Peti dan Božića – sv. 14 000 nevine betlehemske djece

1. Sv. četrnaest tisuća betlehemske djece. Kako se mudraci istočni ne vratiše iz Betlehema u Jeruzalem, da jave Herodu o novorođenom Caru, nego po zapovijedi anđela drugim putem odoše u domovinu svoju, razjari se Herod kao ljuta zvijer i naredi, da se pobiju sva djeca od dvije godine i ispod dvije godine u Betlehemu i po svoj okolini betlehemskoj. Ta strašna zapovijed kraljeva bi izvršena doslovce. Vojnici njegovi jednu djecu mačem posjekoše, drugu o kamen razbiše, treću nogama zgnječiše, četvrtu rukama udaviše. I diže se plač i jauk majki do nebesa: „Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema“, kao što je i prorokovano (Jr 31, 15; Mt 2, 18). Ovaj zločin nad mnogom nevinom djecom izvrši se godinu dana po rođenju Kristovom 29. prosinca. Za to vrijeme Herod tragaše, ne bi li pronašao božansko Dijete. Iskaše od Zaharije sina mu Ivana, naravno da bi ga ubio, pošto mišljaše da je Ivan taj novi Car. Pa kako Zaharija ne dade Ivana, to po naredbi Herodovoj sam Zaharija bi ubijen u hramu. Bio bi ubijen i sv. Šimun Bogoprimac, da se uskoro po Susretu ne preseli Bogu. Pobivši djecu betlehemsku, Herod se tada okomi na starješine židovske, koji mu tumačahu, gdje se ima Mesija roditi. Tako ubi Hirkana velikog svećenika i sedamdeset staraca iz Sinedrija. Tako zlo skončaše oni koji se suglasiše s Herodom, da novoga Cara Dječaka treba ubiti. Potom ubi svoga brata i sestru i ženu i tri svoja sina. Najzad postiže i njega kazna Božja: poče se sav tresti, noge mu otekoše, donji dio tijela mu se zagnoji, i iz gnoja crvi potekoše, nos mu se zatvori, i smrad nepodnošljivi rasprostiraše se iz njega. Pred sam izdisaj sjeti se, pa da se oni ne bi obradovali smrti njegovoj, naredi da ih sve pobiju. Tako izvrže svoju nečovječnu dušu ovaj grozni vladar i predade je đavlu u vječnu svojinu.

2. Bogoliki Marcel, iz Apamije Sirijske. Predstojnik samostana „Neusipajuščih“ (nespavača, onih koji su neprekidno u molitvi) u Carigradu. Vidovit, iscjelitelj i čudotvorac veliki. S anđelima razgovarao, demone lako pobjeđivao i odgonio. Po smrti javio se subratu sv. Lucijanu i rekao mu, da je umolio Boga, da i njega uskoro uzme u Carstvo nebesko. Ovaj sveti i slavni muž preminuo je 486. godine.

3. Bogoliki Marko Grobar i Teofil Plačljivi. Kijevopečerski monasi. Sv. Marko imaše toliku milost, da mrtvima zapovijedaše i oni ga slušahu. „Počekaj, brate, do sutra, jer ti grob još nije gotov,“ poruči Marko da se kaže jednom umrlom monahu, koji bijaše već i okupan i opjevan. I monah otvori oči i bi živ do drugog dana. Teofil je plakao neprestano za grijehe svoje. Suze svoje prolijevao je nad jednom posudom. Pred smrt javi mu se anđeo i pokaza mu jedan veći sud, ispunjen suzama. To bjehu suze Teofilove, koje padoše na zemlju ili biše utrte rukom ili se na licu osušiše. Tako se na nebu znaju i čuvaju sve suze naše, kao i sve muke, trudovi i uzdasi radi spasenja. Preminuše ove svete sluge Božje u XI. st. i prijeđoše u Carstvo Kristovo.

Glas u Rami ču se i mnogo ridanje
I očajnih majki Bogu vapaj.
Poklani mladenci u krvi ležahu
A nad njima majke tužno tugovahu.
Grad Davidov jeca s okolinom cijelom,
I nebo se zgrozi nad ljudskim nedjelom;
I nebo i zemlja zgrozi se i strese,
Kad se krik nevinih zrakom pronese
Namijenjeni udar Božjemu Sinu
Svom težinom pade na djecu nevinu;
Na Kristove male, nemoćne vršnjake.
Nasrtoše sluge kraljeve opake.
Tamo gdje anđeli Božji pojahu
I pastiri Kristu smjerno se klanjahu,
Tamo sad poteče bujica  krvi.
Zašto? Da bi Herod vazda bio prvi!
Tek što Liječnik vječni na zemlji se javi
Zemlja svoje rane i grijehe objavi,
Da se vidi ljudstvo koliko je kužno,
I liječništvo s neba koliko je nužno:
Pretečama malim Svojega mučenja
Krist Raj darova vječnoga veselja.

