Drugi dan Božića – Sabor Presvete Bogorodice

1. Sabor Presvete Bogorodice. Drugi dan Božića Crkva kršćanska odaje slavu i hvalu Presvetoj Bogomajci, koja rodi Gospodina i Boga i Spasa našega Isusa Krista. Saborom se njenim naziva ovo svetkovanje zato, što se toga dana sabiru svi vjerni, da proslave nju, Majku Bogorodicu, i što se veličanstveno, saborno, služi u čast Njenu. U Ohridu je od starine bio običaj, da se uoči drugog dana Božića večernja služi samo u Svetoj Bogorodici zvanoj Čelnica. Sve svećenstvo s narodom tu je saborno proslavljalo Prečistu Bogomajku.

2. Spomen bijega u Egipat. Istočni mudraci-zvjezdoznanci poklonivši se Gospodinu u Betlehemu, uputiše se po anđelovoj naredbi drugim putem za domovinu svoju. I Herod opaki kralj odluči poklati svu djecu u Betlehemu. Vidje Bog tu namjeru Herodovu, pa posla anđela Svoga Josipu. Anđeo se Božji javi Josipu u snu i zapovjedi mu, da uzme Dijete i Majku Njegovu i bježi u Egipat. Josip tako i postupi. Uzevši božanskog Dječaka i Majku Njegovu Presvetu, on se uputi prvo u Nazaret (Lk 2, 39), gdje uredi svoje domaće stvari, i uze sa sobom sina svog Jakova, pa onda odoše u Egipat (Mt 2, 14). I tako se ispuniše riječi proročke: „Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi“ (Iz 19, 1). U starom Kairu i danas pokazuju pećinu, gdje je živjela sv. Obitelj, a u selu Matarea, blizu Kaira, pokazuju drvo, pod kojim se odmarahu Presveta Bogorodica i Gospodin Isus, kao i čudotvoran izvor vode pod tim drvetom. Proživjevši nekoliko godina u Egiptu, sv. Obitelj vrati se po naredbi anđela Božjeg opet u Palestinu. I tako se ispuni drugo proročanstvo: „Iz Egipta dozvah sina svoga“ (Hoš 11, 1). Herod bijaše umro, a na njegovo krvavo prijestolje sjede dostojni mu u zlu sin Arhelaj. Čuvši Josip, da Arhelaj kraljuje u Jeruzalemu, uputi se u Galileju, u svoj grad Nazaret, gdje se nastani u domu svome. Galilejom tada vladaše drugi sin Herodov, Herod mlađi, koji bijaše nešto blaži u zlu od svog brata Arhelaja.

3. Bogoliki Evarest. Čitajući djela sv. Efrema Sirskog, od diplomata postao je monah. Bio je vrlo surov prema sebi: nosio je lance na tijelu i jeo suha kruha jednom tjedno. Proživio je sedamdeset i pet godina i preselio se Gospodinu oko 825. godine.

4. Sv. Eutimije Ispovijedalac, biskup sardijski. Prisustvovao VII. Ekumenskom koncilu. Oko trideset godina proveo je u izgnanstvu zbog poštivanja ikona. Pri caru Teofilu Ikonoklastu bi šiban volovskim žilama, pri čemu mučenički skonča 840. godine i primi vijenac slave na nebu.

5. Bogoliki Konstantin Sinadski. Kao Židov obrati se na kršćanstvo. Pri krštenju stavi križ sebi na glavu, i osta mu na glavi čudotvoran otisak križa do smrti. Skončao u Carigradu u VII. st. Slavan zbog isposništva i čudesa mnogih. Na sedam godina prorekao dan svoje smrti.

Međa između noći i sunčana dana
Zora je rumena, rumena i rosna,
Ti si zoro rujna, Djevo bogodana,
Prethodnica dana, rujna i ponosna;
Ti popravi Evu i u Raj povrati.
Tvoju pomoć ni nam grešnim ne uskrati.
Suh Izrael prođe kroz Crveno more.
Iz pustinjske stijene studen izvor teče,
Kupina goraše, ne može izgorjeti –
K`o što zora liči na rumenu večer
Tako i ti, Djevo, na praslike ove,
O ti koju Crkva Bogomajkom zove.
Grijehu nepoznata, grijehu neodana.
O prečista Majko našeg Spasitelja,
Zbog čistoće Tvoje Bogom si izabrana
Da na zemlju spustiš vječnog Stvoritelja:
Zato vlast imadeš za nas se moliti
A mi radost Tebe pjeti i slaviti!

