Obaviještavamo i ovim putem, kako će u petak stići u posjet Hrvatskoj i gradu Zagrebu, njegova svesvetost ekumenski (vaseljenski) patrijarh carigradski Bartolomej. Posjet je od velikog značaja, jer se radi o prvome u časti među svim pravoslavnim biskupima svijeta. Na donjem linku ima program posjeta.
Dakle dolazi "vaseljenski" kardinal - glavni papin doglavnik. Kakvo nam taj dobro može donijeti?
OdgovoriIzbrišiJesmo li sada završili s tim?
IzbrišiŠteta što je novokalendarac inače bi mu danas čestitali imendan.
OdgovoriIzbrišiNadam se da ste bili danas na dočeku na Svetom Duhu.
OdgovoriIzbrišiDrago mi je da je došao ekumenski patrijarh, ali što ce nam onaj Zuroff. I govor o "stotinama tisuća", kad je dokazano da je brojka mnogo manja, takoder podsjeca na potpoljivanje mržnje. Ne znam, htio bih da se govori o Kristu, vjeri, pravoslavlju... Da se Hrvate privuče pravoslavlju, a ovako se šalje poruka da je pravoslavlje srpsko, da su Hrvati najveći neprijatelji pravoslavlja i sl. Ne znam, mozda sam naivan.
OdgovoriIzbrišiBar
I ja sam bio mlad i naivan. Mir sam našao u malom stadu Hristovom a to je IPC (ΓΟΕ). Tamo ne gledaju tko je tko. Što dalje od svjetske judeomasonerije.
IzbrišiTko traži, taj i nađe...
Psihološki mir možeš naći svugdje, ali spasenje jedino u pravoj, kanonskoj Crkvi.
IzbrišiZato sam i otišao tamo jer je to prava kanonska Crkva. A to je, da tako kažem, jedan od preduvjeta spasenja. Kako kaže Sv. Kiprijan Karhidonski: Extra Ecclesiam nulla salus.
IzbrišiNe, to nije kanonska Crkva.
IzbrišiKanonski dokaži.
IzbrišiZašto bi dokazivao očigledne stvari? Pravoslavna Crkva postoji oduvijek, u apostolskom nasljedstvu, vjeri, duhovnom iskustvu i svetotajinskom zajedništvu. Uza sve ljudske mane, kojih je bilo i bit će ih, u neprekinutom kontinuitetu do danas. Za to jamče i Kristove riječi, kako je ni vrata paklena neće nadvladati. A zajednica koje su se odvajale od nje, bilo je i bit će, i ako netko nalazi svoj psihološki mir u njima, to je njegovo pravo i izbor. Ali to nije pravoslavlje. To je preslika protestantizma, gdje svatko misli da ima pravo osnovati novu Crkvu.
IzbrišiOdgovor se nalazi na novom postu.
IzbrišiDa se razumije, osuđujem zločine ustaša, kao i svih, i da je bio ubijen samo jedan u Jasenovcu, bilo bi previše.
OdgovoriIzbrišiBar
Da, nažalost, malo je ružno završilo, a nije trebalo.
OdgovoriIzbrišiKako je prošao posjet "ekumenskog" patrijarha? Prenesite nam dojmove.
OdgovoriIzbrišiEto imaš sve dojmove i reakcije na službenim stranicama mitropolije i u medijima.
IzbrišiАнонимном господину који пише да је нашао мир код тзв. истинитих, нека зна да су ти 'истинити' (грчки старокалендарци и сродни им посљедоватељи) не расколници, већ прави херетици (кривовјерци). Ево мало ћирилице, старог и хрватског писма. Ћирилица, latinica, svejedno, svi su u Kristu Gospodinu jedno!
OdgovoriIzbrišiAli je samo jedna prava Crkva Kristova, a to je Pravoslavna Crkva. Jedino je ona sačuvala neizmjenjenu vjeru i običaje kakve su nam predali Krist i apostoli.
IzbrišiTrebali biste navesti bar neke osnovne argumente u prilog vaše tvrdnje da je IPC heretička. S vašom drugom postavkom (u 01:10) se u potpunosti slažemo. Mi smo Pravoslavna Crkva. Možda vas zbunjuje dodatak "istinita", to je tehnički termin kojim se želi naglasiti da se ne radi o vjerskoj organizaciji koja je sačuvala samo ispravan naziv "Pravoslavna Crkva" dok je pravoslavnost vjere izgubila (stupivši u ekumenistički pokret) te u suštini postala krivoslavna "Crkva".
IzbrišiZilot
Pravoslavna Crkva je ona Crkva koju svi zovu i smatraju pravoslavnom Crkvom (tzv. službena ili zvanična crkva na srpskom). Istina je i da mnogi biskupi naginju u herezu preko ekumenizma, ali već će njih "zamesti vjetar", otpast će od Crkve.
IzbrišiAnonimnom gospodinu Zelotu: tzv. IPC ne postoji. Postoje razne grčke starokalendarske sekte koje sebe nazivaju pravoslavnima. Navedene sekte su izdijeljene u mnoštvo raznih "sinoda". Da bi te sekte bile istinite crkve, moraju imati apostolski slijed biskupskog ređenja (sr: apostolsko prejemstvo) i pravu vjeru. Prvi element je kod njih krajnje sumnjiv, a drugi element nemaju. Kalendar su uzdigli na razinu značajke spasenja, što i jeste prava hereza. A i vrijeđaju neke suvremene svece i svetice.
