Veliki tjedan

            Ove godine gregorijanski i julijanski Uskrs padaju u isti dan, što znači da su i sam Uskrs i svi prethodni i popratni blagdani u isto vrijeme i za katolike i za pravoslavne. Kao i svake godine, obredi Velikog tjedna održat će se i u zagrebačkom hramu sv. Preobraženja Gospodnjeg na Cvjetnom trgu, pa ako nekog zanima kako to izgleda, može svratiti. Zato donosimo raspored tih obreda, uz kratki komentar i napomene.

            Kao i katolici, pravoslavni također imaju Veliki tjedan, odmah u produžetku korizme (Velikog posta), s tim da ga naši Srbi zovu „Strasna sedmica“ (crkvenoslavenski: strast – muka). On započinje faktički već Lazarovom subotom. To je subota uoči Cvjetnice, a zove se po događaju uskrsnuća Lazarova (sv. Lazar Četverodnevni), koje je prethodilo Kristovom slavnom ulasku u Jeruzalem na Cvjetnicu. Srbi ovu subotu zovu „Vrbica“, zato što se na nju priprema vrbovo granje za Cvjetnicu (jer vrba nekako najranije propupa i prolista). Cvjetnica za pravoslavne nema karakter nedjelje Muke, kao što je u katolika, pa se ne čita Muka po crkvama, već je sve podređeno događaju ulaska u Jeruzalem, i prakticira se najblaži post, na ribi. Počevši od Lazarove subote, pravoslavni obredi prate događanja posljednjih dana Isusova ovozemnog života u Jeruzalemu. 

            Lazarova subota se posti na ulju, Cvjetnica na ribi, Veliki ponedjeljak, utorak i srijeda su na vodi, Veliki četvrtak na ulju, Veliki petak totalni post, a Velika subota suhojedenje.

            Pravoslavna Crkva, kao i Rimokatolička, posvećuje sveto Ulje (Miro, Krizma) na Veliki četvrtak, uz nekoliko razlika. Prvo, iako u pravoslavlju svaki biskup ima moć posvetiti krizmano ulje, u praksi to čini samo poglavar autokefalne Crkve, patrijarh ili nadbiskup/arhiepiskop. Razlog tome je ispovijedanje crkvenog zajedništva: krizmano ulje je simbol Duha Svetoga, a On je graditelj Crkve, zato je za pravoslavne važno da se krizmano ulje posvećuje zajednički i prima iz jednog izvora. Drugo, nije nužno da se posvećuje svake godine, ako ima staroga. Treće, posvećuje se samo Miro, Krizma, dakle uljna pomast za sakrament krizme (miropomazanje), posvetu crkava, oltara i antiminsa, dok se bolesničko ulje ne posvećuje (posvećuje ga svaki svećenik prilikom služenja bolesničkog pomazanja). Četvrto, posveta krizmanog ulja je proces, koji započinje još tijekom korizme (Velikog posta). Tada se pripreme svi sastojci, koje patrijarh na Veliki ponedjeljak blagoslovi, te potpali vatru ispod kotla u kojemu će se kuhati krizmano ulje. Ulje se kuha u tom kotlu od ponedjeljka do četvrtka, uz miješanje i dodavanje mirodija (njih preko 30: maslinovo ulje, bijelo vino, razna aromatična ulja i miomirisi). Cijelo vrijeme kuhanja se nad time moli i pročitaju se sva četiri Evanđelja. Tako da je konačna posveta ulja na Veliki četvrtak zapravo kulminacija procesa posvete započetog ranije. 

            U rimokatoličkoj tradiciji, obredi Velikog tjedna su uglavnom mise i posebni obredi; u pravoslavnoj nema posebnih obreda, već se ustvari služe kanonski časovi iz časoslova, naravno, puno opširniji od rimokatoličkih i s brojnim specifičnostima. 

            Tako na Veliki četvrtak u 9:00 ujutro imamo sv. Liturgiju (misu), spojenu s Večernjom. Ona odgovara rimokatoličkoj misi Večere Gospodnje, i izvorno se služila na Veliki četvrtak navečer. Međutim, zbog strogih odredaba o pričesti (pravoslavac koji se želi pričestiti mora biti natašte od prethodne večeri), ona se pomaknula na jutarnje sate. Uostalom, tako je bilo i kod rimokatolika do reforme pape Pija XII. 1953. i 1957. Navečer u 18:00 sati imamo Jutarnju Velikog petka. Pod njom se čita 12 evanđelja Muke, nastalih od evanđeoskih izvještaja, a po broju noćnih sati, jer se izvorno bdjelo cijelu noć. 

            Na Veliki petak u 10:00 imamo Carske časove. To su mali časovi, prvi, treći, šesti i deveti, spojeni, koji imaju smisao pratiti Kristovu muku od časa do časa. U 17:00 je Večernja s iznošenjem Plaštanice – simbolom Kristovog ukopnog platna, na poseban stol u obliku groba u crkvi, zajedno s Evanđeljem. Oboje tada vjernici časte. Odmah u produžetku se služi Povečerje, s posebnim kanonom raspeću Kristovom (tzv. „Plač Majke Božje“). Nakon pauze, u 20:00 se služi Jutarnja Velike subote. Pred Kristovim grobom, uz tamjan i svijeće, vrši se spomen na Kristov pogreb, uz posebne crkvene pjesme, tzv. „statije“. Pred kraj Jutarnje, Plaštanica se nosi tri puta oko crkve. 

            Na Veliku subotu u 10:00 imamo sv. Liturgiju (misu) s Večernjom. Ovo se izvorno služilo navečer, međutim, zbog pričesnog posta se pomaklo na jutarnje sate, kao i na Veliki četvrtak. Ovo je prva uskrsna Liturgija, i nakon čitanja Apostola (prvo čitanje ili poslanica), svećenici skidaju crno ruho i oblače bijelo. No, uskrsna radost još uvijek nije potpuna: Krist vrši pobjedu u paklu, i tek se čeka Njegovo Uskrsnuće. 

            Uskrs započinjemo u 22:30, svečanom uskrsnom Jutarnjom. Nakon trostrukog ophoda oko crkve, i molitve pred zatvorenim vratima, svečano se križem otvaraju vrata crkve, ulazimo i započinjemo slavlje. U produžetku, u 00:00 započinje sveta uskrsna Liturgija.