Približava nam se uskoro jedan događaj, koji će se održati 16. - 27.06. na
otoku Kreti, u Grčkoj, a koji je poznat i kao „svepravoslavni sabor (Pravoslavne
Crkve)“, kojega mediji već odavno nazivaju „sveopći(univerzalni, vaseljenski, ekumenski)
sabor (koncil)“, i smještaju ga kao osmog u nizu u pravoslavnoj tradiciji. Tamo
bi se trebali sastati predstavnici cjelokupnog pravoslavlja, i raspraviti
aktualnu situaciju u Crkvi, i dati određene smjernice za čitavu Crkvu. Ovaj događaj
je već dosta dugo kontroverzan, u medijima i van njih; tome pridonose i
određene nesuglasice među pojedinim Crkvama, otkazivanja sudjelovanja i slično.
Mi, koji se krećemo u katoličkom okruženju, uočavamo često određenu zbunjenost,
pa i sablazan zbog toga, kod katolika. Katolici su, naime, naviknuti na vrhovnu
vlast, i malo kristalniju disciplinu u Crkvi. U Katoličkoj Crkvi, naime,
postoji neprekinuti niz sveopćih sabora (koncila), sve do posljednjeg, II. Vatikanskog
1962. – 1965. Papa, kao vrhovni poglavar, saziva ove koncile, raspušta ih,
predsjeda njima, priznaje ili odbacuje njihove odluke, te ih proglašava.
Ustvari, papa može donositi sve moguće odluke sa ili bez sabora, a sabor
naprotiv, ne može valjano donijeti nijednu odluku bez pape. U praksi, sveopći
sabor/koncil u Katoličkoj Crkvi je više papin savjetodavni organ, nego tijelo
vlasti.
Iz ovog kuta, kada se gleda pravoslavna situacija, ima se dojam da je
pravoslavlje u totalnom rasulu. Naime, sveopćeg sabora nema od II. Nicejskog 797.
godine. Mnogi katolici vjeruju da je ovime zapravo nastalo stanje zastoja i
mrtvila u Pravoslavnoj Crkvi, koje evo traje više od 1000 godina. Pravoslavlje u
sebi nema života, zastalo je u 8.st. i sada, kada su se napokon uspjeli naći,
nikako se ne mogu usuglasiti. Kaže mi jedan isusovac, neka. Nek se vidi da se
bez pape ne može.
Međutim, prije nego li otpišemo pravoslavlje, trebamo pokušati pronaći
odgovor kojega nitko ne daje u medijima, a koji je zapravo ključan u cijeloj
priči: što je to zapravo sveopći (univerzalni, vaseljenski, ekumenski) sabor (koncil)?
I, je li predstojeći skup na Kreti uopće zamišljen kao takav sabor?
U pravoslavlju, ne postoji definicija sveopćeg sabora, ni u Bibliji, ni u
Predaji Crkve. Najjasnije se to vidi u kanonskom pravu Pravoslavne Crkve. Ne postoji
nijedan kanon (crkveni zakon) izdan od apostolskog doba do danas, koji bi na
bilo koji način definirao sveopći sabor. Ne postoji propis ni o tome tko ga
saziva, a tko raspušta, tko predsjeda, tko proglašava odluke, kako teče
rasprava, a kako izglasavanje. Potpuna kanonska praznina. Tko rukovodi saborom?
Rimski papa u prvom tisućljeću nije u njemu niti sudjelovao, samo bi poslao
izaslanike (delegate). Kršćanski car? Ali Carstvo je nastalo tek u IV. st., a
nestalo stoljećima nakon posljednjeg sveopćeg sabora; uostalom, neozbiljno je
vjerovati da crkvena institucija takvog ranga ovisi o svjetovnoj vlasti. Sveopći
sabori u prvom tisućljeću kršćanstva nisu bili reprezentativni: neki su
okupljali biskupe tek s nekih dijelova Rimskog Carstva. A neki su imali upola
manje sudionika od „mjesnih sabora“.
