Sv. Olga-sveta svećenička žena i zaštitnica zlostavljanih

 “O Pravoslavni sabore, veličajmo s ljubavlju svete žene, muževe i djecu. One, nama znane i neznane, ali Bogu poznate. Molimo ih u akatistima: Radujte se svi Sveti Sjeverne Amerike i molite Boga za nas.”

Sabor svetih Sjeverne Amerike

 

Kanonizirani sveci Sjeverne Amerike, znani i neznani, do sada su bili muškarci. Od prije nekoliko godina pravoslavne Amerikanke su polako počele biti poznate među drugim pravoslavnim ženama. 

 

Protinica Olga Michael, žena preminulog protojereja stavrofora Nikolaja Michaela iz sela Kwethluk na obali rijeke Kuskokwim na Aljasci nije bila fizički impozantna ličnost. Odnjegovala je osmoro djece,  neku od njih je rodila bez babice, a neka su preminula. Dok je njen muž bio zauzet služeći u mnogim župama, ona je bila zauzeta podizanjem djece i pružajući pomoć ljudima. Njen život potsjeća na život Tabite iz Djela Apostolskih. Pored toga što je šila odjeću za oca Nikolaja i za svoju djecu, ona je također šila odjeću i za druge ljude. Teško da se mogao naći susjed ili prijatelj, a da njemu nešto nije pomogla. Župe udaljene čak i više od sto milja su dobijale njene poklone, kao na primjer eskimske čarape. Svi svećenici biskupije nosili su njene šalove. 

 

Pripremala je prosforu, kao što to obično protinice i rade, ali je također obavljala mnoge druge dužnosti i znala je pjevati mnoge blagdanske himne napamet. 

 

Nakon što je čudom uspjela preživjeti rak kada medicina nije mogla pomoći, ipak nije izdržala povratak bolesti. Za svoju smrt (8. studeni 1979.) pripremala se hrabro i s vjerom.

 

Izgledalo je da će snijeg i led spriječiti mnoge ljude da dođu na njenu sahranu. Ali vrijeme se odjednom promijenilo, južni vjetar je uslovio da se led i snijeg otope, tako da su ljudi iz susjednih župa uspjeli doći. Došlo ih je na stotine i napunili su novoposvećenu crkvu. Vrijeme je bilo kao proljetno. Kada su izašli iz crkve, ptice su se pridružile povorci, iako su sve ptice u to doba već trebale odletjeti na jug. Ptice su letjele oko kovčega sve do grobnog mjesta. Iznenađujuće je bilo i to što je zemlja bila veoma laka za kopanje, a obično je zamrznuta. Te noći, nakon sprovoda, vjetar je počeo ponovo puhati, zemlja se ponovo zaledila, led je prekrio rijeku, a zima se vratila. Izgledalo je kao da se zemlja otvorila da je primi. Priroda surađuje i sudjeluje u časti Pravih Ljudi (Pravoslavna Aljaska, str. 205). 

 

Ipak, tu nije kraj priči o onoj koja je mijenjala živote mnogih, I danas se susret sa Njom događa na čudesan način. Jedna žena, koja je porijeklom iz Kwethluke, ali koja sada živi u Arizoni, imala je san u kojem joj se majka Olga javila. Rekla joj je da će njena majka biti dobro, jer će joj se pridružiti u svijetlom i radosnom mjestu. Ova žena nije znala da joj je majka bolesna, da je bila hitno prebačena u bolnicu i da će uskoro umrijeti. Kada je sutradan dobila vijest da joj je majka ozbiljno bolesna, vratila se u Aljasku i tješila je svoju majku vijestima koje je čula od majke Olge. Žena je mirno preminula, a njena kći nije bila u šoku i žalosti, jer je dobila dobre vijesti o svojoj majci prije njenog preminuća.  
 

Najdetaljnije svjedočanstvo je ispričala jedna pravoslavna žena, koja je dugo trpjela zbog strašnih seksualnih zlostavljanja koje je doživjela kao dijete. 

 

Jedne noći sam se mnogo molila i bila budna do kasno. Sjetila sam se događaja koji je bio zastrašujući. Moja molitva je počela time što sam tražila milost i pomoć od Presvete Bogorodice. Postupno, osjetila sam da stojim u šumi još uvijek uplašena. Odjednom, neki val nježnosti počeo se širiti. Vidjela sam Djevu Mariju obučenu kao na ikoni, ali mnogo svjetliju i prirodnijeg izgleda. Išla je prema meni i kada se približila, opazila sam nekog iza nje. Presveta Bogorodica je stala pored mene, okrenula se i nešto pokazala niskoj, ali mudroj ženi. Pitala sam tko je to, a Djeva Marija mi je odgovorila da je to sv. Olga.

 

Sv. Olga je zatražila da je pratim. Dugo smo hodale, a drveće se počelo prorjeđivati. Došli smo do malog brda koje je imalo ulazna vrata. A iznad brda se vidio dim. Sv. Olga je izašla iz brda kroz vrata i donijela mi planinski čaj. Šuteći smo pile čaj i osjećale toplinu sunca na našim licima. Počeo me boljeti trbuh i ona me uvela unutra. Vrata su bila niska, pa sam se morala sagnuti da bih ušla.    