RAZMIŠLJANJE
Priča o Prečistoj Djevi Mariji. Ona zače Gospodina Isusa u petak, kao što u petak bi i muka Njegova, a rodi Ga u dan nedjeljni. U dan nedjeljni reče Bog da bude svjetlost (Post 1, 3); u dan nedjeljni pade mana s neba; u taj dan se Gospodin Spasitelj rodi, i u taj dan bi kršten na Jordanu. U Betlehemu življaše u to vrijeme starica Salomija, neka srodnica Josipu i Mariji. Ona nije mogla primiti svoje rođake na konak kod sebe, ali ih je posjećivala u pećini ovčarskoj. Kada Presveta Djeva djevičanski rodi Gospodina Spasitelja, dođe joj Salomija u posjetu i začudi se, kako je tako mlada djevica mogla roditi bez babinje pomoći, pa još Dijete poviti, i pored svega na nogama biti. Kada se Salomiji objasni, da je to rođenje od Boga, a ne od čovjeka, da je duhovno i bezbolno, i da je Djeva Majka ostala djeva po rođenju, kao što je bila i prije rođenja, ne htje Salomija vjerovati. Nego pruži Salomija ruku k tijelu Prečiste Djeve, da po babinjem običaju ispita, je li to zaista tako. No za njeno nevjerovanje i drskost stiže je kazna: ruka joj se ukoči i osuši. Ustraši se žena veoma od čuda i ožalosti zbog osušene ruke. No kada se potom rukom dohvati božanskog Djeteta, ozdravi joj ruka i bi kao što je i bila. Tako Salomija povjerova u djevičanstvo Prečiste Djeve Marije i u božanstvo Kristovo.
Kada pak poslije 40 dana, po običaju, dođe Prečista Djeva s Djetetom u hram jeruzalemski, stavi je svećenik Zaharija na mjesto, određeno za djevice. Farizeji i svećenici se uzbuniše zbog toga, i htjedoše je odvesti na mjesto, određeno za žene, no Zaharija vidoviti to ne dopusti tvrdeći, da je ona djevica iako je rodila. Zbog ovoga židovske starešine omrzoše na Zahariju i iskahu od Heroda, da se on ubije. Odmah po izlasku iz hrama Bogorodica s Josipom udalji se iz Jeruzalema u Nazaret pa u Egipat.

RAZMATRANJE
Razmatrajmo sabor (lik) svetih hijerarha i učitelja Crkve i to:
1. kako oni revnosno propovijedahu Evanđelje i pastirstvovahu nad stadom Kristovim, kako vjeru časnu utvrđivahu i krivovjerja tjerahu.
2. kako sad likuju u Carstvu Kristovom i nama svojim molitvama pomažu.

BESJEDA
o Presvetoj Djevi Bogorodici
A tebi će samoj mač probosti dušu (Lk 2, 35)

Tko bi se i približno mogao usporediti s Gospodinom u strpljivom podnošenju stradanja na zemlji tako kao Presveta Bogomajka Njegova? Starac Šimun, ukrašen sjedinama kao bijeli labud, proročki je providio njene boli u budućnosti, i usporedio je te boli s prodiranjem mača kroz dušu. Jedan mač prošao je kroz dušu njenu, kada je pravedni Josip posumnjao u nju za vrijeme trudnoće, drugi kad je morala bježati u Egipat ispred mača Herodova, treći i četvrti i deseti i mnogi i mnogi kada je promatrala zloću i spletke starješina židovskih protiv Sina njenog, iz dana u dan za sve vrijeme Njegove propovijedi i čudesnog djelovanja među ljudima. No najoštriji mač prošao je kroz dušu njenu kada je stajala pod Križem Sina i Gospodina svoga. Taj mač je providio i njoj prorekao sveti starac Šimun. Veličanstvena je i uzbudljiva njena šutnja, kojom je kao zavjesom pokrivala sve boli svoje, sve rane srca svoga. U sumraku svih tih mnogobrojnih boli, naslaganih u srcu njenom prečistom, svjetlilo je neugasivo kandilo vjere i nade u Boga i predanost Bogu. Nenadmašna u plemenitosti sluškinja Gospodnja! Ona je vidjela sebe jasno u Božjem planu ljudskog spasenja; ona je čitala u prorocima o sebi; ona je razgovarala s anđelima – vjesnicima Božjim. Zato sve što je dolazilo na nju, radost ili muka, ona je znala da od Boga dolazi, te niti je klicala u radosti niti mrmljala u muci. Nego je šutjela i sve slagala u srcu svome. O Presveta Djevo Bogorodice, pomozi i nama da slično Tebi budemo pokorni volji Božjoj. Sinu Tvome i Gospodinu kroz Tebe slava i hvala uvijeke. Amen.

