoslavne Crkve. U 5. i 6. st. u Aleksandrijsku Patrijaršiju na velika vrata
ulazi monofizitsko krivovjerje – učenje kako u Kristu postoji samo jedna narav,
i to ona božanska. Ovo krivovjerje, osuđeno na Kalcedonskom saboru 451.g.,
prihvaćeno je nažalost od većine egipatskih kršćana, te današnji Kopti, njih 10
– 15 milijuna, nisu pravoslavni. Oni su izvan Pravoslavne Crkve, ne mogu se
pričestiti u pravoslavnim crkvama, niti pravoslavni u njihovima. Ne priznaju
pravovjerno učenje o Kristu, ni Kalcedonski sabor, za kojega vjerujemo da je
djelo Duha Svetoga. Ljude koje Pravoslavna Crkva anatemizira kao heretike –
monofizite, oni časte kao svece. Pravoslavne smatraju hereticima – diafizitima.
Njihova borba protiv pravoslavlja je išla dotle, da su prilikom arapskog
osvajanja, najveći dio Egipta predali bez borbe Arapima, i time ponijeli veliki
dio odgovornosti za krah kršćanskog Rimskog Carstva.
Aleksandrijska
Patrijaršija postoji i danas, kao malena egipatska i afrička Pravoslavna Crkva,
bizantskog obreda i nekih 300 000 članova, i ona je jedina autentična Crkva
Egipta i zakonita nasljednica drevne egipatske Crkve. Kopti u toj priči nisu. Zato,
ne treba ih nazivati pravoslavnima, a također stradale Kopte ne treba nazivati
mučenicima. Prema njima možemo i moramo osjećati iskrenu kršćansku sućut,
moliti za njih. Ali, kršćanski mučenici oni nisu, i kao nepravoslavni,
ne mogu se čak niti spominjati na svetoj Liturgiji. Ostaju nam molitva, rad i
nada, da ova drevna zajednica bude oslobođena, ne samo muslimanskog tlačenja,
već i krivovjerja koje je muči već milenij i pol.
Isto važi i za Jermensku apostolsku crkvu koju mnogi, takodje, smatraju pravoslavnom i za sirijske jakovitske hriscane koje ne treba mesati sa Antiohijskom patrijarsijom. To su verske zajednice koje su duže u raskolu sa Pravoslavnom crkvom od Rimokatoličke crkve.
OdgovoriIzbriši