 

Unutra je bilo suho i veoma tiho. Svjetlo je bilo veoma slabo i dolazilo je od male lampe i otvora na vrhu brda. Sve oko mene je bilo nježno, a pogotovo majka Olga. Kućica u brdu je mirisala kao borova šuma. Majka Olga mi je pomogla leći u krevet napravljen od dasaka i napunjen travom. Bio je mek i mirisao je na zemlju i more. Bila sam izmorena pa sam legla. Sv. Olga je otišla do svjetiljke i ugrijala je nešto što mi je stavila na trbuh. Izgledala sam kao da sam u petom mjesecu trudnoće (a nisam bila trudna). Osjetila sam grčeve kao da se porađam. Majka Olga mi je pomagala, pokazivala mi je kako da dišem i što da radim. Još uvijek ništa nije rekla. Pomogla mi je da izbacim nešto iz mene što je ostalo u travi na krevetu. Bila sam istrošena i plakala sam od olakšanja što je završeno.  

 

Sve do tada ništa nije govorila, ali su njene oči govorile velikom nježnošću i razumijevanjem. Obje smo ustale i popile još čaja. Dok smo pile čaj, sv.  majka Olga polako je postajala svjetlost u sobi. Njeno lice je izgledalo kao da se ispod njene kože nalazi reflektor ili sunce koje prosijava kroz kožu. Mislim da je cijela svijetlila. Toliko sam bila pod utjecajem njenog pogleda punog ljubavi da nisam obraćala pažnju na ostalo. Ta veza je bila kao veza majke prema djetetu. Izgledalo je kao da svojim očima u mene ulijeva nježnost . Sve ovo nije bilo uopće strašno iako do tada nisam znala za ljude koji doslovce sijaju ljubavlju Božjom (ali kada sam kasnije pročitala o sv. Serafimu Sarovskom sve je dobilo smisao). Znam da su neke veoma duboke rane bile izliječene tada. Vratila mi je nazad život koji mi je bio ukraden, život koji je sada definiran ljepotom i ljubavlju Božjom prema meni.  

 

Poslije nekog vremena osjetila sam se ispunjenom i zadovoljnom, neka tišina je ušla u moju dušu. Čak i sada dok pišem, ovo čudo mira i zadovoljstva čini me da radosno plačem sa ushićenjem. 

 

Tek nakon svega što se dogodilo sv. majka Olga započela je razgovor. Govorila je o Bogu i ljudima koji su izabrali da vrše zla djela. Rekla je da su ljudi koji su me povrijedili mislili da će njihovo zlo biti u meni njihovim zlostavljanjem. Rekla je glasno da je to laž, a da samo Bog može otjerati zlo. Jedino što su mogli uraditi  je da ostave sjeme života koje je Božja tvorevina i koje nikoga ne može isprljati. Nisam bila isprljana, samo sam se tako osjećala zbog zlih namjera ljudi oko mene. Ono što sam osjećala u sebi je bol, teror, stid i bespomoćnost. Ali sada je sve to van mene. Ona je upalila travu i dim je otišao direktno kod Boga, koji je i Sudac i onaj koji prašta. Razumjela sam da dim znači da ne treba nositi grijehe koji su meni učinjeni. To je Božje i tada sam osjetila koliko je veliko bogatstvo spasenja.    

 

Na kraju ovog iscjeljenja otišle smo zajedno napolje. Nije bilo tame u ovoj viziji i molitvi. Bilo je bezbroj zvijezda. Nebo je bilo svjetlucavo zbog svjetlosti koja se pomicala. Nisam sigurna, da li je majka Olga rekla ili smo zajedno čule u srcima našim da je svjetlost koja se pomiče Božja potvrda da On može stvoriti veliku ljepotu iz potpunog ništavila. Za mene je to bilo potvrda mog iscjeljenja, jer gdje je ranije bilo očajanja, sada se nalazi velika ljepota.
 

Što čovjek da kaže na sve ovo. Ako ništa drugo, onda bar da prizna da sv. majka Olga ima specijalno mjesto u životima ljudi u Aljasci, ali i u životima mnogih suvremenih žena. Ali proces je spor i postupan u proslavljenju Boga i Njegovih svetih. Taj proces počinje lokalno i širi se da bi ljudi spoznali kako je divan Bog u svetima svojim. Sv. majka Olga je bila babica i možda je poznavala traume zlostavljanja iz svoje rane mladosti. Možda je zato u ulozi pomagača onima koji su preživjeli isto, pogotovo seksulna zlostavljanja. Bog će nastaviti koristiti sv. Olgu da iz ništavila stvara ljepotu.   

  

Ako je po Božjoj volji, neka jednog dana bude moguće reći: “O blažena majko Olga, moli Boga za nas!”

 

izvor: manastir-lepavina.org