(iz Ohridskog Prologa)

Četvrti dan Božića – sv. 20 000 mučenika nikomedijskih

1. Sv. dvadeset tisuća mučenika nikomedijskih. U vrijeme opakog cara Maksimijana Herkula cvjetaše vjera kršćanska u Nikomediji i uvećavaše se iz dana u dan. Jednom car, boraveći u tome gradu, sazna o mnoštvu kršćana i napredovanju Crkve kršćanske, pa se ogorči veoma i smišljaše plan, kako da ih sve pogubi. Uto se približi blagdan Rođenja Kristova, i car saznavši da se svi kršćani o tom blagdanu skupljaju u crkvu, naredi, da se toga dana crkva opkoli vojskom i zapali. Kada se svi kršćani sabraše u crkvu, poslije pola noći, i počeše svečano svetkovanje, vojnici okružiše crkvu, da ne puste nikoga van, i carev izaslanik uđe u crkvu i objavi kršćanima carevu zapovijed, da odmah ili prinesu žrtvu idolima ili svi da budu sažeženi. Tada arhiđakon, junački vojnik Kristov, raspali se revnošću božanskom, pa počne hrabriti narod podsjećajući vjerne na tri mladića u peći babilonskoj. „Pogledajte, braćo“, reče, „na žrtvenik u oltaru Gospodnjem i razumijte, da se na njemu sada za nas žrtvovao Gospodin i Bog naš istiniti; pa zar mi da ne položimo za njega duše naše na mjestu ovom svetom!“ Narod se oduševi da umre za Krista, i svi koji bijahu katekumeni, krstiše se i krizmaše. Vojnici tada zapališe crkvu sa svih strana, i kršćani, dvadeset tisuća njih na broju, izgorješe u plamenu pjevajući slavu Božju. Pet dana potom goraše crkva, i dim neki dizaše se iz nje s opojnim i divnim mirisom, i neka čudna zlatna svjetlost pokazivaše se na tom mjestu. Tako slavno skončaše mnogobrojni ljudi i žene, djevojke i djeca, i primiše vijenac vječne slave u Carstvu Kristovom. Postradaše i proslaviše se 302. godine.

2. Bogoliki Simon Mirotočivi. Osnivač svetogorskog samostana Simono-Petra. Proslavljen podvizima, viđenjima i čudesima. Preminuo je mirno i prešao Kristu 1257. godine.

3. Sv. mučenica Domna. Djevica i svećenica poganskih idola na dvoru cara Maksimijana. Pročitavši odnekud Djela svetih apostola, ona povjerova u Krista i krsti se, zajedno s eunuhom Indisom, od biskupa Ćirila u Nikomediji. Sv. Ćiril uputi je u ženski samostan, gdje predstojnica bijaše blažena Agata. No kada car počne tragati za njom, Agata je obuče u muško odijelo i posla u muški samostan. U to vrijeme bi sažeženo od cara Maksimijana dvadeset tisuća kršćana u crkvi. Odmah potom po carevoj naredbi sv. Indis, Gorgonije i Petar s kamenjem o vratu bijahu bačeni u more: vojvoda Zenon, koji javno optuži cara zbog idolopoklonstva, posječen; sv. Teofil, đakon biskupa Antima, ubijen kamenjem i strijelama, predstojnica Agata, monahinja Teofila i velikaši Dorotej, Mardonije, Migdonije i Eutimije, svi pogubljeni zbog Krista. Jedne noći hođaše Domna obalom morskom i vidje ribare gdje bacaju mrežu u more. A ona u to vrijeme naročito tugovaše za sv. Indisom. Pozvana od ribara da pomogne, ona im pomože, i Božjom Providnošću izvukoše u mrežu i tri ljudska tijela. Domna prepozna u njima svetog Indisa, Gorgonija i Petra, uze tijela njihova i časno ih sahrani. Kada car dozna, da neki mladić čuva i kadi grobove kršćanskih mučenika, naredi da se posiječe. I bi sveta Domna uhvaćena i posječena, a u nebeskom carstvu s ostalim mučenicima vijencem slave ovjenčana.

