Julijanski kalendar

Poštovani čitatelji, sljedeći tekst smo izvorno objavili na stranici Multireligijskog kulturnog centra, s kojim ćemo i inače surađivati:

 
Pravoslavna Crkva je u suvremenom svijetu prepoznatljiva između ostaloga, i po specifičnom načinu računanja vremena. Riječ je o kalendaru koji se naziva julijanskim. U odnosu na gregorijanski, julijanski kalendar kasni 13 dana, tako da, npr., i katolici i pravoslavni Božić slave 25.12., ali julijanski 25.12. pada na gregorijanski 07.01. Odakle ova kalendarska specifičnost?
Julijanski kalendar nije pronalazak Pravoslavne Crkve, već starih Rimljana. U I.st.pr.Kr. veliki rimski državnik i vojskovođa Gaj Julije Cezar nalaže astronomima i matematičarima u Aleksandriji, drevnoj metropoli Egipta, da naprave novi kalendar, koji bi zamijenio postojeći, vrlo komplicirani starorimski. Po njemu, ovaj kalendar je nazvan julijanskim, i postao univerzalni kalendar Rimskog Carstva, a nakon njega, i cjelokupne Europe. Kao važeći svjetovni kalendar, prihvaćen je i od sveopće kršćanske Crkve, i istočne i zapadne, i svi kršćani su ga koristili u crkvenom i svjetovnom životu sve do 16.st.
Međutim, julijanski kalendar je imao jednu, uvjetno rečeno, „manu“. On se zasniva na tzv. sideričkoj ili zvjezdanoj godini – vremenu obilaska Zemlje oko Sunca s obzirom na sustav dalekih zvijezda. Zbog tzv. precesije Zemlje, siderička godina se razlikuje po dužini od tropske ili sunčane godine – vremena obilaženja Zemlje oko Sunca s obzirom na neki zadani smjer u prostoru. Rezultat ovoga je bio taj, da je julijanski kalendar počeo odstupati od realnih astronomskih pojava koje vidimo sa Zemlje. Primjer: datum Uskrsa ovisi o proljetnoj ravnodnevnici – julijanska kalendarska ravnodnevnica nije više padala u isti dan sa stvarnom, astronomskom ravnodnevnicom.
Već 325. godine, prvi sveopći crkveni sabor u Niceji mora izbaciti tri suvišna dana iz kalendara. U VII.st. ovu anomaliju ponovno opaža anonimna „Pashalna kronika“, a 1374. poznati bizantski pisac Nicefor Gregora predlaže carigradskom patrijarhu, kao i bizantskom caru Androniku Komnenu reformu kalendara. Međutim, zbog povijesnih teškoća, ovo nije bilo provedeno.
Do 16.st. nakupilo se već 10 dana razlike između kalendara i realnih astronomskih pojava. Papa Grgur XIII. 1582. godine, bulom Inter gravissimas vrši reformu kalendara. Tako nastaje ispravljeni julijanski kalendar, koji će po ovome papi biti nazvan gregorijanskim. Novi kalendar prve su prihvatile Italija, Poljska, Portugal i Španjolska, a nakon njih i ostale katoličke zemlje. Ugarske zemlje, u koje je spadao i najveći dio Hrvatske, 1587. napuštaju julijanski u korist gregorijanskog kalendara. Protestantske zemlje to čine mnogo kasnije (18.st.), a pravoslavne tek za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata, tako da se julijanski kalendar u svjetovnoj upotrebi više ne koristi nigdje.
Ovaj kalendar se održao u crkvenoj upotrebi, prije svega pravoslavnih Crkava. Osim tradicijskih razloga, na to je utjecalo i pravilo spomenutog prvog crkvenog sabora u Niceji, koje je nalagalo da kršćani svoj Uskrs nikada ne slave u isto vrijeme, ili prije židovske Pashe. U julijanskom kalendaru se ovo pravilo poštiva, ali u gregorijanskom ne; samo od 1851. do 1950., katolici su slavili Uskrs 15 puta prije Židova i više puta u isto vrijeme s židovskom Pashom.
No, kako je problem odstupanja julijanskog kalendara ostao (ovim tempom, za 24 000 godina, pravoslavni Božić će biti usred ljeta, a Uskrs ujesen!), pokušalo se naći rješenje kongresom u Carigradu 1923. godine. Međutim, ovaj susret nije uspio, štoviše, različite pravoslavne Crkve su krenule svaka svojim putem.
Neke pravoslavne Crkve koriste gregorijanski kalendar za fiksne blagdane, zadržavši samo julijansko računanje Uskrsa i blagdana vezanih za Uskrs. To su: carigradska, aleksandrijska, rumunjska i bugarska patrijaršija, te ciparska i grčka Crkva. Julijanski koriste ruska, srpska, gruzijska, antiohijska, jeruzalemska i japanska Crkva, kao i Sveta Gora – Athos u Grčkoj, središte pravoslavnog monaštva, te manje skupine u Grčkoj i drugdje. Od 15.06.2014., na julijanski se vratila poljska Crkva. Jedino je finska Crkva u potpunosti prešla na gregorijanski kalendar.
Osim pravoslavnih, julijanski kalendar u vjerskom životu koristi niz manjih vjerskih zajednica odvojenih i nepriznatih od Pravoslavne Crkve: ukrajinska, crnogorska, makedonska, itd. Također, koristi ga i veći broj staroistočnih Crkava Bliskog istoka i sjeveroistočne Afrike.
Unutar Katoličke Crkve, julijanski kalendar su zadržale neke katoličke Crkve istočnog obreda, npr. ukrajinska i ruska, a 2013. je provedeno eksperimentalno slavljenje Uskrsa po julijanskom kalendaru za rimokatolike Jeruzalema i Svete Zemlje.
Konačno usuglašavanje i ujednačavanje kalendara među pravoslavnima, a potencijalno i među svim kršćanima, ostaje otvoreni zadatak za neke buduće generacije.