Iz Jutarnje Velikog petka (12 evanđelja Muke)

Kada se slavni Učenici za vrijeme večere pranjem prosvjećivahu, tada se bezbožni Juda, bolujući od srebroljublja, pomračivaše, i Tebe, pravednoga Suca predade nepravednim sucima. Ljubitelju novca, pogledaj onoga koji se zbog toga objesio; bježi, od nezasitne duše, koja se drznula tako postupiti s Učiteljem. Prema svima dobri Gospodine, slava Tebi.

Osjećaje naše čiste iznesimo pred Krista, i kao prijatelji njegovi duše svoje položimo Njega radi, i životnim brigama ne gušimo sebe kao Juda, nego u odajama našim zavapimo: Oče naš, koji si na nebesima, od nečastivoga izbavi nas.

Otrča Juda govoreći bezakonim književnicima. Što ćete mi dati, i ja ću vam Njega predati? A među onima koji se dogovarahu, sam Si stajao nevidljivo se suglašavajući. Poznavaoče srdaca, poštedi duše naše.

Na večeri učenike hraneći, i razlog izdaje znajući, Judu si na njoj razotkrio, neispravljivost dakle njegovu poznajući; htjevši da svi razumiju, da si se dragovoljno predao, da svijet otmeš od tuđinca. Dugotrpeljivi, slava Tebi.

Danas Juda ostavlja Učitelja i prihvaća đavla, osljepljuje se strašću srebroljublja, i otpada od svjetlosti, pomračeni. Jer kako mogaše gledati, prodavši svjetiljku za trideset srebrenika? No nama zasija Postradali za svijet. K Njemu zavapimo: Ti koji si patio i supatiš s ljudima, Gospodine slava Tebi.

Danas se Juda pravljaše pobožan, i postaje stran milosti; bivši učenik, postaje izdajnik; u običnom poljupcu lukavstvo skriva, i vladarevoj ljubavi pretpostavlja nerazumno trideset srebrenika, postavši vođa bezakonom vijeću. A mi imajući spasenje Krista, Njega proslavimo.

Bratoljublje steknimo, kao braća u Kristu, a ne neljubaznost prema bližnjim našim, da ne budemo osuđeni kao rob nemilostivi, zbog novaca, i kao Juda raskajavši se, ništa ne iskoristimo.

Danas bdije Juda, da bi predao Gospodina, vječnoga Spasitelja svijeta, koji je s pet kruhova nahranio mnoštvo. Danas se bezakonik odriče Učitelja, učenik bivši Vladara izdade; za srebro prodade onoga koji je manom nasitio čovjeka.

Danas na križ Židovi prikovaše Gospodina, koji je štapom rasjekao more, i proveo ih kroz pustinju. Danas kopljem probodoše rebra njegova, koji je ranio Egipat kaznama njih radi, i žučem napojiše, Onoga koji im je manu za hranu pustio.

Onaj koji se odjenuo svjetlošću kao haljinom, nag na sudu stajaše, i po obrazu šamar primaše, od ruku koje je sazdao. A bezakoni narod, na Križ prikova Gospodina slave. Tada se hramska zavjesa razdera, sunce pomrča, ne mogavši gledati Boga osramoćena, od koga drhti sve i sva. Njemu se poklonimo.

Drvetom Adam iz Raja bi iseljen, a drvetom križnim razbojnik se u Raj useli. Jer prvi okusivši zapovijed odbaci Stvoritelja; a ovaj suraspevši se, ispovjedi Te kao Boga prikrivenog. Sjeti se i nas, Spase, u Carstvu svome.

Živonosna tvoja rebra, Kriste, kao izvor koji istječe iz Edena, Crkvu tvoju, kao razumni Raj napaja, razdjeljujući se otuda, kao na početku, u četiri Evanđelja, svijet napajajući, stvorenje radujući, i narode vjerno učeći, da se klanjaju Carstvu tvome.