Mučenici sveti, muke su vam prošle,
Suze obrisane, rane zaliječene,
Al’ još muke idu, još sve nisu došle
Na Božju Crkvu i na vjerne njene.
Sveti mučenici, molimo se vama:
Stražite nad Crkvom vašim molitvama!
Mučenici sveti, divni pobjednici,
sve vražje vojske na vas se digoše,
Vi bez straha biste, veliki vojnici,
Protivnici vaši u bezdan padoše.
Vi Trojstvo Sveto sada jasno gledate
U svjetlosti Njegovoj vi se veselite.
Mučenici sveti, hvala vam za rane,
I za vaše suze i za krvcu čistu,
Što postade Crkvi tvrđava obrane.
Molite se za nas Spasitelju Kristu.
Da nas udostoji braćom vas nazvati,
O vitezi časni, djeco milosti!

RAZMIŠLJANJE
Priča o božanskom Djetetu Kristu. Kada se Presveta Djeva s božanskim Djetetom svojim i s Josipom pravednim približi gradu Hermopolu, ugledaše jedno drvo pred vratima grada. Daleki putnici bijahu zamoreni od puta i priđoše tome drvetu, da malo počinu, iako drvo bijaše vrlo visoko i nemaše udobna hlada. To drvo nazivahu Egipćani „Persea“ i klanjahu mu se kao Bogu, jer vjerovahu da se neko božanstvo krije u tom drvetu. U stvari, u tom drvetu stanovaše neki zli duh. Pa kako se božanska Obitelj približi drvetu tome, zatrese se drvo veoma, i zli duh ustrašen od približavanja Djeteta Krista - pobježe. Tada se drvo savi vrhom svojim k zemlji i pokloni se Stvoritelju svome kao neki razumni stvor. Tako savijeno drvo davaše veliku sjenku u kojoj počinuše zamoreni putnici. Od toga dana to drvo dobi od Krista Gospodina čudotvornu iscjeliteljsku moć, da iscjeljuje svaku bolest na ljudima. Potom odoše sveti putnici u selo Matareu. Blizu sela ugledaše jedno drvo smokvino, i dok Josip ode u selo nekim poslom, Presveta Djeva skloni se s Gospodinom pod to drvo. I o čuda, drvo se prikloni k zemlji krošnjom svojom, da napravi sjenku putnicima, a donjim dijelom rastvori se tako, da Majka s Djetetom mogaše ući u nj i počinuti. I što je još najčudnije: blizu te smokve otvori se najednom živi izvor vode. Tu u blizini Josip nađe neku kolibu, gdje se smjestiše. I tu življahu, i vodu s onog čudesnog izvora pijahu. To je jedini izvor žive vode, koji se nalazi u Egiptu, jer sva druga voda u Egiptu dolazi iz rijeke Nila, koja se grana u bezbrojne kanale. I tako slično izaziva slično. Gospodin Isus, besmrtni i nebeski izvor žive vode, izazvao je prisutnošću Svojom izvor žive vode iz zemlje.

RAZMATRANJE
Razmatrajmo lik (sabor) svetih mučenika Kristovih i to:
1. kako oni muke pretrpješe, a Krista se ne odrekoše,
2. kako iz ljubavi prema Kristu Gospodinu na muke i smrt odoše kao na pir,
3. kako sad likuju u Carstvu Kristovom i nas svojim molitvama pomažu.

BESJEDA
o Presvetoj Djevi Bogorodici
Reče majka Njegova slugama: što god vam rekne – učinite (Iv 2, 5)

