Sveto Pismo o zdravom načinu života

Možda nikada više briga za zdravlje nije bila izraženija nego u ovo naše vrijeme. I opet, nikada više bolesti. Ljudi sve više ''investiraju'' u svoje zdravlje trošeći velike svote novca, a opet, samo im jedno ne pada na pamet – način života. Predajemo se znanosti i ''znanstvenicima'' da nas kroz život vode i ne sanjajući da je Onaj koji je Put, Istina i Život, istovremeno i savršeno zdravlje.

Zdravlje se u svetootačkom učenju promatra kao najveći dar Božji. Osim toga, fizička (tjelesna) sreća nikada nije bila svetim asketima osnovni cilj, već je služila samo kao sredstvo pomoću kojeg su plovili životnim morem spasenja.

Veća pažnja se uvijek poklanjala zdravlju duše, a ne tijela. "Kakva je korist imati zdravo tijelo, a dušu bolesnu i nemoćnu" - pisao je sv. Tihon Zadonski.

Ako je duši predodređen život vječni, a tijelo je prolazno i raspadljivo, potpuno je razumljiv razlog takvog odnosa prema njoj.

Međutim, tijelo se uvijek nazivalo još i hramom duše, te zato i sadržaj hrama mora biti odgovarajući.

U temeljne čimbenike istinski zdravog života Sveti Oci su ubrajali: mjeru u svemu, duševni mir, umjerenu i razumnu ishranu uz odgovarajuća ograničenja (postovi), moralni život s molitvom, vjerom i ljubavlju prema Bogu i bližnjima, fizički rad.

Suvremena medicina savjetuje da svaki dan trošimo toliko i toliko bjelančevina, ugljikohidrata, masti, vitamina, i mnogi ljudi, pretjerano zabrinuti za svoje fizičko zdravlje, maltene pomoću ljekarničke vage mjere i pokušavaju kontrolirati svoj obrok, da bi se točno pridržavali svih znanstvenih preporuka. A u praksi i dalje postoje bolesti, nepredvidljivi poremećaji zdravlja, iako se ljudi, reklo bi se, svega točno pridržavaju.

A drevni kršćanski asketi, sudeći po mnogobrojnim izvorima, uopće se nisu hranili po znanstvenim receptima, jeli su jednostavnu hranu (kruh i vodu, povrće, voće), a i to ponekad ne svaki dan, pa su ipak živjeli dugo, zadržavajući krepkost tijela i bistrinu uma. Manje je bilo i svih mogućih oboljenja.

Na primjer, jedan od osnivača drevnog monaštva sv. Pavao Tebaidski, osamljenik i pustinjak, uz izuzetno skromnu trpezu (malo kruha, datulje i izvorska voda) doživio je 113 godina. Drugi otac monaštva, sv. Antun, koji je još za života nazvan Velikim, preminuo je u 105. godini, po svjedočanstvu suvremenika - "sačuvavši do posljednjeg dana oštar vid, ne izgubivši nijedan zub i potpuno zdrav.

Zdrave su mu bile i ruke i noge. Jednom riječju, izgledao je bodriji i jači od svakog tko koristi raznovrsna jela, kupke i različitu odjeću". Kada se uoči svoje smrti asket pojavio pred ljudima, došavši u Aleksandriju da bi razotkrio krivovjerja, njegov izgled je zapanjio sve: "Njegovo tijelo je sačuvalo nekadašnji izgled, nije se ugojilo zbog nedostatka kretanja, niti je usahlo od postova i borbe protiv demona. Antun je bio isti onakav kakvim su ga poznavali prije pustinjaštva. U njegovoj duši je bila ista ona čistoća naravi, nije bio žalostan, nije došao u stanje ushićenja od zadovoljstva, nije se predao ni smijehu, ni tuzi, nije se zbunio ugledavši gomilu ljudi, niti obradovao kada su ga svi počeli pozdravljati, već je ostao nepomućen i neuznemiren, zato što je njime upravljao razum i ništa ga nije moglo smesti".

I drugi brojni primjeri dokazuju da čovjek zaista "ne živi samo od kruha" i da postoje drugi energetski izvori (koji ne potječu od hrane) koji hrane organizam. To se naročito jasno pokazuje tamo gdje je prisutan duhovni život. Ovdje je pobjeda duha nad tijelom očigledna.