Raspeo si se mene radi, da meni istočiš oproštaj; u rebra si proboden, da izliješ meni kapi života; čavlima si prikovan da bih ja dubinom muka tvojih, povjerovavši u visinu moći tvoje, vapio Tebi: Životodavče Kriste, slava križu Spase, i stradanju tvome.

Raspetoga Tebe Kriste, sva tvar vidjevši drhtaše, temelji zemlje se kolebahu od straha moći tvoje; svijetlila se nebeska skrivahu; a hramska zavjesa se razdiraše, gore uzdrhtaše, i kamenje se raspadaše, i razbojnik vjerni s nama vikaše Tebi, Spase, ono „sjeti se“.

Zadužnicu našu, na križu poderao si, Gospodine, i ubrojan u mrtve, tamošnjega tiranina si svezao, izbavljajući sve od okova smrti uskrsnućem svojim, kojim se prosvijetismo, Čovjekoljupče Gospodine, i vapimo Ti: sjeti se i nas, Spase, u Carstvu svome.

Svoje janje ovca gledajući na klanje vučeno, slijediše Marija, raspuštene kose s drugim ženama ovako naričući: Kamo ideš, dijete? Radi čega tako brzo put svoj dovršavaš? Nije li opet druga svadba u Kani Galilejskoj, i tamo sada hitaš, da od vode i njima vino učiniš? Hoću li i ja s Tobom dijete, ili ću Te ovdje čekati? Daj mi riječ, Riječi, nemoj proći pored mene šuteći, koji si me čistu sačuvao. Jer si Ti Sin i Bog moj.

Veliki tjedan

            Ove godine gregorijanski i julijanski Uskrs padaju u isti dan, što znači da su i sam Uskrs i svi prethodni i popratni blagdani u isto vrijeme i za katolike i za pravoslavne. Kao i svake godine, obredi Velikog tjedna održat će se i u zagrebačkom hramu sv. Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu, pa ako nekog zanima kako to izgleda, može svratiti. Zato donosimo raspored tih obreda, uz kratki komentar i napomene.

            Kao i katolici, pravoslavni također imaju Veliki tjedan, odmah u produžetku korizme (Velikog posta), s tim da ga naši Srbi zovu „Strasna sedmica“ (crkvenoslavenski: strast – muka). On započinje faktički već Lazarovom subotom. To je subota uoči Cvjetnice, a zove se po događaju uskrsnuća Lazarova (sv. Lazar Četverodnevni), koje je prethodilo Kristovom slavnom ulasku u Jeruzalem na Cvjetnicu. Srbi ovu subotu zovu „Vrbica“, zato što se na nju priprema vrbovo granje za Cvjetnicu (jer vrba nekako najranije propupa i prolista). Cvjetnica za pravoslavne nema karakter nedjelje Muke, kao što je u katolika, pa se ne čita Muka po crkvama, već je sve podređeno događaju ulaska u Jeruzalem, i prakticira se najblaži post, na ribi. Počevši od Lazarove subote, pravoslavni obredi prate događanja posljednjih dana Isusova ovozemnog života u Jeruzalemu. 

            Lazarova subota se posti na ulju, Cvjetnica na ribi, Veliki ponedjeljak, utorak i srijeda su na vodi, Veliki četvrtak na ulju, Veliki petak totalni post, a Velika subota suhojedenje.