Evo radosti svima vjernima: ona koja je najbliža Kristu Spasitelju na nebu, kao što je bila i na zemlji, brine se o vjernima, javlja im se, pomaže ih i savjetuje ih: što god vam reče, On Sin i Bog moj, učinite. Tako je ona posavjetovala sluge na svadbi u Kani. I sluge su je poslušale i vidjeli čudo. Iz ono malo riječi Presvete Djeve Bogonevjeste što je zapisano u Evanđelju, ovo je jedna dragocjena pouka, upravo jedina njena evanđeoska pouka, koju je ona dala ljudima za vrijeme svog života na zemlji. Što god vam reče – učinite! Kao da je htjela reći: On zna sve, On može sve, On vas ljubi sve, zato ne obzirite se ni tamo ni amo nego Njega čujte i Njega poslušajte. Ona je shvatila dužnost u ovome svijetu, da za Njega živi i da k Njemu kao izvoru života druge upućuje. Tu dužnost ona je dragovoljno produžila vršiti i s nebesa. Kroz svu povijest Crkve ona je učila vjerne, da čine ono što je On rekao. I dan-danas ona se tajanstveno spušta iz slave svoje nebeske među vjerne da ih posavjetuje, da čine ono što je On zapovjedio. To je njeno Evanđelje – Evanđelje Presvete Djeve Bogorodice. Ono se sastoji ne od četiri Evanđelja, nego od četiri riječi: Štogod vam reče – učinite. O braćo moja, poslušajmo je! Poslušajmo je kao majku, i više nego majku svoju, jer ona nam želi najveće dobro – carevanje u vječnom carstvu Sina njenog. O Presveta Djevo, pomozi nam ispuniti riječi Njegove. Tebi i Njemu slava i hvala uvijeke. Amen.

(iz Ohridskog Prologa)

Treći dan Božića - sv. Stjepan, prvomučenik i arhiđakon

1. Sv. prvomučenik Stjepan, arhiđakon. Srodnik apostola Pavla, i Židov od onih Židova, koji življahu po grčkim područjima. Bijaše Stjepan prvi od sedam đakona, koje apostoli sveti zarediše i postaviše u službu oko pomaganja siromašnih u Jeruzalemu. Zato se i prozva arhiđakonom. Silom vjere svoje Stjepan činjaše čudesa velika među ljudima. Zlobni Židovi prepirahu se s njim, no bivahu uvijek pobjeđivani njegovom mudrošću i silom Duha, koji kroz njega djelovaše. Tada posramljeni Židovi uzbuniše i narod i starješine narodne protiv nevinog Stjepana, klevećući ga da je hulio na Boga i na Mojsija. Brzo nađoše lažne svjedoke koji to potvrdiše. Tada Stjepan stade pred narod, i svi vidješe lice njegovo „kao lice anđela“ (Dj 6, 15), to jest lice mu bijaše ozareno nebeskom svjetlošću kao negda Mojsiju, kad je s Bogom govorio. I otvori Stjepan usta svoja i nabroji mnoga dobročinstva i čudesa Božja, koja Bog učini u prošlosti narodu izraelskom, kao i mnoge zločine i protivljenja Bogu od strane toga naroda. Naročito ih optuži za ubojstvo Krista Gospodina nazvavši ih „izdajnicima i krvnicima“ (Dj 7, 12). I dok oni škrgutahu zubima, Stjepan pogleda i vidje nebo otvoreno i slavu Božju. I to što vide, on objavi Židovima: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji s desne strane Boga“ (Dj 7, 56). Tada ga pakosnici izvedoše van grada i ubiše kamenjem. Među mučiteljima njegovim bijaše i njegov srodnik Savao, kasnije apostol Pavao. U to vrijeme stajaše u daljini na nekom kamenu Presveta Bogorodica sa sv. Ivanom Apostolom i gledaše mučeništvo ovoga prvog mučenika za istinu Sina njenog i Boga, moleći se Bogu za Stjepana. To se dogodilo godinu dana poslije silaska Duha Svetoga na apostole. Tijelo sv. Stjepana tajno uze i sahrani na svome imanju Gamaliel, knez židovski i tajni kršćanin. Tako slavno skonča ovaj prvenac među mučenicima kršćanskim i preseli se u Carstvo Krista Boga.

2. Bogoliki mučenik Teodor i Teofan Načertani. Rođena braća, rodom iz Palestine, vrlo obrazovani u svjetovnoj mudrosti i u mudrosti duhovnoj. Monasi u obitelji sv. Save Posvećenog, potom i prezbiteri. Stradaše ljuto za ikone u vrijeme tri cara: Lava Armenca, Mihaela Valvosa i Teofila. Bezumni Teofil svojim rukama ih tuče, i naredi, te im se željezom nacrtaše po licu podrugljivi stihovi, zbog čega su i prozvati Načertani (=iscrtani). Bačeni u tamnicu u gradu Apamiji Bitinijskoj. Teodor tu skonča od muka i rana. Teofan bi oslobođen u vrijeme Teodora i Mihaela, i postavljen od patrijarha Metodija za mitropolita nicejskog. Sv. Teodor skonča 833. godine. Ova divna braća postradaše za Krista, i primiše divnu nagradu od Krista u besmrtnom carstvu svjetlosti.