RAZMIŠLJANJE
Priča o božanskom Djetetu Kristu. Kada božanska obitelj bježaše ispred mača Herodova u Egipat, iskočiše razbojnici na put s namjerom da štogod opljačkaju. Pravedni Josip vođaše jedno magare, na kome bijaše nešto stvari, i na kome Presveta Bogorodica sa Sinom svojim na grudima jahaše. Razbojnici uhvatiše magare, da ga odvedu. Uto priđe jedan od razbojnika Bogomajci da vidi, što to ona drži na grudima. Vidjevši Dijete Krista, razbojnik se zadivi neobičnoj ljepoti Njegovoj, pa u divljenju reče: „Kad bi Bog uzeo na sebe tijelo ljudsko, ne bi bio ljepši od ovog djeteta!“ I naredi taj razbojnik ostalim drugovima svojim, da ništa ne uzimaju od ovih putnika. Ispunjena zahvalnošću prema ovako velikodušnom razbojniku, Presveta Djeva reče mu: „Znaj, da će te ovo Dijete nagraditi dobrom nagradom zato što si ga danas sačuvao“. Poslije trideset i tri godine taj isti razbojnik za zločine svoje visio je na križu raspet s desne strane Križa Kristovoga. Njegovo je ime Dizma, dok je ime onoga razbojnika s lijeve strane Gestas. Gledajući u Krista Gospodina nevino raspetog, Dizma se pokaja za sva zla života svoga, pa dokle Gestas huljaše na Gospodina, Dizma ga branjaše govoreći: on nikakva zla nije učinio. Dizma je dakle, onaj blagorazumni razbojnik, kome Gospodin reče: danas ćeš biti sa mnom u Raju (Lk 23, 41-43). I tako Gospodin darova Raj onome, koji Njega u djetinjstvu poštedi.

PRIJEDLOG ZA RAZMATRANJE
Razmatrajmo čistoću Presvete Bogorodice i to:
1. neporočnu čistoću tijela njenog, bestrasnog i predanog postu,
2. neporočnu čistoću srca njenog, u kome se ne nastani nikad grešna želja,
3. neporočnu čistoću uma njenog, u kome se nikad ne nastani grešna pomisao.

BESJEDA
o Presvetoj Djevi Bogorodici

A Marija reče: evo službenice Gospodnje. (Lk 1, 38)

Uistinu, braćo, evo istinske službenice Gospodnje! Ako je službenica ona koja je svoju volju zamijenila potpuno voljom gospodara svoga, onda je Presveta Djeva prva među svima službenicama Gospodnjim. Ako je službenica ona koja s napregnutom i cjelovitom pažnjom gleda gospodara svoga, onda je Presveta Djeva opet prva među službenicama Gospodnjim. Ili je službenica ona koja krotko i šutljivo podnosi sve uvrede i tegobe očekujući samo nagradu od gospodara svoga, onda je opet Presveta Djeva prva i najuzornija od svih službenica Gospodnjih. Njoj nije stalo bilo do toga da ugodi svijetu, nego Bogu; niti joj je stalo bilo da se opravda pred svijetom, nego samo pred Bogom. Sama poslušnost, sama pažljivost, sama krotkost. Presveta Djeva je s pravom mogla reći anđelu Božjem: evo službenice Gospodnje! Najveće savršenstvo i najveća čast, koju može žena dostići na zemlji, jest da bude službenica Gospodnja. To savršenstvo i tu čast Eva je u Raju bez truda izgubila, a to savršenstvo i tu čast Djeva Marija je s trudom van Raja zadobila. Molitvama Presvete Djeve Bogorodice, Gospodine Isuse, pomiluj nas. Tebi slava i hvala uvijeke. Amen!

(Iz Ohridskog Prologa)