            Pravoslavna Crkva, kao i Rimokatolička, posvećuje sveto Ulje (Miro, Krizma) na Veliki četvrtak, uz nekoliko razlika. Prvo, iako u pravoslavlju svaki biskup ima moć posvetiti krizmano ulje, u praksi to čini samo poglavar autokefalne Crkve, patrijarh ili nadbiskup/arhiepiskop. Razlog tome je ispovijedanje crkvenog zajedništva: krizmano ulje je simbol Duha Svetoga, a On je graditelj Crkve, zato je za pravoslavne važno da se krizmano ulje posvećuje zajednički i prima iz jednog izvora. Drugo, nije nužno da se posvećuje svake godine, ako ima staroga. Treće, posvećuje se samo Miro, Krizma, dakle uljna pomast za sakrament krizme (miropomazanje), posvetu crkava, oltara i antiminsa, dok se bolesničko ulje ne posvećuje (posvećuje ga svaki svećenik prilikom služenja bolesničkog pomazanja). Četvrto, posveta krizmanog ulja je proces, koji započinje još tijekom korizme (Velikog posta). Tada se pripreme svi sastojci, koje patrijarh na Veliki ponedjeljak blagoslovi, te potpali vatru ispod kotla u kojemu će se kuhati krizmano ulje. Ulje se kuha u tom kotlu od ponedjeljka do četvrtka, uz miješanje i dodavanje mirodija (njih preko 30: maslinovo ulje, bijelo vino, razna aromatična ulja i miomirisi). Cijelo vrijeme kuhanja se nad time moli i pročitaju se sva četiri Evanđelja. Tako da je konačna posveta ulja na Veliki četvrtak zapravo kulminacija procesa posvete započetog ranije. 

            U rimokatoličkoj tradiciji, obredi Velikog tjedna su uglavnom mise i posebni obredi; u pravoslavnoj nema posebnih obreda, već se ustvari služe kanonski časovi iz časoslova, naravno, puno opširniji od rimokatoličkih i s brojnim specifičnostima. 

            Tako na Veliki četvrtak u 9:00 ujutro imamo sv. Liturgiju (misu), spojenu s Večernjom. Ona odgovara rimokatoličkoj misi Večere Gospodnje, i izvorno se služila na Veliki četvrtak navečer. Međutim, zbog strogih odredaba o pričesti (pravoslavac koji se želi pričestiti mora biti natašte od prethodne večeri), ona se pomaknula na jutarnje sate. Uostalom, tako je bilo i kod rimokatolika do reforme pape Pija XII. 1953. i 1957. Navečer u 18:00 sati imamo Jutarnju Velikog petka. Pod njom se čita 12 evanđelja Muke, nastalih od evanđeoskih izvještaja, a po broju noćnih sati, jer se izvorno bdjelo cijelu noć. 

            Na Veliki petak u 10:00 imamo Carske časove. To su mali časovi, prvi, treći, šesti i deveti, spojeni, koji imaju smisao pratiti Kristovu muku od časa do časa. U 17:00 je Večernja s iznošenjem Plaštanice – simbolom Kristovog ukopnog platna, na poseban stol u obliku groba u crkvi, zajedno s Evanđeljem. Oboje tada vjernici časte. Odmah u produžetku se služi Povečerje, s posebnim kanonom raspeću Kristovom (tzv. „Plač Majke Božje“). Nakon pauze, u 20:00 se služi Jutarnja Velike subote. Pred Kristovim grobom, uz tamjan i svijeće, vrši se spomen na Kristov pogreb, uz posebne crkvene pjesme, tzv. „statije“. Pred kraj Jutarnje, Plaštanica se nosi tri puta oko crkve. 

            Na Veliku subotu u 10:00 imamo sv. Liturgiju (misu) s Večernjom. Ovo se izvorno služilo navečer, međutim, zbog pričesnog posta se pomaklo na jutarnje sate, kao i na Veliki četvrtak. Ovo je prva uskrsna Liturgija, i nakon čitanja Apostola (prvo čitanje ili poslanica), svećenici skidaju crno ruho i oblače bijelo. No, uskrsna radost još uvijek nije potpuna: Krist vrši pobjedu u paklu, i tek se čeka Njegovo Uskrsnuće. 

            Uskrs započinjemo u 22:30, svečanom uskrsnom Jutarnjom. Nakon trostrukog ophoda oko crkve, i molitve pred zatvorenim vratima, svečano se križem otvaraju vrata crkve, ulazimo i započinjemo slavlje. U produžetku, u 00:00 započinje sveta uskrsna Liturgija.