Na Stjepana Duhom obasjana
Navališe židovski krvnici.
Krvav Stjepan na koljena kleče
I povika k nebu iza glasa:
– O Gospodine, što s Križa oprosti
Grijeh najveći što zemlju potrese,
Grijeh najveći što ga nebo vidje,
Što oprosti Svojim krvnicima,
Sad i mojim oprosti, Preblagi!
Što je ovaj zločin spram onoga!
I ja što sam spram Gospodina moga!
To izreče, duh Bogu predade.
Gnjevni starci, grdne plašljivice,
Kad ubiše, tad se razbjegoše.
Tad anđeli s neba se sletješe
Oko tijela prvomučenika,
U koru mu pjesmu otpjevaše,
Rajsku dušu u raj uznesoše.

RAZMIŠLJANJE
Priča o božanskom Djetetu Kristu. Oba velika proroka, Izaija i Jeremija, prorekli su, da će Gospodin doći u Egipat, i da će se od prisutnosti Njegove potresti hramovi idolski i idoli razoriti. Izaija je pisao: gle Gospodin će doći u Egipat i zatrest će se idoli egipatski od lica Njegova (Iz 19, 1; Jr 43, 12). Kada božanski bjegunci stigoše u grad Hermopol (Kairo), i tamo se približiše nekom hramu idolskom, najedanput svi idoli u tom hramu padoše i razbiše se. O tome piše i sv. Paladije (u Lavsaiku): „Vidjesmo“, veli, „tamo hram idolski, u kome od prilaska Spasiteljeva padoše svi istesani (idoli) na zemlju.“ U nekome mjestu, zvanom Siren, bijaše 365 idola. Kada Presveta Djeva stupi u taj hram s božanskim Djetetom na rukama, svi ti idoli popadaše i razbiše se. Isto tako popadaše idoli svuda po cijelom Egiptu. Sv. prorok Jeremija boraveći u starosti svojoj u Egiptu, prorekao je egipatskim poganskim svećenicima, da će svi idoli popadati i svi rukotvoreni likovi skršiti se u ono vrijeme kada u Egipat dođe Djeva Majka s Dječakom, rođenim u jaslama. Ovo proročanstvo zapamtili su svećenici dobro, i shodno njemu slikali su na hramovima svojim Djevu kako počiva na postelji, i do nje u jaslama Dječaka njenog, u pelene povijenog. I klanjali su se toj slici. Car Ptolomej pitao je svećenike, što označava ta slika, a oni su mu odgovarali, da je to ispunjenje tajne. I ta se tajna doista i ispunila i ne samo Egiptu, nego i svekolikom svijetu objavila.

RAZMATRANJE
Razmatrajmo mudrost Presvete Djeve Marije i to:
1. kako ona mudro razgovaraše s anđelom Božjim (Lk 1, 28-38),
2. kako ona razmišljaše o svemu što se zbi, o rođenju Gospodina Isusa i o svemu što se reče o Njemu, i sve to slagaše u srcu svome.
3. kako ona u Kani mudro reče slugama, da čine sve ono što im On reče.

BESJEDA
o Presvetoj Djevi Bogorodici

Veliča duša moja Gospoda (Lk 1, 46)

Mi imamo, braćo, svega nekoliko riječi zapisanih u Evanđelju, što ih je izrekla Presveta Bogorodica. Sve te njene riječi odnose se na veličanje Boga. Ona je bila šutljiva prema ljudima, ali je duša njena neprestano razgovarala s Bogom. Svakog dana i časa ona je nalazila novi razlog i povod da veliča Boga. Kad bi se mogla znati i zapisati sva njena veličanja Boga kroz cijeli joj život, o koliko bi to velikih knjiga iznijelo! No i po onom jednom veličanju, koje je ona iskazala pred svojom rođakinjom Elizabetom, majkom velikog proroka i Preteče Ivana, može svaki kršćanin cijeniti, kakav je mirisni i bogougodni cvijet bila duša njena presveta. To je samo jedan divni psalam duše Bogorodičine, koji je došao do nas kroz Evanđelje. No takvi psalmi bili su mnogobrojni i mnogobrojni u tijeku života Preblagoslovljene. I prije nego što je čula Evanđelje iz usta Sina svoga, ona je znala evanđeoski Bogu govoriti i Boga slaviti. To joj je znanje dolazilo od Duha Svetog Božjeg, čija se milost neprestano ulijevala u nju kao bistra voda u čistu posudu. Veličala je Boga psalmima duše svoje kroz cijeli život svoj, zato i nju Bog uzvisi iznad kerubina i serafina. I nas, malene i grešne, uzvisit će isti Gospodin koji je i nju uzvisio, u carstvu Svome, ako se i mi potrudimo, da ovo kratko vrijeme života našeg ispunimo veličanjem Boga djelima, riječima, mislima i molitvama.