OdgovoriIzbrišiEvo izvoda iz intervjua jednog istinskog pravoslavnog teologa i biskupa:
OdgovoriIzbriši- Postavljanje pitanja kalendara na najviši pijedestal je hereza -
To znači smatrati kalendar najvažnijom dogmom, od čega sve drugo ovisi, pa i naše spasenje. Upravo u tome i jeste hereza, jer kalendar nije pitanje vjere, kako oni smatraju. Zato starokalendarci (grčki) negiraju blagodat i svete Tajne novokalendarcima, pa čak i između sebe. Koliko samo frakcija ima kod starokalendaraca, i svaka sebe smatra jedinom pravom, dok sve ostale negiraju.
Kalendara ima raznih, ali to je stvar država, civilizacija, astronomije, ali ne i pitanje vjere. Stari, julijanski kalendar, uveden je od neznabošca rimskog imperatora Julija Cezara. Taj kalendar je važio u čitavoj rimskoj imperiji, koja je obuhvaćala i Palestinu u vremenu nastanka kršćanstva. Otuda je prirodno, i sasvim razumljivo, da su po njemu računati i bilježeni svi događaji u povijesti Crkve. Kalendar je time „posvećen“ kršćanstvom, ali nije postao svet sam po sebi, niti je postao dogma Crkve i pitanje vjere.
Poštujući (praznujući) događaje iz života Gospodina Isusa Krista i Crkve Božje, starokalendarci (grčki) počeli su obožavati sam kalendar opskrbljujući ga posebnim blagoslovima, a novi kalendar smatrati prokletim, jer, „tko se njega drži, ne može se spasti“. Mi znamo da je Gospodin rekao: „Tko uzvjeruje i krsti se, spast će se; a koji ne vjeruje osudit će se“ (Mk. 16, 16), ili na drugom mjestu: „Ako se tko ne rodi vodom i Duhom (tj. ako se ne krsti), ne može ući u kraljevstvo Božje“ (In. 3, 5), ne spominjući nigdje nikakav kalendar. Nasuprot tome, starokalendarski credo glasi: „Tko se ne drži starog kalendara, ne može se spasiti“!? Otuda, odricanje Crkve, blagodati, valjanosti svetih Tajni kod novokalendaraca. U tome i jeste osnovna greška, zabluda (hereza) starokalendaraca. Kalendar, bilo koji, koristi cijeli svijet kao sredstvo komuniciranja i snalaženja u vremenu, a starokalendarci su ga postavili na mjesto dogme i pridali mu sotiriološki karakter. Druga činjenica koja karakterizira starokalendarce (bar grčke), jesu frakcionašenja među njima samima, cijepanja, drobljenja, međusobna osuđivanja i osporavanja, nepriznavanja, anatemiziranja…
Promjena kalendara ipak jeste greška, ali nije hereza. Zna se da je promjena kalendara (u Grčkoj 1924.) bila radi približavanja hereticima Zapada po pitanju praznovanja kršćanskih događaja i blagdana, zbog čega su akteri te promjene s pravom optuživani za nemarnost (ravnodušnost) prema pitanjima vjere, što je i bio prvi korak odstupanja od Otačke Predaje, pa je danas dovelo do Ekumenizma i relativizma Pravoslavlja (do Svjetskog vijeća crkava), do novatorstva itd. Ali treba se čuvati i iz jedne krajnosti ne ići u drugu (suprotnu prvoj), jer svaka krajnost je pogubna za pravoslavne vjernike koji se time zaraze. Jedno je, dakle, pitanje zloupotreba kalendara od strane Ekumenista radi bogoslužbenog približavanja hereticima, a drugo davanje kalendaru od strane starokalendaraca dogmatskog značaja.
Čak i kršćani su u početku koristili razne kalendare (egipatski), do Prvog Ekumenskog Sabora, pa i poslije njega (sveti Ćiril Aleksandrijski), ali se zbog toga nisu međusobno optuživali i anatemizirali. Tako sveti Ivan Zlatoust na mnogo mjesta u svojim besjedama govori da Boga ne interesira vrijeme (kalendarsko) kada će netko praznovati neki praznik, nego da li će ga praznovati s čistom savješću. Jer Bog nas neće suditi za ispitivanje vremena i dana, nego za prijestupe Njegovih zapovijedi.
Sve ovo što ste napisali svjedoči da ništa ne znate o duhovnoj borbi u sferi Pravoslavlja u posljednjih stotinjak godina, a i da vas ona u opće ne zanima.
IzbrišiVi ne znate što govorite.
Zilot.
Poštovani anonimni sugovorniče, zapravo supisatelju, pogledajte na sljedećem site-u koliko postoji raznih grčkih starokalendarskih 'jurisdikcija' i RPCZ 'oskoloka' (nisam siguran kako to najbolje prevesti: krhotina, iverja, gelera, otpadaka možda najbolje): http://www.hierarchy.religare.ru/ Pa ovaj popis nakanonskog episkopata: http://rpczmoskva.org.ru/k-svedeniyu/episkopat-imeyushhij-proisxozhdenie-ot-rpcz.html Pa gdje su tek nekanonski episkopi koji vuku slijed preko raznih ukrajinskih raskolnika.
Izbriši