Iz ovoga možemo jasno zaključiti da sveopći sabor ne postoji kao kanonska
institucija vrhovne vlasti u Pravoslavnoj Crkvi. Dakle, u pravoslavlju pod
pojmom „sveopći sabor“ ne podrazumijevamo neku redovitu instituciju, s uređenim
pravilnikom i statutom, koja se periodično sastaje i vrši stvarnu vlast nad
Crkvom. Takva vrhovna vlast u Pravoslavnoj Crkvi ne postoji. U Pravoslavnoj
Crkvi vrhovna vlast jest biskup u svojoj biskupiji, odnosno, kada problem
nadilazi granice biskupije, sabor biskupa. Taj sabor biskupa može biti na
razini metropolije, autokefalne ili autonomne Crkve, ali i šire od toga. Povijest
pravoslavlja jest povijest saborovanja. Svaka mjesna Crkva svake godine drži
svoje sabore, a nakon II. Nicejskog sabora 797. godine, pravoslavlje je održalo
na desetke velikih sabora koji su okupljali predstavnike sa svih strana Crkve,
i mnogi od njih za pravoslavlje imaju značaj kakav za katolike imaju njihovi
sveopći sabori, do II. Vatikanskog. Ipak, nisu nazvani sveopćima.
Što su dakle, sveopći sabori Pravoslavne Crkve? To je počasni naslov za
neke sabore, koje je, kao takve, priznala cjeloupna Pravoslavna Crkva. Na osnovu
čega ih je priznala za sveopće? Na osnovu toga, što su ti sabori donijeli dogme
i kanone koji imaju univerzalno i temeljno značenje za cijelu Pravoslavnu
Crkvu, za sva vremena. Dosad, pravoslavlje je taj naslov priznalo za 7
biskupskih skupova, držanih od IV. do VIII. st., na području današnje Turske;
to ne znači da je saborovanje u Pravoslavnoj Crkvi prestalo s tim saborima, ili
da je pitanje života ili smrti sazvati novi, koji bi imao status „sveopćeg“.
Ponavljamo, vlast u Pravoslavnoj Crkvi su biskupi, svaki u svojoj
biskupiji, ili kolegijalno u široj Crkvi. Oni tu vlast mogu vršiti bilo
okupljeni na saboru (koji može imati različiti raspon i sastav sudionika), bilo
pismenom komunikacijom između svojih sjedišta; kada se okupe na sabor, može ih
biti nekoliko ili mnogo, iz neke zemlje, pokrajine, više zemalja, svih Crkava
skupa. Takvih skupova je bilo stotine kroz povijest, jedino je za 7 njih Crkva
prepoznala univerzalni značaj. Jer, na tih prvih sedam sabora, definirani su
Trojstvo Božje, Bogočovještvo Kristovo, odnos dviju naravi u Kristu, štovanje
ikona, doneseni su kanoni koji dan danas čine osnovnu kanonsku zbirku svih
Crkava. Nijedan sabor poslije njih nije imao takvu težinu materije pred sobom,
kao ovih sedam; oni su definirali Pravoslavnu Crkvu kao takvu. Sve poslije njih
je bila samo razrada njihovog nauka. Zato nose takav naslov, jer im je na
osnovu njihovog univerzalnog značaja Pravoslavna Crkva podijelila priznanje
nazvavši ih sveopćim saborima.
Da sumiramo, sveopći sabori ne predstavljaju uvjet postojanja Pravoslavne
Crkve. Nije ih bilo do IV. st., niti nakon VIII. I prije i nakon njih,
pravoslavlje je svoju crkvenost živjelo kroz živu komunikaciju među Crkvama, i
kroz aktivno saborovanje. Svepravoslavno savjetovanje je održano 1948., a
svepravoslavni sabori 1998. i 2005. Štoviše, i ovaj koji se sada održava,
svepravoslavni sabor na Kreti 2016., ne pretendira na to da bude „sveopći sabor“,
dakle, ne naziva se terminom kojim se označuju prvih 7. Tako da nema govora
raspadu ili nejedinstvu Pravoslavne Crkve. Predstojeće zasjedanje na Kreti je
samo posljednje u nizu svepravoslavnih okupljanja koja se događaju već
stoljećima; ono nije u rangu 7 sveopćih sabora. Nema mjesta za tjeskobu ili
kontroverze.