 O Presveta, Prečista i Preblagoslovljena Bogorodice, zakrili nas molitvama Svojim. Tebi i Sinu Tvom i Gospodinu našem slava i hvala uvijeke. Amen.

(iz Ohridskog Prologa)

Drugi dan Božića – Sabor Presvete Bogorodice

1. Sabor Presvete Bogorodice. Drugi dan Božića Crkva kršćanska odaje slavu i hvalu Presvetoj Bogomajci, koja rodi Gospodina i Boga i Spasa našega Isusa Krista. Saborom se njenim naziva ovo svetkovanje zato, što se toga dana sabiru svi vjerni, da proslave nju, Majku Bogorodicu, i što se veličanstveno, saborno, služi u čast Njenu. U Ohridu je od starine bio običaj, da se uoči drugog dana Božića večernja služi samo u Svetoj Bogorodici zvanoj Čelnica. Sve svećenstvo s narodom tu je saborno proslavljalo Prečistu Bogomajku.

2. Spomen bijega u Egipat. Istočni mudraci-zvjezdoznanci poklonivši se Gospodinu u Betlehemu, uputiše se po anđelovoj naredbi drugim putem za domovinu svoju. I Herod opaki kralj odluči poklati svu djecu u Betlehemu. Vidje Bog tu namjeru Herodovu, pa posla anđela Svoga Josipu. Anđeo se Božji javi Josipu u snu i zapovjedi mu, da uzme Dijete i Majku Njegovu i bježi u Egipat. Josip tako i postupi. Uzevši božanskog Dječaka i Majku Njegovu Presvetu, on se uputi prvo u Nazaret (Lk 2, 39), gdje uredi svoje domaće stvari, i uze sa sobom sina svog Jakova, pa onda odoše u Egipat (Mt 2, 14). I tako se ispuniše riječi proročke: „Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi“ (Iz 19, 1). U starom Kairu i danas pokazuju pećinu, gdje je živjela sv. Obitelj, a u selu Matarea, blizu Kaira, pokazuju drvo, pod kojim se odmarahu Presveta Bogorodica i Gospodin Isus, kao i čudotvoran izvor vode pod tim drvetom. Proživjevši nekoliko godina u Egiptu, sv. Obitelj vrati se po naredbi anđela Božjeg opet u Palestinu. I tako se ispuni drugo proročanstvo: „Iz Egipta dozvah sina svoga“ (Hoš 11, 1). Herod bijaše umro, a na njegovo krvavo prijestolje sjede dostojni mu u zlu sin Arhelaj. Čuvši Josip, da Arhelaj kraljuje u Jeruzalemu, uputi se u Galileju, u svoj grad Nazaret, gdje se nastani u domu svome. Galilejom tada vladaše drugi sin Herodov, Herod mlađi, koji bijaše nešto blaži u zlu od svog brata Arhelaja.

3. Bogoliki Evarest. Čitajući djela sv. Efrema Sirskog, od diplomata postao je monah. Bio je vrlo surov prema sebi: nosio je lance na tijelu i jeo suha kruha jednom tjedno. Proživio je sedamdeset i pet godina i preselio se Gospodinu oko 825. godine.

4. Sv. Eutimije Ispovijedalac, biskup sardijski. Prisustvovao VII. Ekumenskom koncilu. Oko trideset godina proveo je u izgnanstvu zbog poštivanja ikona. Pri caru Teofilu Ikonoklastu bi šiban volovskim žilama, pri čemu mučenički skonča 840. godine i primi vijenac slave na nebu.

5. Bogoliki Konstantin Sinadski. Kao Židov obrati se na kršćanstvo. Pri krštenju stavi križ sebi na glavu, i osta mu na glavi čudotvoran otisak križa do smrti. Skončao u Carigradu u VII. st. Slavan zbog isposništva i čudesa mnogih. Na sedam godina prorekao dan svoje smrti.