Svetootačko učenje veoma visoko cijeni po pitanjima zdravog života značaj fizičkog rada, međutim, ističe da taj rad mora biti duhovni (oduhovljeni), srazmjeran čovjekovim mogućnostima, a ne strastan, opsjednut, egoističan i koristoljubiv. "U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti" - kaže se u Svetom Pismu (Post 3, 19). To jest, mi moramo neprestano ulagati velike, ali naravno, svojoj snazi srazmjerne napore da bismo osigurali sebi sve što nam je neophodno. Međutim, neduhovni rad upućuje čovjeka na stazu izvlačenja koristi iz rezultata rada, ili postaje formalan u slučajevima prisilnog rada, a u svim slučajevima dolazi do prekida duhovnog jedinstva sa Stvoriteljem.

Epidemija zidanja vikendica posljednjih godina u Rusiji umnogome je manifestirala neduhovni strasni poriv što očaja, što lake zarade ili lagodnosti, ali praćen nastankom ružnih posljedica i mnogih poremećaja (iako je u osnovi toga bilo i dobrih ciljeva: da se nadiđe otuđenost čovjeka od zemlje, da se riješi problem ishrane u zemlji itd.).

Brojni pomodni sustavi liječenja periodično iz godine u godinu izbijaju s novom snagom, ponekad stječući masovni epidemijski karakter i obmanjujući priličan broj onih koji žele efikasno utjecati na svoje zdravlje ili se izliječiti.

To su i sve moguće dijete, metode gladovanja, upotreba jabučnog octa, sisanje maslaca od suncokreta, mirisanje valerijanovog korijena, upotreba vlastite mokraće (urinoterapija), proklijalih žitarica itd., i tome slično.

Neki sustavi izlječenja koji se promiču prilično su surovi i nose asketski karakter, ponekad imaju duhovni, filozofski pravac identičan prirodi (sistem "učitelja" Ivanova), međutim, nikada se ne uzdižu na razinu istinskog shvaćanja božanskog Promisla, jer su ograničeni u svojoj ljudskoj neukosti, uslijed zapostavljanja glavnog i temeljnog principa liječenja - težnje prema Stvoritelju i življenja u Kristu.

"Imaš Liječnika Koji je iznad bolesti,

Imaš Liječnika Koji pobjeđuje silu bolesti;

Imaš Liječnika Koji liječi jednim pokretom ruke;

Imaš Liječnika Koji iscjeljuje jednom odlukom,

Koji i može i hoće liječiti",

pisao je sv. Ivan Zlatousti.

U pitanjima liječenja svetootačko učenje izuzetno točno slijedi Sveto Pismo, gdje ovim povodom postoji mnogo izuzetno vrijednih podataka. Obratimo se nekima od njih, koje je autor izabrao radi pogodnosti i očiglednosti izlaganja u vidu zapovijedi o zdravom načinu života:

1. Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću (Ef 4, 31). Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom (Ef 4, 26). Zavist i srdžba skraćuju dane, i briga donosi starost prije vremena (Sir 30, 24).

2. Čuvajte se (Lk 17, 3). Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima (Ef 4, 29). Pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom (1 Pt 2, 5). Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo (Kol 3, 5).

3. Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje (Lk 12, 15). Ta što koristi čovjeku steći sav svijet, a životu svojemu nauditi? (Mk 8, 36).

4. Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana (Heb 13, 4). Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja (Mt 19, 6).

5. U vinu se nemoj junačiti, jer je mnoge oborilo vino (Sir 31, 25). Gorčina duše spopada čovjeka koji je vina previše popio (Sir 31, 29). Ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega (1 Kor 6, 10).

6. Ali je zlo za onoga tko na sablazan jede (Rim 14, 20). Pristojno jedi što ti je ponuđeno i ne budi pohlepan (Sir 31, 16). Malo je dosta čovjeku dobro odgojenu i on se ne muči na postelji svojoj (Sir 31, 22).

7. Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima (Kol 3, 23). Pa da se trsite mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama (1 Sol 4, 11). Tko neće da radi, neka i ne jede (2 Sol 3, 10). Ne prezri tegobna rada ni ratarskog posla što ga je Svevišnji dao (Sir 7, 15).

8. Pazi na prilike i čuvaj se zla (Sir 4, 20). Iskupljujte vrijeme jer dani su zli (Ef 5, 16). Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova (Mt 6, 34).

9. Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima (Rim 12, 18). Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina (Heb 12, 14). Budite, dakle, sveti jer sam svet ja (Lev 11, 45).

10. Ne idi za onim što ti je previsoko i ne istražuj ono što je iznad tvojih snaga (Sir 3, 21). Ne trudi se oko onog što je iznad tvoje snage (Sir 3, 23). Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima (Heb 13, 9).

11. Primi sve što te stigne (Sir 2, 4). U svemu zahvaljujte (1 Sol 5, 18). Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo (Rim 12, 21).

12. Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu (Fil 4, 8). Neka vam bude po vašoj vjeri (Mt 9, 29).

Vladimir Konstantinovič Nevjarovič

Izvor: prijateljboziji.com