Hristos posredje nas!
OdgovoriIzbrišiNa zalost,vec se vidi da ovo nece biti cak ni svepravoslavno sabranje nego tek velika episkopska konferencija...
Pravoslavni su mnlgo ocekivali od ovoga skupa,ali bolesne papisticke pretenzije carigradskog patrijarha sprijecile su realizaciju...sad ce mo vidjet.."sto ce biti od ovog djeteta"
Abdul Mesih
Ja sam miran i spokojan :)
OdgovoriIzbrišiMolim odgovor, ili uputu na odgovor (može biti na engleskom, srpskom ili ruskom jeziku):
OdgovoriIzbrišiJesu li na saboru na Kreti donesene ikakve promjene
u nauku i/ili praksi pravoslavne Crkve i, ako jesu,
koje?
Unaprijed zahvaljujem!
M.
Ništa nije ni doneseno. Sve će biti dostavljeno svim Crkvama na recepciju. Ovo je bio završetak radnog dijela Sabora. https://www.youtube.com/watch?v=9vuoEnWaj0o
IzbrišiIspričavam se na kolokvijalnom izrazu "doneseno". Postavit ću drugačije:
IzbrišiIma li dokumentima koji će biti dostavljeni svim Crkvama na recepciju ikakvih novosti u nauku i/ili u praktičnim pravilima (glede morala, liturgije, odnosa s drugima i sl.) u odnosu na ono što se do sada vjerovalo i činilo u Pravoslavnoj Crkvi?
Pitam s iskrenim poštovanjem i ne iz puke znatiželje ili provokativno. Napominjem da ne poznam dovoljno nauk i praksu Pravoslavne Crkve da bih mogao primijetiti eventualne novosti.
Hvala na razumijevanju!
M.
Nema problema! :) Dakle, teorija i praksa se nije ništa promijenila. Eventualno su doneseni novi naglasci i smjernice. Dokumente možete pogledati ovdje: https://www.holycouncil.org/
OdgovoriIzbrišiHvala! Dokumente (većinu) sam već "preletio", zapazio neke stvari, ali - budući da ne poznajem dosadašnji nauk i praksu dovoljno dobro - ne mogu uspoređivati. Stoga tražim na internetu ako ima kakva analiza, usporedba i sl. Bio bih Vam zahvalan ako biste stavili na blog nešto takva, ako nađete.
OdgovoriIzbrišiNema problema. Samo, shvaćate da je obrada krucijalnih novih dokumenata čitave kršćanske Crkve prilično krupan posao, a dokumenti su tek objelodanjeni. Nastojat ćemo u skorije vrijeme realizirati to. Hvala Vama na praćenju!
OdgovoriIzbrišiUkoliko sami zapazite nešto, slobodno predložite temu.
OdgovoriIzbriši7 episkopa grčke i kiparske Crkve i naš Irinej Bački,nisu potpisali dokumet" !Odnosi s ostalim hristijanskim svijetom" Izvor,Pravoslavie ru,engleska verzija.
OdgovoriIzbrišiAbdul Mesih el Kubrisi
Recepcija u tijeku
OdgovoriIzbrišihttps://www.bitno.net/vijesti/zavrsio-svepravoslavni-sabor/
OdgovoriIzbrišiM.
Jednu malu digresiju bih rekao,ako se kaze Katolicka crkva,to ne znaci Rim ili Carigrad,Katolik je u prevodu sa Grckog znacenje Univezalan,svi verni u Hristu su katolici,ali ako se odvojeno kaze Rimokatolik,ili Grkokatolik to se odnosi na dve zajednice ponaosob,Toloiko da se razjasni rec Katolik,svi smo katolici!
OdgovoriIzbrišiRazumijem što hoćeš reći. Ovdje termine "katolik", "pravoslavac" itd, upotrebljavam u konfesionalnom smislu, ne u izvornom.
Izbriši