Međa između noći i sunčana dana
Zora je rumena, rumena i rosna,
Ti si zoro rujna, Djevo bogodana,
Prethodnica dana, rujna i ponosna;
Ti popravi Evu i u Raj povrati.
Tvoju pomoć ni nam grešnim ne uskrati.
Suh Izrael prođe kroz Crveno more.
Iz pustinjske stijene studen izvor teče,
Kupina goraše, ne može izgorjeti –
K`o što zora liči na rumenu večer
Tako i ti, Djevo, na praslike ove,
O ti koju Crkva Bogomajkom zove.
Grijehu nepoznata, grijehu neodana.
O prečista Majko našeg Spasitelja,
Zbog čistoće Tvoje Bogom si izabrana
Da na zemlju spustiš vječnog Stvoritelja:
Zato vlast imadeš za nas se moliti
A mi radost Tebe pjeti i slaviti!

RAZMIŠLJANJE
Priča o božanskom Djetetu Kristu. Kada božanska obitelj bježaše ispred mača Herodova u Egipat, iskočiše razbojnici na put s namjerom da štogod opljačkaju. Pravedni Josip vođaše jedno magare, na kome bijaše nešto stvari, i na kome Presveta Bogorodica sa Sinom svojim na grudima jahaše. Razbojnici uhvatiše magare, da ga odvedu. Uto priđe jedan od razbojnika Bogomajci da vidi, što to ona drži na grudima. Vidjevši Dijete Krista, razbojnik se zadivi neobičnoj ljepoti Njegovoj, pa u divljenju reče: „Kad bi Bog uzeo na sebe tijelo ljudsko, ne bi bio ljepši od ovog djeteta!“ I naredi taj razbojnik ostalim drugovima svojim, da ništa ne uzimaju od ovih putnika. Ispunjena zahvalnošću prema ovako velikodušnom razbojniku, Presveta Djeva reče mu: „Znaj, da će te ovo Dijete nagraditi dobrom nagradom zato što si ga danas sačuvao“. Poslije trideset i tri godine taj isti razbojnik za zločine svoje visio je na križu raspet s desne strane Križa Kristovoga. Njegovo je ime Dizma, dok je ime onoga razbojnika s lijeve strane Gestas. Gledajući u Krista Gospodina nevino raspetog, Dizma se pokaja za sva zla života svoga, pa dokle Gestas huljaše na Gospodina, Dizma ga branjaše govoreći: on nikakva zla nije učinio. Dizma je dakle, onaj blagorazumni razbojnik, kome Gospodin reče: danas ćeš biti sa mnom u Raju (Lk 23, 41-43). I tako Gospodin darova Raj onome, koji Njega u djetinjstvu poštedi.

PRIJEDLOG ZA RAZMATRANJE
Razmatrajmo čistoću Presvete Bogorodice i to:
1. neporočnu čistoću tijela njenog, bestrasnog i predanog postu,
2. neporočnu čistoću srca njenog, u kome se ne nastani nikad grešna želja,
3. neporočnu čistoću uma njenog, u kome se nikad ne nastani grešna pomisao.

BESJEDA
o Presvetoj Djevi Bogorodici

A Marija reče: evo službenice Gospodnje. (Lk 1, 38)

Uistinu, braćo, evo istinske službenice Gospodnje! Ako je službenica ona koja je svoju volju zamijenila potpuno voljom gospodara svoga, onda je Presveta Djeva prva među svima službenicama Gospodnjim. Ako je službenica ona koja s napregnutom i cjelovitom pažnjom gleda gospodara svoga, onda je Presveta Djeva opet prva među službenicama Gospodnjim. Ili je službenica ona koja krotko i šutljivo podnosi sve uvrede i tegobe očekujući samo nagradu od gospodara svoga, onda je opet Presveta Djeva prva i najuzornija od svih službenica Gospodnjih. Njoj nije stalo bilo do toga da ugodi svijetu, nego Bogu; niti joj je stalo bilo da se opravda pred svijetom, nego samo pred Bogom. Sama poslušnost, sama pažljivost, sama krotkost. Presveta Djeva je s pravom mogla reći anđelu Božjem: evo službenice Gospodnje! Najveće savršenstvo i najveća čast, koju može žena dostići na zemlji, jest da bude službenica Gospodnja. To savršenstvo i tu čast Eva je u Raju bez truda izgubila, a to savršenstvo i tu čast Djeva Marija je s trudom van Raja zadobila. Molitvama Presvete Djeve Bogorodice, Gospodine Isuse, pomiluj nas. Tebi slava i hvala uvijeke. Amen!

(Iz Ohridskog Prologa)